Istorija| Život

Vuk koji je voleo Srbe

Jelica Greganović RSS / 24.11.2009. u 20:14

 

c4t-Rudolf.jpgI niko nije ni pitao odakle ti mladići idu,

Ko sada za njima u strahu plače

I niko nije ni pitao hoće li se oni ikada

Vratiti pod voljene krovove domaće.

 

Ove stihove napisao je, pod pseudonimom Vuk Slavič, pesnik i general Rudolf Majster, najveći general i jedan od dva najveća državnika koje je Slovenija ikada imala. Prvi koji je nakon grofa Hermana I Celjskog imao hrabrosti i snage da planira i da se bori za slovenačku zemlju. Pohorski Pančo Vilja, koji je uspeo da sačuva plac za gradnju buduće države. Veliki slavenofil i srbofil, koji je zbog toga kažnjavan ne samo u austro-ugarskoj vojsci, čiji je najpre oficir bio, već i kasnije, kada su ga zbog njegovih ljubavi, prijateljstva i sklonosti otporu gurali pod tepihe istorije, iz koje je, na mala vrata, ponovo pušten tek nakon što je Slovenija postala samostalna država. Sa doduše poprilično pogubljenih delova biografije, jer nikada ni jednoj dnevnoj politici, general Rudolf Majster, vojničkog pseudonima Vojanov, nije odgovarao. Uprkos tome, pesnik Vuk Slavič je, svojim nespornim vojničkim i državničkim zaslugama, uspeo da preživi sve prašnjave tavane istorije na kojima je sakrivan.

 

Kraj Prvog svetskog rata je u Beču školovani vojnik Rudolf Majster, nakon službovanja po Austro-Ugarskoj imperiji, dočekao sa činom majora austro-ugarske vojske, u Mariboru. Slovenija je tada bila preplavljena poraženim vojskama, kroz Maribor su tutnjali vozovi puni vojnika koje su povlačili, Austro-Ugarska monarhija se raspala, a major Rudolf Majster je shvatao da bi, zahvaljujući opštem haosu i igrama velikih sila, ali i zbog neodlučnosti vlade u Ljubljani, Slovenija mogla da bude raskomadana.

30. oktobra 1918. godine nemačko Gradsko veće Maribora, tada većinski naseljenog upravo nemačkim stanovništvom, proglašava Maribor, njegovu okolinu i Donju Štajersku, delom Nemačke Austrije.

Dva dana kasnije, 1. novembra, major Rudolf Majster, u mariborskoj kasarni 26. streljačkog puka odbija da prihvati pomenutu odluku i prisutnim oficirima kaže: » Maribor proglašavam jugoslovenskom teritorijom i preuzimam, u ime svoje vlade, vojnu komandu nad gradom i celom Donjom Štajerskom.« Iznenađeni Nemci su ipak uspeli da isile formiranje nemačko-austrijskih gradskih straža, odnosno Zelene garde, koja je od 3. novembra patrolirala gradom.

7. novembra je u Mariboru osnovana prva srpska dobrovoljačka četa i to od 150 srpskih vojnika koje je vodio poručnik Mirković, a koji su tih dana stigli sa severa, iz zarobljeništva, u Šentilj kuda sada vodi slovenačko-austrijska granica. Evald Vrečko, tamošnji katolički sveštenik, ih je dočekao, a kako nije imao srpsku zastavu, na crkveni zvonik je stavio slovenačku zastavu okrenutu naopačke, dobivši tako srpsku trikoloru. Pristigli vojnici, kojima je objašnjeno da su stigli u buduću državu Srba, Hrvata i Slovenaca su odvezeni u Maribor, gde im je ponuđeno da ostanu i formiraju jedinicu koja bi pomagala budućim snagama generala Majstra, na šta su oni i pristali. Tako je, na brzinu, opremljena četa srpskih dobrovoljaca koji su, na zaprepašćenje nemačkog dela stanovništva, sa šajkačama na glavama paradirali Mariborom, u pratnji češke pleh-muzike.

Uprkos protivljenju Nemaca i slovenačke narodne vlade u Ljubljani, major Majster 9. novembra proglašava mobilizaciju, kojoj se odazvalo oko 4.000 Slovenaca.

20. novembra major Majster osniva Mariborski pešački puk, prvu u istoriji slovenačku jedinicu redovne vojske, kojom su komandovali slovenački oficiri. Tom puku je priključena i pomenuta prva srpska dobrovoljačka četa. Na sličan način je, u Celju, formiran i Celjski pešadijski puk. Istovremeno, Majster iz logora oslobađa ratne zarobljenike pobedničke vojske, među kojima je najviše Srba, koji se priključuju prvim, novoformiranim jedinicama slovenačke vojske.

23. novembra 1918. godine, rano ujutru, za manje od sat vremena major Majster je, zajedno sa oslobođenim Srbima, izveo akciju u kojoj je razoružana nemačko-austrijske gradske straže i preuzeo vojnu vlast u Mariboru. Istog tog dana je upravu u slovenačkoj Štajerskoj preuzelo narodno veće, koje je majoru Rudolfu Majsteru dodelilo čin generala.

Narednih dana i meseci, jedinice generala Majstera oslobađaju ostatak Donje Štajerske, naročito one kuda bi trebalo da vodi buduća državna granica, od Dravograda do Radgone. Na čelo svojih jedinica Majster lukavo stavlja srpske vojnike, sa kojima se pripadnici poraženih vojski nerado sukobljavaju. Srpske šajkače tih meseci su znak pripadništva pobedničkom antantskom savezu, a austrijske čete su imale naređenje da smeju da se predaju snagama Antante, u ovom slučaju vojsci za koju su bar mislili da je srpska. Tako je general Majster od kote do kote oslobađao Donju Štajersku od Austrijanaca, koji su prekasno shvatali da za isturenim prvim redovima srpskih vojnika stižu slovenački.

U jednoj od takvih prilika, general Majster je srpskim dobrovoljcima rekao:

»Draga braćo, srpski vojnici,

Šaljem vas u Špilje sa zadatkom da omogućite preuzimanje strateškog železničkog čvora...Vi doduše niste redovna srpska vojska, ali za nas ste isti borci koji su u balkanskim ratovima i svetskom ratu svetu dokazali izuzetno junaštvo. Teško bi bilo porediti ga sa sličnom hrabrošću bilo koje vojske...ubeđen sam da mi Slovenci nikada nećemo zaboraviti niti zatajiti vaš udeo u oblikovanju naše nacionalne i kulturne samoniklosti...Naše bratstvo skovano u istoriji neprekidne borbe za život dostojan čoveka je danas utoliko dragocenije...«

Na sličan način su iz Postojne, kuda je vodila demarkacijska linija, oterani Italijani. Naime, uprkos zabrani da u Postojnu, uđe i jedan italijanski vojnik, Italijani su tamo poslali vojnu pleh-muziku, koja se povukla tek kada je ugledala prve redove srpskih vojnika 26. pešadijskog puka, koji su sastavljali bivši vojni zarobljenici pod komandom potpukovnika Stevana Švabića. Slično se desilo i u Bohinjskoj Bistrici, gde su se italijanske planinske jedinice prvim vozom vratile u bazu u Podbrdu, videvši prve redove srpskih vojnika.

U to vreme je slovenačka vlada od Srbije tražila da pošalje u Sloveniju vojsku, koja bi obezbedila severnu granicu države, nakon čega je decembra 1918. godine u Sloveniju stigla srpska vojna misija, odnosno prvi bataljon srpske vojske kome je komandovao general Krsta Smiljanić.

