Gost autor| Putovanja| Život

Muška voda - šta je bilo posle.... by Mikele

margos RSS / 12.01.2010. u 16:09

NEUM iliti Ne Um

U cik zore, još ne beše svanulo, autobus se zaustavi na magistrali (zvanoj tada Jadranska).

„Izvo'te napolju moliću fino, iskezi se šofer, stigli smo do odredišta."

15120618.JPGFerijalke i ono malo ferijalaca (odnos je bio 87 prema 13% u korist ženskoga spola) užurbano pokupiše provijant i u gomili krenuše da se survavaju nekakvim putem niz strmu padinu i dok dlanom o dlan, nestadoše nam iz očinjeg vida. Mi članovi K.C., nas trojica, još uvek pod utjecajem Čačanke, Loze, Nikšićkih piva i nekakvih bljuvotina od likera koje nam ponudiše ferijalke, pogledasmo se i za samo nanosekund odlučismo bez izgovorene reči da ne napravimo ni korak ka dole. D.Ć. raširi mali plavi (dobro se sećam boje, Kobalt pomešan sa malo bele) šator na sred puta, da ponovim, koji je vodio na dole. Izvalismo se sva trojica po njemu, zapalismo i počesmo da zurimo u ultrazvezdano nebo.

Taman kad sam hteo da pomenem omamljujući miris Ruzmarina, ona dvojica zahrkaše kao po dogovoru. Ne, nisu se upalili svici, nego sam im ja povadio iz mlitavih prstiju skoro dogorele cigarete. I kao što rekoše Duško Dugouško i Patak Dača a posle njih i Vojin Dimitrijević: „Ako ih ne možeš pobediti, pridruži im se", tako se i ja okrenuh na stranu u tz fetus položaj i utonuh u san.

„San je laža a...." napisa bivši srpski pisac Njegoš. Uveri nas u to mahnito trubljenje jednog ceradiranog kamiona koji se nadneo nad nas. Iz kabine se promoli neobrijana glavurda sa masnim kačketom u vidu pokrivala i dreknu:

„Mater vam jebem...jebo vas onaj koji vas rodi.. jel se tu širi šator te pošten i radan svijet, od vas ne more proć!"

Iako bunovan, iskusan u sličnim situacijama, izdrah se i ja na njega:

„Jebo i tebe ko stigo, što se istresaš na nas, izbacilo nas ovdje a mi pjani pa zaspali."

„Što tako bolan ne kažeš", raskravi se šoferčina, otvori vrata i iskoči napolje. „Ko, kako, zašto", zasu nas pitanjima, pa se vrati kamionu i iza sedišta izvuče litrenjaču rakije.

„Moja, domaća, ovijem sam je rukama pravio, de potegni", pruži mi je.

Otpih dobar gutljaj, boca okruži nekoliko puta, dozva nas sebi a i šoferu smo postajali sve miliji.

„Moremol stobom dolje", upitah ga a on zagrli svu trojicu:

„More, jašta neg more, vi mi sad dođete ko braća, samo da istovarim provijant i vodim vas kod Šemse na dorućak. Joj kakav Burek Šemsa radi, to još niste probali!"

Sunce nas već ogrejalo, duboko ispod nas plavi se šerpa mora, potrpamo se u kamion i ajd dole. Šofer zabacio kačket, isti Pavle Korčagin i navalio da se dernja: 'Mujo kuje konja po mjesecu.'

„A okle ste momci, ne pitah?", reče kad ga zamori arlaukanje.

Kad je čuo da smo iz Beograda, poče se prisjećat bliže i dalje rodbine koja živi na Labudovom Brdu, u Braće Jerkovića... „Još mi nekako dođete rođeniji" poče da mu drhti glas, pomislih, zaplakaće.

Pomognemo mu mi oko istovara, pritegne on onu ciradu pa onda pravo kod Šemse.

„Vozdra ljubavi, daj nam ćetir tepsije bureka", viče s vrata naš novi pobratim.

Šemsa brineta, vitka bademastih očiju, u čistoj beloj kao sneg, pregači.

„Pa đes ti, nema te otkad sebe, mogla sam te lahko i zaboravit" smejući se progovara.

