Pismo jednog starog, ali sasvim malog činovnika iz unutrašnjosti prijatelju u Beograd, na novu godinu u Nišu 1901.
Dragi gospon pero i draga moja gospa Kajo!
ako ste radi čuti za moje zdravlje, ja sam fala bogu zdrav i želim da vas ovo moje nekoliko redi u povoljnom zdravlju zatekne, dolazim vam čestitati novo leto i kako ste s mlađima? ovde je sad skupština pa svaki dan čujemo novos ima li u beogradu snega ovde je boga mi ladno pa da vas bog sačuva. Juče baš nešto idem na poštu pa gledam svuda puno snega pa barjaci pa kapije i nije da kažete da nije ladno nego baš zima a s mlađima muku imamo pa da neda bog ni crnom ciganinu. danas smo dočekali novu godinu pa tako, sinoć bio kod evropu opštinski bal mi nismo bili koje zbog zimu, koje zbog pare protin kočijaš slomio nogu baš nikako pismo od vas nema. sad se nešto mislim o tome jeste li čuli da je umro Joca šloser i ostavio ženu bez da je osigurao imao knjižicu pa prodao baš pre nego što će da mu se desi da umre nesrećnik jedan, ova je smrt učinila na njega vrlo neprijatan utisak jaja su i ovde skupa; Janaćko Klirekideo onaj što prodaje ratluk i ićipišmiš propao sasvim ali nije zbog ratluk nego zbog ukopno društvo di se žene i udaju, za njega bi se moglo lepo reći što ko radi sam sebi radi ko drugom sprema rupu sam uđe u nju. ćurka tri dinara ali retko da su debele i gospa persa je ovde, muž joj premešten u ćumruk, zdravo se popravila debela, debela, debela pa lepa pa ima podvaljak a g. načelnik već upiljio u taj podvaljak ko ciganin kad vidi vruće čvarke. Sutra ćemo kod njih na večeru tj. j. kod gospa Perse, baš mi nije pravo, da oće nešto gospon načelnik da nas pozove e to bi dobro bilo ali njegova žena napela nos pa misliš nema, kao da se neznamo, morese znam ja sve sve samo neznam kad ću da umrem, za đakonovicu mislim da ste čuli, to jest da je u drugom stanju ili upravo reći teška a gospodin đakon ništa - samo poskakuje i peva i rodi sina Jemanuela, a zaboravi da kaže i boga že i čelovjeka, heee kako ko kome tako mu i pomaže, čudim se čudim, čudim šta bi snaja Ljubici da da Milenu za onoga kontrolora, dobro: pare, pare! a kamo mladost, ne kaže se zabadava mladost radost a šta ćemo za radost! šta joj vrede pare bez radost, sve tako je to kad neko gramzi, ko gramzi tako i prođe, tako je bilo i sa predsednikovicom Jucom pa posle te ovo te ono te poručici, te sekretari, te šta ti znam ja još, po g. Đoki poštaru šiljemo vam kadajif a za jaja oprostite kao i za ćurana gospon Jocu pozdravite mnogo i gospa Sofiju i gospon Paju i prija Caju i vi primite mnogo pozdrava i pišite nam od moje žene i mene
iskreno ljubećeg vas prijatelja
Tasa N.
(Objavljeno u "Politici" 29. aprila 1904. godine, br. 107, str. 1 - http://digital.nb.rs/direct/P-2484-1904)