- A ja pomislio da je neka frka sa parkiranim automobilom - prokomentarisao je direktivu momka u uniformi s crvenom beretkom, moj domacin, svikao na zaostale bombe.
I naravno da smo se svi nasmejali sto mu je laknulo, jer je bilo prilicno blesavo, mislim, kad ti lakne zbog takvog razloga, jel.
Bilo kako bilo, u pola osam uvece izasli smo na ulicu. Posle sat vremena smo se vratili, ali nismo mogli da pridjemo, operacija ciscenja jos nije bila gotova, a meni je bilo zanimljivo, kako su bez buke i frke, ispraznili celu ulicu.
Da, bilo je i policije, ali vrlo diskretno. I podalje parkirani vatrogasci su bili diskretni. Samo stanari ulice nisu bili diskretni, vec su se svi nacrtali na vasarsku postavu u glavnoj ulici, gde su posebnu atmosferu napravile ogromne kolicine andjelcica i ostalih predbozicnih ukrasa, plus vino,kolaci i ostale djakonije.
- Ovde je standard da kad ovako evakuisu ljude, odmah organizuju i prihvat s hranom i grejanjem - objasnjavala mi je prijateljica.
A ja sam tek posle tog objasnjenja ukapirala sta je znacilo pitanje stare Nemice "jel smo dobili supu".
:)
Kada su letos renovirali stadion u Stutgardu, gradjevinci su ispod travnjaka Mercedesove arene nasli cak 18 bombi koje su tu bacili Englezi 1944. Kazu da su neke bile tek nekoliko centimetara ispod terena po kome su trcali fudbaleri, a da su otkivene slucajno, kada su bageristi prema planu poceli s kopanjem i "spustanjem" terena.
Dok smo setali po gradu i cekali da nam dozvole povratak kuci, kazu mi da se desava i da gradjevinci izgube zivot od tih bombi iz 2. svetskog rata.
Heh, kud god maknes, neka istorija. Juce sam isla prema Bremenu i onda mi pokazu neku sumu.
- Jel znas sta je ovde bilo? - pitaju me.
- Nemam pojma, kazem.
- E, tu su uhvatili Ulrike Meinhof.
Heh, a ja bas pred put gledala film na RTS... Uzgred, nevezano s temom, Verner Hercog ce da bude predsednik žirija filmskog festivala u Berlinu 2010. E, da, ja obozavam njegov film Fitzcarraldo.