"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
„Bejbi frendli" institucija savremenog, naprednog sveta u stvari znači da trudnica ode u porodilište, medicinsko osoblje joj pomogne da SE PORODI (obratite pažnju na ovo, jer će vas u porodilištu ubeđivati da VAS porađaju) uz što manje komplikacije, stresa i problema. Da beba bude uz vas uz adekvatnu opomoć i negu, da dobijete obuku i naučite da je dojite, prepovijate, da se spremite za tu veliku (i fakat veoma važnu) ulogu u životu.
A onda se probudiš, i shvatiš da si u nekoj štrokavoj sobi sa još 5-6 žena, da beba jeste s tobom, ali kako nisi u stanju da ustaneš i da je staviš na grudi, ona urla jer je gladna, sestara nema niotkuda a i kada dođu samo se deru na tebe i čašćavaju te „divnim izrazima", a ti si tako usamljena, i tužna....i PONIŽENA.
To je u Srbiji definicija „Bejbi frendlija" - osećaš se jadno i poniženo.
Kad smo se usudili da nešto kažemo o tome, bilo je pa to je sporadično, pa to su neke razmažene...
Teško je reći zbog čega se sjajno zamišljen program vremenom preokrenuo u „kako olakšati malobrojnom medicinskom osoblju" u našim pretrpanim porodilištima. Počeci „Bebi frendli programa" u Srbiji, 1995. godine, kada kako svedoči doktor Đurđa Kisin iz Instituta „Dr Milan Jovanović Batut", mnoga porodilišta u Srbiji nisu imala ni toplu vodu, bili su teški. Od 2005. godine, BFHI ne dobija više direktnu podršku UNICEF-a, a istovremeno promena fokusa Ministarstva zdravlja velikim delom rezultira urušavanjem koncepta BFHI i sprovođenja inicijative, što otežava značajno rad porodilišta, te se ista okreću raspoloživim izvorima finansiranja, velikim delom postaju reklamni prostor proizvođačima adaptiranih formula.
Koncept BFHI se urušava, a samim tim, gubi se osnovna ideja i smisao istog. BFHI onako kako funkcioniše unazad nekoliko godina kod nas, vrlo lako može da postane noćna mora novopečene majke.
„Bejbi frendli" u Srbiji, ustvari ne postoji.
Bolnice koje su se do sada nazivale „Bebi frendli" (u daljem tekstu BF) ustvari to nisu, sada je pokazala i zvanična evaluacija nezavisnih eksperata koja je sprovedena ove godine u 5 najvećih porodilišta u Srbiji. Po njihovim rečima ni jedna bolnica/porodilište koje ne sprovodi BF program u potpunosti, ne sme da je javno deklariše niti promoviše kao BF dokle god ne stekne pravo na to akreditacijom programa.
Tako je, hajdemo svi još jednom da ponovimo:
Bejbi frendli u Srbiji ne postoji!
Dakle, ako ste i mislile da ste ste se porodile u BF okruženju, budite sigurne da niste, a ako ste bile ubeđene da niste ništa od BF videle i pored toga što su vas ubeđivali da ste se porodili u BF porodilištu, bili ste u pravu.
BF u Srbiji ne postoji.
To možda ne smeju ovako javno da kažu stručnjaci iz zdravstva ili Ministarstva, iako su vrlo svesni toga, ali ima ko može, i ko mora, i ko hoće.
Od 2005. godine nevladine organizacije rade na promovisanju dojenja u daleko većoj meri nego država, i sa daleko manje sredstava. Možemo li da budemo pokazatelj da se sa malo dobre volje može postići mnogo?
Možemo li poslati poruku da smo vrlo svesni sakrivanja iza paravana „nemasedovoljnosredstava" da bi se prikrila nezainteresovanost za inovacije, i održavanje dobrih praksi koje se zasnivaju često samo na dobroj organizaciji i uz minimalna sredstva?
Kao što je dobro primetila dr Elizabet Paunović, pomoćnica ministra zdravlja, ako imamo 54 od ukupno 58 porodilišta koja sprovode bebi frendli program a samo 10 odsto beba u okviru jednog sata po porođaju uživa u blagodetima majčinog mleka (što je izričlita preporuka Svetske zdravstvene organizacije i prvi postulat bebi frendlija), šta je tu prijateljski prema bebama, a šta prema majkama? Na žalost, država nije sama došla do ovog pitanja, nego su njega postavili inostrani sagovornici na konferencijama posvećenim deci. I naša delegacija se postidela. Pitamo se, šta bi bilo da se nije postidela, da je gospođa bila malo tvrđeg obraza?
Kako ćemo da se pokrenemo sa mrtve tačke?
Prvi korak (za sada jedini) - formirana je Radna grupa Ministarstva, sastavljena od predstavnika UNICEF-a, Ministarstva, instituta za javno zdravlje, načelnika porodilišta iz Srbije (što se pokazalo kao besmislica, budući da su se veliki načelnici jednom od 5 puta pojavili, neudostojivši se, pri tom, neki čak ni zamene da imenuju, nedajbože pošalju) i predstavnika nevladinih organizacija (GI Majka Hrabrost, UG RODITELJ, BEBAC), što je jedino ohrabrujuće.
Na poziv poziv UNICEF-a i Ministarstva zdravlja Republike Srbije angažovane su nezavisne evaluatorke, koje su tokom septembra procenjivale stanje „Bebi frendlija" u Srbiji. Konačan zvanični izveštaj nam je stigao početkom decembra. Ne bi se mogao, bez suza prepričati, a može sepročitati ovde uz zvanično saopštenje NVO-a povodom istog.
Ukratko: Dođosmo do toga, da je izveštaj usvojen. Dalji koraci su formulisanje akcionog plana za obnavljanje BFHI u Srbiji.
Majka Hrabrost je detaljnije pisala o tome, da ne ponavljamo.
Ipak, ponovićemo ovo:
„Bejbi frendli" u Srbiji ne postoji.
Dok ih ne nateramo da ga dignu iz pepela.