U zapletu jedne od popularnih novih serija na američkoj televiziji ove jeseni - Flash Forward - cela planeta doživi trenutak pomračenja svesti - 137 sekundi u toku kojih vide budućnost, šest meseci u odnosu na taj momenat. Zamislimo takav bljesak globalne vidovitosti, jedan kratak pogled na Avganistan u leto 2011. - sada bismo imali odgovor na sva pitanja. Da li je predsednik Obama u pravu što želi da pošalje još 30,000 vojnika da stabilizuju situaciju, smanje terorističku pretnju, uguše talibanski ustanak i osamostale avganistansku vladu. Da li su u pravu Republikanci koji traže 40,000 dodatnih vojnika? Da li su u pravu Demokrate, uključujući i potpredsednika Bajdena, koji se protive povećanju broja vojnika? Avganistan 2011 - mogao bi da bude zemlja sa slomljenim ustankom Talibana i sposobnijom vladom. Ili pak zemlja ista kao i danas. Ili - nešto još gore...
Predsednik Obama je, u nedostatku "flash-forwarda" morao da na osnovu procena svojih stratega, diplomata i vojnika donese sopstvenu procenu kao glavnokomandujući, i "preseče", posle meseci premišljanja. Mnogim komentatorima nije promakla ironija - političar koji je svojevremeno Bušovu odluku o povećanju broja vojnika u Iraku nazvao "nepromišljenom", sada je povećao broj vojnika u Avganistanu. U otvorenom pismu koje je uputio Obami pred govor, liberalni reditelj Majkl Mor apelovao je na predsednika da ne uništi nade i snove koje su milioni Amerikanaca uložili u njega. Obaminoj odluci protive se i neke Demokrate i neki Republikanci u Kongresu. Demokratski senator Ras Fajngold je zajedno sa kongresmenom Mekgavernom i republikanskim kongresmenom Džonsom uputio Beloj kući pismo, kojim njih trojica formalno izražavaju protivljenje predsednikovoj odluci - navodeći da se njome "rizikuju američki životi da se podrži nelegitimna, korumpirana vlada koja u velikoj meri vodi gradjanski rat".
Medjutim, Njujork Tajms u svom uvodniku ocenjuje da je Obama izneo legitimne vojne argumente. Amerikanci imaju razloga za pesimizam, ako ne i očaj, u pogledu rata u Avganistanu - piše Tajms podsećajući na osam godina ratovanja, 800 izgubljenih američkih života i više od 200 milijardi izgubljenih dolara, kao i činjenicu da avganistanska vlada jedva da ima legimitet. Predsednik Obama je u svom sinoćnjem govoru pokazao znatnu političku hrabrost tako što se direktno suočio sa tim pesimizmom i očajanjem. Objasnio je zašto SAD ne mogu da uzmaknu i izneo ambicioznu i rizičnu strategiju za pobedu nad Talibanima iako zemlja želi da čuje još detalja o tome kako namerava da plati troškove rata i kako će proceniti kada je Avganistan dovoljno samostalan. U uvodniku njujošrkog dnevnika se podseća da politika Bušove administracije prema Avganistanu nije imala jasan cilj i da se praktično nije znalo ko snosi odgovornost za njen uspeh ili neuspeh. U ovom trenutku ne znamo ni da li bi 100,000 dodatnih vojnika garantovalo uspeh u ratu, ali je izvesno da je nastavak Bušove strategije u kojoj su se štedela sredstva i vojnici za Avganistan (nasuprot izdvajanjima za Irak) - garancija poraza, zaključuje Tajms.
Iako podseća na Obamine antiratne stavove pre nego što je došao na položaj, analitičarka CNN-a Gloria Bergen uočava doslednost njegove politike - kandidat koji je Avganistan zvao "ratom iz nužde" kao predsednik je utvrdio da i dalje veruje u to. Ona smatra da je Obamin govor imao jasan podtekst - "Ne bih bio u ovoj očajnoj situaciji da moj prethodnik nije uputio trupe u pogrešan sukob, rat je otišao predaleko za novi početak, tri meseca sam pokušavao da pronađem drugi izlaz, ali nisam uspeo. Iako niko nije siguran da će strategija uspeti imajući u vidu nepouzdanu vladu Avganistana, nema drugog izlaza". Uostalom, Obama je diretno rekao - da ne smatra da je bezbednost SAD u pitanju, rado bi vratio američke vojnike kući - sve do poslednjeg - već sutra.