Razglednica iz Houstona:palme i snjeg

U Houstonu,na radost malisana,te zalost  vozaca, je 4 decembra pao snjeg.  Leprsave Pahulje su  prava rijetkost u gradu cija se klima naziva sutropskom. U zadnjih pet godina snjeg je posjetio ovaj grad tri puta. Prije toga nije ga bilo   decenijama . Protivnici  teorije  globalnog zagrijivanja bi  ovu  neobicno  cestu pojavu snjeznih pahulja nad palmama meksickog zaliva sveli pod  efekat globalnog zahladjivanja.

Pahulje I palme nisu najveci contrast najveceg grada najvece savezne americke drzave Texas (ako ne racunamo Aljasku). 

Ako je New York prva asocijacija na liberalizam I Demokrate ,Texas je zastitni znak konzervativne I Republikanske Amerike. Ako zbog niceg drugog onda zbog familije Bush. Houston je ipak nesto drugo. Izbori za gradonacelnika Houstona odrzani proslog novembra ne odaju sliku konzervativnog Teksasa.

Udrugi krug izbora za gradonacelnika Houstona  , koji ce se odrzati  12 decembra,  usli su Gene Locke I Annise Parker.  Oba kandidata su clanovi Demokratske stranke mada treba uzeti u obzir da na lokalnim izborima u Teksasu nema politickih stranaka na glasackim listicima. U  pravom demokratskom duhu: glasamo  za ljude a ne za stranke. Ono sto je zanimljivo kod ovo dvoje ljudi jeste da  je gospodja Parker sretno "udata"za drugu gospodju I da nji dvije imaju dvoje usvojene dijece. Mislim usvojene kako bi drugacije. Naravno "udata" je pod navodnicima jer ocekivati ozakonjenje gay brakova u Teksasu  ipak je  malko  manje vjerovatno  nego ocekivati snijeg u Houstonu.

Drugi kandidat gospodin Locke nema rodbinske veze sa poznatijim prezimenjakom engleskim filozofom  John Lockeom. Mislim sem ako John Locke nije incognito ostavio  nekog klinca u vanbracnoj zajednici sa nekom lijepom  robinjom. 

Daklem gradjani najveceg grada jedne  od  konzervativnijih drzava Amerike birat ce 12 decembra izmedju  crnca I lezbejke.   Pahulje I palme,kazem  vam nisu jedini contrast koji mozete  sresti u Houstonu. Tu naravno nije kraj price.

Pocetkom devedesetih IHouston kao uostalom I mnogi drugi svijetski gradovi dobio je svoje nove stanovnike medju ljudima izbjeglim iz bivse Jugoslavije. Najvise ih je doslo iz Bosne. Rat je ostavio svoje tragove koje su mnogi ,htjeli to ili ne donijeli u  svojim kuferima.  Prije par godina  Houston  je dobio restoran sa hranom,donedavno poznatom samo ljudima  iz bivse nam zajednicke drzave. Vlasnici ovog restorana, protivno    tragovima rata,a u skladu sa zakonom ekonomije, su Slobodan i Omer. Poslje nedavnog ,doduse kratkominutaznog, priloga na poznatoj mrezi "Food Channel" Slobodanova  I Omerova "Pita +" postala je pravi hit medju Amerikancima. Ko je tu palma ko pahulja ostavljam vama na izbor. Sem ekonomije nekad I vino moze imati "pahulja palma " efekat u Houstonu.  Tomislav je ,u stilu Boska Buhe, neko vece u basti grckog kafica "odstranio" bocu vina,naglasavam praznu, sa zajednickog nam stola.

Povukle ga emocije, pravdao se vlasniku. Neko iz mase je zapjevao"pljuni I zapjevaj moja Jugoslavijo".    Kad  se I sam pridruzio pjesmi nije covjek izdrzao i eto ti problema tj vlasnika kafica.       

"Bonum vinum pax in domus". Dobro vino mir u kuci.  Eto ispade nama je falilo dobrog vina u bivsoj nam kuci zzajednickoj. Meni poslije pricaju da je Tito bio cep na izmuckanoj boci  kole pa Kad je "otisao" cep otisla I kola te ostale fleke.  Istina je mozda ipak u vinu.

 Houston  zauzima cetvrto mjesto u SAD po broju stanovnika. Ocekivati da u gradu u cijoj metropolitan zoni zivi sest miliona ljudi I cija je povrsina    ekvivalentna povrsini AP Vojvodine nema kriminala je ,u najmanju ruku utopija.Medjutim ono sto cini  contrast jeste nacin na koji se stiti sigurnost ljudi. Smrt,je ovdje, zastitnik zivota. Naime smrtna kazna, po kojojHouston, ima nepopularno ime "Death  penalty capital city" , vjeruju mnogi ima pozitivan efekat na broj ubistava te ostalih zlocina kaznjivih najstrozijom kaznom.  Ako smrt jeste zastitnik zivota stanovnici Houstona zive u najsigurnijem mjestu na svijetu. Samo 360ubojstava godisnje, ddodali bi cinici.

Opet je svanulo sunce.  Houston se vraca svom decembru a pahulje ce jos ostati u pricama lokalnih klinceza I klinaca.

I na kraju,  mozda pahulje I palme I nisu neki kontras. Mozda  isti samo stanuje u nasim glavama   ..sem mozda onog o smrti kao zastitniku zivota.