Traže radnici EPS-a, njih 30.000, čija je prosečna plata veća od 50.000 din, da im se povećaju plate za 20%, da dobiju veći topli obrok, pa regres, da ne bude otpuštanja viška radnika i da im se isplati dobit EPS-a. EPS je inače monopolista, u vlasništvu svih građana Srbije čija su prosečna primanja oko 29.000 din. Kako vam se čini ovaj zahtev?
Još malo pa će država, usled ekonomske krize, direktno ili indirektno, zapošljavati 50% ukupno zaposlenih. Direktno su zaposleni u republičkoj administraciji, pokrajinskoj administraciji, lokalnoj administraciji, policiji, vojsci, zdravstvu, školstvu i sudstvu. Njih oko pola miliona. Indirektno u državnim agencijama, zavodima, ustanovama, javnim preduzećima, javnim komunalnim preduzećima. Svi oni su monopolisti u svojim oblastima. I njih je preko 400.000. Od toga, samo EPS, preko 30.000.
Kada znate ovo, onda uopšte nije čudno što preko 50% ispitanika kaže da ne bi trebalo otpuštati državne službenike. Jer ili živite sa jednim, ili vam se barem jedan nalazi u najužoj familiji.
Trebali su nam Rusi da počne racionalizacija NIS-a. Valjda treba isto za EPS. Jer sami sigurno nismo u stanju. Dokazano.
Ono što je tragično je da među svim tim zaposlenim kod države, ima jako vrednih i sposobnih ljudi. Samo ne mogu da dođu do izražaja. Zatrpani su nepotrebnim zaposlenim i sistemom negativne selekcije. Naša država nije sposobna za uspostavljanje sistema pozitivne selekcije. Dokazano.
I to me navodi da kažem: Eh da je sud filharmonija.
Vlada nema hrabrosti da kaže: dosta. Boji se socijalnih nemira pa svima daje sve. Mislim na grupe koje imaju dovoljno snage da blokiraju recimo neku prugu ili tako to. Građani poreski obveznici ne razumeju da se radi o njihovim parama. Novine se uglavnom ne bave ovim neverovatnim zahtevima.
Inače, prihod EPS-a je oko 150 milijardi dinara. Rashod je oko 145 milijardi. Troškovi za plate su oko 25%, odnosno oko 30 milijardi dinara.
EPS je monopolista. Jedini ima licencu da proizvodi i prodaje struju. Garantovano tržište. Ne mora ni da se trudi. Po raznim procenama, kao u ostalom i sva druga državna preduzeća, ima od 20-30% viška zaposlenih. Uglavnom u administrativnim i upravljačkim, ukratko neproizvodnim delovima.
Puna su nam usta efikasnosti i produktivnosti, samo ne razumemo da produktivnost znači: više sa manje zaposlenih. Ne razumemo da kada "zapošljavate" ljude na nepostojećim, fiktivnim radnim mestima, bilo direktno kod države bilo indirektno kod države, uzimate od svih građana Srbije i delite malom broju privilegovanih koji su se dokopali fiktivnog radnog mesta. I onda zbog regresivnog poreskog sistema, i zbog "socijalne" cene struje, uglavnom uzimate od najsiromašnijih. A to je već perverzija. Jer fiktivna radna mesta znači: delux socijalna pomoć za privilegovne. Imate nezaposlene na birou koji primaju ili ne primaju crkavicu. I imate delux "nezaposlene" (odnosno fiktivno zaposlene) koji nisu na birou već su kod države.
Zbog svega toga, EPS treba privatizovati. Da bi postao efikasan i u službi svih građana Srbije, treba ga privatizovati po delovima i napustiti snove o gigantu kao što je ČEZ. ČEZ nije u interesu građana Češke. Treba samo paziti na monopole: da ih ne bude. Elektromreže ne treba privatizovati. To je priprodni monopol i zbog toga treba da ostane državni. Državni monopol je mnogo, mnogo bolji od privatnog.
Treba privatizovati proizvodnju električne energije, ali tako da dobijemo konkurenciju u proizvodnji. Treba otvoriti mogućnost da svi proizvode. I treba insistirati da privatizacija znači izlazak na Beogradsku berzu i mogućnost domaćih investicionih i penzionih fondova da poseduju ova preduzeća. Slično treba uraditi i sa lokalnim distributerima električne energije. I tu mora da bude konkurencija na svakom lokalnom tržištu inače ćemo proći kao kod prirodnog gasa ili kablovske televizije. Sve ovo se propisuje zakonom.
Državi koja udara poreze i akcize, i piše zakone, ne treba profit od poslovanja nekog preduzeća. Sa druge strane, građanima i njihovim penzionim fondovima, treba da imaju velika preduzeća u koja mogu investirati. I za NIS je trebalo uraditi isto, umesto da se dele besplatne akcije. Ali ovo traži radikalnu reformu penzionog sistema, a tek za to nemamo snage. Imamo samo jednog suvišnog potpredsednika.
A kako bi bilo da radnici EPS-a ne dobiju ništa, da se svedu na prosečne plate u državi, da se izvrši racionalizacija, otpuste viškovi, i sav novac vrati u budžet za sve građane? Da se na primer smanje porezi na plate za najsiromašnije i udupla neoporezivi deo sa oko 5.938 din na 12.000 din? Verovali ili ne, radi se o manjoj količini novca.