„Šemso moja, ja tebe i da hoću ne morem za života zaboravit a vjerujem i poslije, al poso ja takav, jeb ga, šilje te tamo i onamo, ne pita za zdravlje a kamol jesil poželio Šemse!"

„Ajd sad pa ti", koketira Šemsa noseći dve tepsije bureka, pa se vrati po još dve. Puši se vruć burek, savijen ko zmija u tepsiji, dođe ti da ga samo gledaš, da ga ne jedeš.

„Jel sa sirom?", prekida čaroliju Duki babino dete.

„Okle s ti pao", čisto se uvredi šofer „pita je sirnica, krompiruša, zeljanica, i šta ti ja već znam a burek je burek!"

Šanem babinom detetu da je burek sa mesom a sve ostalo su pite.

„Jebi ga nisam znao, meni baba pravi razne pite i sa mesom i sve ih zove pita", odgovara Duki.

D.Ć. gladan ko vuk već razmotava burek, prihvatim se i ja, pobratim nastavio da flertuje s Šemikom a Duki babino dete bulji u tepsiju, nikako da počne.

„Uzmi bolan, neće te ujes", lupi ga pobratim po leđima i za tren se ostavi flertovanja.

Otkinu babino dete mrvicu bureka, stavi ga u usta i s izrazom kao da ide na vešala, i poče da žvaće. Ne prođe tri sekunde,

„Jebo te, urliknu, jebeš babine pite, ovo je...ovo je... pa ovako nešto dobro u životu nisam jeo!"

Nakon prežderavanja burekom odosmo da ga zalijemo u bašti Poštanskog, desetak metara od mora i tu se zacementirasmo do predveče. Šofer je imao slobodan dan a i nije mu se „dalo odvojit od jarana". Duša od čoveka, našao nam je i mesto gde da postavimo naš šatorčić, iza Poštanskog naspram kuhinje, desetak metara od pomijare.

„Ovdje vas niko neće dirat, Jovanka, poče dozivat, Jovanka."

Iz kuhinje se pojavi žena, u ono vreme za nas matora, s gazom na glavi, stavi ruke na kukove, ličila mi je na neku belu amforu i upita:

„Šta ti je bolan Huso, štas dernjaš, đe gori..."

„Jole moja, de pripazi mi na ove jarane, narani ih, naši su to ljudi".

Izrentgenisa nas pogledom Jovanka, pa okrenuvši se da se vrati u kuhinju, kratko reče:

„Nemaj brige Huseine."

I zaista, Jole je nama odnekud dobavila metalni, malo zahrđao stočić i tri stolice, postavila ih je do samih kuhinjskih vrata.

Nije se moglo dihat od nje! Rano ujutro eto njene glave u našem šatorčiću:

„Ustaj momčadijo, doručak je na stolu'', slala je nekog od mlađih da nas skuplja po plaži u vreme ručka i tada već najavljivala: „Večera je od sedam do devet, nemojte da bi zakasnili!"

Sedimo mi za stolom na plaži u restoranu natkrivenom maslinama i čempresima, cirkamo i igramo Remi. Any Way, u Neumu smo se upoznali i sprijateljili sa gomilom ljudi iz Zagreba, Sarajeva i (zamisli!) Beograda. A mnoge smo znali odranije. Remi igramo Gaša, moj stari drugar iz Beograda, Amir iz Sarajeva, Ranka iz Zagreba i ja. D.Ć. i Duki babino dete cirkaju i kao kibicuju, ustvari nijedna riba ne može da im izmakne vidokrugu. Amir s kojim sam kao dete (dolazio sam na raspuste kod babe i dede u Sarajevo) s žičanom plitkom korpicom gacao po Miljacki u nadi da ćemo se kući vratiti sa ribom, govorio mi je šatrovački, kao:

„Ciba mi dnuje cutri u futre."

Ranka je ćutala ali je Gaša protestvovao:

„Nema dogovaranja, jebeš takav Remi."

Okrenem se dok je Gaša mešao karte i mojim kulturnjacima:

„Najebaćemo od Jovanke ako se ovako nastavi."

D.Ć. klimne glavom, Duki istreniran od strane babe mu, vrti glavom.

