Ovih dana može svašta da se čuje po svim medijima kako smo svečano i na velika vrata ušli u Jevropu bez viza. Veliki broj blogera je pisao na tu temu pa evo i ja da dodam nešto sa stanovišta čoveka koji živi na tom trulom zapadu. I dalje ne mogu da verujem kakve sve komentare mogu da pročitam i vidim na temu raznoraznih članaka na ovu temu. Jedni hvale, drugi kude ali sve su to ekstremi nigde nema one zlatne sredine koja će da kaže nešto tipa u redu je sve to, videćemo kako će da nam bude nadalje.
Najmrskiji su mi komentari ljudi koji poput mene žive van Srbije i koji pljuju taj zapad svim srcem. Koji nikada nikoga svog nisu pozvali u goste, a sada kada se tim rabovima otvorila granica i kada mogu konačno normalno da se kreću ako mogu i žele, ne mogu da nađu vremena za njih, dovoljno smeštaja i bilo čega drugog da ih ugoste.
To je ona najgora kategorija koja konstantno pljuje bunar iz kojeg vodu pije a ima ih stvarno mnogo. Samo nepismen i neuk čovek može da generalizuje celu naciju ida sve ljude strpa u jedan isti ceger. Sinoć sam na TV-u gledao film "Sedam i po" o sedam smrtnih grehova (i malo više). Onaj prvi greh, pohlepa, mi je ostavio veoma prepoznatljiv osećaj u ustima. Toga sam se stvarno nagledao kao i većina drugih. Ovi ljudi me potsećaju na te ljude koji traže od Maradone pare u nadi da je to već 100% sigurno da će on da im pošalje i uplati, tačnije samo njih čeka. Oni nisu zadovoljni sa onim što imaju (u redu je da svako želi više, za neke je tanka linija između ambicije i pohlepe) ali to nije dovoljno. Oni još obeshrabruju ljude koji hoće da dođu i koji bi možda želeli da dođu, kako ovde ljudi samo što nisu pomrli i da mole Boga da sneg ne pada do februara meseca kako bi mogli da pasu zeleni travicu u parkiću ispred zgrade.
Meni je sloboda kretanja jedno od najvećih pluseva koji smo mogli da dobijemo, naravno drugi možda imaju druge prioritete i neću ovde sada o tome.
Sada ću malo o platama i zaradama na tom famoznom zapadu. To je oni što svi kriju ko zmija noge, kao kiklop drugo oko, kao aždaja glave. Prvo što mogu da naglasim je vezano za Austriju, zemlju u kojoj živim i u kojoj sam radio (sada radim u Nemačkoj) je da su u njoj plate najmanje od te zapadne Evrope. Opet ovo što pričam je vezano za moju IT struku. Plate u velikim firmama su manje ali je posao sigurniji, firme su stabilnije. Recimo u Sony-ju je plata za nekog mog kalibra, a to je negde zlatna sredina IT struke 2500EUR bruto ili 1600EUR neto. Neki programeri u BG-u bi verovatno rekli pa šta, ja to imam i ovde. Da, to je tačno, ima firmi koje u Beogradu plaćaju toliko one koji stvarno znaju, mada bi ti ovde mogli da zarađuju mnogo više. To je ipak samo Beograd, ostala boranija plaća mnogo manje, zato nam se i Srbija toliko centralizovala pa sada u Beogradu ima najmanje Beograđana, ali nećemo ni o tome sada.
Ta plata je sasvim dovoljna da se normalno živi i da se malo uštedi, zavisno kakva hrana se kupuje i kakav se stan iznajmljuje. U Salcburgu su stanovi od 400EUR pa naviše kao i kod nas cena zavisi od milion faktora. Ono što ja vidim ovde kao veliki plus je, da se sve zna, EPS ne može da mi kaže neko nam krade struju i moramo da poskupimo istu 10%. Svi računi stižu istog dana u mesecu, svaka plata istog dana u mesecu. Birokratija se najvećim delom završava preko interneta.
Neko će sada da se pita zašto sam dolazio uopšte ovamo ako sam recimo mogao da zarađujem toliko u Srbiji. Ja sam u Srbiji zarađivao više ali to je sada nebitno (čisto da se zna, legalno) ali ovde imam mnogo više mogućnosti. U dragu mi Srbiju uvek mogu da se vratim i to mi ne predstavlja nikakav problem. U Sony-ju su me pitali zašto dolazim da radim tu za manje pare. Na šta sam im ja rekao da sam došao da mi oni kažu zašto ja treba da radim za njih. Ja neću da radim za Sony, pa su onda oni mene ubeđivali :-). Politika na delu. Putovanja, novi ljudi, novi jezik, ima mnogo prednosti (i mana, da se razumemo ali po želji, kako ko voli).
Ono što je bitno ovde je da je recimo čistačica u Sony-ju (skoro sve su dao Bog iz Srbije) ima platu oko 1000EUR neto. Kao što vidite to nije drastična razlika kao kod nas gde čistačice rade za neku siću i sam Bog zna kako preživljavaju, kao i mnogo drugih. Tako da nema velikog odstupanja u platama. Naravno ima ekstrema ali opet manje. Čisto da se zna da Sony ima četrnaest plata pa ako se to podeli na ravne časti (na dvanaest meseci) dođe mu neto plata oko 1800EUR mesečno. Sa svakom platom koju dobijete, ma kolika ona bila imate prilike da živite normalno i da sastavite kraj sa krajem sa krajem lakše nego u Srbiji (po meni bar).
Pošto mi Sony nije odgovarao prebego sam u Nemačku pa evo, sada malo izveštaja iz iste. Mala firma što automatski znači i viša plata ali opet ne toliko viša. Bruto plata je oko 4000EUR ali pošto su porezi veći jerbo nisam priženjen (ovo nije oglas za udavače, imam devojku već...) onda mu to dođe oko 2200 neto. Opet plate u Nemačkoj su više, cene svega ostalog su maltene iste. Opet dosta zavisi gde i šta se pazari ali nije toliko drastična razlika. Inače ono koliko para toliko i muzike važi u pravom smislu te reči. Tačno se zna ako nešto platiš skuplje da si dobio i neki kvalitet što opet kod nas u Srbiji nije baš uvek slučaj.
Evo kratkog recepta kako do posla za IT struku ovde. Aplicira se uvek kod velike firme, one obično imaju svoje službe koje moraju da se bakću sa papirologijom koja je za nas potrebna. Dakle, Sony, IBM, Philips itd. Ima ih mnogo a Google nalazi sve. Sa lepo skockanim CV-jem lako može da se privuče pažnja (naravno da je potrebno i znanje da potkrepi taj CV koliko-toliko). Male firme neće da se bakću sa papirima ako ne radite nešto baš što je njima potrebno i što je baš specifično i gde je konkurencija mala pa ne mogu da nađu čoveka baš za to.
Sada i na razgovor za posao može da se dođe bez vize što opet dodatno u neku ruku olakšava stvar. Ranije je i taj deo morala firma da odrađuje pa je i to dodatni stepenik za istu a ima i onih koji jednostavno odustanu jer vide da je previše komplikovano.
Sajtove za posao ovde neću da reklamiram ima ih mnogo. Rad na crno može da se zaboravi jer niko osim naših ljudi time neće da se bavi (ima i drugih, nismo mi najgori, ali niko od starosedelaca to ne radi). Kazne za to su velike a ako se radi negde na crno onda se i plaća dosta manje jer niko neće da rizikuje i da plaća isto koliko i čoveka legalno. Logično, zar ne? Ako vas uhvate, moguće je da dobijete zabranu ulaska u zemlju gde ste uhvaćeni i da neki broj godina (ili trajno) morate da je zaobilazite pa razmislite o tome. Mada ima toliko članica EU pa ako vas uhvate u jednoj onda trčite u drugu, ne znam da li im je ovaj sistem centralizovan ali je moguće da jeste. Sve u svemu kog prvog uhvate, javiće nam.
Preko potrebno je znanje nekog jezika, po mogućstvu jezika za zemlju gde ste rešili da idete. Mada je zavisno od posla engleski manje više dovoljan za početak. Ne bi valjalo da vas posle duže priče bole ruke.
U svakom slučaju nije toliko crno, nikog ne biju, nikog ne deru, nikog nije pojeo mrak, svi su se vratili pre ili kasnije. Tako da kada vas sledeći put neko bude farbao o tome kako je na zapadu misleći pri tome da imate manje mozga od detlića na betonskoj banderi samo potvrdno klimajte glavom i nema zime...
Dobar deo onih koji su ovde i koji rade neke leve poslove (ovde izuzimam sve one poštene ljude koji prosto nisu imali izbora) su najpametniji kada dođu nazad u otadžbinu pa onako drže predavanja svima u bircuzu a ostali ne dišu.
Pa onda, dobrodošli, Evropa čeka...
EDIT:
Za sve one zemljake kojima fali otadžbina, koji se ne stide odakle su, ukratko za sve dobre ljude: