Putovanja| Zabava

Engleska i Ja XIV – Oću i ja malo !

dirtyharry RSS / 16.11.2009. u 20:29

Kada radiš dvanaest sati dnevno fizički posao svakog dana to te naravno dosta iscrpi. Međutim sa druge strane imaš vremena za razmišljanje na pretek, bar sam ja imao. Posao me ne zamara umno ni jedan posto. Mozak ne da mi radi na stand by nego je srkoz zagašen. Pali se samo da mi kaže e prijatelju vreme je za ručak. Što bi značilo požuri u Bermudan da omlatiš picu pa onda nazad u nove radne pobede. Danas po rasporedu radim sa Donzijem i Poljakom na postavljanju onih osnovnih šipki za plastenike u obliku slova Y koje sve nose. To radi traktor sa hidrauličnom bušilicom. U principu to rade dva čoveka ali nešto malo je ostalo da se završi pa su ubacili i mene čisto onako, da naučim zanat. Nikad se ne zna kada ti može zatrebati ponovo. Ova skalamerija od traktora koja između ostalog ima i klima uređaj u kabini sa zadnje strane pored kardana (deo na koji se priključuju priključne mašine) ima nekoliko priključaka za hidraulična creva od raznih mašina. Jedna od njih je i ova velika bušilica koja se prvo zakačinje pozadi na "hidrauliku" traktora a onda se ta creva izubadaju da bi uopšte mogla da radi. Donzi vozi traktor, Poljak mlati po ručicama bušilice a ja postvaljam šipke u bušilicu. Nisam kvalfikovan pa sada radim najprostiji posao, tako ti je to kad ne učiš školu, uvek su mi to govorili.

Završavamo ovo brzo i Poljak i ja čekamo Donzija da otkači ovo čudo sa traktora i da donese neku manju bušilicu za istu stvar, samo što sada Poljak i ja treba da bušimo i pobadamo neke drugačije šipke na samom početku plastenika. Ovo su manje šipke oblika slova T dužine malo manje od jednog metra. Postavljaju se skroz do kraja tako da se skoro metar buši zemlja. Ta skalamerija koju je Donzi doneo je ručna hidraulična bušilica koju opslužuju dva čoveka. Teška je sama oko dvadeset i pet kila po nekoj mojoj proceni. Donzi je u traktoru i daje gas da bi ulje brže teklo odnosno da se bušilica brže okretala. Sa jedne strane bušilice postoji ručica kao ručna kočnica na bicikli. Kada se pritisne bušilica počinje da radi. Tako smo lepo ostatak dana bušili rupe u podnožju brda odmah pored kampa.

Postavimo samo šipku kako treba da se pobode u zemlju, navalimo se sa jedne strane ja a sa druge Poljak i bušimo. Par puta je burgija na vrhu šipke udarala u neke stene u zemlji pa smo morali pajserom i čekićem da ih razbijamo pre nego što nastavimo. Pajser ima između oko petnaest kila i to je jedna ušiljena šina debljine dečije ruke. Izvadim šipku, stavim pajser i macolom koja je teška isto kao i pajser bijem dok se dotična stena ne razbije. Imamo i mali čekić od pet kila ali njega ne koristim. Malo se razbije a onda se rukom vadi zemlja i parčići razbijenog kamena. Dok guram ruku i pokušavam da iščupam neki kamen. Nešto je zapelo i ne mogu da izvadim nikako, ponovo bijem pa pokušavam da izvadim i ništa sve dok u jednom trenutku ne osetih tako oštar bol kao da me je nešto gadno ujelo, cimam ruku van i vidim da sam se baš dobro isekao na kamen, pola "jagodice" sa prsta mi nema. Onako besan hvatam pajser stavljam u rupu i otimam macolu od Poljaka koji sa Donzijem gleda šta radim. Mlatim jednom macolom preko pajsera dok mi krv iz prsta pršti unaokolo lipteći jako pod stiskom ruke. Čuje se tup zvuk udarca metala u kamen. Ništa se ne dešava, kamen u zemlji me ne čuje. Još više besan udaram najjače što mogu. Savijajući se skoro do zemlje. U tom trenutku iz rupe samo nekoliko centimetara pored moje glave proleće nešto veličine dobro podgojenog srpskog vrapca.