„Jebi ga, kao da smo u vojsci ili nedajbože u Zabeli, doručak, ručak, večera i nemojete da bi okasnili!"

„Ja više ne mogu i neću tako, čast i čest Jovanki i Husi ali šta nam onda ostaje od dana?"

Sutra za doručkom najljubaznije zamolim Jovanku da malo stiša s hranom,

„Hvala od srca ali nama je dovoljan samo ručak, imamo mi i druga posla..."

„Znam ja dobro kakva su ta druga posla ali baš vam za to treba snage a snaga dolazi od ića", naljuti se Jovanka „vi samo rakijate a stomaci prazni, ne znam kako vam ijedna pristane dat kad smrdite ko kakva seoska birtija?"

Rasprava se proteže sve dok mi ne pristadosmo da nam Jovanka umesto doručka i večere sprema „sendviće smalo sira i pršute za ponijet."

Gaša je odranije poznavao nekog Peru, Hrvata srpskog porekla (tako nam se sam predstavio i još dodao da slavi Svetog Nikolu ali redovno ide na Božićnu i Uskršnju misu), koji je imao restoran sa velikom terasom, nekoliko metara od jadranske magistrale. Svako veče eto nas kako šerpasujemo uzbrdo do Perinog restorana. Pero nam ni recke nije udarao kada je ponestalo para, samo je točio i dolivao. Terasa je i danju i noću bila puna ko oko. I naših i stranaca nešto manje od milion u svakom trenutku, Pero trlja ruke. U to vreme, s jedne strane od Ploča a s druge do Dubrovnika, jedini restoran i sasvim pristojan. Često smo se „oduživali" Peru poslužujući goste kada bi on i njegovi pali s nogu. Simbioza, kaj da ti velim?!

Posle dvadesetak dana zbrišemo mi od Jovanke, Huso nam je (kasnije) to grdno zamerio. D.Ć. je gore ispod Perinog restorana pronašao jeftinu sobu, šta sobu, sobetinu 5 x 5m, u koju se utrpamo mi iz K.C., Gaša, Šomi, Amir, moj brat koji je došao u međuvremenu i još dvojica koje smo našli kako spavaju na obali ispod jedne masline, s kojima ako razmenismo i dve reči ali su uredno uletali s lovom u svim poduhvatima.

Jedno veče, mi cirkamo domaću Perinu Lozu i mezimo prstace, nahrupi na terasu petnaestak Francuskinja i mislim tri ili beše četiri Francuza. Naša generacija, veseli, cvrkuću devojčice, odem do njih i predložim im da spojimo stolove. Dok dlanom o dlan izmešali se mi, Šomi se zalepio za neku Francoise i malo malo me pita kako se kaže ovo li ono. Mene keva još pre škole učila francuski, sjatilo se njih pet oko mene, kakofonija! Mi po Lozi, Francuzi po vinu, već pada vaćarenje, Šomi odustao od razgovora, zagrlio Francoise i ljubi je u vrat. Francuzi plaćaju račune, mi se predali a nije nam bilo lako.

Od onih pet oko mene, kao po dogovoru izdvoji se (kako, zašto se to dešava, kako se dogovore?) jedna lepa plavuša, noge joj od Terazija do Slavije, usne koralne, obrvice morske pijavice. Stisla se uz mene, stiso se ja uz nju kad!

„Ćao, evo mi stigle!"

Na sceni se pojaviše svim reflektorima obasjane današnja žena mog brata i V. moja bivša devojka, s kojom sam raskinuo pre nekoliko meseci. Uz V. sam odlično spoznao značenje reči „progon"! Dugo me je posle raskida progonila, osećao sam se kao Jevrejin ili Kurd (evo šlagvorta za Budimca). Ufura se ona između mene i Noelle (tako se zvala dugonoga Francuskinja) i poče da mi duva u uvo. Noelle, dete stare civilizacije i kulture se diskretno povuče. Pokušam da izigravam zid, odmičem se, kažem joj da se kupi i ostavi me na miru, ne čuje, ljubi me, gricka mi uvo i kao kruna svega, uvali mi se u krilo! Ni Lozu od njene glave ne mogu da popijem! Veče mi posta naskroz usrano. Noelle sela daleko od mene i kao zanela se u priču s Gašom, jebo te a taj bi i muvu u letu a kamoli povređenu devojku! Pokušam da ustanem, V. me obavila kao bršljan i šapuće mi u uvo:

„Otprati me do kuće, umorna sam, putovale smo 12 sati, spava mi se."

Eto meni šanse, pomislim, furnem je do sobe i timvra se zobr, ko munja! Ni Gaša nije tako brz, ipak su tek seli da pričaju.

„Ok", kažem, ustanemo, „vraćam se odma samo da je otfuram do sobe, umorna je" i tražim Noelle-in pogled.

Idemo mi niz put, iznad nas tamnoplavo nebo umućeno zvezdama, nevidljivo more javlja se šumom talasa, pitam je:

„Gde ste se smestile?"

„Još samo malo", kaže, obavila mi ruke oko struka, glavu naslonila na rame, više teturamo nego što idemo.

„Evo stigli smo, vidiš onu terasu pokrivenu lozom, na nju izlazi naša soba." adam_and_eve_apple_the_forbidden_fruit_shirt-d235885750505069916qnvc_325.jpg

„Lepo, ajde sad idi ispavaj se", spremam se za povratak.

„Pomozi mi, jedva stojim na nogama", govori kao da će svakog trena da utone u san.

Kako ono veli narodna pesma:„Prevari se, ujede ga guja".

Jebi ga, minut više, manje i eto mene kod Noelle. Popnemo se uz spoljne stepenice, V. odključa gajbu, ne upali svetlo, leže na krevet i sanjivo me zamoli:

„Sedi malo do mene, znam da sam napravila glupost što sam pošla za tobom a i ovo večeras, oprosti mi", privuče me i nežno poljubi u obraz.

„Dobro de, šta je bilo bilo je ali od sutra te ne poznajem ako ostaneš u Neumu", hteo sam da budem grub i „sasečem stvar u korenu".

Naravski guja ne ujeda samo jednom! Poznavao sam je još petnaest dana sve dok se nisu spakovale i otputovale. Ne samo da nisam više video Noelle, nego jedva da sam mogao da razaznam kad je dan a kad je noć, mislim tih petnaest dana. Posle je bilo posle.


Tagovi



Komentari (119)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 13:04 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

iako sam u shanghai-ju vec 2 godine, more jos nisam video -


To me podseti kad smo jednom mesec i po sedeli u Parizu jer nismo imali para da se vratimo kući... Niko nam nije verovao... Svakodnevno zaradimo za klopu i benzin, al ne i za put... dobro, imali smo gde da spavamo i 'sedimo'. I ne beše loše... :)))

Propušteno? Ko zna za što je to dobro?! Ja verujem u to da najbolje tek dolazi...
margos margos 13:08 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

E, ovo što si odsvirao is not available... :(((
ddsonik ddsonik 13:28 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Posle nekog beskonacnog cekanja radne dozvole i dobijanja negativnog odgovora, sedim sa drugom u autobusu, gledam ono pismo, on se isto skrusio zajedno sa mnom i u jednom trenutku kazem - pazi kad sam siguran da je ovo zbog necega mnogo dobro, ali trenutno nikako ne mogu da dobacim zbog cega. Odgovor nismo nasli u pivu koje smo posle zajedno otisli da ispijemo pored Dunava (bio prelep dan - jos ga se secam), vec nedugo posle toga situacija bila resena u moju korist - evo jos sam kod iste firme.

Apropos file - mora da se downloaduje, nece da svira u prozoru...znam, malo nezgodno, ali molim za izvinjenje - em sto ja nisam bas neki haker, a i pola strana je blokirano, pa moram da nalazim neka druga resenja...
margos margos 15:41 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Skinula, odslušala.... slušam opet... :)))
mikele9 mikele9 16:11 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Ja verujem u to da najbolje tek dolazi...


To je stav! Podržavam i mislim isto.
ddsonik ddsonik 16:20 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

margos
Skinula, odslušala.... slušam opet... :)))

Bolji kompliment nisam mogao da dobijem
ddsonik ddsonik 16:31 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

mikele9

Ja verujem u to da najbolje tek dolazi...To je stav! Podržavam i mislim isto.


Nekako se dogodi da covek vremenom pocne da veruje da mu je dan vec zacrtan, tzv. dnevna rutina, i pocne glupo da propusta trenutak koji trenutno zivi (a ne prozivljava pritom) zaokupljen nekim planovima o zivotu u nekom drugom trenutku. A jedino sto je potrebno da uradi jeste da se opusti i uziva u voznji (aktivno, naravno). I onda svaki novi dan donosi neke nove slike sa sobom. One prosle treba samo da nas podsete na to koliko je malo bilo potrebno da nam zivot bude lep, pa onda zamislimo samo neiscrpne mogucnosti pocevsi odmah.

A ovi podsetnici su veoma zivopisni - uzivam u citanju i razmeni.
margos margos 17:18 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Evo - meni pomereno putovanje - trebalo da idem sutra, pomereno za tri nedelje.
Pita me prijatelj 'pa je l to dobro ili loše?' - ja kažem 'ni dobro ni loše'.
Odmah sam smislila kako ćemo sutra da pustimo jednu Mikeleovu specijalnu priču koja je na čekanju, kako ću da sebi napravim nezaboravan vikend i sva sam u 'ura' fazonu :)))

Inače, ja sam bila baba sa 23 godine - ozbiljna, odgovorna, s dioptrijom, malim pritiskom, internistom, meteoropatijom, svekrvom, mužem - svim ozbiljnim problemima koje jedna tako odrasla i odgovorna osoba treba da ima. A onda, kad ne crkoh od sebe same i svoje pameti - počela ispočetka.

Kad sam to pričala na jednom skupu, plače žena od smeha, zarozala se i kaže kroz suze 'joj, mnogo si slatka, al ti ništa ne verujem...' Misli ona ja pametna od pameti, a ja od *ebenog iskustva... :)

Uraaaaa, slobodan vikend!
margos margos 17:31 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Ovo ostavih noćas kod Pižona, al da ne propustite i vi ovo čudo:

ddsonik ddsonik 18:01 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Svaka mu cast!

Misli ona ja pametna od pameti, a ja od *ebenog iskustva... :)

zamisli bedak da ne naucis nista iz hebenog iskustva (onda mora da se ponovi...pa dok ne naucimo, hehe)! Ovako je sve ok

Cekam pricu!
margos margos 18:12 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Cekam pricu!

Mañana por la mañana :)
jesen92 jesen92 20:22 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Propušteno? Ko zna za što je to dobro?! Ja verujem u to da najbolje tek dolazi...

margos margos 20:31 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Jeseni, evo jedna plaketica za stotku:

mikele9 mikele9 21:28 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Jeseni, evo jedna plaketica za stotku:


Very zaslužen Maestro Daumier! Đe ga nađe?
margos margos 21:35 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Đe ga nađe?

Mikele, nekako smo se našli - nit sam ga tražila, nit je on mene tražio, samo smo se susretnuli dok sam tražila nešto drugo (ñ za mañana)...
A pošto mi zaličio na nas, zagledane u lepo, lepše, najlepše, učinilo mi se prigodnim.
I eto... :)
mikele9 mikele9 23:31 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

A pošto mi zaličio na nas, zagledane u lepo, lepše, najlepše, učinilo mi se prigodnim.
I eto... :)


E kako te bog dade tako lijepu i umnu i svemu vičnu, viđi, prigodnije nije ni moglo bit! Bilo bi lijepo da mognemo otić do Olandije te da se zagledamo u lijepe, ljepše i najljepše vetrenjače, bar na dvije godine a sve plaćeno.
margos margos 23:44 14.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Mikele, šuti više, znam da uživaš u komplimentiranju, al ja ne mogu više da crvenim i da se postiđujem ki seoska mlada. A da kažem jes, u pravu si - ne slaže mi se uz veru .
Mada... slaže mi se uz boju glasa, što jes jes...
jesen92 jesen92 01:48 15.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

Jeseni, evo jedna plaketica za stotku:

'fala...bas mi nesto neprijatno , nisam navikla na plakete....
...evo nesto da uzvratim da ne bude bez nista...
margos margos 03:05 15.01.2010

Re: Neum - Ne Um - Naum...

falafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafalafala
A ovu što volim:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana