Veštica, cirkuzant, neki seljani s brda... ukratko, Kosmet

ana_radmilovic RSS / 16.11.2009. u 18:00

 Evo, ja ću ponovo da zloupotrebim ovo mestašce i da podelim sa vama jednu priču  (inače, nisam skriboman, časna reč - pišem samo zato što živim od toga, a živim od toga zato što ne umem ništa drugo da radim)

Dok čekam zvanične rezultate izbora na Kosovu (za sada znam samo da lažu kad pričaju kako su Srbi bojkotivali tu stvar i znam da smo, na sreću dobili Gračanicu, Ranilu, Klokot i Štrpce a, nažalost, izgubili Novo Brdo) i dok mi, moram to da kažem, nije mnogo milo što se baš na dan tih izbora desila i smrt patrijarha Pavla... nisam sujeverna, ali malo je znakovito.... usotalom, jesam sujeverna i ta smrt i ti izbori neminovno podstiču na neke misli... ali neću sad o tim mislima.  Dok se, dakle, čeka na prave rezultate podeliću sa mojim novim prijateljima jedan moj pokušaj da počnem da pišem knjigu. Knjiga je trebalo da ispriča priču o mom novinarskom Kosmetu. Priča se, medjutim, posle samo par pasusa odmetnula od te prve (i, kao, normalne, ili bar očekivane ideje) i otišla u nekom sasvim neočekivanom pravcu. :)

Umesto da pišem o realnim dogadjajima u priči  se prvo pojavila neka veštica, pa cirkuzant, pa neki seljani s brda i sve tako... Pravdam to činjenicom da „realnost" na Kosmetu ne može da se poredi sa onim što pod realnošću zamišlja normalan čovek koji nije proveo dovoljno vremena ovde, na mestu gde polako prestaneš da veruješ i u zakon gravitacije, a kamo li da shvataš značenje reči „realnost".

Eto, ja (recimo) više uopšte ne verujem u taj zakon gravitacije odkad sam čula za slučaj crkve koja je jedne noći preletela s jednog mesta na drugo, i uhvatila sebe u razmišljanju o tome kako je crkva pametno uradila što je tako postupila - jer nije na mestu da svetac Nikola trpi nepristojnost turskih žena koje su prale veš i onda nečistu vodu bacale na njega (na sveca Nikolu!)

Evo, dakle, početka moje još uvek nenapisane knjige, gde se ja, uglavnom, pravdam: „odakle ja na Kosmetu".

Uvod bi trebalo da se zove

ISPOVEST

 

Ili, da ne bude da nisam pokušala da objasnim otkud ja na Kosovu

Na početku priče, kao što je red, probaću da uverim makar sebe (jer ne verujem da mogu druge) da znam po šta sam došla na Kosovo i zašto sam ostala duže nego što je trebalo.

Kog sam djavola tražila na mestu koje zapravo i ne postoji, i šta sam na kraju pronašla?

Kad sam odlučila da dodjem (ili odem - ne znam više šta je tačnije da se kaže) izgledalo je jednostavno. Naime, imala sam utisak da ću, ako samo rešim da napišem knjigu o svom Kosovu (kao što se to uglavnom radi, i kao što su, na kraju krajeva, od mene i očekivali)  samo sesti jednog, recimo, popodneva, i za nekih mesec - dva ispisati oko dvesta - trista stranica nečega što bi, u najgorem slučaju, moglo da bude jedno u nizu onih novinarskih svedočanstava sa povremenim literarnim ispadima i sa tu i tamo „popravljenim'' dogadjajima. Jer, važna je priča. Istina je uglavnom neverovatnija od izmišljotine; stvarnost ne polaže mnogo računa logici i nije to nikakav greh - izmisliti tu i tamo nešto, dodati i oduzeti. Lagati, na kraju, falsifikovati poneki dokument, kao da bi iko primetio razliku. Sve u prilog valjane i čitljive priče.

Eto, tako sam mislila pre nego što sam shvatila da se zadržavam na tom Kosovu duže nego što je iko pomislio da ću se zadržati. Hoću da kažem, preko svake mere.

Evo kako sam ja to zamislila:

 

Kao izgovor za svoj odlazak (dolazak) na ovo mesto mogla bih, planirala sam, da iskoristim činjenicu da sam rodjena u Peći. Dakle, na Kosovu. Bilo bi to sasvim prikladno, razmišljala sam, i možda u tom slučaju ne bih morala da kvarim svoju kosovsku priču trivijalnostima kao što su besparica koja me je užasnula početkom januara 2009. godine. Besparica usled nemogućnosti da se zaradi za iole pristojan život piskaranjem u nekim novinama, što je bedno plaćen i nikakav posao, posebno za nekoga  ko u strahu od uroka nerado pristaje na odredjena lišavanja, jer  da lišavanja ne donose sreću - poznata je stvar.  To je, uostalom, jedna dosadna i opštepoznata priča i teško da bih njome izazvala saosećanje kod čitalaštva, nego bih naprotv, mogla čak i da razljutim one koji misle da im je gore nego meni. Lično smatram, biću iskrena, da gotovo i nema te osobe kojoj je gore - ali na razumevanje, verovatno, ne bih naišla. Sve je to, uostalom, jedna duga i tužna priča kojoj ću se posvetiti nekom drugom prilikom...

Zato ću sada zanemariti svoje siromaštvo, rešila sam kada sam donela odluku da pišem knjigu, jer je ta stvar manje zanimljiva od podatka da sam se (istina slučajno, ukoliko je išta slučajno) rodila u Peći.

Na kraju, i taj moj strah od siromaštva, i brzopleto donošenje odluka u vezi sa mestom zaposlenja, i to što mi opis radnog mesta nije bio važan, ali mi je bila važna obećana suma, koja mi je opet u jednom trenutku izgledala kao sasvim dovoljan razlog za provesti neko vreme u bilo kojoj bestragiji na planeti -  dosadni su, pa čak i manje ubedljivi od jedne druge istine. Neminovno je, ili barem uljudno, zainteresovati se kad-tad i za tu famoznu stvar koju nazivaju „mesto rodjenja''.

Hiljadu je razloga kojima bih mogla da opravdam ovo moje naprasno ili dugo odlagano interesovanje za jedno takvo „mesto rodjenja'' kakva je Peć. Samo po sebi, to mesto - Peć, pre svega je jedna veoma egzotična stvar.

Kao i celo Kosovo uostalom,  koje nam je nepoznato upravo onoliko koliko bismo želeli da mislimo da nam je blisko.

Peć je, za Srbe koji nisu iz Peći i njene okoline, zastrašujuća skoro isto onoliko koliko je smatraju neotudjivo svojom, od postanka sveta takoreći, od početka vremena, početka Srpstva i početka Kosova - koje je sveto i u koje se ne dira. Iznad Peći je Pećka Patrijaršija, koja je, kao Kosovo i kao Srpstvo - na zemlji, ali i nije.  

Sve na tom mestu i oko njega liči na kraj sveta. Grad Peć i reka Bistrica i Patrijaršija, koji ne samo da liče na kraj sveta, nego je pitanje da li svetu uopšte i pripadaju, nalaze se u nekim gluvim brdima. Brda se zovu Prokletije. Kada se čovek vozi kroz taj kraj, on mora da se uplaši pri samoj pomisli na značenja ovih reči, kojima jedan narod imenuje mesta, i ne samo da ih tim imenima precizno opisuje nego im i proriče sudbinu.

- Prokletije, Peć, Bistrica... da te Bog sačuva - eto, o tome sam razmišljala kada sam se prvi put u životu vozila kroz ta nepoznata brda u kojima sam se rodila.

Takav početak knjige bi verovatno bilo jedno pristojno i umereno poetično opravdanje za moju brzopletu i strahom od siromaštva izazvanu odluku da par meseci provedem na Kosovu. Da sam ostala samo tri meseca, kao što je planirano, uverena sam da bih napisala čak lepu, relativno maštovitu i ni za koga uvredljivu knjigu, o mom kratkom boravku na teritoriji koja više nije deo Srbije, ali i jeste; koja ne pripada Albancima i medjunarodnoj zajednici, ali i pripada; do koje više nikome nije stalo, ali će vam mnogi  Srbin reći (i, što je najgore, to će iskreno misliti) da bi koliko sutra ratovao za nju. Za ovo malo i čudno parče zemlje koja nije ničija ali je i svačija, i koju sve suprotstavljene strane i hoće i neće, koju mrze ali se o nju otimaju. O tome bih, verovatno, pisala da sam, kako je dogovoreno, ostala samo tri meseca, a niko mi ne bi zamerio ni da sam raskinula ugovor i vratila se u Beograd već posle par nedelja. Ne bi mi zamerili i svako bi me razumeo, zato što je ovde (to znaju i oni koji nikada nisu bili na Kosovu) jednostavno neizdržljivo.

Strah od siromaštva jednom rečju ne bih pomenula.

Na kraju, ostala sam mnogo, mnogo duže nego što je trebalo, pa bi sada i to „siromaštvo'' i ta zainteresovanost za stvar koja se zove „mesto rodjenja'' zvučali kao jevtini izgovori.

Eto, toliko o mojim razlozima.  

I još jedan razlog koji niko neće uzeti za ozbiljno:

Pre nekih petnaestak godina, vraćajući se kolima sa letovanja u Grčkoj, moja tadašnja jača polovina i ja smo, umesto da lepo produžimo kroz Makedoniju put Beograda, a zatim Novog Sada - gde smo živeli -  skrenuli na Kosovo. Negde kod Skoplja sam, ako se dobro sećam, počela da insistiram na tom Kosovu, dok smo se vozili kroz suvu, žutu i divlju Makedonju koja leti liči na pustinju. Ubedjivala sam ga, oduševljena ovim neevropskim prizorima, da krenemo makar do Prištine - nadajući se da je negde blizu i ona Peć sa početka priče.

- To nije blizu, Ana - tvrdio je, ali mu nisam verovala i mislila sam da laže  zato što je na kraj srca, zato što je vozio još od Atine i zato što mu nije bilo jasno kako može da mi se dopada neka suva, prazna i nikakva zemlja kakva je Makedonija u avgustu.

Uglavnom, skrenuli smo s puta i našli se na Kosovu. Suvu i jednobojnu avgustovsku Makedoniju ostavili smo za sobom i krenuli put brda, čak prohladnih i božanstveno divljih. Sećam se da smo veoma malo pričali tokom vožnje. Ja sam s vremena na vreme govorila „Bože, kako je ovo lepo".  On je s vremena na vreme progundjao  nešto o tome kako „nisam ni mogla da ispadnem bolja kad sam se rodila na ovakvom mestu" i kako „bi trebalo da me ostavi tu, za kaznu što sam ga naterala da se maltretira po ovoj nedodjiji''. Sećam se da smo kometarisali Prištinu i čudili se ružnoći tog grada. Ustvari, on je komentarisao a ja sam htela da mu udovoljim, kriva. I nismo stali čak ni da popijemo kafu. Grad jeste bio grozan, na kraju, a i ja sam samo čekala kad će opet neka brda. Divlja, prelepa i zapravo strašna brda. Serpentine. Da sam se ja pitala, mogli smo da se vozikamo po tom kraju doveka.  

***

A onda neki manastir, ženski. I moje prvo i vrlo neprijatno iskustvo sa jednom monahinjom, čije ime naravno ne znam. A i da znam, ne bih ga napisala.

Dakle, manastir Sokolica u Brdu sokolova.

Soko je 'tica starinska, srpska 'tica i veliki lovac. I glasnik je, sa osobinama zmajskim, koji u mnogoj pesmi hoće da zasvetli, baca vatru i spašava stvari. Oslobadja princeze i pomaže vojskama, kad su vojske pravedne. Jer je soko ptica plemenita.

Manastir Sokolica je, pročitala sam tek nekoliko godina kasnije (kada me je prošla ljutnja), svetinja koju je u XIV veku podigao neki velmoža Musa, koji je bio oženjen jednom od sestara kneza Lazara. Do danas je nejasno zašto se Srbin Musa opredelio da baš na tom mestu gradi sveti hram. Ipak, ostalo je verovanje da je to učinio u znak zahvalnosti Bogu, koji je tom kraju podario izvor čudotvorne i lekovite vode. Bistra voda, led ledena, što izvire iz stene. Iz stene Brda sokolova... .

 A zašto sam se naljutila na monahinju te, davne '96. godine, kada sam se, opijena lepotom brda i divljine i potpuno neshvaćena od strane svog saputinka, našla pred kapijama ‘'njenog'' svetog zdanja? Zato što me nije primila da udjem unutra.

Rekla mi je da se vratim u auto i obučem nešto pristojno. Sećam se da sam dugo sedela sama u kolima dok je monahinja pokazivala manastir onoj nervoznoj osobi sa kojom sam putovala. Sećam se i da se ta nervorzna osoba naprasno oraspoložila kada je izašla iz svetinje.

-Pa ti se još nisi presvukla? - pitao je i ne sačekavši da mu objasnim da  "nije u redu što ta žena..."  dodao je - Ajde oblači se i ulazi unutra, da vidiš bar nešto pametno u ovoj nedodji...

Presvukla sam se, ušla, razgledala, ne sećam se da li sam zapalila neku sveću, ne sećam se ni fresaka, ni mermerne statue Presvete Bogorodice, niti sam čula priču o molitvi koja donosi čudotvorna dejstva.

Nastavili smo putovanje kroz brda a ja sam se trudila da ponovo uživam u prizoru i  da se ne smejem neumesnim komentarima svoje jače i bezobraznije polovine, o tome kako  „mene ni u manastir ne primaju'' i kako „nije ni čudo'' i kako mu je „sad sve jasno''. Bila sam povredjena, naljutila sam se i bilo me je sramota. Ne pred njim, ne ni pred sobom, pa ni pred onom monahinjom - nego pred nečim drugim, ali o tome ću razmišljati mnogo, mnogo godina kasnije.  Tada sam, ako se dobro sećam, pričala nešto o tome kako su   "oni Grci normalni i kako tamo čovek može da udje u crkvu i u kupaćem kostimu, jer crkva valjda služi za to da se u nju ulazi kakav god da si....''

Istina, ne odnosi se to na baš sve grčke crkve, ima tamo i onih ozbiljnih, pravih - ali ja sam tada mislila na turističke crkve u turističkim mestima, ostrvske i slobodne kao  talasi, kao obala i kafane na vrhovima stena, kao morsko kamenje i morski vetrovi, i sve morsko kao što je - slobodno...

On je pričao nešto o tome kako je „baš zanimljivo što u manastire primaju svakakve nepodobnike, ubice, kurve i ostale - sve, sem mene''.

Vratila sam se svojim brdima, gledala predeo, uživala u vožnji kroz to mesto koje ne liči ni na šta što sam videla do tada.

Mislim da sam tada počela sa smišljam, sasvim spontano, jednu priču. Nikada je nisam napisala i nikada nisam prestala da mislim na nju. Trebalo je da to bude priča o jednoj veštici. Veštica da bude, naravno, mlada i lepa. Sve da se dešava u gluvim brdima neke zemlje do koje se teško dolazilo i na mestu koje se, po svemu sudeći, nalazilo na kraju sveta, ili koje možda svetu nije čak ni pripadalo.

Priča o Cirkuzantu, Veštici koja je izgubila pamćenje i koja čak i ne zna da je veštica, nekom detetu, seljacima s brda i čudnom voću

... tu onda sledi nastavak... ali ovo je već predugačko, pa drugom prilikom.

 Pozdravljam vas i izvinjavam se što je ovako dugačko :)



Komentari (61)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 18:06 16.11.2009

Ana,

prihvatam izvinjenje.
buba_truba buba_truba 18:16 16.11.2009

Re: Ana,

KRALJMAJMUNA
prihvatam izvinjenje.

I ja. Još da dodam: samo ti što češće "brljaj" ovako nadugačko, pa se posle izvinjavaj... trpećemo.

p.s.


ana_radmilovic ana_radmilovic 18:27 16.11.2009

Re: Ana,

pa dobro, nisam mogla da odoliim ... evo, neću više :)

p.s. ima i gorih stvari... videla sam ja :)
takanohana takanohana 19:00 16.11.2009

Osveženje

Ana, Vi ste pravo osveženje na blogu. Milina je čitati. Nadam se da ćete trajati.
mariopan mariopan 19:40 16.11.2009

Re: Osveženje

Lepo ti nama piši, neka je dugačko ako je ovako

Ja sam se takođe rodila na Kosovu, ali sasvim prirodno, ne slučajno
Moji su tada svi živeli na Kosovu - svuda ih je bilo, po celom Kosovu jer smo bili brojna porodica. Tu se poštovalo sve do desetog kolena i smatralo se za rod. Oduvek su tu živeli. Deda je znao napamet ceo rodoslov, žao mi je što to nisam nikada zapisala, nije mi se činilo važno.
Onda su me sa 18 dana uzeli, zamotali u jastuk (tako su mi pričali ) i doneli u Beograd. Tu mi se rodila i najmlađa sestra. Odlazila sam kod dede, stričeva i ujaka na Kosovo, na leto i za raspuste.

Da li si primetila kako tamo vazduh drugačije miriše? Meko i slatko?
Malo je mistično, i meni nije čudo da si počela sa takvim scenariom da zamišljaš knjigu.
Pozdrav
Ribozom Ribozom 19:42 16.11.2009

Re: Osveženje

Ana da ti pozelim dobrodoslicu.
Ja sam inace samo posmatrac na blogu, a zajednicko nam je sto smo sa Kosova (&Metohije).
Procitao sam tvoje tekstove u NPSM kada si napisala da pises za njih.
Moj savet ti je da se skoncentrise na jednu temu, a posle se na blogu dalje razglaba do besvesti.
U iscekivanju tvoje 'obrade podataka' rezultata izbora na Kosmetu ostrim tastere.
ana_radmilovic ana_radmilovic 10:26 17.11.2009

Re: Osveženje

mariopan
Da li si primetila kako tamo vazduh drugačije miriše? Meko i slatko? Malo je mistično, i meni nije čudo da si počela sa takvim scenariom da zamišljaš knjigu.Pozdrav


primetila sam i da je nebo drugačije nego bilo gde na svetu :)
mariopan mariopan 13:36 17.11.2009

Re: Osveženje

ana_radmilovic
mariopan
Da li si primetila kako tamo vazduh drugačije miriše? Meko i slatko? Malo je mistično, i meni nije čudo da si počela sa takvim scenariom da zamišljaš knjigu.Pozdrav


primetila sam i da je nebo drugačije nego bilo gde na svetu :)

Goran Vučković Goran Vučković 21:36 16.11.2009

Geografsko-prirodnjačko rodoljublje...

... ne može da omane - svakako izbegavaš ovdašnje "ljubitelje" NSPM u ovom krugu.

Nadam se da si upoznata sa značenjem reči "trol" - kad skreneš sa teme na nešto drugo - omiljena zabava komentatora ovde

U tom smislu - evo malog trola. Bio sam pre dve nedelje poslom u Belgiji - i jedan lokalac, sa kojim radimo, mi - a u vezi temeljno kišnog i oblačnog vremena, po kome smo se vraćali iz jednog restorana (gde smo, uz klopu, "degustirali" redom ona njihova fina "trapist" piva sa "omanjim" procentom alkohola) - skrenu pažnju na jednu vrlo patriotsku belgijsku pesmu (ovo je da podgrejem malo strasti čitalaca osetljivih na termin "patriotizam" ).

Pesma se zove "ravna zemlja" (Le plat pays) i peva (a ko bi nego) Jacques Brel. Rekoh - možda nije loše kao kontrast ovoj "tvojoj" brdovitoj. Evo je:



Evo i varijanta sa engleskim titlom (namerno nisam nju stavio gore, da ne kvari ugođaj).

Možda ti i ovo bude interesantno, o toj pesmi, a u kontekstu tvoje želje da napišeš knjigu. I malo objašnjava emotivnost pomenutog kolege iz klijentske firme, koja očigledno nije bila samo u proporciji sa brojem popijenih trapist piva (nije sve u pivu - ima nešto i u Brelu - što ćeš, nadam se, primetiti)
Goran Vučković Goran Vučković 21:54 16.11.2009

A sad - trol trola

sve povezano Brelom



sa posvetom za Višnju - nešto sam pod utiskom ovih događaja od juče.
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:23 16.11.2009

Re: Geografsko-prirodnjačko rodoljublje...

Da, da... ima nešto u Brelu, u njegovoj biografiji i u njegovim pesmama... primetila sam tog autora :) nema veze s pivom! Evo i ja:



Gorane, bolje nisi mogao da izabereš, za uz moju priču.

Sad, ne znam baš da l najbolje razumem to sa trolovanjem...

...ne znam ni u čemu je problem (zar bi trebalo da ga bude) u vezi sa mojim NSPM tekstovima, "ljubitelji" neka se slobodno oglase, ako imaju želju da izjavljuju ljubav NSPM-u preko mene na ovom blogu... mada je bez veze, postoji i tamo lepo mogućnost komentarisanja - pa nek ostavljaju komentare na račun mojih NSPM tekstova tamo gde im je mesto - dakle, na sajtu NSPM-a.

bilo bi poželjno samo pre komentarisanja da pročitaju koji tekst - i rado ću se upustistiti u odgovaranje na pisma čitalaca! :) dokona sam, knjiga se lepo prodaje, malo sam, doduše, umorna od ozbiljnih tema... dakle, sve je u savršenom redu :) .... i ne provociraj me više - tek sad sam shvatila da se raspravljam sa nekim nepostojećim "ljubiteljima", sačekaj da mi se ljudi obrate... ako uopšte iko ima želju da se bavi time. ja mislim da je priča pase. NSPM, so what?
Goran Vučković Goran Vučković 22:40 16.11.2009

Re: Geografsko-prirodnjačko rodoljublje...

Gorane, bolje nisi mogao da izabereš, za uz moju priču.

Sad, ne znam baš da l najbolje razumem to sa trolovanjem...

Hehe odlično ti ide, ne brini - pripomažeš trolovanju

i ne provociraj me više - tek sad sam shvatila da se raspravljam sa nekim nepostojećim "ljubiteljima", sačekaj da mi se ljudi obrate... ako uopšte iko ima želju da se bavi time. ja mislim da je priča pase. NSPM, so what?

Ne daj se isprovocirati - sve u svoje vreme
Inner Party Inner Party 01:54 17.11.2009

Re: Geografsko-prirodnjačko rodoljublje...

ana_radmilovic
NSPM, so what?


Eh, da mi je ponovo te naivnosti...



Salim se, novi ste. Brzo cete prerasti, moracete.
mariopan mariopan 13:44 17.11.2009

Re: Geografsko-prirodnjačko rodoljublje...

. i ne provociraj me više -

Pročitala te Gorane
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:46 16.11.2009

Da, da, truth is stranger than fiction.

. Priča se, medjutim, posle samo par pasusa odmetnula od te prve (i, kao, normalne, ili bar očekivane ideje) i otišla u nekom sasvim neočekivanom pravcu. :)

Dopada mi se, vještica intrigira.
Uglavnom, skrenuli smo s puta i našli se na Kosovu.

Bravo.
Pozdravljam vas i izvinjavam se što je ovako dugačko :)

Ana, mislim da ovdje nema mjesta izvinjenju. Ne postoji neka standardizovana
forma bloga niti konvencija o tome kako treba da izgleda, koliko opširan
tekst može da bude i sl. Svojevremeno je Jaril, jedan sjajan bloger "ispalio" čak tri
za redom - u pitanju je bila ispovijest koja nije mogla stati u jedan i mislim da je
te sedmice bio najčitaniji. Dakle, sve je stvar odluke i slobode autora, kao i publike
da li će to čitati ili ne. Kad bloger ima šta da kaže, tekst je zanimljiv i možda baš i treba
da bude opširan. Da magija duže traje.

ana_radmilovic ana_radmilovic 22:27 16.11.2009

Re: Da, da, truth is stranger than fiction.

bojane, te prve dve rečenice koje si izdvojio su mi omiljene :) posebno ona "skrenuli smo s puta..."

hvala!
jasnaz jasnaz 22:06 16.11.2009

moтivi

katica_zlatica katica_zlatica 23:43 16.11.2009

aiiii

gde bas sad prekide....:)
ana_radmilovic ana_radmilovic 01:44 17.11.2009

Re: aiiii

katica_zlatica
gde bas sad prekide....:)



gde baš sad prekide...? kod vestice? jel to znači da je zanimljivo dok čitaš, i da se pitaš šta će se desi? :) to je super, ako je tako

vanja.t vanja.t 01:28 17.11.2009

čaroban prostor

Ubedjivala sam ga, oduševljena ovim neevropskim prizorima, da krenemo makar do Prištine - nadajući se da je negde blizu i ona Peć sa početka priče.

sjajno zapažanje i zaista magično privlačan prostor, od ohrida, preko prizrena, peći, skadra...
od aleksandra velikog do stare srbije
ana
Inner Party Inner Party 01:57 17.11.2009

Koliko lazi?!

Dok čekam zvanične rezultate izbora na Kosovu (za sada znam samo da lažu kad pričaju kako su Srbi bojkotivali tu stvar i znam da smo, na sreću dobili Gračanicu, Ranilu, Klokot i Štrpce a, nažalost, izgubili Novo Brdo)


Koliko ja vidim, izlazak Srba na izbore je bio tako mali da su ovi iz Samostale liberalne stranke (jesam li dobro rekao?! Izvinite ako sam pogresio) mogli svakog glasaca pojedinacno da potkupe (sa po 50 evra?! Eh...). Tako bar kazu ovi sto su na izbore izasli (Trajkovic...), pa sad kome da verujemo?!

ana_radmilovic ana_radmilovic 02:22 17.11.2009

Re: Koliko lazi?!

Inner Party
Dok čekam zvanične rezultate izbora na Kosovu (za sada znam samo da lažu kad pričaju kako su Srbi bojkotivali tu stvar i znam da smo, na sreću dobili Gračanicu, Ranilu, Klokot i Štrpce a, nažalost, izgubili Novo Brdo)Koliko ja vidim, izlazak Srba na izbore je bio tako mali da su ovi iz Samostale liberalne stranke (jesam li dobro rekao?! Izvinite ako sam pogresio) mogli svakog glasaca pojedinacno da potkupe (sa po 50 evra?! Eh...). Tako bar kazu ovi sto su na izbore izasli (Trajkovic...), pa sad kome da verujemo?!

Koliko ja vidim, izlazak Srba na izbore je bio tako mali da su ovi iz Samostale liberalne stranke (jesam li dobro rekao?! Izvinite ako sam pogresio) mogli svakog glasaca pojedinacno da potkupe (sa po 50 evra?! Eh...). Tako bar kazu ovi sto su na izbore izasli (Trajkovic...), pa sad kome da verujemo?!


to je verovatno tačno, isto koliko je tačno da nisu bojkotovali izbore, bar ne u onoj meri u kojoj pokušava da se predstavi, ili u kojoj su bojkotovali "srpske lokalne izbore" pre par meseci... kad su smenili neke srs-dss opštinske vlasti...
kampanja protiv izlaska na te izbore je bila užasna, i kad kažeš "izašli su u velikom broju" misliš, na prvom mestu, na to koliko ih je glasalo, uprkos pozivima na bojkot koji su sve više ličili na ucene. ... ali, to je u stvari kompleksna priča i nije za ovo mesto... mogla sam i da oslobodim tekst te opaske :) ... inače, u gračanici se slavila srpska pobeda uprkos tome što nije pobedio trajković.... i sad znam šta bi dalji komentari mogli da kažu... ko su liberali ect, ect... nije trebalo da ubacim tu rečenicu u priču o veštici, to je sve što mogu da kažem :)))
Inner Party Inner Party 02:36 17.11.2009

Re: Koliko lazi?!

ana_radmilovic
...nije trebalo da ubacim tu rečenicu u priču o veštici, to je sve što mogu da kažem :)))


Nema veze! Pa ja sam je jedini primetio...


Goran Vučković Goran Vučković 02:43 17.11.2009

Re: Koliko lazi?!

Nema veze! Pa ja sam je jedini primetio...

Jedini komentarisao
ana_radmilovic ana_radmilovic 07:19 17.11.2009

evo šta mi se ne svidja

ustanem ja, rano, umutim kafu i sednem da vidim šta se dešava s mojim blogom - nova igračka, shvatičete me i vrlo zabavna jedna stvar. Ono što mi se u celoj priči najviše dopada to je praksa da autor komentariše komentare komentatora, što se meni ponekad omakne i na NSPM-u, ali prosto ne priliči. Niko to tamo ne radi pa se i ja maksimalno uzdržavam, ako me razumete :)

e sad, evo šta mi se ne svidja.

imam utisak da se samo jedan mali broj ljudi bavi onim šta sam ja napisala a većina (ili to nije većina, nego glasniji deo pa bukom stvara iluziju da ga je više) uglavnom, ta glasna manjima ili realna većina (ne mogu da odredim) bavi se mojim NSPM-om, ili u najboljem slučaju sporednim rečenicama u tekstu.

A baš me je zanimalo šta mislite o priči - ovde se radilo o priči, jel? :)
Goran Vučković Goran Vučković 11:00 17.11.2009

Ehm...


imam utisak da se samo jedan mali broj ljudi bavi onim šta sam ja napisala a većina (ili to nije većina, nego glasniji deo pa bukom stvara iluziju da ga je više) uglavnom, ta glasna manjima ili realna većina (ne mogu da odredim) bavi se mojim NSPM-om, ili u najboljem slučaju sporednim rečenicama u tekstu.

A baš me je zanimalo šta mislite o priči - ovde se radilo o priči, jel? :)

...ja ti kažem 'ne daj se isprovocirati', ali očigledno džaba.

Ako pročitaš moj profil, videćeš da tamo piše "inženjer" - znači stručnu ocenu literarnog rada ne očekuj. Ima ovde književnika, profesora sa književnosti, prevodilaca iz prve lige itd - pa njih pitaj, ako smeš

Moj komentar se, osim sitnog bockanja u vezi NSPM (za koje se nadam da ćeš sa vremenom videti da je prijateljsko i izvedeno u nameri "vakcinacije" ) odnosio na doživljaj "le pays qui est le mien" (zemlje koja je moja), što bi rekao Brel - i bio je neka vrsta ti-meni-ja-tebi trampe opisa planina oko Peći i manastira sa dress code-om, za moje skorašnje slično iskustvo "otkrivanja" Brelovog opisa zemlje u kojoj katedrale moraju da statiraju planine, a nebo je toliko nisko da se Lamanš gubi u njemu, koji očigledno čini Belgijance vrlo emotivnima - a koji, u članku iz Times Online koji sam referencirao, India Knight, rođena Belgijanka, koja je od stida prema "neuglednosti" svoje zemlje, u mladosti svoje prezime promenila u prezime svog očuha, Britanca - komentariše sledećim rečima:
He describes Belgium so well, with a tender, miserabilist pride: the North Sea, with its dunes and rocks, mists and tides; the constant wind; the countryside, so flat that cathedrals have to double up as mountains; the black bell towers and stone gargoyles; and always the low, grey sky — so grey “qu’il faut lui pardonner”, that we must forgive it. It sort of makes you want to slash your wrists. But then with the end of the song comes summer and the south wind singing, and ripe wheat, and heat rising from the plains, and pretty girls. You end up sobbing all the harder, or at least I do.

Ne znam da li treba da još jednom dodam "dobrodošla", na kraju?
ana_radmilovic ana_radmilovic 11:52 17.11.2009

Re: Ehm...

pa dobro, ajde... evo, neću da se svadjam ne znam šta me spopade.... s'vatila sam šta si 'teo da kažeš. i svidelo mi se to sa brelom, a onda me zbunilo ono sa trolom... to je, ako sam dobro shvatila, namerno skretanje s teme koju je čovek postavo, da bi se na kraju rasprava izgubila u bespućima Ničega ...
Goran Vučković

He describes Belgium so well, with a tender, miserabilist pride: the North Sea, with its dunes and rocks, mists and tides; the constant wind; the countryside, so flat that cathedrals have to double up as mountains; the black bell towers and stone gargoyles; and always the low, grey sky — so grey “qu’il faut lui pardonner”, that we must forgive it. It sort of makes you want to slash your wrists. But then with the end of the song comes summer and the south wind singing, and ripe wheat, and heat rising from the plains, and pretty girls.



fenomenalno! :)
Goran Vučković Goran Vučković 12:11 17.11.2009

Re: Ehm...

a onda me zbunilo ono sa trolom...

Zalažem se za laž... u funkciji stilske figure

EDIT:
fenomenalno! :)

pročitaj ceo članak, ako već nisi - klik ovde.
mariopan mariopan 14:16 17.11.2009

Re: evo šta mi se ne svidja

i vrlo zabavna jedna stvar.

I mi smo to ukapirali - i navukli se
praksa da autor komentariše komentare komentatora, što se meni ponekad omakne i na NSPM-u, ali prosto ne priliči.

Ovo se ovde smatra dobrim vaspitanjem i poštovanjem komentatora. Recimo kao da smo mi gosti koji su došli u tvoju kuću, jer ovaj prostor je tvoja kuća. Svakom gostu se lepo javiš, pogledaš šta je napisao, pa ako nemaš šta da mu odgovoriš bar mu daj na znanje da si nejgov komentar primetila, da se nije uzalud trudio da piše nešto što si ti ladno preskočila. To ne bi bilo lepo. Prošetaj po blogovima koje neko piše pa vidi kako taj autor svakom odgovori na komentar - to bi bilo to otprilike.
One koji troluju ( skrenu sa teme pa povuku sve duge u nekom drugom pravcu i tako ti upropaste blog) - opomeni kao malo dete pa ako neće da sluša - banuj. To je na moderatorskom panelu onaj deo gde urađuješ sama svoj prostor. Banovanje nije popularno na blogu, upotrebljava se samo kao krajnja mera. Bolje je i boriti se argumentima sa takvima i saterati ih u ćošak , ako umeš da odbraniš svoje mišljenje, nego banovati nekoga ko ne misli kao ti ili ti postavlja nezgodna pitanja. Biće nezgodnih pitanja veruj.

Ovaj blog i služi za komunikaciju između tebe i tvojih gostiju - komentatora. Nije samo za postavljanje tekstova.


Neće svi komentari biti dobronamerni , mada je najveći deo blogera baš dobronameran, što ćeš već sama da uvidiš. Ima svakakvog sveta a ima i ineteresa ( mislim ličnog od strane nekih komentatora ili autora) da se neke teme poput Kosova, rata koji se vodio na našim prostorima, žrtvama, zločincima i slično, prikažu samo na jedan način.

Za početakj , ja bih gazila lagano, dok ne uvidiš ko šta pita i zašto, jer, kada upoznaš blogere, znaćeš da li se neko samo zeza a takvih je dosta, ili te provocira, a i takvih je dosta, pa ćeš znati kada da isturiš gard a kada da se i ti samo nasmeješ jer cilj nekog komentara je i da se neko malo našali. Prošetaj i po tuđim blogovima, tu ćeš najlakše videti šta nekoga zanima i o čemu piše, kakav je čovek (piše između redova), pa ćeš znati kako sa kim da pričaš - a biće i takvih sa kojima nećeš želeti da pričaš - onda samo zaobiđeš tog autora i mir u kući. Upoznaćeš ljude za neko vreme , ovo je samo rpva pomoć za početak. Nema onaj smajli sa flasterom na čelu ali sada bih ga ovde zalepila

To bi otprilike bio blog i moje iskustvo sa njim, a ovde važim za "staru blogerku". Ako ti nečemu posluži dok se ne snađeš i sama.

Nadam se da ćeš lepo plivati kroz blog, da ćeš izbegavati ajkule, da ćeš naći dobro društvo i da će ti biti prijatno sa nama.
ninasimone ninasimone 18:27 17.11.2009

Re: evo šta mi se ne svidja

mariopan




super uputstvo! Ana, dobrodosla, bas super da imamo nekoga ko u stvari zivi na Kosovu pa da nam iz prve ruke tumaci i prevodi sta se tamo desava.
mariopan mariopan 18:47 18.11.2009

Re: evo šta mi se ne svidja

ninasimone
mariopan




super uputstvo! Ana, dobrodosla, bas super da imamo nekoga ko u stvari zivi na Kosovu pa da nam iz prve ruke tumaci i prevodi sta se tamo desava.

Baš to mi se i dopalo u Aninim tekstovima, što ona to sve vidi i piše o tome a ne ulaguje se nekome (Vlastima u Prištini niti Vlastima u Beogradu)...po meni to je do sada najobjektivniji prikaz života na Kosovu koji sam skoro pročitala - tekst koji je kod antioksidnata u vezi izbora na Kosovu i zašto Srbi treba da izađu na te izbore. Svi argumenti su tu.
Da ne nastavljam sa tom temom - bio bi trol, pa bi me gazdarica banovala taman da uvežba po onom "uputstvu za upotrebu"

Pozdrav
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 14:16 17.11.2009

:)

Pozdrav od pasioniranog zaljubljenika u Prokletije, ta čudesna brda. Doduše iz razumljivih razloga sada ih posećujem samo sa one druge strane od Plava i Gusinja (bar jednom godišnje). Poslednji put sam bio u Peći i na Đeravici 1996. godine.

Ako te zanima evo šta sam radio letos tamo imaš ovde i ovde.
(doduše, to je već u Albaniji)


Što se tiče ovoga:
imam utisak da se samo jedan mali broj ljudi bavi onim šta sam ja napisala a većina (ili to nije većina, nego glasniji deo pa bukom stvara iluziju da ga je više) uglavnom, ta glasna manjima ili realna većina (ne mogu da odredim) bavi se mojim NSPM-om, ili u najboljem slučaju sporednim rečenicama u tekstu.


Izgleda da ti još uvek nije jasno gde si došla. Neka ti je Bog u pomoći.

Inače, pratio sam tvoje tekstove na NSPM i mislim da je ovaj, „Multietnika“ i Kosovo, svojevrstan masterpiece.

Podsetio me je na neke moje dogodovštine iz Plavsko-Gusinjskog kraja.
Pozdrav.
Goran Vučković Goran Vučković 14:33 17.11.2009

Re: :)

Izgleda da ti još uvek nije jasno gde si došla. Neka ti je Bog u pomoći.

Ja ne bih bio baš ovoliko dramatičan - prosto nije fer prema dobrom delu učesnika, koji su korektni čak i kada nisu ljubitelji pomenutog mesta i "ideologije". Ali, što reče mariopan, ima tu i doživljaja
ana_radmilovic ana_radmilovic 17:45 17.11.2009

Re: :)

vrabac_u_steni
Pozdrav od pasioniranog zaljubljenika u Prokletije, ta čudesna brda.


„Multietnika“ i Kosovo, svojevrstan masterpiece..


Hvala za "multietniku" - taj mi je jedan od omiljenih :)

Gledala sam fotografije - pa to je stvarno prelepo!


ana_radmilovic ana_radmilovic 18:35 17.11.2009

sad ja samu sebe trolujem, jel?



evo šta mi se vrti po glavi od kad sam gledala slike korisnika vrapca.... :) i čitala šta kaže goran

a i napisala sam prilično mračan tekst, na temu izbora na kosovu - eno ga na NSPM-u.... kad napišem mračan tekst, odmah dobijem želju da slušam arsena....

evo još jedne pesme, o istom trošku

Goran Vučković Goran Vučković 19:17 17.11.2009

Re: sad ja samu sebe trolujem, jel?

a i napisala sam prilično mračan tekst, na temu izbora na kosovu - eno ga na NSPM-u.... kad napišem mračan tekst, odmah dobijem želju da slušam arsena....

Mislim da si kupila Nj. K. V. Kralja Majmuna (vidi)

Mi smo ovde lenji, volimo "evo ga", a ne "eno ga".
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:33 17.11.2009

Re: sad ja samu sebe trolujem, jel?

Goran Vučković
volimo "evo ga", a ne "eno ga".


znam, ali ne umem da dodam link.
Goran Vučković Goran Vučković 19:43 17.11.2009

Re: sad ja samu sebe trolujem, jel?

znam, ali ne umem da dodam link.


Napišeš rečenicu u kojoj postoji "deo koji postaje link".

Onda u paste buffer (copy-paste) uhvatiš URL koji hoćeš da linkuješ.

Onda obeležiš mišem ili tastaturom deo koji postaje link i pritisneš "alat" koji ima nacrtan lanac. Iskoči prozorče, u koje upišeš (paste) link. Stisneš OK - i to je to.
Unfuckable Unfuckable 20:11 17.11.2009

Re: sad ja, kao, pomažem

Dakle, kao prvo : dobro došla, izvinjavam se na kašnjenju. Opravdano je, a neprepričljivo.
Biće ti zanimljivo ovde, na ovaj ili onaj način. Uglavnom, sami ljudi izaberu način na koji će ovde da potroše vreme i energiju. Najvažnije je da ne trošiš nerve, kao što ti je vučko lepo savetovao : sve je to samo blog'n'roll.
U prvo vreme izgledaće ti kao da se svi ovde poznaju i da su, skoro pa kućni prijatelji. Ne dozvoli da ti to zasmeta ili da te odbije - posle par nedelja druženja sa blogerima, sve će to izgledati daleko drugačije i lakše
Što se tiče "tajni i trikova", savetujem ti da ovaj tekst ubaciš u svoje favorite, bar za prvo vreme, može biti od velike pomoći.
Iako ima 190 komentara, mnogi su itekako korisni. Ja to nisam shvatio na vreme, pa me sad malo zezaju kod Brajovića .
Za dodatne informacije ili pomoć, uvek se možeš obratiti nekom od moderatora ili blogera preko pp.

ps : brišete, modovi...brišete
k'o RRA ste, bokcamuboŽjeg
Goran Vučković Goran Vučković 20:40 17.11.2009

Re: sad ja, kao, pomažem

Što se tiče "tajni i trikova", savetujem ti da ovaj tekst ubaciš u svoje favorite, bar za prvo vreme, može biti od velike pomoći.

He... ovo sam uspeo da propustim - a sećam se ovog viktorijanskog računara... svašta
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:50 17.11.2009

Mea culpa, mea culpa

ps : brišete, modovi...brišete


Korektna intervencija. Priložio sam fotografiju Arsenovog brata Milutina Dedića
sa njegovom bilježnicom i interesantnim crtežom manastira, koju je uradio i potpisao
moj prijatelj slikar ali nisam primjetio taj njegov potpis u donjem desnom uglu -
tako da sam nenamjerno prekšio disklejmer.
Unfuckable Unfuckable 20:51 17.11.2009

Re: sad ja, kao, pomažem

mislim da se i kod gordanac bar jednom opširno pisalo u smislu "pomoći prijatelja na sajber drumu"
ana_radmilovic ana_radmilovic 20:54 17.11.2009

Re: sad ja, kao, pomažem

Hvala Unfuckable, poslušaću... šta drugo mogu :))
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 21:12 17.11.2009

Re: sad ja samu sebe trolujem, jel?

ana_radmilovic
evo šta mi se vrti po glavi od kad sam gledala slike korisnika vrapca.... :) i čitala šta kaže gorana i napisala sam prilično mračan tekst, na temu izbora na kosovu - eno ga na NSPM-u.... kad napišem mračan tekst, odmah dobijem želju da slušam arsena....evo još jedne pesme, o istom trošku

Ana ljubavi, obožavam te! Pogodi zbog čega. Goran, nam je kum
Goran Vučković Goran Vučković 21:17 17.11.2009

Re: sad ja samu sebe trolujem, jel?

Ana ljubavi, obožavam te! Pogodu zbog čega. Goran, nam je kum


'sam rekao, a?

Kamala Indian Kamala Indian 20:09 17.11.2009

povodom prijatelja iz Njujorka

Ana,

moj tata (koga ti, inace, pominjes u tvom prvom postu) vise ne svraca ovde i nije zeleo da mi kaze zbog cega. Pitala sam ga, ali se on nesto izmotavao i pricao mi o zelji moderacije i vecine blogera da se ljudima ovde omoguci da fino caskaju, a ne da uznemiravaju babe i zabe... Nisam ga bas razumela sta je hteo da kaze.

U svakom slucaju, pre pola sata mi je dao da procitam tvoj tekst o Kosovu. Znas sta razmisljam ? Evo sta :

Mozda taj tvoj prijatelj iz Njujorka, nije bio ni za izlazak ni za bojkot izbora na Kosovu. Mozda je on od onih sto jednostavno zele samo to da Srbija svedoci istinu o tome sta se desava sa ljudima na Kosovu. Ukoliko on poznaje Kosovo "kao svoj dzep", kao sto ti kazes, onda on verovatno zna da Srbija to nije radila - svedocila istinu o ljudima koji zive na Kosovu.

Eto, mozda je zbog toga i taj tvoj prijatelj iz Njujorka jednostavno uveren u to da je izlazak Srba na izbore bio razumljiv nacin da oni pokusaju da se nekako snadju na Kosovu i nastave da tamo zive. I mozda mu je razumljivo njihovo nepoverenje u drzavu Srbiju kojoj oni nisu bitni - jer ocigledno je da drzavi Srbiji nisu vazni ni ljudi u Srbiji, a kamoli ljudi na Kosovu (ili na Mauricijusu).

Naravno da je, ako je to sve tako, zbunjujuce zbog cega je ljudima u Srbiji uopste vazna drzava Srbija. Zasto se nje boje ili pokusavaju da joj se dodvore ? Zasto ne uspevaju da tu drzavu jednostavno sutnu u dupe (sto bi rekao moj tata) i izbace je napolje iz Srbije. I da onda naprave bolju drzavu Srbiju. Onu koja ce ljude voleti i stititi ?

Eto, mozda je taj tvoj prijatelj iz Njujorka shvatio da se tako nesto moze desiti tek neposredno pred kraj sveta. Onda kada prorade iskrenost i saosecanje. Pa cak i medju Srbima. .

Sta mislis ?

Pozdrav !

P.S. Moram da pohvalim mog tatu da mi je ispravio sve gramaticke greske koje je on uspeo da primeti u ovom mom komentaru.

ana_radmilovic ana_radmilovic 20:51 17.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

Zdravo Kamala.

Shvatila sam da tvoj tata, moj prijatelj iz Njujorka, nije bio za izlazak Srba na izbore na Kosovu. Kako znam? Napisao mi je, lepo... ali, prekasno. A zašto sam mislila da jeste? Zato što se potrudio da moj tekst koji na prvi pogled poziva na izbore dospe na razna mesta. Pa i ovde, na kraju. Evo šta ja sam onda njemu napisala (s malim izmenama i skraćenjima, jer je to ipak bilo privatno pismo):

" E jebi ga... (znam zašto mu se dopao tekst o izborima - zato što priča istinu a ne zato što "poziva na izbore"

i sad sam ja to u stvari krivotvorila.. čitaoci ne znaju, ali ne sumnjam da ima i ko baš baš dobro zna ko je moj prijatelj iz Njujorka. Možda nije kasno da izmenim tekst, a možda i jeste

Znam da nisi bio "za" izbore, što je najgore - ta brzina pisanja koju sam prvo shvatala kao veštinu a sada mislim da je mana - sve me češće gura u simplifikaciju, i skraćivanje - "reko je da treba da izadju... znači, on je za izbore... kraj"

Reci, jel da opozovem? Uostalom, ništa me neće sprečiti da lepo kažem kako sam brzopleto izvela zaključak - za potrebe jednog teksta, koji danas neko pročita, sutra više ne zna ni gde je Kosovo a kamo li ko sam ja i o čemu se radilo u toj priči.

Izvini.

Popraviću"

... e, i onda nisam "popravila" nego je tekst završio na sajtu NSPM-a... a ja u restoranu na vrh brda jer je ovde nestalo struje... nije da se žalim, lepo sam se provozala i najela... samo, kad nema struje, nema slanja prepravki tekstova.

ninasimone ninasimone 23:26 17.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

khmmm, devojke, izvin'te na mesanju....ovo mi se cini kao overshare kome je mozda mesto na pp. Budi urodjenu radoznalost pa se sad pitamo ko je "prijatelj iz NY", "moj tata", etc. A kad krene pogadjanje ko se krije iza cega, aluzije + implikacije, vracamo se na onaj uobicajeni, svima omrazeni, nacin razgovora u srpskoj javnosti. Licno misljenje, ne zamerite.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 00:21 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

hahahaha

ko vam kriv kad ne pratite komentare na tekst na NSPM :)
ninasimone ninasimone 00:36 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

vrabac_u_steni
hahahahako vam kriv kad ne pratite komentare na tekst na NSPM :)

aaa, izgleda da cu morati i knjigu da kupim
ana_radmilovic ana_radmilovic 06:56 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

vrabac_u_steni
hahahahako vam kriv kad ne pratite komentare na tekst na NSPM :)


ja se slažem s ovim.

baš bi bilo super da tekstove sa NSPM-a komentarišete na NSPM-u... ili da pratite komentare, ili da ne pratite uopšte .., what ever...

a ja sam ovde posravila priču o veštici i kosmetu - sećate se?

nema veze... ajde, ovo mi je tek drugi blogerski tekst... možda jednog dana neko počne da komentariše i ono što postavim ovde... i onda ja vidim kako vam se svidja :))
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 11:11 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

nema veze... ajde, ovo mi je tek drugi blogerski tekst... možda jednog dana neko počne da komentariše i ono što postavim ovde

Bolje da odmah izbacis ovu opciju iz glave. Ti ces biti komentarisana kao Ana Radmilovic, koja pise za NSPM, Pecat, Kurir i sta bese jos... u tom kontekstu ce te ljudi posmatrati i kroz tu dijoptriju komentarisati.
ana_radmilovic ana_radmilovic 11:58 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

Aleksandar Stosic
Bolje da odmah izbacis ovu opciju iz glave. Ti ces biti komentarisana kao Ana Radmilovic, koja pise za NSPM, Pecat, Kurir i sta bese jos... u tom kontekstu ce te ljudi posmatrati i kroz tu dijoptriju komentarisati.



I "Pravda" - to mi je omiljena novina, pa moram da reagujem. Da se ne zaboravi :)

Kažeš "ljudi" će me gledati kroz kontekst i dijoptriju (inače, ne kaže se diJoptrija nego dioptrija a i nema potrebe da budu oba - dakle, ili kontekst ili dioptrija) listova za koje radim ili sam radila. To je ok, meni je samo bilo krivo što malo ko priča o mojoj priči - al, nema veze, pričaće ako se u medjuvremenu ne umorim...

Ako pod "ljudima" misliš na sebe - to je ok, ali je čudno što sebe doživljavaš kao množinu. Možda grešim, ali baš je super kad čovek govori u svoje ime a ne u ime neke (možda čak i) imaginarne grupe kojoj pripada.

Dokona sam, a i nova sam - te sam pročitala tvoj tekst o Miloševićevim spermatozoidima -. inventivno, i hrabro i iznad svega originalno.
vanja.t vanja.t 14:03 18.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

čudno što sebe doživljavaš kao množinu

nije čudno, uglavnom se radi o troje
buba_truba buba_truba 10:44 19.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

Aleksandar Stosic
Ana
nema veze... ajde, ovo mi je tek drugi blogerski tekst... možda jednog dana neko počne da komentariše i ono što postavim ovde
Bolje da odmah izbacis ovu opciju iz glave. Ti ces biti komentarisana kao Ana Radmilovic, koja pise za NSPM, Pecat, Kurir i sta bese jos... u tom kontekstu ce te ljudi posmatrati i kroz tu dijoptriju komentarisati.

Fascinantno!!!

Mislim na Stošićevu dijoptriju.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 12:58 19.11.2009

Re: povodom prijatelja iz Njujorka

Ako pod "ljudima" misliš na sebe - to je ok, ali je čudno što sebe doživljavaš kao množinu. Možda grešim, ali baš je super kad čovek govori u svoje ime a ne u ime neke (možda čak i) imaginarne grupe kojoj pripada.

Dokona sam, a i nova sam - te sam pročitala tvoj tekst o Miloševićevim spermatozoidima -. inventivno, i hrabro i iznad svega originalno.

Procitao i ja tvoje tekstove na NSPM jos pre neki dan. Komplimenti, ali ne radi se o uvek kvalitetu teksta. Hocu da kazem da to sto neko lepo napise tekst je samo jedna strana medalje. Meni je recimo jako vazno gde se ti tekstovi objavljuju.
A pricam u mnozini jer ces vrlo brzo shvatiti da nisam pricao o sebi u trecem licu vec jednostavno postoje ljudi - cak i koji te sad pozdravljaju i salju ti lepe reci, a i oni koji su po strani - koji ce jednostavno tebe stavljati kroz kontekst NSPM i ostali "novina".
Inace, zaista nemam nista protiv tebe naprosto ne poznajem te, samo mi simpa da malo razbijem ovu nazovi idilu. valjda tome blog i sluzi:)

ps. hvala za ispravku
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 13:09 18.11.2009

u vezi teksta

Evo, ja bih da te pitam nešto u vezi teksta.
Da li si sada promenila odnos prema postupku te monahinje? Mada sam kao mlađi i ja umeo da reagujem slično kao ti tada, sada mislim da je OK da ako već ulaziš nekome u kuću poštuješ pravila koja u istoj vladaju. Dakle ako sam u bicklistčkim gaćama (volim da vozim bajk po brdima, a po tim brdima svako malo iskrsne neki manastir ) ne ulazim u manastir ako nemam neke pantalone da navućem preko. Jednostavno, nije pristojno naročito ako je ženski manastir u pitanju.

I da ti ispričam jednu priču sa druge strane Rugovske klisure.

U Gusinju ima jedna poslastičarnica zove se Šar, drži je jedan Goranac. Mi tamo obavezno svratimo prvo kada dođemo u grad pošto imaju odličan burek. Sa godinama smo se sprijateljili sa vlasnikom i momcima koji tamo rade, tamo punimo mobilne kada se spustimo iz brda radi nabavke, ostavljamo rančeve, par puta smo mu donosili neke stvari iz Bgd koje su mu trebale...i tako, kapiraš.
Elem, pre nekoliko godina bila je sa nama jedna prijateljica koja se prvi put našla u tim krajevima. Odemo nas dvojica sa njom na burek i kolače i umalo ispade skandal. Dođe momak da nas usluži, ne gleda u nju, obraća se samo nama i umalo ode ne primivši njenu porudžbinu (greška nas dvojice, nismo razmišljali). Ona krene da diže frku, kakav je to bezobrazluk, nevaspitanje i sve u tom fazonu. Sad ja nju razumem, kažem moja greška trebalo je da je pripremim i da nraučim za nju, ali dosta dugo mi je trebalo da joj objasnim da je u njegovoj glavi to kako je postupio vrlo vaspitano. Naime, po onome kako je on vaspitan, svako obraćanje njoj kao ženi, čak i sam pogled njoj upućen bi bio uvreda nas dvojice muškaraca u čijoj je "pratnji" (mislim, kakva crna pratnja, ona je sasvim sposobna da se stara o sebi, često i bolje nego nas dvojica, ali... ).
ana_radmilovic ana_radmilovic 16:30 18.11.2009

Re: u vezi teksta

"... Bila sam povredjena, naljutila sam se i bilo me je sramota. Ne pred njim, ne ni pred sobom, pa ni pred onom monahinjom - nego pred nečim drugim, ali o tome ću razmišljati mnogo, mnogo godina kasnije...."

jesam, naravno... pravila sam se da sam ljuta a u stvari me je bilo sramota :)

Zanimljiva ti je ta priča, (uopšte su ti priče zanimljive, primetila sam:)) ...i poznata mi je.... to je ono što spada u domen "socijalne inteligencije" - da čovek shvati gde se nalazi, i sa kim, te da se u skladu sa tim i ponaša :)))




arianna arianna 22:17 18.11.2009

Re: u vezi teksta

lepa priča
čekamo nastavak ....

Bili Piton Bili Piton 17:31 19.11.2009

Re: u vezi teksta

ana_radmilovic
to je ono što spada u domen "socijalne inteligencije" - da čovek shvati gde se nalazi, i sa kim, te da se u skladu sa tim i ponaša :)))


Naravno. A tu postoji jos jedna druga stvar - uvek se setim one cuvene opaske Marka Tvena, pojma vise nemam odakle sam je pokupio. A ona glasi ovako - kaze Mark, uz primetnu dozu samoironije: kada sam bio mladic bio sam potpuno uveren da je moj otac preispoljna budala i nista me u to nije moglo razuveriti. Kada sam docnije, kao odrastao covek, ponovo razgovarao sa svojim ocem, zaprepastio sam se kakav je napredak on u medjuvremenu napravio

Hocu reci, za to da covek shvati gde se nalazi i sa kim, te da se u skladu s tim i ponasa je potrebna pored socijalne inteligencije i odredjena zrelost, koju covek obicno stice s godinama, to nije nista ni novo ni cudno ni neuobicajeno - tako naprosto jeste. Neko moze da rezonuje sasvim zrelo vec u sedamnaestoj godini (jedna devojka npr, ciji je tekst na ovaj blog preneo Aleksandar Lambros nedavno) - a neko citav zivot, ili njegov dobar deo, ne sazri.

Da iskoristim ovde dobro mesto, kad sam se vec ukljucio, da ti pozelim dobrodoslicu na blog. Tvoje tekstove cu citati bez predrasuda, gde god da su prethodno objavljeni i za koje god glasilo inace pises. Pozdrav
ana_radmilovic ana_radmilovic 09:06 20.11.2009

Re: u vezi teksta

Hvala na dobrodošlici - šta bi me više obradovalo izjutra od dobrodošlice jednog bilija pitona?!

i ja ću tvoje tekstove čitati bez predrasuda, gde god da su - dajem reč :)))

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana