Umro je Norman Majler. Šteta da čak ni ovim povodom kod nas nema više informacija o ovom velikom piscu, kulturne rubrike naših medija su po ko zna koji put omanule, eventualno prenose
srpski tekst vesti sa BBC-a, nigde traga nekom autorskom tekstu (ali to više govori o nama nego o njemu). Osećam potrebu da ga se bar ovde i na kratko prisetim. Sve se zna o njegovom životu, bio je javna ličnost na najpozitivniji način, koga zanima naći će mnoštvo linkova i tekstova o tome, stoga ovde samo par crtica. Bio je sjajan pisac, esejista, scenarista, novinar, istoričar, aktivista, boem. Najpoznatiji roman -
Goli i mrtvi, a po mom krajnje subjektivnom mišljenju najlepši i najtajanstveniji -
Drevne večeri. Napisao više poznatih biografija: Merilin Monro, Li Harvi Osvalda, Pikasa... Osnovao je
Village Voice, i bio kum čitavog pokreta alternativnih nedeljnika. Šest puta se ženio. Skupa sa Noamom Čomskim i Alenom Ginsbergom bio je hapšen krajem 1960-tih zbog protestvovanja ispred Pentagona. Družio se - i/ili tukao, bar u mlađim danima - sa gotovo svim velikanima pera našeg doba.
Zajedno sa Barouzom, Keruakom, Ginsbergom, Kepotom, Vidalom, Vonegatom, Dikom, Pinčonom, Legvinovom i još par likova, Majler je bio deo onog velikog sazvežđa koje je učinilo da američka proza u poslednjih pola veka bude i širinom i dubinom toliko nadmoćna na svetskoj književnoj sceni. Radio je do poslednjeg trenutka - ove godine mu je izašao roman Zamak u šumi.
Tek će mi nedostajati. Srećom, knjige su još tu...