Ne zamerite na ovom ispadu egomanije - jače je od mene. Ustanem ja jutros, u stvari ne ustanem, nego umutim kafu a lapotop mi na stolu kod kreveta i započnem dan svojom omiljenom zabavom (od kad sam prolupala) - a to je čitanje komentara na moje tekstove na mojoj Novoj srpskoj. I sad, ne mogu da odolim čak ni da sačekam još komentara - nego me u'vatila napast da odma' prenesem. Ne svoj tekst, naravno - nego komentare. Ima i pametnih... da ne bude sad
Kao što sam jednom napisala (evo, počela sam i da citiram samu sebe, a zna se ko to radi!) "dosadan je i tužan život u južnoj srpskoj pokrajini - to zna svako o se ovde zadržao duže od dve nedelje", nema mnogo zabave za mene - koja sam i samoj sebi postala sumnjiva. Kako i ne bih, kad svi lepo kažu, računam, verovatno znaju nešto što ja ne znam... Evo, pre par dana, kaže meni jedna Osoba Iz Sveta Politike da je jedna Novinarka stranih medija pitala da li zna šta to tačno radi Ana Radmilović i ko je poslao. Znaju oni da to nisu kao neke novine, ko bi normalan poverovao da je čovek potpisao ugovor s nekim tamo dnevnim listom, pa ostao duže nego što je planirano... Jasno je ko dan - mutna su to posla.
I tako ja sedim, sumnjiva i dokona, i šta ću drugo nego da čitam moje drage komentatore za koje sam se toliko vezala da će mi jednog dana, kad sve ovo prodje, pusta jutra biti bez njih. Postaju sve maštovitiji, i mene ovde posebno razveseljava sumnja da nisam ja slučajno u nekakvoj vezi sa Peščanikom, kakva bi tek to zavera bila: piše za ove a radi za one... ju, ju, ju..
Kako me je ova egomanija totalno obuzela, uz komentare koji slede, ide mi nešto pesma gde autor Rambo Amadeus peva kako on "ima fantastične glasovne mogućnosti" pa kaže:
"mnogi bi dali
kilo života
za dvajes' grama
talenta moga
talenat jeste opojna droga
mož' se uradi samo kod Boga"
1 понедељак, 11 јануар 2010 14:59 симонида скидам капу за овај текст, прозрели сте игру "свих" Срба а најбоље оних са севера севера Косова, односно из Београда, јер овде људима морате све написати да се после не бих замарала одговорима а и супер модератор је изгледа био на курс прве помоћи на ПЕШЧАНИКУ....
2 понедељак, 11 јануар 2010 18:19 Ирина Марковић Ух, Ана, ова косовска стварност и антиципације су замршеније од Хегела! Свака ти част на реконструкцији! Као неки добар крими-роман. Шалу на страну...Извукла си поенту на крају - доста фолирања, face the REALITY and act, at once! Бар нека се неко сети како се игра шах!
3 понедељак, 11 јануар 2010 18:21 Ирина Марковић хахаха, доба ова за ПЕШЧАНИК! Свако је био помало на таквом некаквом курсу, то је тренди ;-)
4 понедељак, 11 јануар 2010 19:45 читалац Врло занимљив приказ. Нажалост ауторка је у праву, Београд пушта косовске политичаре да се батргају, иако је јасно да они без тог Београда не могу ништа, сем да узму мало новца за себе. Ко год да стоји иза ауторке - неку намеру има. Свакако, храбро јер је она, ако сам добро схватио, баш на том северу Косова. Не знам, не знам...
5 понедељак, 11 јануар 2010 20:31 Неофит77 Да не прекинем традицију, морам да дам коментар на ово, кхм, шта год оно било. Обзиром на маказе модератора, мораћу да употребим еуфемизам и назовем ово јефтиним памфлетом који као да је настао из пера (хемијске, тастатуре, чега ли већ) некога ко је похађао неку радионицу организовану под покровитељством Пешчаника.
Да се разумемо, има овде и истинитих ствари, попут оних да је власт у Београду пустила те људе низ воду, да има Срба доле којима је стало до личне користи и слично. Има и неких нетачних ствари као што је тврдња да и опозиција у Србији мисли исто што и Тадићева олигархија, помиње се ту и Тома, који је опозиција Тадићу онолико колико је ЈУЛ био опозиција СПС-у 90-тих, чак су ЈУЛ и СПС имали веће разлике у програмима. Но, то су све чињенице око којих можемо да разговарамо и чак да се делимично и сложимо.
Оно што мене увек изиритира је дефетистички став ауторке, оно типа, само да се интегришу Срби и да Београд призна ''реалност'' и све ће бити ок, као на крају неког јефтиног америчког филма са хепиендом. За ову генерацију Срба можда то и буде неко решење, за остале генерације неће, просто јер их неће бити. Ако смо спали на то да се лојалност Србији гледа само кроз личну корист, да је ЕУ важнија од Косова, онда ми је жао што као народ и постојимо, нисмо морали да каљамо сећање на оне храбре људе који су због своје земље са корицом хлеба препешачили Албанију.
6 понедељак, 11 јануар 2010 20:51 Nemanja Budite odredjeniji. Koje srpske stranke podržavaju liberale na Kosovu? Ko je bliži (od Srba) Tačiju, a ko opoziciji? Ko je opozicija, da li je to Haradinaj ili još neko? Za sve ostalo, jedna velika preporuka. Iz vaših tekstova se može saznati dosta. A moglo bi i više. Možda je prerano, možda imate razloga da ne iznosite on što bi nama koji nismo upućeni pomoglo da bolje shvatimo o čemu pričate.Ali da u tome ima nečega - ima.
7 понедељак, 11 јануар 2010 21:40 Zoran Bošković Sjajno Ana, ponovo odličan tekst. Odlični su i komentari, inteligentni, a super je što ste Gospodina 77, koji se prošli put predstavio kao Petar Petrović, toliko iziritirali da je odmah odustao i od svog naroda, uz hrabrost i patriotizam.
8 понедељак, 11 јануар 2010 23:16 Konstantin Biranjem Tadica umesto "а не на оног кога више нико не схвата озбиљно" Srbi su se odluchili na varijantu "тихе, безгласне интеграције". Sad mala Ana hoche da ih pozuri i natera u buchnu i glasnu integraciju ali je to "мост преко којег нико заинтересован за озбиљну политичку каријеру неће смети да пређе."
9 уторак, 12 јануар 2010 00:11 vrabac Ovog teksta nema na b92 blogu ?
Srbija već odavno igra na podelu i to je jasno. A ako se izuzmu sve one ljudske sudbine južno od Ibra (što je naravno nemerljiva veličina), to je, bar što se tiče pragmatičnosti, jedina racionalna opcija.
10 уторак, 12 јануар 2010 06:00 Dubravko Uz duzno postovanje ovaj tekst zvuci kao saputanje gluvima. Ili autorka nikada nije bila na severu Kosova ili oni koji je informisu zive u dalekoj proslosti. I cinjenice i pretpostavke koje autorka iznosi odnose se na period od pre nekih cetiri do pet godina. Integracija Srba uveliko traje samo sto se integrise krupni kapital sumnjivog porekla sa juga u divlji paralelni ekonomski sistem na severu koji ne podleze nijednoj vrsti kontrole. Tu mislim na stambene zgrade, kazina i poslovne prostore koje grade ljudi koji su se jednoga jutra probudili u krevetu punom kesa!Oni su ti koji se interisu. U najmanju ruku zvuci nepristojno pominjati nezaposlene , kojih ima zaista previse i one koje ce podleci racionalizaciji. Izasli bi oni na izbore u maju ali je stvarnost surova- iako bez posla imaju mnogo bolji život nego komsije sa južne strane koje ga imaju. By the way Pristina i ne nudi niti je ikada nudila bilo sta primamljivo. Ovaj narod nije,draga moja autorka, dosao u poslednjih nekoliko godina na Kosovo i nastanio se u lepom i bezbednom Zvecanu vec živi vekovima tu. Zna on vrlo dobro namere i Beograda i Pristine i polu-informisanih novinara! Zbog svega toga ne sapucite gluvima jer oni koji cuju znaju i mnogo vise.
Bez ikakvih zlih namera, vas postovalac Dubravko
http://www.nspm.rs/kosovo-i-metohija/sta-se-hoce-na-srpskom-severu-kosmeta-ili-ko-ce-prvi.html
evo, vrapče, ima teksta i na b92 blogu, mada se glede podele ne slažem s tobom, al nije važno. gde me raskrinka tamo i za blog, bog s tobom :)))