Osećam treptaje vazduha pored glave. Okrećem se i gledam iza sebe Donzija i Poljaka koji su se takođe savili dole i stavili ruke preko glave a jedno desetak metara iza njih stoji kamen veličine omanje pesnice. Da me je udario po ovoj blesavoj glavi razbio bi me. Ne znam da je neko još išao da bere jagode a da se vratio sa razbijenom glavom, ali za sve ima prvi put. Od tada kada sam rukovao macolom, pošto sam se očigledno pokazao kao kvalifikovan, Poljak i Donzi su išli u zaklon ako sam mlatio macolom sa obe ruke, ali i ja sam vodio računa da Zemljina utroba ne iskaki neki kamen meni u glavu, pa sam slabije udarao nego tada. Donzi mi daje hanzaplast is prve pomoći da zakrpim domali prst. Posle završetka ovog dela posla, Donzi mi saopštava da potražim Grejema jer ću narednih dana da radim sa njim.


dscn0177a.jpgGrejem je jedan mnogo cool lik. Sa njim mi je bilo najbolje da radim, naravno i sa Pavelom. To je bila milina, sve se dogovoriš za sekundu i nema ništa da ne može. Završimo posao na brzinu a onda se zezamo i odmaramo. Nalazim Grejema i javljam mu vojnički :"Gosp. Grejeme, ovaj indijanac se javlja na raport."
Grejem se smeje staje mirno i otpozdravlja : "Voljno. Sledeći put nemoj tako da me pozdravljaš. "
Ja se smejem i pitam : "Zašto?"
Grejem se tako glasno smeje i kaže: "Zato što sam i ja ovde indijanac kao i ti. Alister je poglavica, njega ima smisla pozdravljati."
Ja u sebi : "Ma ko jebe Alistera, sa njim ne radim."
Ja : "Ha, ha. Ok važi, upamtiću to. Gde idemo ?"
Grejem : "Sad ćeš da vidiš, upadaj na svoje mesto."


Grejem seda u traktor a ja naravno u korpu na traktoru, koju on odmah podiže nekoliko metara i počinje da juri. Malobrojni ljudi koji su nas videli pre koji dan se opet smeju i misle eno su opet one dve budale, ali nas je baš briga. Dolazimo na polje gde su već postavljene šipke i sada se postavlja najlon. Najteže je da se najlon na samom početku prebaci sa jedne strane na drugu, zato što je više desedina metara dug u prilično težak zbog tolike dužine. Moj deo posla je da držem najlon koji su mi dodali i kada Grejem pomeri korpu traktorom na drugu stranu plastenika da prevučem taj najlon do ljudi koji čekaju na drugoj strani i koji će onda dalje da ga vuku i postave kako treba.

U jednom trenutku kod mene dolazi Endrju, glavni nadležni za postavljanje plastenika i sve u vezi sa njima i pita da li imam nekog koga bih mogao da preporučim da dođe da radi sa mnom na plastenicimi ili tunelima kako ih oni zovu. Naravno da znam, imam dosta indijanaca na lageru koji čekaju da se ratosiljaju jagoda. Kaže Endrju neka dođu sada kada se postavljaju najloni pošto ima više posla nego inače a i potrebno je više konjskih snaga da vuče onoliki najlon. Posle pauze za ručak idem kod Ele i objašnjavam joj koga hoću da povedem sa mnom, naravno i Endrju je tu. Srebrenko i dalje vozi dupe na onoj skalameriji ležeći i šiša jagode polako, ali zato Panta, Miki i Krema stoje na raspolaganju pa njih trojicu i dovlačimo ovamo.

U međuvremenu su Ukrajinci sa neke druge strane već dovukli ceo bataljon ljudi. Što je meni najsmešnije bilo i gomila devojaka je bila tu. Ne potcenjujem suprotan pol ali ipak je ovo posao za konjske snage a ne za kokošije. Da je tu ekipa dizačica tegova iz Heatlandsa, verovatno ne bih mislio tako. Ovde je neke snajke što su se držale za onaj najlon i vrištale na svaki povetarac mogao vetar da odnese i to onako usput. Ne mora da duva nešto posebno jako. Posle nekoliko sati secanja najlona vidim da sam kožu sa spoljne strane prstiju ispod nokata sve odrao. Kad stegneš najlon da vučeš naravno da stegneš pesnicu a onda se taj najlon tare o kožu sa te strane. Nije naravno ništa ozbiljno ali tako nezgodno boli, onako po malo čisto da te podseti šta si radio danas.


dscf0076g.jpgPosao prekidamo u šest popodne, kao i uvek. Endrju kaže da je sutra nešto drugo na tapetu i da nam ne treba toliko radnika na tunela i da se ostali vraćaju na jagode. To ti je jedna od najgorih stvari koja može da ti se desi. Ono što bi se reklo kod mene u selu kad "spadneš sa konja na magarca". Krema i Miki su ražalovani i poslati ponovo na jagode a Panta je otišao da se buni kod Endrjua i da vidi da li može da ostane na plastenicima. Ja se mislim da dođem i da kažem Endrjuu da smo mi ipak sa elitnog odeljenja Poljoprivrednog fakulteta, odeljenja koje se zove Elektronski fakultet. Imamo sve predispozicije za ovakve "konjske" poslove, ako mi nismo kvalifikovani za ovo onda niko nije. Posle kraćeg razgovora Panta sav zadovoljan sobom dolazi da mi saopšti da i on od sutra radi sa mnom na plastenicima. Reko super, ajde da imamo i mi nekog indijanca od naših ovde, biće bolje ili gore.


Opet sam ceo dan vuko ove usrane najlone. Kad te ‘oće, ‘oće te. Sve sam smlaćen ko da su me bili, ali opet idem na tuširanje ‘ladnom vodom da se malo povratim, zato sam i pobego sa Grejemom neki minut pre ostalih. Na licu mesta nalazim "smrdu" kako pere glavu opet sa onim smrdljivim tečnim sapunom. Od one vruće vode i pare onaj miris onog antibakterijskog sapuna je još jači. Želudac da ti se okrene. Idem u radionicu da uzmem "francuza" pa ću njime da doteram onaj ventil i namestim vodu kako meni odgovara. Taman sam završio kad su počeli i drugi da pristižu. Prolazim kroz hodnik sa lavaboima tu a "smrda" uveliko duva nos u jedan od njih i to tako da bi pre pomislio da se rastaje sa dušom nego da duva nos. Zacrveneo se, uzbuljio oči ko popac i krklja kao da je zapao za plot. Mislim se sad e neka sad neko od onih pametnih Engleza dođe da se umije u onom lavabou, na njihov engleski način (zapuše lavabo, naprave vodu kakva im treba i umiju se kao iz bare).


U povratku u SPEEDO gaćama uzimam jedne od svojih "praškastih" gaća koje se suše na žici. Čak ni ona dva-tri pljuska koja su ih zatekla nisu bila dovoljna da speru onaj prašak sa njih. Nema veze, čistije su u svakom slučaju nego što su bile kada sam ih stavio da se peru. U Bermudanu se posle večere bacam u horizontalu i pokušavam da čitam onu knjigu na engleskom. Miki i Krema psuju što su ih vratili ponovo na jagode a Panta im drži predavanje da su trebali da idu da se bune i da traže prekomandu. Tu počinju standardna prepucavanja, ko je i koliko sposoban. Ja se ubacujem kod Kreme sa onom pričom za "tele vezano za semafor u centru Leskovca". Mislim da nije bilo nijednog jedinog dana da sam tu priču zaobišao. Kako su naši lokalni Leskovčani Krema i Srebrenko pizdeli više na to, to sam ja sve više i više penio sa tim teletom. Na kraju sam i samom sebi dosadio.


dscn0159e.jpgIzlazim napolje gde Ukrajinci standardno igraju svoju modifikovanu odbojku. Počeo sam već uveliko da se odazivam na nadimak Apolon koji su mi nadenuli i naravno da sam se uvek smejao ko blesav kad god me je neko tako oslovio. Posle nešto malo igranja rešavam se da zovem svoju devojku kući, međutim vidim da sam ostao bez kredita skroz i rešavam da idem u lokalnu govornicu. To je nekoliko stotina metara od kampa. Na moju sreću imam još nekoliko telefonskih kartica. U tom trenutku me jedna od snajki iz Ukrajine od onih pet sa kojima smo se družili pita gde ću. Ja kažem da telefoniram, a ona će super i ja sam pošla tamo, idemo zajedno. Zvala se Vitalina ili Vita kako je sama sebe zvala. Do govornice i nazad je uspela da ispriča gde živi u Kijevu, šta sve radi tamo, šta bi volela da vidi ovde u Engleskoj, zašto je došla i još mnogo toga. Ja sam rekao tu i tamo po nešto, kad sam stigao i mogao. Inače po prirodi nije bila pričljiva, bar nije kada je bila u društvu. Izgleda da tako delujem na devojke kada sam u njihovoj blizini, prosto im se razveže jezik. Pošto je bila lepa devojka a naravno od toliko očiju da ne možeš ništa da sakriješ, kada sam došao u Bermudan počele su da padaju prve zajebancije na moj račun. Mada sam i ja bio u takvoj situaciji da nisam mogao da kažem ne možeš da ideš sa mnom. Ne znam da li bi se moja devojka složila sa tim, idemo u istom pravcu pa šta sad.


Krema:"Je li Pušo si ti to sa Vitalinom išao negde? "
Ja: "Aha, išli smo da da proverimo kakve su komunikacije sa Srbijom i Ukrajinom."
Miki: "Pa to ste mogli i ovde da proverite, niste morali da idete tamo negde, he he. "
Ja:"Pa mogli smo, ali računali smo da je još dan pa nam ne treba niko da nam svetli, mislim, možemo i sami da se snađemo, ali opet bar da znam da ima interesenata."
Srebrenko: "I jesi l' napravio nešto? "
Ja: "A šta sam to trebao da napravim? "
Srebrenko:"Pa sad ako ja treba da te učim šta si trebao da uradiš onda jebiga."
Ja onako ironično:"Pa očigledno da treba, ne znam šta sam to trebao da radim, možda u taj tvoj Leskovac gde vezuju tele za semafor vi to radite drugačije."
Srebrenko:"Ma jebalo te to tele više."
Ja:"Bre, ja vam nisam kriv što nikad nemate odgovor na pitanje, sexate li nešto i zašto ne?"
Panta:"Dobro kad ti imaš."
Ja:"Ja nemam, ali ja i ne radim na tome."
Svi:"Ne radimo ni mi."
Ja sad počinjem da ulećem klizeći sa obe noge, iako znam da svi imaju devojke:"Pa dobro, znam da ni vi ne radite ali ne brinite, popeli su čoveka na Mesec, popeće se neka i na vas."
Svi:"Ma jebi se."


middle_finger_flame.jpgMislim se nisam isekao pravi prst danas (srednji prst) pa da vam se požalim i za to u fazonu:"Pogledajte koji sam prst isekao danas."


Tako su ostali indijanci krenuli da zezaju velikog poglavicu, jer do sada nisu imali baš nekog razloga, uvek sam ja imao mnogo više povoda da ih čukam po rogovima nego oni mene, mahom zbog toga što sam već uveliko imao pedigre čoveka sa sela pa sam se nešto bolje snalazio sa ovakvim poslovima, a i naravno usled dobre hrane, veličina konjske snage za koju su me Englezi računali se povećavala a samim tim i moj renome. Nego polako ima još dana za megdana. Polako idu dani kada će i drugi morati da se dokazuju od čega su sazdani.



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 20:32 16.11.2009

hej !

dobro došao !
dirtyharry dirtyharry 20:34 16.11.2009

Re: hej !

dobro došao !


Hvala, hvala.

Ala si ti brz bre .
Unfuckable Unfuckable 20:38 16.11.2009

Re: hej !

Kad te ‘oće, ‘oće te



Počeo sam već uveliko da se odazivam na nadimak Apolon

au, brale, ček' samo ovo da snime indijanci ovdašnji...
ugasio si
dirtyharry dirtyharry 20:51 16.11.2009

Re: hej !

au, brale, ček' samo ovo da snime indijanci ovdašnji...
ugasio si


ha, ha, znam, na kraju serijala okačiću slike pre i posle Engleske kako sam izgledao

I tamo je bilo zajebancije svaki dan i po ceo dan na svačiji račun, da nije bilo toga, poludeli bi. Mada nisam siguran da smo se svi vratili normalni baš
4krofnica 4krofnica 20:40 16.11.2009

ale,ale


cek da spakujem decu pa citam nastavak!
dirtyharry dirtyharry 20:51 16.11.2009

Re: ale,ale


cek da spakujem decu pa citam nastavak!


samo napred
4krofnica 4krofnica 22:16 16.11.2009

Re: ale,ale

spadneš sa konja na magarca

kuku, samo ne jagode, to je kao da jases jeza....
zapuše lavabo, naprave vodu kakva im treba i umiju se kao iz bare).

tacno, proverila na 100nak km od tebe, cak se i porodicno kupaju u jednoj (zapusenoj) dozi kade.
Malobrojni ljudi koji su nas videli pre koji dan se opet smeju i misle eno su opet one dve budale, ali nas je baš briga
ovako?
Grejem u jednom trenutku daje gas i počinje da svira, uključuje rotaciono svetlo na onoj skalameriji od traktora i počinje da daje gas i da ide prema onim ljudima na polju praveći osmice. Stego sam se gore na četiri-pet metara visine za onu korpu toliko čini mi se da ću da pokrivim one šipke. Oni ljudi gledaju zbunjeno a Grejem im gazi preko terena. Nemaju gde, beže.


u pravi cas tekst, harry, ulepsao si mi vece.. i cestitke, svakako
dirtyharry dirtyharry 23:08 16.11.2009

Re: ale,ale

kuku, samo ne jagode, to je kao da jases jeza....


e, stvarno ne možeš da zamisliš kad ti neko posle nekog dana ponovo kaže da ideš da bereš jagode, dođe ti da kukaš naglas

tacno, proverila na 100nak km od tebe, cak se i porodicno kupaju u jednoj (zapusenoj) dozi kade.


Da bre, ja kad sam video rekao sam da neću da se umivam nijednom ako treba da sledim njihov primer. Tu je kiša, tuširanje, pisao sam u jednom od prethodnih delova njihovu glupu logiku sa dve česme za toplu i hladnu vodu ....

ovako?

Grejem u jednom trenutku daje gas i počinje da svira, uključuje rotaciono svetlo na onoj skalameriji od traktora i počinje da daje gas i da ide prema onim ljudima na polju praveći osmice. Stego sam se gore na četiri-pet metara visine za onu korpu toliko čini mi se da ću da pokrivim one šipke. Oni ljudi gledaju zbunjeno a Grejem im gazi preko terena. Nemaju gde, beže.
.


Pa nije Grejem to stalno radio, mislim baš sve to u kompletu. Ali jurenje kroz polje i "osmice" po livadi iza kampa to je bila svakodnevna pojava.


u pravi cas tekst, harry, ulepsao si mi vece.. i cestitke, svakako


Hvala
Bili Piton Bili Piton 21:20 16.11.2009

Cestitke

na promociji

Vracam se kasnije da procitam
dirtyharry dirtyharry 21:24 16.11.2009

Re: Cestitke

Cestitke
na promociji

Vracam se kasnije da procitam


Hvala, hvala .
libkonz libkonz 21:49 16.11.2009

Čestitam

drago mi je da si dobio autorsku.
dirtyharry dirtyharry 22:57 16.11.2009

Re: Čestitam

Čestitam
drago mi je da si dobio autorsku.


Hvala, hvala. Ma to video neko da se dete raspisalo pa reko pustite ga nek piše kad voli.
miloradkakmar miloradkakmar 22:51 16.11.2009

Znači

"Aha, išli smo da da proverimo kakve su komunikacije sa Srbijom i Ukrajinom."

... biće gasa.

P.S. Je l' ti ovo prvi tekst na naslovnoj. Ako jeste ČESTITAM.
dirtyharry dirtyharry 23:01 16.11.2009

Re: Znači

... biće gasa.


Ha, ha. Pa nismo baš imali pregovore na tom nivou ali opet sve za Srbiju .

P.S. Je l' ti ovo prvi tekst na naslovnoj. Ako jeste ČESTITAM.


Hvala, hvala. Jeste prvi tekst na naslovnoj. Mada ovo je ko španska serija na naslovnu je upao XIV nastavak tako da će da bude za većinu ko ga bude pogledao, ono "s neba pa u rebra". No dobro. Ko ima vremena neka pogleda kako je sve to krenulo .
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:32 16.11.2009

Dobrodošao !

dirtyharry dirtyharry 23:39 16.11.2009

Re: Dobrodošao !

Dobrodošao !


Hvala . Nisam viđao Apolona sa ovom "frizurom".
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:01 17.11.2009

Dobrodošlica

Ne znam da li si već shvatio šta je trol na blogu, ali evo ja pružam priliku:

U današnjoj elektronskoj pošti stigao mi je mail iz - Engleske, sa sledećom sadržinom:

U blizini Zoo vrta u Bristolu, Engleska postoji parking za oko 150 automobila i
8 autobusa. Za oko 25 godina, parking je naplacivao vrlo ljubazan cuvar parkinga.
Cena parkinga je bila £2.50 za automobile (oko 4 dolara) i £7.50 za autobuse
(oko 12 dolara)..
I onda, jednog dana, nakon 25 godina redovnog dolaska na posao, cuvar se jednostavno 00nije pojavio..
Uprava ZOO vrta je bila prisiljena da pozove Gradsku Upravu i da zatrazi drugog cuvara parkinga..
Medjutim, Gradska Uprava je odgovorila da ona NEMA nikakvu nadleznost nad ovim parkingom, i da je to iskljucivo u nadleznosti samog ZOO parka !
ZOO park je onda obavestio Gradsku Upravu da je cuvar parka bio njihov zaposleni,
a ne zaposleni ZOO vrta...
Onda je Gradska uprava obavestila ZOO vrt da ona NIKADA nije imala svog
zaposlenog kao cuvara pomenutog parkinga !!
Za to vreme, covek o kojem se vodila rasprava, verovatno je sedeo u svojoj vili
negde u Spaniji, Karibima (ili negde slicnoj destinaciji), posto je ocigledno
SAMOVOLJNO instalirao na parkingu, aparat za naplatu parkinga !

I tako je on svakog dana naplacivao oko 1200 dolara dnevno, 25 godina neprekidno...
To znaci da je ukupan iznos bio preko 10 miliona dolara !!

A da niko, ni dan-danas ne zna ni kako se on uopste zove ..!!?
-----------------
Dakle, nije sve u radu, treba znati i kako raditi, he, he, he...
dirtyharry dirtyharry 00:14 17.11.2009

Re: Dobrodošlica

Ne znam da li si već shvatio šta je trol na blogu, ali evo ja pružam priliku:


Ha, ha. Znam šta je troll ali ajde ovaj put ću da ti progledam kroz prste .

Inače video sam to, bilo je u Times-u.
4krofnica 4krofnica 00:39 17.11.2009

Re: Dobrodošlica

A da niko, ni dan-danas ne zna ni kako se on uopste zove

, genijalno!
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:02 17.11.2009

Re: Dobrodošlica

dirtyharry
Inače video sam to, bilo je u Times-u.


Ma nije moguće? Pa da li shvatiti da je to - tačno?
Jer, ja sam pomislio da je to samo šala, da se tako nešto ne može dogoditi u jednom organizovanom društvu kao što je britansko, he, he, he...
dirtyharry dirtyharry 11:15 17.11.2009

Re: Dobrodošlica

Ma nije moguće? Pa da li shvatiti da je to - tačno?


pa sad ko zna, ja sam gledao neki link što su mi poslali ne čitam ja baš Londonski Times tako ažurno, ovo je nešto što Google nađe prilično lako.


Jer, ja sam pomislio da je to samo šala, da se tako nešto ne može dogoditi u jednom organizovanom društvu kao što je britansko, he, he, he...


Pa takvih stvari ima svuda. Pisaću u nekom od sledećih nastavaka moja iskustva sa indusima ...
albireo albireo 04:03 17.11.2009

agricultural worker

Malopre sam video tvoj blog i pročitao sve priče odjednom! Ja sam bio "druga generacija poljoprivrednika" u GB. Podsetio si me na Bogija, koji, ako se ispuni bar deo kletvi moje koleginice, nece nikada imati devojku, a imaće i problema sa potencijom! Al' za nas je promenio priču: dok je vama rekao da je mnogo bolje nego što jeste, nama je sve to predstavio gore! Mada na kraju nas je zeznuo za drugu stvar.
A tri meseca tamo i nije strašno...ja sam bio skoro 6!
dirtyharry dirtyharry 09:07 17.11.2009

Re: agricultural worker

i pročitao sve priče odjednom!


Waw, po mom nekom računu ima oko 60 A4 strana kucanog teksta. Svaka čast

ako se ispuni bar deo kletvi moje koleginice, nece nikada imati devojku, a imaće i problema sa potencijom!


Bolje da ne pišem naše kletve i psovke mislim da bi mi trajno bila ukinuta autorska opcija koju nedavno dobih

Mada na kraju nas je zeznuo za drugu stvar.


Zašto li nisam iznenađen.

A tri meseca tamo i nije strašno...ja sam bio skoro 6!


Mogao sam i ja da budem šest meseci ali pisaću o tome kasnije .
ddsonik ddsonik 06:27 17.11.2009

Serija o jagodama

Vec sam ispratio predhodne nastavke i bas sam se obradovao kad sam video da se nastavlja i to na istom mestu.

Sa tim pajserom i macolom sam se i ja jednom davno upoznao - i kamen (malo manji od tvog 'vrapca') koji je poleteo nekako je bas nasao za zgodno da se sretne sa mojim celom (dobro da nije u oko!). Brzo se nauci covek posle takvog iskustva da bude obazriviji - za sva vremena
Cekajuci sledeci nastavak - pozdravljam i preporucujem (i tekst i onima koji nisu da procitaju od pocetka)
shumska shumska 08:02 17.11.2009

sjajno!

hej, bravo - čestitam ti
reče Tasovac pre neki dan kako "pojam neprepoznatog talenta ne postoji u istoriji."
malo se zamislila nad tim, ali to je to. ako si dobar - kad tad neko to otkrije:)
(ima i ovih poput Van Goga koji su se načekali, ali opet su zapamćeni kao najveći)
u stvari ne znam još šta da mislim o tome šta Tasovac reče, bila mi prva asocijacija - ali mi je drago što si dobio priliku da pišeš a budeš vidljiv
samo napred
meni inače letos bilo super da čitam i zamišljam atmosferu tmurnih kišovitih engleskih sela (tripujem pejsaže kao iz Midsomer murders serije)
i one vaše kupovine u Tasco - u se setim pre neki dan u kupovini, kad je trebalo zbrajati i štedeti.... :):)
i baš mi je drago.
za mene je to pojam neke mikro - pravde - kad neko ko je do prekjuče po statusu u nekoj skupini bio autsajder, u jednom trenu to prestane da bude.
a bogami, i uredništvu svaka čast
dirtyharry dirtyharry 09:09 17.11.2009

Re: Serija o jagodama

koji je poleteo nekako je bas nasao za zgodno da se sretne sa mojim celom (dobro da nije u oko!).


ćuti sreća naša da smo mi Srbi tvrdoglavi pa nam to kamenje ne može nauditi.


Cekajuci sledeci nastavak - pozdravljam i preporucujem (i tekst i onima koji nisu da procitaju od pocetka)


Hvala
dirtyharry dirtyharry 09:14 17.11.2009

Re: sjajno!

hej, bravo - čestitam ti


Hvala, hvala

reče Tasovac pre neki dan kako "pojam neprepoznatog talenta ne postoji u istoriji."


pa sad, ne mislim baš da sam neki talenat, možda samo nisam dosadan

meni inače letos bilo super da čitam i zamišljam atmosferu tmurnih kišovitih engleskih sela (tripujem pejsaže kao iz Midsomer murders serije)


I bilo je tako u pravom smislu reči, biće jedan deo u narednom periodu o oluji koja nas je zadesila ...

Hvala na čestitkama, ti si ionako moj prvi čitalac sa bloga, pored mojih prijatelja koji su obavešteni o mom pisanju
jassystar jassystar 03:22 19.11.2009

Re: sjajno!

BaF volim kad naiđem na blogopisca koji svoje priče oblikuje tako da su životne i zanimljive, sa ili bez nastavka! Pročitala redom, ne jednu; uočavam negde ponavljanja u delovima, koji predstavljaju 'konstantu' i verovatno neke od učestanih misli koje se provlače u tim dogodovštinama!

Pravo osveženje! Zamišljam kako bi bilo snimiti seriju o Beračima Jagoda na Jenglski način! Koji bi to odličan humor bio!

& preporuka!
dirtyharry dirtyharry 11:00 19.11.2009

Re: sjajno!

BaF volim kad naiđem na blogopisca koji svoje priče oblikuje tako da su životne i zanimljive, sa ili bez nastavka!


Hvala, hvala .

Pročitala redom, ne jednu; uočavam negde ponavljanja u delovima, koji predstavljaju 'konstantu' i verovatno neke od učestanih misli koje se provlače u tim dogodovštinama!


Ima baš mnogo ponavljanja ali mnogo manje nego što ih je uživo bilo

Pravo osveženje! Zamišljam kako bi bilo snimiti seriju o Beračima Jagoda na Jenglski način! Koji bi to odličan humor bio!


Ha, ha i meni je to padalo napamet. Pošto već pišem u nastavcima (ispa mi blog ko telenovela) da bi mogao neko da se lati tog posla.

Hvala za i naravno za preporuku
NNN NNN 16:54 19.11.2009

Volim

kad neko nov dođe na naslovnu stranu.

Problem je što sam počeo retroaktivno da čitam

Pozdrav
dirtyharry dirtyharry 17:01 19.11.2009

Re: Volim

Problem je što sam počeo retroaktivno da čitam



Ha, ha . Pa šta da ti kažem. Ima samo XIV nastavaka za sada. Svaki ima oko 4 strane A4 kucanog teksta font 12. To mi je kao neka mera. Ima samo oko 60-ak strana . Šta je to za takvog omladinca, sitnica
NNN NNN 19:25 19.11.2009

Re: Volim

Uzgred, prosto mi je neverovatno da na ostrvu postoje dvojica Krema (ovaj za koga ja znam je sa poljoprivrednog i lud je)
dirtyharry dirtyharry 19:32 19.11.2009

Re: Volim

Uzgred, prosto mi je neverovatno da na ostrvu postoje dvojica Krema (ovaj za koga ja znam je sa poljoprivrednog i lud je)


E, pa vidiš, izgleda da je ipak moguće. Moj kolega Krema je sa Elektronskog fakulteta kao i svi mi. Ako si čitao blog od početka zvanično smo se vodili kao istureno odeljenje Poljoprivrednog fakulteta u Prokuplju a ne sa Elektronskog kao nezavisnog fakulteta. Šta ćeš, ima slučajeva kada poljoprivreda prolazi bolje od elektronike.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana