Hronika

Majka Ruža

baka Evdokija i unuka Djina RSS / 24.12.2009. u 00:00

 

E, da znaš da oću!

Toj, toj si bre trebala pre da me pitaš da ti pričam, al ajde, još sam živa, neje kasno. Velika žena bila majka Ruža, i danas joj pali sveću i ko je znao i ko je za nju čuo....

Ruža ti je bila Slavonka, od nekud pod Papuk planinu, nikad nisam pitala za selo nit je ona kazala. I kako je oni rat svakom nešto doneo i odneo, tako je doneo i moju Ružu u Jakovo. A ja sam je upoznala kad sam pedesšeste slomila ruku, pa sam tražila kakvu ženu da mi pomogne po kući, opere prozore, opegla veš i tako, jer je posla bilo mnogo a ja nisam mogla ništa u desnu ruku, uvezalo mi gips pa me osakatilo načisto. A i ko mi kriv, da sam gledala kud sam odila, ne bi se slomila. I tako, kaže meni Vera krojačica da ima neka Ruža koja ide po kuće i radi, pa joj ja pošaljem aber da dođe kod mene. Tu smo se upoznale i mnogo sam je zavolila, i posle je godinama dolazila kod mene na kafu, i još kasnije, kad smo omatorile i umorile se, znala je sjesti sa sinom u auto i doći da sa mnom malo popriča. I mnogo sam ja od nje naučila, mnogi mi je savet dala i pametna i dušna žena bila moja Ruža.

Ona ti je bila neđe devetstopeto godište, i pre rata se udala i rodila ravno jedanaestoro djece.Rađala je, to mi je pričala, od devetstodvajesčetvrte do devetstočetresčetvrte, šes sinova i pet ćeri. A na koncu onog rata, kad je zadnje nosila pod srcem, pogine joj muž i neka je sudba dovede u Jakovo, nju i njojzinu djecu. Najstariji su već bili veliki, troje je bilo u partizane, a ovi maleni, nema šta da vidiš, a najmanje je u bešici donela. I tu se malo skućili, opravili neku staru kuću, namestili sebi čisto i toplo i ćutali. Kad je rat skroz svršio, došli i ovi ratnici, pa je valjalo život živeti. Snašli se i brzo i lako, mali u školu, ovi veći na zanat i na poso, dalo joj i stipendiju za jednog sina što je bio talent za mehaniku i nekako se živelo.... Ćeri, koja u školi, koja na poso, kuća malena, pa ti moja Ruža posle nekog vremena počme ići po kućama i raditi, ne tolko za dinar i plaću, nego više razgovora radi i društva, kazivala mi, da ima dana kad joj sva djeca neđe odu pa joj kuća pusta i gluva, pa joj lakše da ide i radi po tuđe kuće na nadnicu, neg da sluša tišinu u svojoj.

A mlada je tad bila, tek pedeset, još u snazi. Prošlo tu par godina, kad mi jedared evo Ruže na vrata, sva se ozarila, vuče neko djete za ruku i smeje se. Ja prvo pomislila da joj unuče, pa posle pogledam, djete prilično garavo, ciganče, a Ruža bela ko bel dan. Posednem je za sto i turim kavu, a Ruška krene da veze. Eto sam ti ja, Seko, opet majka! Vidiš ovo djete? Siroče bez oca i majke, živilo u dom, i niko da ga uzne zato što je ciganče! A moja djeca znaju kolko sam sama, pa mi ćerka Slavka to preko svoje drugarice uredila, da uznem dvoje troje iz doma i da bivam starateljka, još sam mlada, kuća mi lepa i velika i sređena a pusta... E, tu se ja obradujem ko da mi se sestra porodila! Ne znaš ti kako je to, rodiš djecu, svikneš na punu kuću i gužvu i galamu, svikneš se da brineš za nekog, a oni svi odjedared odu i ti sam u puste zidove... Ja sam navek dovlačila i imala neku djecu, jal moju, jal unučad, i bratovljeva djeca su tu bila dok se školovala.. A moš misliti kako je njoj bilo, jedanaestoro, a onda odjedared, u tri godine svi odoše, ko tičići iz gnezda, osta moja Ruža sama... Posle jedno dve nedelje od tog kad mi je svratila na kavu, spremim ja sve po kući malo odjelo što sam našla, i umesim punu kotaricu grancli i krenem njojzinoj kući... Joj, moja Djina, te radosti da si vidjela u dvorište! Troje malih, sve garavi cigančići, musavi i prašnjavi, valjali se po travi, a Ruža sva raskvocana ko kokoška, kobajagi ih grdi i uzela neku krpu i briše im musave obraze... Sedosmo, pa mi priča, kako je dobila troje, odma, i kako su mnogo dobri i sve je slušaju....

Eh.. dvajes godina je majka Ruža čuvala djecu, i sve su to bila njena djeca i svi su je zvali majka Ruža. Pa kad treba da odu, napune osamnajst, a ona im ne da, kaže, ajde nađi prvo poso i kakav stančić pa idi sa milim bogom, da ja mirno spavam... Tri, četri djevojke je udala iz svoje kuće, i sva su je djeca obilazila i kad su otišla, mnoga nisu ni znala za drugu majku. I sve je uzimala onu djecu koju niko neće, cigančiće i one bolešljive, pa kad joj dovedu jedno malo, bledo, prepanuto, a ono posle mesec dana jurca po dvorištu, u jednu ruku mast i leba u drugu lopta, a Ruža samo cupka ko čigra oko nji... A pantim, kad je već prošlo dosta godina, naiđem ja sa mog sina Dragora da joj odnesem malo jagoda iz moje bašte, a kod nje u dvorište silna neka kola i neki narod, a ja se pojmim, da je Đurđovdan, pa joj svratila njena djeca da joj donesu ponude, kolače i čast.

Ja sam bre, imala i muža, i lepu kuću, i platu i dvorište, i brata na selo, bogatog što mi je donosio šakom i kapom, pa sam bre kolko puta zastenjala kako mi je teško, a bila sam zdrava i djeca mi bila dobra. A Ruži nikad da čuješ tešku il žalbenu rječ, sve je ona nekako to lakše, čini mi se. More, kad sam ja bila mlada, nije bilo to, pubertet, mi smo to zvali mlados ludos, a sad, ovo moderno, svi polude i svi se vade na pubertet! U moje vreme, tu boles nismo imali....

I tako... Gajila Ruška djecu, mazila i čuvala, a kad je prešla sedamdesetu, nije više moglo da joj daje djecu, nego je sad čuvala unučiće i djecu te djece. A kad je umrla, sprovod je bio ravno 2 kilometra, sva su joj djeca došla, sa svojom djecom, pa je bilo naroda mnogo, zemlji teško... I danas, ja kažem, nojzi pali sveću i ko je znao i ko je sam za nju čuo....

Eh, ćeri, da i' je više, majka Ruža, da je taka ma svaka 'iljadita žena, lepše bi na ovaj svet bilo vek vekovati... Evo, ja prva nisam, ne bi ja mogla tako, da mi ga dovedu, čuvaj Evdo tri, četri godine pa ga vrati onoj majci što ga ostavila, i to se dešavalo Ruži, ne bi ja mogla, srce bi mi prepuklo. Al Ruža je jedna, ja taku ženu više u svoj vek nisam poznavala....

Laka joj crna zemlja, sad je tam gore i čuva one malene što ih anđeli uzeli....

 

Surčin, Beograd,

18.12.2009

 

 



Komentari (114)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

lucidalina lucidalina 22:04 25.12.2009

koment

moj prvi projekat koji sam u NVO sektoru radila je bio o reciklazi. i sad znam da ce me neki lincovati zbog ovoga, ali sam u to vreme vec imala svoje prvo dete, i stalno sam slusala devojke mog uzrasta kako se ne bi odrekle linije zbog deteta. ja sam, buduci u materiji u to vreme, u nekom momentu poludela zbog tog tako idiotskog komentara i rekla sam: pa recikliraj ga. dete, mislim, da.

neces da rodis, jerbo bi da ostanes lepa? nista lakse, usvoji, prisvoji, othrani.

da vidis izraze lica
margos margos 23:30 25.12.2009

Re: koment

nista lakse, usvoji, prisvoji, othrani.

A ja opet mislim - ništa gore neg' kad neko odrađuje materinstvo zato što tako treba, jer se tako mora, jer otkucava biološki sat, jer ide uz imidž. Ne terajte nikoga ni da rađa, ni da usvaja - nek svak' radi šta zna najbolje.

Koliko znam onih koji su decom hteli da zadrže nekog ili detetom da spašavaju brak il' neki drugi kapric da isteraju... daleko im lepa kuća. Ako želje i ljubavi nema, sve drugo je - drugo.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 04:09 26.12.2009

Re: koment

ne bi odrekle linije zbog deteta.


Jooj, Agnes, a jel si čula ono čuveno, čekaj prvo da ŽIVIM pa onda...
Kad to čujem, prva reakcija mi je "ma nemoj uopšte da rađaš, ako život prestaje sa detetom, ako ćeš da ga gledaš kao uzrok za kraj života, bolje nemoj ni da ga imaš"

Ma, ima nas svakakvih...

Ljubi decu!!
Pozdravlja te Milica...

Djina
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 04:10 26.12.2009

Re: koment

Koliko znam onih koji su decom hteli da zadrže nekog ili detetom da spašavaju brak il' neki drugi kapric da isteraju... daleko im lepa kuća.


E, stvarno nas ima raznih...

Djina
lucidalina lucidalina 08:37 26.12.2009

Re: koment

A ja opet mislim - ništa gore neg' kad neko odrađuje materinstvo zato što tako treba, jer se tako mora, jer otkucava biološki sat, jer ide uz imidž. Ne terajte nikoga ni da rađa, ni da usvaja - nek svak' radi šta zna najbolje.


ej, ma naravno, to i ja mislim, i ne bih ja nikom ulazila u intimu (jer pitanje dece jeste intima, iako se kod nas svaka susa pita, i svako moze da te napadne kako ti je vreme za dete, pa vreme za drugo, pa sta cekas, itd), da nisu same devojke pokrenule temu. sta ih briga sto sam ja rodila sa 19? sta ima da mi komentarisu? da si videla gadljive face kad sam se trudna pojavila na faksu, kao da sam leprozna, boz me sacuvaj. i godinama posle toga, dok se nisam dokazala i na faksu i na poslu, devojke i zene su nalazile za shodno da glasno komentarisu moju odluku da imam dete tako mlada.

ako ih samo zategnut stomacic sprecava da radjaju, neka usvoje. shvatas poentu. nije rec o tome da moraju da radjaju, nego da ne koriste idiotske izgovore da to ne rade. mislim da se razumemo...
lucidalina lucidalina 08:46 26.12.2009

bebice

čekaj prvo da ŽIVIM pa onda...


znas kako, volela bih da mogu da osudim te devojke, ali mi ne ide, jer su celog zivota zastrasivane decom. upravo taj stav se namece, da kad rodis dete, nema zivota vise. a ja sam tek pocela da zivim kad sam moju bebicu rodila, tek sam onda saznala sta je iskrena ljubav izmedju majke i deteta. kako malo treba za srecu... pa znas i sama, mama si.

ali dok sam bila trudna, stalno su mi govorili: "ne znas sta te ceka", "ti mislis da je to lako", "to je najteza stvar na svetu", "posle nema nazad, zapecatila si svoj zivot".... ozbiljno, stvarno sam mislila da ce biti strasno. da, strasno je bilo tako me zastrasiti, ne dozvoliti me da uzivam u toj trudnoci, da se radujem dolasku tog malog bica na svet. bezveze.

mislim da se i ostale devojke tako uplase, jer im mame, tetke, babe, kasirke, zene s kojima cekaju autobus i ko zna ko jos govori da su deca bauk. treba im nasmejano objasniti da deca ne bole, nego prijaju, da su melem na svaku ranu.

nasmejano, osim kad te smatraju idiotom sto si odlucila da rodis mlada.
lucidalina lucidalina 08:47 26.12.2009

Re: koment

Ljubi decu!!
Pozdravlja te Milica...


ljjubi je, pametnicu
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:03 26.12.2009

Re: koment

Jao, ako se sprema da prohoda, ima nešto što Evda radi klincima kad prohodavaju:
sedne na patos sa njima i "obori" ih da "padnu" na pod pa im malo pritisne čelo na patos i kaže, "glava za frizuru", pa ih lupne po guzi i kaže " a dupe za padanje"!
To je kao blagoslov da kad padnu, a kad uče da hodaju padaju ko kruške, znaš i sama, e to je kao blagoslov da padju na guzu a ne na glavu...
Vidi, nije da verujem u vračke, ali probaj, neće da škodi....
Mislim, sve je to igra, i "obaranje" i "lupkanje", onako, samo malkice i klinci to vide kao super igru....
Moja Milica je to mnogo volela, sama se "baci" na kolena, stavi glavu na pod i viče "gava zura duza adanjeeee", u prevodu, glava frizura guza padanje...
Da li ima ili nema veze, ali malo lakše povežu padanje i pružanje ruku....

Ljubi decu i ćerkicu pametnicu i sina!

Djina
margos margos 21:14 26.12.2009

Re: koment

mislim da se razumemo...

Si, certo.:))) Nego meni ovo baš bljakasto - a često viđam.
A o mešanju u tuđa posla - eheeeej, vazda bilo.

jecullence jecullence 19:22 26.12.2009

....

Pročitala, i ostala bez teksta. Ma šalim se, mrzi me da pametujem trenutno. Još jedna prelepa priča o ljudima velikog srca :)
deandrej deandrej 11:26 28.12.2009

Tu sam

Videla pricu ali cekala da imam vremena da sve polako procitam.Ovih dana sve oko Andree i Andreja i njihovom uzivanju posvecena.Bilo snega pa zimske radosti se upraznjavale a i u skoli i vrticu priredbe i zurke pred praznike a sve to treba sa njima ispratiti i naravno uzivati.Prica me je kao i uvek ganula.Divne su te zene koje pruze deci ono sto bi svakako morali imati a nemaju.Sigurno je sa andjelima Ruza.
Evdi cestitke za rodjendan i ljubim vas obe
mirjana-s mirjana-s 02:18 29.12.2009

majka Ruža

Ma ko kaže da ovaj svet nije lepo mesto za život. Dok je majki Ruža i tetki po srcu rado boravim ovde.
Pozdrav baka Evdi i Djini.
mirjana-s mirjana-s 02:18 29.12.2009

majka Ruža

Ma ko kaže da ovaj svet nije lepo mesto za život. Dok je majki Ruža i tetki po srcu rado boravim ovde.
Pozdrav baka Evdi i Djini.
mirjana-s mirjana-s 02:25 29.12.2009

Majka Ruža

Dok je majka Ruža, tetki po srcu i čuvara riznice ja verujem da imamo šanse. Pozdrav baka Evdi, Djini

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana