Beograd je ipak sasvim poseban grad. Dokaz za nešto tako predstavlja ugao Simine i Kapetan Mišine ulice koji je pre izvesnog vremena neko izuzetno inventivan i originalan ukrasio tablom na kojoj je ispisano «ćošak Salvadora Dalija». Pokušaću da između ovog genijalnog gesta meni nepoznatog autora i tvrdnje da je moj grad «poseban» uspostavim uzročno-posledičnu vezu.
Sama tabla ima oblik uobičajenih beogradskih uličnih natpisa, jedino što je, zbog ulegnuća na zidu na kojem je prikačena, presavijena pod pravim uglom(?!). U čitavom svom životu, NIKADA ni u jednom gradu na celom svetu (a obišao sam dosta ljudskih naseobina) nisam video ništa slično.
Mislim da se ni sam Salvador Dali ne bi postideo ove ideje. Presavijena tabla, na jednoj strani, savršeno odgovara neobičnom mestu na kome je postavljena, a na drugoj, oličava sarkastični pogled na svet umetnika čije ime nosi. Činjenica da neko obeležava ne ulicu, trg ili aveniju nego neugledni ćošak, takođe predstavlja fantastičnu ideju, dostojnu velikog uzurpatora svega i svačega, kakav je bio Dali. Dakle, ova tabla, za razliku od svih uličnih tabli ovoga sveta, predstavlja omaž čoveku čije ime nosi i po tome je pravo remek delo.
Tu treba dodati da je ispisana ćirilicom, da u svome sastavu ima turcizam «ćošak» i da svim tim stvarima postaje strancima i obožavaocima Salvadora Dalija još neobičnija. Zatim, tu je i odsustvo bilo kakvog publiciteta koji je obično prati postavljanje obeležja u svim gradovima sveta. Ova tabla stoji nepretenciozno na tom mestu ne zna se od kada i to joj daje posebnu, rekao bih elitističku nezainteresovanost za uspeh. Ko primeti primetio je, ko ne primeti - opet dobro, kao da sugeriše čudni natpis sa Dorćola.
Ponavljam da ne znam čija je to ideja i ko je to realizovao, da li je u pitanju privatni potez nekog anarhiste ili trenutak lucidnosti gradskih vlasti, tek - skidam mu kapu. I u ime svojih sugrađana mu zahvaljujem što nam je grad učinio tako posebnim.