i ovdašnja, tada pretežno komunistička, ekipa je takođe bila zauzeta proslavama i proglašenjima. 29. novembra 1947. u sedištu UN u njujorku izglasana je rezolucija kojom je omogućeno izraelu da uspostavi državnost. kao posledica strašne humanitarne krize koja je u to doba zadesila evropske jevreje, i umešnošću jevrejskog lobija, prevashodno u americi, izdejstvovana je 33:13 odluka o podeli tadašnje britanske palestine, sa deset uzdržanih - među kojima je bila i titova jugoslavija.
uzdržanost druga tita, starog sir olivera, nije međutim sprečila jugoslovenskog vođu da doturi izraelcima oružje, kupljeno u čehoslovačkoj, i zatim protureno vozovima do beograda i šibenika, i potom brodom do obala nove države na mediteranu, poplavljene tada u ratni sukob.
legenda govori da je, nakon smirenja konflikta, drugu titu upućeno zauzvrat četiri kontejnera sa svežim narandžama iz jafe. drug tito se požalio izraelskim prijateljima da su se kontejneri zaturili u putu, i da je četiri kontejnera premalo za povećane potrebe za vitaminom C tokom oštre jugoslovenske zime. izrael je tada otpremio još 14 kontejnera. u svakom od njih, u duplom patosu ispod svežih narandži iz jafe, nalazile su se zlatne poluge. nije bilo lako trgovati u to doba, posebno sa ljudima kalibra druga starog.
odnos između jugoslovenskog i izraelskog vođe se potom pokvario, da bi pred kraj života drug stari i drug ben gurion gotovo izbegavali jedan drugog. da li je izraelsko žuto zlato postalo manje vredno od crnog zlata prijatelja iz nesvrstanih, vreme će prosuditi.
kako bilo, 29. novembra doneta je odluka o particiji palestine na deo za jevrejski entitet, i deo za arapski.