Istovremeno sa dešavanjima u slovenačkoj Štajerskoj, u Koroškoj koja sada pripada Austriji, situacija je bila drugačija. Na mobilizaciju se odazvalo samo 2.500 slovenačkih rezervista, zbog čega je slovenačka vlast te pokrajine zavisila od pomoći srpskih dobrovoljaca, odnosno 1.695 srpskih vojnika koji su stigli iz austrijskog zarobljeništva. General Majster i njegovi saradnici želeći da i Korošku, većinski naseljenu Slovencima, oslobode austrijskog jarma, traže dodatnu pomoć iz Beograda. Kako general Krsta Smiljanić nije imao dovoljno snaga za takav napad, a pomoć iz Srbije koja se od rata nije ni oporavila, nije stizala, ljubljanska pokrajinska vlada se odlučila da sama izvede napad na Celovec. U toj, prvoj ofanzivi, koja je počela 29. aprila 1919. godine, slovenačke čete su doživele težak poraz od austrijskih snaga, zbog duge linije fronta razvučene preko planina i samim tim prevelike udaljenosti između četa, lošeg snabdevanja i komandovanja. U kontranapadu austrijske snage stižu skoro do Slovenj Graca.

Nakon toga, u maju 1919. godine u Sloveniju stiže pomoć iz Srbije, tri puka redovne srpske vojske, konjanica, pešadija i artiljerija, prekaljena u nedavnom probijanju Solunskog fronta. Tako počinje druga ofanziva na Celovec i Korošku, u kojoj Austrija ima oko 10.000 vojnika, koliko ima i srpska vojska kojoj se priključuju i bivši ratni zarobljenici.

Komandanti u vojsci koja kreće na Korošku su bili srpski oficiri: Jezerskom odredu je komandovao pukovnik Dobroslav Milenković, koji je vodio 4.200 srpskih vojnika, konjicu i 23 topa, Ljubeljski odred je vodio potpukovnik Sava Tripković, Koroškom odredu pukovnik Ljubomir Marić sa 3.200 srpskih vojnika i 32 topa, a vojsci je priključena i baterija srpske artiljerije i dva eskadrona srpske konjice. U jedinicama je bilo i oko 1000 Slovenaca sa 8 topova. Jedini slovenački komandant je bio general Majster, koji je dobio komandu nad Labodskim odredom u kome je bilo 2.000 vojnika i 14 topova. Napad su pomogli i vojnici hrvatskog pukovnika Vladimira Uzorinca, koji su preuzeli komandu nad Mariborom u odsustvu generala Majstra i njegovih vojnika.

Brza ofanziva je iznenadila Austrijance, tako da je do 4. juna 1919. godine pobeđena austrijska vojska i oslobođeni su Celovec, Velikovec i slovenački nacionalni simbol – Gosposvetsko polje.

Ništa manje iznenađenje je usledilo godinu i po dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, kada je većina većinskog slovenačkog življa Koroške, na referendumu odlučila da želi da Koroška ostane u Austriji.

Donja Štajerska, kojom je komandovao general Rudolf Majster, vojničkog pseudonima Vojnov i pesničkog Vuk Slavič, pripala je budućoj Jugoslaviji, ali je cena Majstrove hrabrosti plaćena još jednom, u Drugom svetskom ratu. Nemačko stanovništvo i Austrija koja je ostala bez Donje Štajerske nisu zaboravili poraz koji su im naneli Štajerci koje je vodio general Majster i njegovi prijatelji Srbi. Dvadesetak godina kasnije, kada je već počela još jedna svetska morija, 26. aprila 1941. godine, austrijski soboslikar Adolf Hitler je došao u Maribor i održao govor nemačkom stanovništvu, koje je pre toga masovno i oduševljeno pozdravilo ulazak i za njih konačni povratak nemačke vojske.

»Macht mir dieses Land wieder Deutsch« (Učinite mi ovu zemlju opet nemačkom), rekao je soboslikar sa balkona u centru Maribora, a tome je sledilo naplaćivanje računa, slovenačko stanovništvo Donje Štajerske je deportovano u – Srbiju. Ne u logore, već na gladovanje i zlopaćenje onima koji su im dvadesetak godina ranije i pomogli da se oslobode. General Majster to nije dočekao, penzionisan je 1923. godine, otkada je u Mariboru pomagao u organizaciji kulturnog života. Umro je 26. juna 1934. godine, od kapi. Sahranjen je u Mariboru.

 

In nihče ni vprašal, s kod fantje gredo,

Kdo v strahu za njimi zdaj plače

In nihče ni vprašal, če vrnejo kdaj

Pod ljube se strehe domače.

 

Vuk Slavič

 

 

 

 



Komentari (185)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sesili sesili 20:30 24.11.2009

SRAMOTA...

... me je uvek kad pročitam kakve ljude zaboravljamo, a koga veličamo. Bravo Jelice.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:37 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Sramota je i to što u celoj Sloveniji nema ni jednog spomeničića tim vojnicima i što ih niko ni ne pominje i što su izbačeni iz njegove biografije i što decu u školama uče da mu Srbija nije poslala pomoć i što su ga i u sopstvenoj istoriji sakrivali, o njemu sve do '90-ih se nije ni učilo u školama, ni kod nas, ni u Slo. I sramota je što svake godine se drže pomeni izginulim vojnicima svih vojska u Sloveniji, samo naše vojnike niko ni ne pominje. Od skoro je ovde uveden kao državni praznik Dan generala Rudolfa Maistra, 23. novembar, dan kada je preuzeo vlast u Mariboru, ali srpske vojnike niko ne pominje...a borili su se i izginuli su nakon što se rat za njih zapravo završio...strašno.
krkar krkar 20:51 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

sesili
... me je uvek kad pročitam kakve ljude zaboravljamo, a koga veličamo. Bravo Jelice.


Moj deda se borio pod Majsterom.

Kao mornar u KuK mornarici služio je na Viribus Unitisu i učestvovao u pobuni mornara u Boki februara 1918. Po slomu pobune je uhapšen ali je pobegao iz kotorskog zatvora. Dok su ga austrijanci tražili kod kuće - on je otišao tamo gde je bio siguran da će ga najmanje tražiti - pravo za Beč, gde je proveo poslednjih 7 meseci rata.

Po padu Austro-Ugarske krenuo je kući vozom. Mariborskim peronom trčali su Slovenci i pozivali "braću Slovene" u pomoć protiv Nemaca koji hoće da preotmu Maribor. Sišao je s voza i ostao još 6-7-8 meseci u Mariboru. Stigao je do Celovca. U tom trenutku kod kuće nije bio skoro 9 godina - mornarica se služila 4 godine, on je otišao u septembru 1910, kad je trebalo da se vrati kući izbio je rat. Kad je konačno bio u situaciji da krene kući opet se desila neka druga istorija tako da je otišao na treću stranu i kući stigao tek 1924, posle gotovo 14 godina.

Sećam se da mi je o avanturi u Mariboru pričao sa šeretskim osmehom. Smejao se kako je od mornara postao pešadinac u Alpima. Kasnije, kad sam poodrastao i malo bolje shvatio politiku, čudilo me i zbunjivalo to što nisam znao šta ga je nateralo da siđe sa tog voza jer je bio politički protiv svake Jugoslavije. Nažalost umro je pre nego što sam imao prilike da ga pitam.

Ah ta Austrougarska, bila baš interesantna država.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:55 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Da, zaista je teško razumeti te ljude, koji su nakon rata, koji ni ne možemo da zamislimo kako je strašan bio, umesto da produže kućama ostali u Sloveniji i borili se za nju. Moguće je da je deda bio protiv Jugoslavije, ali jeste bio za pomoć onima koji slobodu već vekovima nisu imali.
Hvala ti što si se javio, zaista. Sudeći prema trenutnoj istoriji ovdašnjoj, tvoj deda ovde nije bio...samo da znaš.
krkar krkar 20:58 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Jelica Greganović
Da, zaista je teško razumeti te ljude, koji su nakon rata, koji ni ne možemo da zamislimo kako je strašan bio, umesto da produže kućama ostali u Sloveniji i borili se za nju. Moguće je da je deda bio protiv Jugoslavije, ali jeste bio za pomoć onima koji slobodu već vekovima nisu imali.Hvala ti što si se javio, zaista. Sudeći prema trenutnoj istoriji ovdašnjoj, tvoj deda ovde nije bio...samo da znaš.


Ma hebeš tu istoriju. Ja sam dedin ratni put iskopao u austrijskom vojnom arhivu u Bečkom Novom mestu, ako bude trebalo iskopaću i dokaz za Maribor.

Još ću od Janše da tražim boračku peMziju
antioksidant antioksidant 21:01 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Sudeći prema trenutnoj istoriji ovdašnjoj, tvoj deda ovde nije bio...samo da znaš.

nemoj neko babi da je rekao. ko zna gde se deda smucao
Unfuckable Unfuckable 21:06 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Sramota je i to što u celoj Sloveniji nema ni jednog spomeničića tim vojnicima i što ih niko ni ne pominje i što su izbačeni iz njegove biografije

upravo ovo htedoh da pitam : spomenuti su toponimi koje sam, čini mi se, sve do jednog obišao, svojevremeno.
Ni traga bilo kakvoj informaciji da je tu neko nešto radio
krkar krkar 21:07 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

antioksidant
Sudeći prema trenutnoj istoriji ovdašnjoj, tvoj deda ovde nije bio...samo da znaš.nemoj neko babi da je rekao. ko zna gde se deda smucao


Pa dosmuc'o se do babe 1923. pa je morao da je krade jer nije njen babo hteo da je da nekome ko 13 godina nije svratio kući. Ma roman ceo...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:08 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

14 godina...qq...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:10 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

O tome i pričam...ima doduše u centru Ljubljane jedan valjkasti spomeničić, koji je naprasno postao spomenik slovenačkim dobrovoljcima u WW1, a zašto su na njemu brkate glave pod šajkačama, to još niko nije znao da mi objasni.
eugensavojski eugensavojski 21:38 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Jelica Greganović
Sudeći prema trenutnoj istoriji ovdašnjoj, tvoj deda ovde nije bio...samo da znaš.

podvučeno žutim


mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 23:34 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

koji je naprasno postao spomenik slovenačkim dobrovoljcima u WW1, a zašto su na njemu brkate glave pod šajkačama, to još niko nije znao da mi objasni.


mooooliiiim te pokušaj da saznaš ime autora!

a kape koje liče na šajkače su zvanična uniforma slovenačkih rodoljuba,(tzv.zeleni kadar, koji se nakon pobune u Judenburgu sklonio u šume i priključio se ostalim jugoslovenskim vojnicima. Moram podsetiti da je vreme koje pominješ doba raspada Austrougarske monarhije,(ubistvo nadvojvode u Sarajevu,opšti haos u u carevini...) a u njenoj je vojsci (na svim južnoslovenkim teritorijama) većinski deo bio slovenski živalj. Sugestijom ruske carske vlade da Srbija učini ustupak Bugarskoj i da joj Makedoniju, kako bi Bugari ostali van rata, uz nadoknadu za austrougarske teritorije naseljene Hrvatima i Slovencima, zapravo je počelo stvaranje Jugoslavije. Na sednici srpske Narodne skupštine u Nišu, 7.decembra 1914g. vlada je izjavila da je ovaj rat u suštini borba za oslobođenje i ujedinjenje svih Srba,Hrvata i Slovenaca, što je skupština jednoglasno usvojila...i da ne dužim, tokom sledećeg leta, a naročito 1916-17 pobunili su se mornari u Kotoru, Šibeniku, Puli i masovno dezertiraju u kopno, (buduću centralnu teritoriju kraljevina SHS) pridružujući se vojnicima koji su pristizali iz svih krajeva buduće zajedničke države.
31.oktobra 1918g. u LjU je obrazovana vlada Slovenije,1.novembra u SA vlada BiH,polovinom novembra u Splitu je obrazovana vlada Dalmacije,23.novenbra Velika Narodna Skupština Vojvodine donosi odluku da se prisajedini kraljevini Srbiji.24.novembra u ZG se donosi isto takva odluka, a Crna Gora to isto odlučuje dva dana kasnije. Ujedinjenje svih južnoslovenskih teritorija u Kraljevinu SHS proklamovano je u BG 1.decembra 1918 uz blagoslov svih velikih sila na ruševinama Austrugarske. Jedino je Makedonija bila podeljena balkankim ratovima među Grčkom,Bugarskom i Srbijom i nijedna od njih nije priznla makedonsku nacionalnost.

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:42 24.11.2009

Re: SRAMOTA...

Ne, ove kape nisu te kape zelenog kadra, to su šajkače, prave pravcate.



Postavljen je 1980. godine, autor je Janez Boljka.
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 00:06 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

hvala...pokušavam ja da nađem jedan spomenik negde oko sevnice ili sl. pa ako uspem da ga metnem
mikimedic mikimedic 01:12 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Moj deda se borio pod Majsterom.


ja ocekivao da si ti?

kiselkasta kiselkasta 08:25 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

me je sto prvi put cujem za ovog generala i pesnika

hvala Jelice
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:59 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Veća sramota je na onima koji nas nisu o njemu učili.
sentinel26 sentinel26 10:43 25.11.2009

Re: SRAMOTA...



Rudolf Maister, osim priznatog čina generala, od nove Kraljevine dobio :
- Orden Belog orla,
- Orden Karadjordjeve zvezde,
- Orden Svetog Save.

Imao pseudonym ( nickname, nadimak ) : Vojanov

Obzirom da je pio i pesnik, Jelica nam duguje bar nešto od toga.

sentinel26 sentinel26 10:45 25.11.2009

Re: SRAMOTA...



Rojstna hiša Rudolfa Maistra
sentinel26 sentinel26 10:46 25.11.2009

Re: SRAMOTA...



Sahrana generala Rudolfa Maistera
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:48 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Vojanov je bio njegov vojnički pseudonim, pesnički mu je bio Vuk Slavič.

Naprej

Bratje! V Triglavu ognji gore:
žarki kresovi, krvavi plameni,
kakor silni meči ognjeni,
ki jih sami arhanglji vihte.

Bratje! Naša pomlad gre iz tal,
bistra ko burja, močna ko val:
v naša domovja se je zagnala,
tmo' razklala, sonce skovala,
sonce – kralja Matjaža dan.

Bratje, v sedlo, vajeti v dlan:
Drava nas zove, Jadran rjove,
vranci naj skrešejo trde podkve,
bratje – naprej!
sentinel26 sentinel26 10:50 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Spomenici :


U Mariboru




U Ljubljani

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:51 25.11.2009

Mladina

Dosta tipično za Mladinu - preterano i jeftina provokacija.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:55 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Ovi spomenici su prilično skorašnji. Ima još jedan ispred ovdašnjeg min. odbrane.
Oko prvog, u Mariboru, su se '80-ih vodile debele partijske debate oko toga da li da se Majstru uopšte digne spomenik i kome li je to na pamet palo...
Ovaj drugi, na kom je grešni general gologlav, stoji preko puta železničke stanice (vidi se u pozadini), pored trotoara. Iako je, po mom mišljenju, zaslužio mnogo bolji plac. General pokazuje u pravcu severne granice.
krkar krkar 13:30 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

kiselkasta
me je sto prvi put cujem za ovog generala i pesnikahvala Jelice



Ih, da je jedini!

Koliko nas zna ko je feldmaršal Svetozar Borojević von Bojna, prvi južnoslovenski maršal, verovatno najveći majstor odbrambenog ratovanja u I svetskom ratu?

A tek o tome kako ga je posle rata SHS tretirala...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:55 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Bogami, ni Majster nije imao neki tretman od SHS...a o von Bojni bi mogao maličak da nam napišeš...
krkar krkar 15:46 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Jelica Greganović
Bogami, ni Majster nije imao neki tretman od SHS...a o von Bojni bi mogao maličak da nam napišeš...


Bogami sad nemam vremena ali evo linkova. Napominjem da treba iščitati sve "naše" vikipedije - taman se vidi ko je kakav. Na srpskoj je najviše vremena potrošeno na dokazivanje da je Srbin (što je njemu očigledno bilo trećerazredno), na slovenačkoj se posebno naglašava da su mu na sahranu došli članovi komisije za sprovođenje plebiscita u Koruškoj, na hrvatskoj se naglašava da ot toga što je bio odan caru Hrvatska nije imala nikakve koristi, bosanci očigledno ne znaju da su se na Soči borile bosanske jedinice pod fesovima pa prenose wiki.hr, inače bi i tu bilo navrtanja vode na svoju vodenicu... Ma kolika smo govna neprijatelji nam ne trebaju!

Engleski
Isto to samo malo drugačije na srpskom
Isto to samo još malo drugačije na slovenačkom
Isto to samo još još malo drugačije na hrvatskom

eugensavojski eugensavojski 16:12 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

krkar
kiselkasta
me je sto prvi put cujem za ovog generala i pesnikahvala Jelice



Ih, da je jedini!

Koliko nas zna ko je feldmaršal Svetozar Borojević von Bojna, prvi južnoslovenski maršal, verovatno najveći majstor odbrambenog ratovanja u I svetskom ratu?

A tek o tome kako ga je posle rata SHS tretirala...

Znam ja svetozara
za njegovo nepriznavanje najzaslužniji je trumbić, zašto južnoslavenski radi se o Srbinu

krkar krkar 16:24 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

za njegovo nepriznavanje najzaslužniji je trumbić, zašto južnoslavenski radi se o Srbinu


E pa vidiš, ne radi se o Srbinu. Njemu to nije bilo ni najmanje bitno. Bio je Austrijanac u pravom smislu reči, idejom i delom. Bio je Sloven, juni Sloven. Bio je srpskog porekla i pravoslavac. Kod kuće je govorio nemački, detetu je dao nemačko ime.

I sad da vulgarno, balkanski, celu priču svedemo na to je li bio Srbin ili nije?

A to što je svojim vojnicima govorio "gde vi stanete tu neće biti Italija", što su se zbog njega i njegovog stava Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci borili junački i istrajno na jednom od najtežih frontova...

A Srbin oficir mu je zaustavio pošiljku sa ličnim stvarima koja je išla po vojnoj otpremnici. "Neće izdajnik da ima svoj šifonjer". Svaka čast!
eugensavojski eugensavojski 18:50 25.11.2009

Re: SRAMOTA...

Znam da je njemu bilo manje bitno poreklo i koliko je voleo monarhiju ( mislim da kod Medakovića u jednoj porodičoj priči dotiču se i njega) . po svojoj želji nije hteo da ratuje na srpskom frontu , nego sa talijanima. I dobrim delom je zaslužan što su srbe iz Caravine slali na Soču ili Galiciju. No isto tako je notorna činjenica da je bio tražio prijem u vojsku K. SHS. Sad još je razumljivija odbojnost koju su sprski oficiri imali prema njemu. ( Moj deda ipak izdao cara , kralja i svog nadvojvodu i pod opasnosti da bude prvi put streljan a drugi put obešen i otišao kod SVOG kralja ) . Mislim da je prešao u katoličku veru ali nisam siguran (Preradović je jel je to bio uslov za gen čin) .
Činjenica je da je nosonja imao puno više sluha za druge nacije u K&K vojsci nego za Srbe. Njegova rezignacija Srpstvom kulminira odbijenicom . Još jedan nesretnik koji se vezao za mrca (u ovom slučaju Austriju ,on ju je možda doživljavao multietnički ali nemci i mađari nisu) kad je rodu bio najpotrebniji ,
I mnogi posle su se vezali za šlosera , i razni Alahi Alahovići koji su prošli ko Sveto.
Usput i njegov ađutant znao je i šta je on i šta mu je i selo i familija , bez obzira na trečerazrednost
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 00:14 26.11.2009

Re: SRAMOTA...



uspela!...molim da mi se odmah dodeli priznanje......snimljeno pre pet.šest godina negde na putu za Liscu!
tu ima likova sa kapama vojnika,mislim slovenačkog otpora ako se dobro sećam,mrzi me da kopam...doduše fotka je skenirana ali šta je tu je!
Jelica Greganović Jelica Greganović 02:12 26.11.2009

Re: SRAMOTA...

E tzvrtz, što bi rekla gordanac...ja u tvom komentaru vidim samo kvadratić...mali, majušni...
Hansel Hansel 19:42 26.11.2009

Re: SRAMOTA...

Link je izgleda na fotku iz nekog mejla na Gmail-u... Mogul......, moraš da je "baciš" na neki server...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:36 24.11.2009

Šta reći i kako...

.. objasniti srpskim nacionalističkim idiotima da Jugoslavija nije nastala slučajno?

Od 1915. do 1918. godine stotine hiljada života i hiljade barela srpske krvi ugrađeno je u temelje donedavno zajedničke nam kuće Jugoslavije. Još je više srpske krvi proliveno za njeno čuvanje od 1941. do 1945.godine, a hiljade života je ostalo zatrpano ispod ruševina dok su kuću njeni ukućani složno rušili od1991.g. do 1999.godine. Prva bezimena žrtva za Jugoslaviju pala je 1915.g. prilikom povlačenja Srpske vojske preko albanskih bespuća, a poslednja, također bezimena, 1999.godine u agresiji NATO pakta nazvanoj Milosrdni anđeo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:42 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Kad vidim kako se delovi života grešnog generala guraju pod tepih, ja se uvek setim one rečenice iz "Knjige o Milutinu", "Svaka reka ima svoj narod, pa neka je brani". Oni iz Srbije, koji su ovde za tuđe reke izginuli ni cvetić godišnje ne dobiju.
Jedini zapis koji je na tu temu, uprkos dnevno-političkoj istoriji ostao, je u blizini Beljaka (Vilach) u Koroškoj, na jednom kamenu, na kome na nemačkom piše: "Samo dovde je stigla srpska konjica", iako po trenutnoj istoriji ovdašnjoj ta konjica nije uopšte ni stigla
krkar krkar 20:53 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

1999.godine u agresiji NATO pakta


Kako su ovi padali za Jugoslaviju? Za koju Jugoslaviju? Od Horgoša do Dragaša?

I one prethodne tvrdnje (o 1915.) su patetične ali ove...
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:58 24.11.2009

Što se mene

tiče, prve srpske žrtve su pale, ne za Jugoslaviju nego za slobodu, ali pale još 1914. godine, među njima i moj pradeda Života, na Kolubari...a u NATO bombardovanju su padale žrtve za onog iz lipovog lada, Jugoslavije tada nije bilo, pokojnik je sa drugarima već poradio na njenom rasturanju.
Filip2412 Filip2412 21:02 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Uz sve postovanje, ipak narod koji zivi na toj teritoriji najbolje zna kome ce da odaje postu i koga ce da slavi.

Neki misle kako smo mi oslobadjali Sloveniju od Austrougara, Makedoniju od Turaka a neki koji zive na tim prostorima vide nas kao osvajace nista drugacije od Austrougara i Turaka.
antioksidant antioksidant 21:04 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

na kome na nemačkom piše: "Samo dovde je stigla srpska konjica", iako po trenutnoj istoriji ovdašnjoj ta konjica nije uopšte ni stigla

mozda je isla s druge strane
cudne su te srpske konjice a jos cudniji je nacin pisanja istorije
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:15 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Uz sve postovanje, ipak narod koji zivi na toj teritoriji najbolje zna kome ce da odaje postu i koga ce da slavi.


O tome i pričam, upravo general tog naroda je i rekao:

ubeđen sam da mi Slovenci nikada nećemo zaboraviti niti zatajiti vaš udeo u oblikovanju naše nacionalne i kulturne samoniklosti...


Od "nikada" je prošlo samo 90 godina i već je zaboravljeno...

Neki misle kako smo mi oslobadjali Sloveniju od Austrougara, Makedoniju od Turaka a neki koji zive na tim prostorima vide nas kao osvajace nista drugacije od Austrougara i Turaka.

Upravo kao što je general Majster verovao da oslobađa Maribor od Austrougarske i Korošku i zbog toga tražio i dobio pomoć.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:16 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Isorija je čudo, od nje je još čudnija samo još istina.
mirelarado mirelarado 21:40 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Jelica Greganović
Istorija je čudo...


Најчешће оболева од амнезије, или пак митоманије. И једна и друга зависе од тренутних политичких интереса и потреба.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:43 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

I od pobedničke interpretacije istine. Koja se menja shodno menjanju pobednika, nakon rata onih u miru.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:48 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

krkar

I one prethodne tvrdnje (o 1915.) su patetične ali ove...


Istoričar prof. dr Dragoljub R. Živojinović je 35 godina istraživao svetska dokumenta i druge relevantne istorijske izvore, i napisao 350 stranica knnjige Nevoljni ratnici - velike sile i Solunski front 1914-1918.

O toj prelomnoj 1915.godini koja je trasirala put Srbiji u pravcu buduće Jugoslavije, Živojinović kaže: Vojvoda Putnik je smatrao da Srbija, pošto je doživela vojnički poraz, treba da zaključi primirje. Sličan predlog imali su i Britanci, smatrajući da će Srbiji tako biti bolje i lakše. Ali, ondašnji državnici to nisu prihvatili. Sledili su ranije objavljeni nacionalni program i svoj ratni cilj oslobođenja i ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca na celoj teritoriji i opredelili su se za albansku golgotu.

Poznati pisac, intelektualac i akademik Dobrica Ćosić za takvu surovu, hazardsku odluku, kako kaže, krivi ondašnje državnike i vojskovođe.

Međutim, istoričar Živojinović smatra da nisu samo prestolonaslednik Aleksandar i Pašić odgovorni što su sprovodili ideje potivne interesima srpskog naroda, već da su za to odgovorni i vodeći srpski inelektualci:

Srbi su bili zamlate. Nemam drugu reč za pametne ljude kakvi su bili Slobodan Jovanović, Jovan Cvijić i drugi intelektualci onoga doba. Oni su širili ideju koja se nije podudarala sa stvarnošću. Tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci isti narod sa tri različita imena. Potpuno su zaboravili da su to različite kulture, istorijske tradicije, religije. Samim tim obmanuli su narod i državnike koji su ih sledili u tom uverenju.


Ne patetično, već glumpavo razmišljanje srpskih nacionalista.


Jelica Greganović Jelica Greganović 21:54 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Kad smo već kod zamlata, a Kobrica ima li kakvo mišljenje i o svojim hazardskim odlukama?
Filip2412 Filip2412 21:55 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

tipicna nasa megalomanija...
Srbi su bili zamlate. Nemam drugu reč za pametne ljude kakvi su bili Slobodan Jovanović, Jovan Cvijić i drugi intelektualci onoga doba. Oni su širili ideju koja se nije podudarala sa stvarnošću. Tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci isti narod sa tri različita imena. Potpuno su zaboravili da su to različite kulture, istorijske tradicije, religije. Samim tim obmanuli su narod i državnike koji su ih sledili u tom uverenju.

.... valjda cemo se necemu najzad nauciti, nemoguce da toliko gresimo a da nista ne naucimo
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:56 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

tipicna nasa megalomanija

Ako je za ikakvu utehu ima i mnogo većih megalomana od nas, koji su još sporije učili...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:02 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Filip2412
tipicna nasa megalomanija...
Srbi su bili zamlate. Nemam drugu reč za pametne ljude kakvi su bili Slobodan Jovanović, Jovan Cvijić i drugi intelektualci onoga doba. Oni su širili ideju koja se nije podudarala sa stvarnošću. Tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci isti narod sa tri različita imena. Potpuno su zaboravili da su to različite kulture, istorijske tradicije, religije. Samim tim obmanuli su narod i državnike koji su ih sledili u tom uverenju.

.... valjda cemo se necemu najzad nauciti, nemoguce da toliko gresimo a da nista ne naucimo




Pitam se: Koji su srpski intelektualci veće zamlate, oni koji su početkom XX veka
zagovarali stavaranje Jugoslavije (Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković ...) ili oni koji su krajem XX veka zagovarali njeno rušenje zarad stvaranja velike Srbije (Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški...) ?




krkar krkar 22:35 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Pitam se: Koji su srpski intelektualci veće zamlate, oni koji su početkom XX veka
zagovarali stavaranje Jugoslavije (Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković ...) ili oni koji su krajem XX veka zagovarali njeno rušenje zarad stvaranja velike Srbije (Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški...) ?


Oni prvi bili su intelektualci u zabludi, u realpolitičkom smislu teške zamlate i suklate, ali gotovo do poslednjeg bili su pravi intelektualci a dobar deo njih i polihistori dokazani u više oblasti.

Oni drugi su kvaziintelektualni bašibozuk, večinom jeftino kupljeni loše školovani polupismenjaci koji su karijeru pravili mantrajući u horu. I svi neverovatno jeftino kupljeni, sa sve masnom hartijom pride.

P.S.
U ovoj drugoj grupi Čavoški je bio izuzetak dok nije prolupao. Najviše je od svih ličio na Slobodana Jovanovića - uz jednu suštinsku razliku: SJ je uprkos svemu bio uvereni pobornik liberalnih i demokratskih vrednosti (samo što nije uspeo da ih pomiri sa nacionalizmom). Čavoški je sva svoja uverenja pljunuo i odbacio čim mu je udarila krv nacije na oči, što meni govori da nikad nisu bila prava.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:38 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Izliv nacionalizma u mozak...
eugensavojski eugensavojski 23:05 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Jelica Greganović
I od pobedničke interpretacije istine. Koja se menja shodno menjanju pobednika, nakon rata onih u miru.

Istoriju pamte poraženi i čekaju trenutak . Pobednici nemaju potrebe , oni misle da je njihova pobeda kraj istorije.

Mirdita

I ll Be Back
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:18 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Istoriju pamte poraženi i čekaju trenutak . Pobednici nemaju potrebe , oni misle da je njihova pobeda kraj istorije.

Ako to kaže eugensavojski, treba mu verovati
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:30 24.11.2009

Re: Šta reći i kako...

krkar
Pitam se: Koji su srpski intelektualci veće zamlate, oni koji su početkom XX veka
zagovarali stavaranje Jugoslavije (Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković ...) ili oni koji su krajem XX veka zagovarali njeno rušenje zarad stvaranja velike Srbije (Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški...) ?


Oni prvi bili su intelektualci u zabludi, u realpolitičkom smislu teške zamlate i suklate,


Sa ove istorijske distance, to tako izgleda.
Za svoje vreme bili su itekako u pravu, kao i liberalna intelektualna misao danas koja vidi Srbiju u zajednici zemalja EU.


krkar

Oni drugi su kvaziintelektualni bašibozuk,


Saglasan.
alexlambros alexlambros 00:20 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

"Svaka reka ima svoj narod, pa neka je brani"



ja pamtim onu - "Sta ce nam neprijatelji pored ovakvih saveznika"
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 00:41 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

ispašće da branim slovence, al to mi nije namera...srbija je početkom XX veka bila kasaba,ljudi moji! ovo što sad imamo npr. oko krive planke,(bez ikakve uvrede,mislim samo figuratino zabit) možete smatrati za menhetn ili of-of brodvej! pa narod je slao decu u vojnike ili žandare da bi deca imali kakvu takvu budućnost...ajd malo,makar i na netu krenite s naukovnjem, okanite se gledanje svega kroz prizmu politike...
Milutin Milošević Milutin Milošević 09:55 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Moje mišljenje je da program jugoslovenstva nije zasnovan na politilčkim razlozima ili zabludama kako je gore rečeno, već na slobodarskim i romantičnim idejama koje su zahvatile Balkan krajem devetnaestog veka.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:52 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Milutin Milošević
Moje mišljenje je da program jugoslovenstva nije zasnovan na politilčkim razlozima ili zabludama kako je gore rečeno, već na slobodarskim i romantičnim idejama koje su zahvatile Balkan krajem devetnaestog veka.

Једним својим делом ово је тачно.

Идеја југословенства била је доминантна у трену распада једне и стварања друге државе. Ево што, по својим успоменама из 1918, о томе пише Црњански:

„Па ипак, као сваки млади човек тога доба, ја сам мислио да је сад, или никад, куцнуо час стварања једне Југославије која ће бити наша. Иако сам ћутао, и само слушао, на тадашњем рингишпилу Загреба, шта политичари говоре, ја сам мислио да је дошао крај нашим патњама. Ни сањао нисам да ће та нова држава, кроз двадесет три године, да се, као Аустрија, распада и да ће имати, понова, из крви, да се ствара. <…> Ја сам, са сељачком простотом философирања био дошао до чврстог уверења, у свом животу крџалије и аустријског mercenairea, да је најбољи лек за све недаће нашег народа једна своја држава.“

(Коментари, Београд, 1966, стр. 184)
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:24 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Pogotovo ako se to gleda u kontekstu tadašnje mape Evrope - na sve strane su bile velike države, zajednice nekih naroda, pa je logično bilo razmišljati da je jedna veliam zajednica južnoslovenski naroda cilj kome svi slobodarski treba da težimo.

Nažalost, šteta je što se snovi ne ostvaruju uvek
krkar krkar 13:22 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Milutin Milošević
Moje mišljenje je da program jugoslovenstva nije zasnovan na politilčkim razlozima ili zabludama kako je gore rečeno, već na slobodarskim i romantičnim idejama koje su zahvatile Balkan krajem devetnaestog veka.


Nije problem bila ideja Jugoslavije nego što su u nju svi, dokazujući da su pravi balkanski/južnoevropski ošljari i improvizatori, uleteli sa drugim shvatanjem šta bi to trebalo da bude i kako da funkcioniše.

Slovenci su želeli slovenstvo po svaku cenu kao branu od Austrije i Italije,

Hrvati su želeli federalnu jedinicu koju su i u Austriji imali.Dalmatinci dodatno branu od Italije

Srbi su želeli proširenu Srbiju i Srbe sve i svuda, a sve pod srpskim kraljem

Muslimani su hteli da ne budu (samo) pod Srbima

Crnogorci su bili podeljeni, jedni hteli da budu najveći Srbi a drugi hteli da ne daju državnost

Makedonci su samo hteli da ne budu pod Turcima a i garanciju jake države da neće sutra opet Bugari da krenu

Mađari su znali da su razhebani

Albanci su znali da su izgubili u svakoj varijanti

Propast Jugoslavije počela je 1.12.1918.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:58 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

krkar
Nije problem bila ideja Jugoslavije nego što su u nju svi, dokazujući da su pravi balkanski/južnoevropski ošljari i improvizatori, uleteli sa drugim shvatanjem šta bi to trebalo da bude i kako da funkcioniše.

Ово је мало неправедно оштра оцена. Широка мултиетничност која је била саставни део пројекта Југославија чак ни данас нигде у Европи није достигнута, у њеним појединачним државама. Само ЕУ помало издалека наликује на оно што је била Краљевина СХС (треба ли онда ЕУ звати Унијом Немачке, Француске и Италије?). Друга ствар, иза данашње ЕУ стоји брдо логистике, како материјалне тако и идеолошке, која у доба стварања Југославије није ни постојала. Треће, и можда наважније, национални пројекти, то јест само настајање и утврђивање неке нације, изгледа да у себи носе извесну законемерност развоја. Да то пластично кажем, једино је можда српска нација од свих укључених у стварања прокажене Југославије била пришла макар мало свом историјски оствареном пубертету, док су друге од тога ипак биле далеко. А да подсетим, закон само пунолетнима дозвољава да ступе у брак. Стога је онај југословенски био осуђен на пропаст, која би се и раније десиo да није било паметно тоталитарног режима највећег сина наших народа и народности.
krkar krkar 15:16 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Стога је онај југословенски био осуђен на пропаст, која би се и раније десила да није било паметно тоталитарног режима највећег сина наших народа и народности


Ja i dalje mislim da je projekat propao jer se na početku nisu jasno i pošteno dogovorili šta ko od toga očekuje i koliko je spreman da uloži.

A ima i još toliko drugih stvari. Jeste, cela stvar krenula je prekasno. Da je krenula 100 godina ranije sva je šansa da bi postojala i dan-danas. Samo, morala bi da postoji na nečiju štetu. Opet bi došlo do neke vrste manje ili više nesuptilne majorizacije i asimilacije. U najboljem slučaju bi postojali jugosloveni triju vera. To bi sve bilo lakše postići jer nacionalna homogenizacija je bila na samom početku, nacionalni mitovi tek su nastajali a ni crkva još nije bila zajahala monopol na naciju (nije bila u položaju da zajaši).

Suština sukoba, suština principa sukoba, pukla je u Skupštini kad je na milioniti put ponovljeno "mi smo za ovu zemlju krv prolevali" Radić sasvim pragmatično odgovorio "ajde da vidimo već jednom koliko košta to prolevanje krvi, da platimo pa da idemo dalje".. Ne vidim ništa loše u tom principu, naprotiv.

E, Srbija se od tih mitova i glorifikacije sopstvene vizije prošlosti (sasvim nerealne, netačne i nepoštene, pre svega prema sebi) još odmakla nije, a evo 2009. ističe...
eugensavojski eugensavojski 16:25 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

krkar
Milutin Milošević
Moje mišljenje je da program jugoslovenstva nije zasnovan na politilčkim razlozima ili zabludama kako je gore rečeno, već na slobodarskim i romantičnim idejama koje su zahvatile Balkan krajem devetnaestog veka.



Hrvati su želeli federalnu jedinicu koju su i u Austriji imali

Crnogorci su bili podeljeni, jedni hteli da budu najveći Srbi a drugi hteli da ne daju državnost


Propast Jugoslavije počela je 1.12.1918.

Svaka Jugoslavija je SAMO PRIMIRJE
svi su crnogorci hteli da budu najveći srbi samo su bili podeljeni po pitanju Kralja,
Nikola je "nako Crnogorski" mislio da njemu to pripada bogumi.
Hrvati su hteli da budu sve ono što su Srbima pripisivali ( jerbo su imali "bolje okupatore"
i priča o Hrvatskoj federalnoj jedinici počinje kad u čudu svaćaju da nemaju Lidersku poziciju.S druge strane samo je Srpska intelegencija spremna podrediti pragmatiku Ideji, ostali nisu .
Janezi i Ujkice već sad igraju igrice kao da je EU prolazna tvorevina .
kako su raščupali K&K kad je riknula, tako su nešto aktivniji bili i sa Jugoslavijama.
Meni je u podzemlju od Kuste legendarna scena kad guske "čakaju" ranjenog tigra u smrtnom ropcu.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:57 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Predrag Brajovic
највећег сина наших народа и народности.

Pravilnije: sina nekih naroda, a oca drugih naroda.
Moglo bi se dopuniti: svetog duha svih naroda i narodnosti.
Pa, pravilan iskaz glasi:
i oca i sina i svetog duha.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:01 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...



krkar
1999.godine u agresiji NATO pakta


Kako su ovi padali za Jugoslaviju? Za koju Jugoslaviju? Od Horgoša do Dragaša?

I one prethodne tvrdnje (o 1915.) su patetične ali ove...


Tek sada vidoh da na boldovano nisam odgovorio..

Pa, padali su, Krkar, kao posledica raspada Jugoslavije, poslednja faza raspada.
Da se nija raspala Jugoslavija ne bi bilo Milosrdnog anđela, pa ne bi padali.

Prosto i neprošireno govoreći, a ni patetično.

krkar krkar 18:13 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Pa, padali su, Krkar, kao posledica raspada Jugoslavije, poslednja faza raspada.
Da se nija raspala Jugoslavija ne bi bilo Milosrdnog anđela, pa ne bi padali.

Prosto i neprošireno govoreći, a ni patetično.


Onda se slažemo. Nisam hteo da budem preoštar.
benevolent benevolent 19:06 25.11.2009

Re: Šta reći i kako...

Милош Црњански- војник К унд К монархије, као и многи други Срби под њеном влашћу.
sesili sesili 21:31 24.11.2009

SRAMOTA...

... me je uvek kada pročitam kakve ljude zaboravljamo, a koga veličamo. Bravo Jelice!
nicolaus_liesinich nicolaus_liesinich 21:43 24.11.2009

Milutin

Ovde opet moram da kazem da su kralj Milutin i Milos Obrenovic nasi najbolji vladari, a car Dusan, Karadjordjevici i Sloba najlosiji. Da su vodili firmu umesto drzave, prva dva bi bili solventni do smrti a druga 3 bi bankrotirali za manje od 10 godina ... Sto se Dusanu i Slobi i desilo ... Drugim recima, prva dvojica su bili drzavnici a druga trojica raspikuce ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:44 24.11.2009

Re: Milutin

Bankrot bi još bio i poželjno propadanje, u poređenju sa izginućima...
nicolaus_liesinich nicolaus_liesinich 21:58 24.11.2009

Re: Milutin

Bankrot bi još bio i poželjno propadanje, u poređenju sa izginućima...


Znam, zato sam i rekao da su vodili firmu umesto drzave ... najgore u biznisu sto moze da ti se desi je da brzo bankrotiras ... verziju sa drzavom smo nazalost gledali uzivo ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:06 24.11.2009

Re: Milutin

alexlambros alexlambros 22:03 24.11.2009

pa lepo od Rudolfa

Slovenci imali generala?

e sta sve covek nece da sazna!

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:06 24.11.2009

Re: pa lepo od Rudolfa

Imali, jašta.
eugensavojski eugensavojski 07:31 25.11.2009

Re: pa lepo od Rudolfa

alexlambros
Slovenci imali generala?

e sta sve covek nece da sazna!


Jel vidiš trubu na kapi
Poštanski general
alexlambros alexlambros 22:06 24.11.2009

eh pameti

7. novembra je u Mariboru osnovana prva srpska dobrovoljačka četa i to od 150 srpskih vojnika koje je vodio poručnik Mirković, a koji su tih dana stigli sa severa, iz zarobljeništva, u Šentilj kuda sada vodi slovenačko-austrijska granica. Evald Vrečko, tamošnji katolički sveštenik, ih je dočekao, a kako nije imao srpsku zastavu, na crkveni zvonik je stavio slovenačku zastavu okrenutu naopačke, dobivši tako srpsku trikoloru. Pristigli vojnici, kojima je objašnjeno da su stigli u buduću državu Srba, Hrvata i Slovenaca su odvezeni u Maribor, gde im je ponuđeno da ostanu i formiraju jedinicu koja bi pomagala budućim snagama generala Majstra, na šta su oni i pristali.


Nakon toga, u maju 1919. godine u Sloveniju stiže pomoć iz Srbije, tri puka redovne srpske vojske, konjanica, pešadija i artiljerija, prekaljena u nedavnom probijanju Solunskog fronta. Tako počinje druga ofanziva na Celovec i Korošku, u kojoj Austrija ima oko 10.000 vojnika, koliko ima i srpska vojska kojoj se priključuju i bivši ratni zarobljenici.


bili i ostali ... (dovrsite sami)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:08 24.11.2009

Re: eh pameti

Objasni malo na šta misliš, šta bili i ostali? Ratni zarobljenici?...
alexlambros alexlambros 22:09 24.11.2009

Re: eh pameti

Ratni zarobljenici?


ne. glupaci
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:12 24.11.2009

Re: eh pameti

Ne bih bila baš tako grubo uvredljiva, ali pokušavam da razumem šta li ih je nateralo da ostanu da se bore umesto da se konačno vrate kućama...i kako li je bilo onim grešnicima koji su se tek vratili iz rata kad su ih fwd u tamo neku Korošku...i njihovim porodicama koje su ih toliko čekale, zato da opet odu i možda se i ne vrate iz rata koji se već završio...
Filip2412 Filip2412 22:17 24.11.2009

Re: eh pameti

Ne bih bila baš tako grubo uvredljiva,
Mislim da je potrebno biti grub kako bi smo se jednom zauvek opametili.

Alternativa pridevu glupaci bila bi osvajaci i hegemonisti nerealno velikih apetita. Cesto nas takvima opisuju po ostalim republikama bivse SFRJ. To jest oslikavaju nas narod zeljan dominacije na Balkanu koji se iz tih, osvajackih razloga borio za Jugoslaviju. Nije lose, barem zvuci manje uvredljivo.... (mada ne iskljucuje mogucnost da smo to radili iz nedostatka pameti )

ipak, da se ne lazemo, Alexova ocena je mnogo bliza istini
nicolaus_liesinich nicolaus_liesinich 22:25 24.11.2009

Re: eh pameti

slazem se sa Alexom ... glupaci ... ili malo blaze, recimo, "nacionalno neodgovorni" ...
alexlambros alexlambros 22:32 24.11.2009

Re: eh pameti

Ne bih bila baš tako grubo uvredljiva


nisam zeleo ... al nisam uspeo da pronadjem odgovarajuci eufemizam ...

toliko rado da se gine za necije tudje interese, ne mogu da se setim ni jednog drugog primera trenutno ...

Slovenci su se za svoju drzavu borili do poslednjeg Srbina ...

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:41 24.11.2009

Re: eh pameti

Alternativa pridevu glupaci bila bi osvajaci i hegemonisti nerealno velikih apetita.

Da su bili tih apetita ne bi se povlačili kući iz Koroške, a ni referenduma ne bi bilo...Ja reč glupaci mogu da prihvatim samo u kontekstu toga da gledajući iz današnjeg ugla zaborava koji su u formi zahvalnosti za pomoć sledovali bi zaista pametnije bilo da nisu ginuli za tuđe vrleti.
nicolaus_liesinich nicolaus_liesinich 22:56 24.11.2009

Re: eh pameti

glede glupaci ... evo ti gastarbajterski primer iz danasnjeg doba ... rade 2 srbina na gradjevini u nemackoj na crno, oba za istu platu ... jedan malo radi, malo zabusava, drugi radi udarnicki i ne kapira kako onaj prvi moze da zabusava ... prvi mu kaze, "aha, kasce ti svabo hvala" ...
eugensavojski eugensavojski 23:12 24.11.2009

Re: eh pameti

alexlambros
Ratni zarobljenici?


ne. glupaci

Ili čisto ono , ajd da xebemo švabama kevu za sve
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 23:47 24.11.2009

Re: eh pameti

u BRE jelice, znaeš za PREPOSTAVKU kaka li je srbija ondak bila u poređenju s belim svetom!...nemo me zamajavaš!...na toj povratak popadaste i danas svi vi što otperjaste, a mi što se povratismo, il nikude ni odili nismo uživljemo baška!
alexlambros alexlambros 22:07 24.11.2009

aha

...ubeđen sam da mi Slovenci nikada nećemo zaboraviti niti zatajiti vaš udeo u oblikovanju naše nacionalne i kulturne samoniklosti...


vazi.
retko zahvalan narod
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:09 24.11.2009

Re: aha

Vrlo retko.
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 22:44 24.11.2009

ima tu svega...

Jelice, hvala na isrpnom članku...odlazem ga među časno drustvo svih NAŠIH zaboravljenih velikana, našeg južnoslovenskog življa. Da je bilo više pameti i da smo tekovine takvih poštovali, ne moram objašnjavati koliko-kako-gde bi bilo nas slovena među svim ovim franc/german/romanima!... Ali,ljudska glupost je zbilja beskronačna...i lepo vidim kako se i čika Einstein

- Kje si? Kdo si?
- Saj veš. Angel sem.
- Angel? Kakšen angel?
- Pravijo mi Mavrični angel.Lahko bi bil tudi modri ali prozorni, morda beli ali celo zlati. Vendar pravijo, da sem Mavrični, ker prebivam v solzi!

(ti ćeš to lepše prevesti ako bude trebalo)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:48 24.11.2009

Re: ima tu svega...


- Kje si? Kdo si?
- Saj veš. Angel sem.
- Angel? Kakšen angel?
- Pravijo mi Mavrični angel.Lahko bi bil tudi modri ali prozorni, morda beli ali celo zlati. Vendar pravijo, da sem Mavrični, ker prebivam v solzi!


Lepo, mavrično lepo.
Filip2412 Filip2412 23:08 24.11.2009

Re: ima tu svega...

Da je bilo više pameti i da smo tekovine takvih poštovali, ne moram objašnjavati koliko-kako-gde bi bilo nas slovena među svim ovim franc/german/romanima!
Nema nista od Slovena.

Samo Srbija a svi ostali mogu ravnopravno da budu prijatelji, od Nemaca do Slovenaca.

Ideja Jugoslovenstva se zasniva na krvi (poreklu) a to nema veze u praksi jer je jedna zaostala ideja. Pogledajmo samo kako se ljube braca po poreklu Rusi i Ukrajinci, Poljaci.
miloradkakmar miloradkakmar 23:23 24.11.2009

Maribor

je čudan grad.
Hvala za poznanstvo sa generalom Majsterom i pesnikom Slavičem.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:30 24.11.2009

Re: Maribor

je najgradskiji grad u Sloveniji, što se mene tiče, planiran da bude grad. Inače, Štajerce ovde zovu bosanskim Slovencima, jer su od svih najotvoreniji i najkomunikativniji. To što je alkoholizam u Mariboru jedan od omiljenih sportova, to je druga priča, Dostojevski i Zola bi iz groba ustali da to vide. U Mariboru sam rodila svo troje dece i bili su prema meni beskrajno ljubazni i dobri. Još kad se uzme da je Žmu Mariborčanin, ja stvarno ne bih imala šta tom gradu da prebacim
Nema na čemu, prosto mi se činilo da je grehota da ga i mi ne pomenemo, makar ovih dana kada su ovde one zvanične priredbe na njegovu temu...bez nas.
miloradkakmar miloradkakmar 23:55 24.11.2009

Re: Maribor

je "čudan " zbog frekventnosti , a vežu me i uspomene s' kraja '70-ih prošlog veka.
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 00:30 25.11.2009

Re: Maribor

u njemu je 1997g. umro moj deda ujak u 89 godini. doživeo je duboku starost i pored lične trageije,izgubivši već odraslog sina jedinca. nadživeo je i suprugu skoro za celih deset godina. svoju zaostavštinu sa pozamašnom bibliotekom ostvio je nekom centru koji se brinuo o njemu, obzirom da je rodbina razbucana od nemila do nedraga. glavna zbava je nastala kada je država morala papirološki sve da reguliše i zakonski sprovede i ipak da obavesti nekog od rodbine(ispalo moju majku) - ispostavilo se ra Repar Samo ima važeću ličnu kartu kraljevine SHS. Među papirima pronađeno je i bezbroj opomena pred tužbu ako se ne odazove na uvod u evidenciju, valjda spiska građana...
Unfuckable Unfuckable 09:01 25.11.2009

Re: Maribor

u tekstu se lepo vidi da je dosta toga počelo i završilo se u - Mariboru.
(Marbach, beše)
Čudan grad
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:58 25.11.2009

Re: Maribor

Marburg an den Drau.
deda92 deda92 20:11 25.11.2009

Re: Maribor

To što je alkoholizam u Mariboru jedan od omiljenih sportova,


svojevremeno prilikom nekih poseta Sloveniji (Mariboru) nije se tocio alkohol do 9h,1979
moz bit i kasnije.
sta osta od onako fino vaspitanog sveta !!!

poz
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:59 25.11.2009

Re: Maribor

Po novom kolektivnom lečenju se alkohol više ne prodaje posle 10h (il 11h) uveče i pre 10h ujutru. Čak mora da bude sklonjen od pogleda, tako da prodavci navlače roletne na police sa alkoholom u dragstorima. Zato su se u kafiću u mom komšiluku opsetili, pa svakom ko pre 10h ujutru naruči 2 kafe poklanjaju, a ne prodaju i jedno žestoko piće uz njih...
Unfuckable Unfuckable 09:31 26.11.2009

Re: Maribor

alkohol više ne prodaje posle 10h (il 11h) uveče

jel ovo važi i za gostilne ili samo za prodavnice ?
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:15 26.11.2009

Re: Maribor

Prodavnice, inače bi odluka koja bi obuhvatala i kafane izazvala ovde ozbiljne revolucije...mada, setili se mangupi i sad ima neka firma "Alko.si", koju pozoveš i posle 10-11h donose alkohol kuda treba

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana