Jedna ruska mudrost kaže da je slobodan samo onaj čovek koji sobom vlada. Posle straha oko efekata koja će SEKA imati na nas, u drugoj polovini godine smo se bojali i šta grupa BATA (Obraz i ekipa) može da napravi sa našim glavama, našim prijateljima i našim turistima. Nivo nesigurnosti je bio zagarantovan, pa su se građani samo opredeljivali čega se više plaše - SEKE ili BATA. Kao i uvek, prolećnim i letnjim vragolijama je došao kraj i vreme je bilo za ozbiljne jesenje radove.
Stigao nam je H1N1. Ako pokušate da sumirate sve poruke u javnosti zajedno sa srpskim shvatanjem istraživačkog novinarstva, doćićete do zaključka da od meksičko-svinjsko-A-H1N1 gripa treba da se plašite, ali da je sve pod kontrolom i da ne podležete panici iako ljudi umiru. Trenutno je u modi poruka da se „izbegavaju mesta javnog okupljanja" kao da je to nešto posve normalno (kao npr. pranje ruku), a da niko ozbiljno ne kaže da je to gotovo nemoguće u urbanim centrima. Pomislite samo na trolu/tramvaj/autobus u Beogradu (kako drugačije da stignete kući), bilo koji supermarket (morate negde da kupite hranu) ili naprosto broj ljudi sa kojima komunicirate na radnom mestu. Sem pranja ruku (koje je u Srbiji tek sada postalo normalna stvar), posebno je istaknuta potreba „bacanja upotrebljenih maramica" tako da je sada svaka baba Cana u strahu da upotrebljenu papirnu maramicu vrati u džep kao što je navikla ( „Lepo su rekli na televizoru da se tako dobija grip").
Posle prvog talasa straha oko gripa, planiran je Medvedev i psihoza oko tog EVENT-a je bila i više nego simpatična. Jednima je bilo bitno da se slučajno ne desi da „mere obezbeđenja" budu manje nego što su bile prilikom dolaska Baiden-a, drugi su se pribojavali da li će doneti kredit koji je obećao, ali su se svi pribojavali da nećemo pokazati dovoljno da obožavamo Rusiju oličenu u Medvedevu. Bilo je nejasno da li je od strahopoštovanja bilo više prvog ili drugog dela ove reči.
Dmitrij je brzo otišao, a mi smo se vratili gripu, pošto su nas ubedili da SEKA odlazi iz naših života već početkom naredne godine. One BATE sa početka priče su izašle iz zatvora, baš u vreme kad su počeli zastrašivanje pod parolom „Vojvodina se odvaja od Srbije" (kroz usvajanje Statuta). Potpuno je neverovatno da ljudi veruju da nešto što i sami govore „uživo" jeste separatizam ako ga metneš „na papir". Novi Sad je uvek bio glavni grad Vojvodine i to je čak i najveći nacionalista uvek izgovarao, a i dalje ćemo ga svi tako nazivati. E sad je to postalo VEOMA OPASNO (kao H1N1) pa NS može da bude sedište, centar, administrativno ovo ili ono, ali ne sme da bude ono što jeste - glavni grad. Postalo je opasno da vojvođanski akti imaju snagu zakona, da ova pokrajina sklapa sporazume i još mnogo toga, pa se pristupilo preventivnim merama - sve što Vojvodina stavi na papir, odmah mora da baci (kao maramicu). Ako se ne baci, Srbija će preminuti - tako nas plaše Vojvodinom.
Taman kada smo se uživeli u ovu vojvođansku sapunicu, preminuo je Patrijarh. I ja imam potrebu da ne uvredim sve one koji su vernici, ali je sve u vezi sa smrću i sahranom urađeno na jedan potpuno neprimeren način. To što je „najvažnijim medijima" signal dat par nedelja pre smrti je činjenica o kojoj ne vredi raspravljati. Međutim, sve od nedelje u podne do petka predstavljalo je psihozu pod parolom „Srbija neće adekvatno odgovoriti" na jednu posve prirodnu činjenicu - SMRT. Tri srpska dana žalosti + beogradski četvrtak žalosti + nedelja kada je Patrijarh preminuo bile su dovoljne za jedan novi fenomen. Naime, ljudi koji su se do juče panično plašili gripa, stajali su satima u redu (javno okupljanje!) da bi iskazali počast Patrijarhu koja se prema domaćim običajima (pretpostavljam) iskazuje naklonom i ljubljenjem u ruku (ovo je bilo vidljivo u svim medijima i na TV). Štaviše, posle promocije i „preporuke" da se zaposlenima da slobodan dan, na sahrani se okupilo 600.000 ljudi. Svi sa kojima se moglo otvoreno pričati o odlasku na sahranu kažu da su se plašili da bi „svojim neodlaskom uvredili preminulog Patrijarha". Slično kažu i oni koji su bili u Sabornoj crkvi, ali svi obijaju pomisao da su na bilo kom od ova dva mesta mogli da budu zaraženi gripom. Svoj strah od gripa stavili su na PAUSE tokom ova dva događaja, da bi od četvrtka ponovo krenuli da se „plaše da li će na vreme dobiti vakcinu".
Ne znam šta je sledeće tj. šta će biti sledeće kada se završi trenutni strah : „joj, da l' će nam ukinuti vize ?"