Kultura| Planeta| Putovanja| Život

Vidi Bagdad pa umri

Bojan Budimac RSS / 18.01.2010. u 22:18

Na Bliskom istoku se govori/lo "vidi Bagdad pa umri". Jbga, od kada su tamo Ameri napravili pičvajz može se lako desiti da odeš tamo i da se upokojiš pre nego što ga vidiš.

Nastavak kratkog putopisa iz pupka sveta – Istanbula, od subote jednom od tri evropske prestonice kulture za ovu godinu.

Petak

Bagdaddz.9845.jpgPosle objavljivanja prethodnog bloga. Malo sam se promuvao po kraju. Bilo je hladno. Ne toliko po temperaturi, nagađam da je bilo oko 8 stepeni, ali vlaga u Istanbulu od takvih temperatura napravi da se čovek smrzava. Samo sam se odšetao do Bagdad džade. Na Bliskom istoku se govori/lo "vidi Bagdad pa umri". Jbga, od kada su tamo Ameri napravili sranje može se lako desiti da odeš tamo i da se upokojiš pre nego što ga vidiš. No, ja pričam o Istanbulu. Samo sam hteo da kažem da se ime Bagdada ne bi dalo makar kakvom sokaku.

Bagdadska ulica je neobično široka za istanbulske pojmove, pa čak i za azijski deo koji je u urbanom smislu mnogo evropskiji od evropskog. Dužim delom ima na svakoj strani trotoar desetak metara širine, zgrade još imaju jedno dva-tri metra neke zelene površine, a između trotoara je put od tri ili četiri trake. Ulica je jednosmerna ka Evropi. Bila je svojevremeno dvosmerna, ali zbog povećanja saobraćaja napravili su je jednosmernom, a kontra smer je Sahil jol (put uz more). Naime, posle Fenerbahčeovog stadiona jedan bulevar se razdvaja u dva jednosmerna puta, a sastaju se ponovo negde posle Bostandžia. Između ta dva bulevara je nekoliko blokova.

Bagdadska džada je puna kafića, restorana i (boljih) radnji. Po lepom vremenu ona je promenada, kojoj su i pomenuti 10-tak metara široki trotoari prilično tesni, jer su uži kad kafići izbace stolove. No, kao što rekoh, bilo mi je hladno i brzo sam se vratio da pratim dramu oko nove verzije bloga.

Subota

Pošto je bilo najavljeno da će ulice oko 7 mesta na kojima će se dešavati programi u vezi proglašenja grada evropskom kulturnom prestonicom zatvoriti oko četiri popodne krećem u akciju oko tri. Već u dolmušu koji me vozi u Kadikoj luku kapiram da niko ne zna ni koje ni kada će se ulice zatvoriti. To saznajem slušajući razgovor vozača sa kolezom, koji završava sa: "Ako saznaš obavesti me."

Luka po danu više miriše na kebab i pečene ribe, nego na more. Gužva je kao i uvek, a audio kanal je pun uzvika uličnih prodavača svega i svačega, doduše mora se prizati da je mobilna telefonija doprinela gustini istog, jer se svaki drugi prolaznik dere u isti koliko ga grlo nosi.

Primećujem odsustvo klinca koji je dočekivao brodove svirajući (lupajući) tarabuku. Kad sam se pre 5 godina redovno vozio brodovima nisam mogao da ne zapazim ciganče (tada nije imao više od 5 godina) koje trči na izlaze kad god neki brod pristigne i svira sve u 16. Naravno, nisam ja bio jedini i kad sam se doselio u ove krajeve video sam jedan TV prilog o njemu, a bio je i gost u studiju (za razliku od uličnog izdanja umiven i obučen u odelo). Nadam se da je neko poveo računa da taj očigledni talenat ne propadne na ulici.

kadikoj-crkvica01.9851.jpgBrod za Eminonu je išao za 20 minuta, pa sam mogao malo da se promuvam kadikojskom pešačkom zonom. Opet jedno "prvi put" – prvi put sam čuo zvono male crkvice. Podignem glavu i vidim da je zvonik nov novcat. Onda vidim da se radi o sahrani, odnosno videh kola za prevoz pokojnika. Razlikuju se od kola kojima se većina (treba li reći, muslimani) prevoze poslednji put. Ova su crna, ona su zeleno-bela, ova su zatvorena, ona su otvorena sa sve klupicama sa strane i zelenom platnenom nadstrešnicom. Pomislim kako jadnik ima gde da bude ukopan. Naime, setio sam se Huget, žene preminulog mi prijatelja Memeta Ejubolua, Kanađanke koja je vodila udruženje građana (sve expats) koje se zalagalo za prava turskih snaja & zetova. Tada (početkom mog boravka ovde) sam od nje saznao da nemuslimani imaju stanovitih problema da sahrane svoje pripadnike (eee sad, ne treba dramiti oko toga, niko nije ostao nesahranjen, koliko znam). Elem, da sutra riknem ko zna kakve bih probleme stvorio nadživelimema, glede rupe u koju će me bačiti. (ovo ide u rubriku sutra nije zagarantovano nikome – česta rečenica ovde)

galebovi.9847.jpgEminonu je luka i deo grada na zapadnoj strani usta Zlatnog roga, praktično ispod Topkapija. Ukrcao sam se na brod i popeo na gornju pramčanu palubu koja ima samo nadstrešnicu. Kako smo krenuli jedna porodica je počela da upražnjava omiljenu istanbulsku zabavu – hranjenje galebova u paralelnom letu. Bacali su im komadiće keksa. Veoma retko je neki završio u moru jer je uvek neko iz popriličnog jata uhvatio parče u letu na ogromno zadovoljstvo klinaca, čija je cika, vriska i smeh nacrtalo svima nama prisutnima osmeh na lice. Nema većeg sevapa od usrećivanja deteta, još jedna česta rečenica ovde.

Promaja Bosfora me je naterala da uđem u zatvoreni deo broda.

Glavni trg Eminonua, između Jeni džami (nova džamija) i Misir bazara je već odavno ušminkan. Stari kamen kojim je bio popločan je zamenjen novim, a ulični prodavci uterani u red ili bolje reći u podzemlje – podzemni prolaz, kojim se na trg dolazi iz luke ili Galata mosta, gde su im napravili male radnjice. Pre toga je svaki kvadratni centimetar tog trga bio mesto trgovine i ja nisam siguran da mi se sadašnje rešenje više dopada. No, misleći o tome, shvatam da nisam fer, jer onaj haos mi se verovatno ne bi dopadao u sopstvenom gradu (mada ne znam šta je to "sopstveni grad"), pretpostavljam da se ni Istambulcima nije previše dopadao.

jenidzami.9848.jpgUzgred budi rečeno, da vas ne zavara ono "novi" u nazivu džamije koju je podigla Safije Sultan, žena Murata III. Stara je svega oko 400 godina, a u gradu koji je star sad već preko 17 vekova to i nije neka starost. Jako volim dvorište te džamije, jer samo prolazom kroz neku od tri kapije ulaziš iz gradske vreve na mesto tišine i mira. Idealno za predahe, naročito posle posete Misir bazaru iliti egipatskom bazaru iliti bazaru začina, koji je jedno od mesta u Istanbulu gde su sva čula izložena žešćem napadu.

No, ovog puta nemam vremena za turističke posete, treba stići do Haliča, koji je jedno 5 kilometara dalje, a ja se odlučujem da prošetam. Grad se najbolje voli peške.

Poslednji put sam se šetao uz Zlatni rog pre nekih 9 godina sa Borisom Kovačom i nekim Bugarima, učesnicima nekog simpozijuma o Balkanu na Sabanči univerzitetu, na koji je i Boris pozvan. Bili smo na Taksimu kad je Bugare spopala želja da vide bugarsku crkvu i sjurismo se taksijem na Zlatni rog. Naravno, crkva je bila zatvorena (kao i uvek, osim nedeljom kad je služba), pa smo se odatle vraćali peške na Eminonu.

bugarska_crkva.9849.jpgLegenda koju mi je tada ispričao imenjak, Bugarin, po svemu sudeći nije baš istorijska istina. Naime, ispričao mi je da je sultan (po svemu sudeći Abdulhamid II), želeći da spreči podizanje crkve na obali Zlatnog roga, dao neki nemogući kratki rok za njenu izgradnju (mesec dana). Lukavi Bugari su izlili elemente građevine od gvožđa u Beču, transportovali ih Dunavom i Crnim morem i sastavili u tom nemoguće kratkom roku. Iako netačna, legenda je lepa, a ima elemente realnosti (kao i sve legende), jer 1860-tih porta (u vreme Abdulaziza) je zaista na svaki način pokušavala da spreči novonastale nacionalizme koji su cepali pravolslavnu patrijaršiju i opirala se nezavisnosti bugarske crkve sve do 1870. U svakom slučaju crkva je podignuta 1898. i izgleda ljupko. (podatak u Lonely planet vodiču za Istanbul je netačan, piše 1871.)

Tokom te šetnje Boris i ja smo videli jedan prizor koji nas je oduševio. Bilo je leto i parkovi koji se prostiru duž Zlatnog roga nisu bili pusti kao sada. Predveče se spuštalo kad smo videli dve potpuno zabrađene (u crne čadore) starice kako na sred travnjaka potpaljuju roštilj (bile su same, što smo ukapirali, posmatrajući ih duže vreme sa klupe na koju smo seli). E to! To je razlika! Zapadna kultura je sendvič kultura, a ova je skroz roštilj. Po toj podeli, mi Balkanci, smo zaista negde na sredini. Naime, rado ćemo zapaliti roštilj, ali ne baš na svakom mestu, a naročito ne na kraćim piknicima u gradskim parkovima. Turci nemaju dileme sendvič ili roštilj.

Prolazeći pored ribljeg restorana u koji su nas naši gosti u Istanbulu I&Š izveli, setih se svađe između njih dvoje koja je usledila posle te večere, a kulminirala je u sitnim noćnim satima, kada je Š izbacila I-ov mobilni telefon sa našeg osmog sprata, a on njene papuče (nisam siguran u redosled). I je otišao po te stvari, usput je sreo našeg zblanutog domara, koji je hteo da pomogne, ali I-u nije bilo do ičije pomoći (telefon iako se zabio u zemlju je radio). Š je ujutro otišla. Demonstrativno, sa koferom. Fu i I sat kasnije krenuše kolima na aerodrom ne bi li I ubedio Š da mu oprosti što mu je bacila telefon sa osmog sprata. Kako se ispostavilo tek što su stigli na aerodrom (1.5 sat vožnje) Š nije otišla dalje od Bagdad džade, te se njih dvoje vrate kući, a I odlazi peške da traži Š. Vraćaju se posle x sati, ponovo u ljubavi. Kasnije sam se zabavljao misleći kako ta priča izgleda iz perspektive naših komšija Jermena od preko puta. Njima nikad ništa nije promaklo od događaja u našem stanu/zgradi, a kad im nešto nije bilo baš najjasnije (jbga imaju sliku nemaju ton) nisu se libili da pitaju. Fu se zezala da oni moraju imati neki defter u koji sve beleže, a pomenuti događaji mora da su ih totalno zbunili.

vatromet.9852.jpgNogu pred nogu stigoh do Haliča, odnosno do kongresne dvorane u kojoj će se održati protokolarni deo proglašenja grada evropskom prestonicom kulture, nakon čega će predsednik republike i premijer izaći na molo i zajedničkim pritiskom na dugme startovati vatromet koji će se prenositi na video bimovima i na ostalih 6 tačaka gde će se obeležavati ovaj događaj. Vidim, da su predstavnici štampe, a naročito fotoreporteri, već bezecovali mesta duž ograde mosta koji je za ovu priliku razvučen preko zaliva i odakle će biti najbolji pogled na vatromet. Hmmm, sledi čekanje... Vatromet je zakazan za 20:10. Kao što 7 sedam mesta simboliše sedam bregova na kojima je Konstantinopolj podignut po ugledu na Rim, tako i ovo vreme liči na tekuću godinu.

Natpis na barži "Istanbul 2010" se nalazi tačno ispod obronaka Ejupa, preciznije tačno ispod Pjer Loti kafea (kafea u koji je dotični, aka Žilijen Viod, voleo da svraća), iz koga je jedan od boljih pogleda na Zlatni rog i Istanbul.

Skupilo se par hiljada ljudi, mnogi ne toliko zbog vatrometa koliko zbog nade da će videti premijera i predsednika (da, tim redosledom). Čast ukazana Istanbulu deli tursko društvo po uobičajenim šavovima. Protivnici vlade gledaju na svaki način da umanje, pa čak ismeju celu stvar. U tom smislu, dezorganizacija protokola im je nabacila perfektan centaršut.

Elem, sve je kasnilo, pa je umesto u 20:10 vatromet počeo u 21:30. S obzirom na kašnjenje moja namera da posetim još dva punkta je postala nerealna. Da opisujem vatromet neću, gloopo mi je, bio je jedan od boljih (i dužih) koje sam video uživo.

Više od pola sata posle vatrometa uspevam da uhvatim taksi (kiša je lila te je bilo teško doći do istog). Kažem da me vozi na Eminonu na brod za Kadikoj. Kad smo stigli – Ups! Poslednji brod je otišao u 22:00 – luka je zatvorena.

– Hoćete na Bešiktaš, odande ima brodova za Kadikoj, – pita taksista.
– Neću, 'ajmo na Taksim. – kažem. Mislim se možda još uhvatim malo atmosfere Tarkanovog koncerta, a odande imam dolmuš do praktično Emreove kuće.
– Taksim je zatvoren, zbog koncerta. – kaže.
– Znam, do najbliže tačke. –

Pa, uhvatio sam otprilike zadnje tonove i masu koja je počela da se razilazi. Taksim je bio pun ko oko. Vraćam se (dolmušom) u topli stan, malko mokar i dobro promrzao.

Beleška na margini

Nedelju sam skoro celu proveo sa prijateljem Džanom, strastnim jedriličarem i sada graditeljem jedrilica. Džan me je "kidnapovao" posle druge ili treće kafe oko podneva i vratio me tek na vreme da uzmem stvari i pozovem taksi koji će me odvesti do terminala servis busa za aerodrom. Usput smo se jedno deset puta posvađali i izmirili oko turske politike. Ponosni nacionalista je stalno ponavljao kako niko ko nije Turčin ne može razumeti Tursku. Hmmm, poznato mi zvuči ta pesma.

Atačmenti



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 22:34 18.01.2010

naslov me kupio:)

tj. verujem mu sasvim.
fotke su fenomenalne.

o textu ne govorim. tu je twist.


edit; tj. vise njih.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:53 18.01.2010

Re: naslov me kupio:)

Voleeem to (o naslovu) da čujem. Da ne govorim o ostalom
Jelena Gall Jelena Gall 22:45 18.01.2010

grad se najbolje voli peske

da!

a kad krenes da se orijentises po drvecu, fasadama, malim i velikim prodavnicama - onda si stigao.

a kad krenes da vozis naokolo bez udubljivanja u mapu puta, onda si se odomacio.

kad citam budimca u IE-u, ne puca mi browser - turska posla, garant!
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:57 18.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske


a kad krenes da vozis naokolo bez udubljivanja u mapu puta, onda si se odomacio.

U Istanbulu nije neobično videti taksistu kako se raspituje za pravac, jednostavno (pre)velik je.

kad citam budimca u IE-u, ne puca mi browser - turska posla, garant!

mogoče, mogoče, no meni FF ne puca na blogu (češće puca na gmailu)
mirelarado mirelarado 23:12 18.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske

Не знаш ништа о граду, ни он о теби, док по његовим улицама и трговима не остану трагови твојих ђонова. То поготово важи за Истанбул где свака стара грађевина приповеда о неком другом веку, о некој другој историји, али и о овом, нашем времену. Свега тога има у твојој причи, зато је тако лепа.

myredneckself myredneckself 23:54 18.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske

dobar ti je naslov koji me je prizvao
pomislih, pa nije valjda sad već u iraku i kojim poslom?
moram priznati da posle ovog posta tek idem da čitam prvi deo, kad nisam stigla ranije
eto, dočekali su stanovnici istanbula veliku stvar, budući da je njihov grad, bez obzira pod kojim imenom, igrao značajne uloge u svim preobražajima kroz koje je evropa prolazila u svojoj istoriji.
mnogi evropljani su nekad bili oduševljeni istanbulom, da pomenem samo agatu kristi i apolinera.
nadam se da će istanbul, danas, odgovoriti na zahtevnu titulu. nisam nikad bila u turskoj, i baš mi je velika želja da je vidim.
kaži mi molim te budimac, da li su ovi izbori za prestonice kulture u evropi, ono isto što je ustanovljeno davno, kad je Melina Merkuri bila angažovana oko toga?
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:59 18.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske

kaži mi molim te budimac, da li su ovi izbori za prestonice kulture u evropi, ono isto što je ustanovljeno davno, kad je Melina Merkuri bila angažovana oko toga?

Da, među 5 soma zvanica na koktelu i protokolarnom delu proglašenja je bio i njen brat Spiros.
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:17 19.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske

Не знаш ништа о граду, ни он о теби, док по његовим улицама и трговима не остану трагови твојих ђонова.

Upravo tako, a za Istanbul treba mnogo đonova, koje ja još nisam potrošio.
Hvala, Mirela, na lepoj fotki Galate (na toranj se, verovala ili ne, još nisam popeo)
mirelarado mirelarado 01:27 19.01.2010

Re: grad se najbolje voli peske

Bojan Budimac
(na toranj se, verovala ili ne, još nisam popeo)


Нешто увек остане за следећи долазак. Торањ неће побећи.


drug.clan drug.clan 23:34 18.01.2010

:)

odlican ti je "putopis"

ana_radmilovic ana_radmilovic 00:14 19.01.2010

i mene je kupio naslov

i da ne govorim o priči i fotografijama (da ponovim:)

ali, "sutra nije zagarantovano nikome" i ona priča o sa'rani, bordu, pa deci i golubovima... brdo slika, baš ti hvala na ovome.
e sad kad bih umela da ubacim tekst u favorite... to bi bilo super :)
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:13 19.01.2010

Re: i mene je kupio naslov

Hvala tebi, Ana

evo nekih fotki koje su "ispale"





Ovo je Hajdarpaša, železnička stanica sa azijske strane. Još uvek ponekad specijalnim skelama prevoze vagone sa evropske na azijsku i obrnuto, doduše retko. Važna stanica na relaciji Berlin-Bagdad (opet dođosmo do Bagdada).
e sad kad bih umela da ubacim tekst u favorite... to bi bilo super :)

Zar nema "dugme" za to (na "novom" blogu)?
ana_radmilovic ana_radmilovic 07:32 19.01.2010

Re: i mene je kupio naslov

Bojan Budimac
Još uvek ponekad specijalnim skelama prevoze vagone sa evropske na azijsku i obrnuto, doduše retko. Važna stanica na relaciji Berlin-Bagdad (opet dođosmo do Bagdada).

prelepo, evo me sad - opet čitam uz jutarnju kafu
Bojan Budimac
Zar nema "dugme" za to (na "novom" blogu)?

pa ja ne nalazim... a to ništa ne znači, ja recimo još uvek ne umem da postavljam fotografije. sramota me više i da pitam... :)
dragoljub92 dragoljub92 13:44 19.01.2010

Re: i mene je kupio naslov

pa ja ne nalazim... a to ništa ne znači, ja recimo još uvek ne umem da postavljam fotografije. sramota me više i da pitam... :)

ovdi imaš sve što ti treba,Professeure je to elegantno odradio.
[url=http://blog.b92.net/text/4786/Back-to-basics/][/url]neće da radi linac evo ti adresa--http://blog.b92.net/text/4786/Back-to-basics/
ssvetlana92 ssvetlana92 01:01 19.01.2010

Divno..

Ležiš a radiš, mislim..čitam a putujem. Mene si kupio sa maslinama, a ovim tekstom si me dotukao. Ha, baš mi se svidjaju ti orijentalni gradovi, mirišu kad pomisliš na njih, a tek kad se zagnjuriš! Tu, kako kažeš, gradsku vrevu možeš doživeti samo u takvim gradovima. I svadje su nekako sladje!
Ps. Plaše li se kučići po Istambulu kad pripucaju ti vatrometi, kao ovi naši?
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:20 19.01.2010

Re: Divno..

Ps. Plaše li se kučići po Istambulu kad pripucaju ti vatrometi, kao ovi naši?

Moji su ludeli od vatrometa. Stan nam je blizu Buyuk kluba (neki klub za vrlo bogate) gde su često organizovane svadbe sa sve vatrometima. Naši psi bi poludeli od toga, a ja sam tada mrzeo vatromet.
aleksanadar aleksanadar 01:01 19.01.2010

Чек, чек...

А ди је ту Београдски сокак?

(Багдад и Београд - некако се слаже. Мора да онај београдски води у Азију.)
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:29 19.01.2010

Re: Чек, чек...

aleksanadar

А ди је ту Београдски сокак?

(Багдад и Београд - некако се слаже. Мора да онај београдски води у Азију.)

Uh, ne znam za Beogradsku džadu, ali zato je jako zanimljiva ivelika Beogradska šuma na severnom delu Istanbula.
dragoljub92 dragoljub92 02:54 19.01.2010

Re: Чек, чек...

Bojan Budimac

aleksanadar

А ди је ту Београдски сокак?

(Багдад и Београд - некако се слаже. Мора да онај београдски води у Азију.)
Uh, ne znam za Beogradsku džadu, ali zato je jako zanimljiva ivelika Beogradska šuma na severnom delu Istanbula.

daklem ni u tursku se ne moš pobegne od beograџani
dobri ti ovi putospisi
Vladimir B. Vladimir B. 04:56 19.01.2010

Cepanje sultanovog patrijarhata

...novonastale nacionalizme koji su cepali ortodoksni patrijarhat...



To se kaže "pravoslavnu patrijaršiju" (vaseljensku, koja je bila pod sultanovom kontrolom).
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:36 19.01.2010

Re: Cepanje sultanovog patrijarhata

Vladimir B.

...novonastale nacionalizme koji su cepali ortodoksni patrijarhat...



To se kaže "pravoslavnu patrijaršiju" (vaseljensku, koja je bila pod sultanovom kontrolom).

Ispravljeno, hvala
bauer. bauer. 07:07 19.01.2010

Stambol,

Ovih dana je krenuo na ovdašnjoj televiziji novi serijal emisija Tony Bourdain-a. Kad tamo, večeras, Istambul. I još jedan odličan show. Za one koji nisu imali prilike da gledaju, Toni je kuvar i šarmantna vucibatina koja se nekako ufurala da pravi veoma gledane emisije o kuhinjama iz celog sveta, sa uzgrednim osvrtom na kulturu naroda o kome se radi u datoj emisiji.

Ja sam u Istambulu bio samo jednom, početkom osamdesetih, u šoping turi. Kako sam bio mlađahan, kakav sam i danas duhom, utisci su mi se pomešali. Ali se dobro sećam neopisivog haosa u saobraćaju, pečenih pilića na rotiserijama i kebaba (girosa?). I malih privrednika u Kapali čaršiji. Te trgovaca koji te na ulici uhvate za rukav i uvuku u radnju. Istambul pamtim i po bordo cipelama koje sam tada kupio za male pare, a koje su se raspale kada je pala prva kiša po povratku u Beograd (model, više za sahrane, nego za svadbe. Ako me razumete).

Jednočasovni program Toni Bordejna nikako ne može da dočara sve znamenitosti Istambula. Ali pisana reč može. Zato, Budimac, preporuka. I čekamo nastavke
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:43 19.01.2010

Re: Stambol,

u šoping turi.

Upoznao sam jednu ženu koja je godinama dolazila u Istanbul u šoping svake (bukvalno svake) nedelje. Rekla je zblanutom meni: "Ja još nisam videla Bosfor, kažu da je to jako lepo, moraću jednom." No,bizmis je bizmis, njen Istanbul je bila Kapali čaršija i nekoliko ulica Lalelija.

Od ovog vikenda se ne može više iscediti, ali Istanbulu kao temi ću se vraćati - neisrpna je.
jasnaz jasnaz 08:34 19.01.2010

■■


lepa ti šetnja..... i priča. ima li koji foto kaldrme?



beogradska



Jelena Gall Jelena Gall 09:18 19.01.2010

Re: ■■

istambulska, oko 1870. e sad, da li je ovo bio tarik-i am (ulica otvorena za prolaznike) ili tarik-i has (privatna), to ce budimac bolje da nam kaze.



(budimac, definitivno pocinjem da blogujem na IE. i opet, sto bi rekla gordanac, vasiona cuti. :) )
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:57 19.01.2010

Re: ■■

ima li koji foto kaldrme?

Teško je naći kaldrm danas u Istanbulu (sigurno ima).

Kad je već reč o fotografijama, red je da predstavim prijatelja, Arifa Aščija, koji je lepo isfotografisao grad panoramskim fotografijama.

Dao mi je da izaberem fotografiju koju će mi pokloniti sa te izložbe. Bez mnogo dvoumljenja izabrao sam ovu. Nekako mi povezuje (moje) gradove.
miloradkakmar miloradkakmar 10:42 19.01.2010

I mene

si zeznuo naslovom.
Ali sam se divno proveo u priči.
selica_nena selica_nena 11:44 19.01.2010

Nešto mislim...

Bagdad, Galata, Eminona, Zlatni rog… Bože, što su to lepa imena! Nekako bajkovita. (Ili je onaj Turčin ipak stigao moju čukunbabu, pa mi proradila genetika? Hmmm!)

Volim ove tvoje putopise, bre!
dobilob dobilob 13:43 19.01.2010

Istambul

Baš si me podsetio koliko mi nedostaje Istambul.Šetnja od Akaretlera prema Ortakoju,pa onda odmor na klupici pored Abdulmedžidove džamije uz "kumpir",doner kiosk na uglu Istiklal ulice,klubovi u uličicama koje se račvaju s leve i desne strane Istiklala,midye dolma sa limunom kupljena od uličnih prodavaca posle nekoliko piva....Bosfor.
Inače moj muž koji je živeo 15 godine u Istambulu pre nego sto je dosao ovde,kaže da jedva poznaje 50% Istambula.

P.S.Drago mi je da čujem da postoji udruženje za zaštitu prava turskih snajki i zetova
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:52 19.01.2010

Re: Istambul

onda odmor na klupici pored Abdulmedžidove džamije

Jedna od mojih omiljenih. Ne obožavam barok na Zapadu, ali na spoj (neo)baroka i islamske arhitekture oličen u ovoj džamiji jednostavno otkidam (projektovali su je otac i sin Jermeni) .



P.S.Drago mi je da čujem da postoji udruženje za zaštitu prava turskih snajki i zetova

Ne znam da li to još uvek funkcioniše ili se Huget umorila.
Kao ogranak toga je postojalo neformalno udruženje, fifty-fifty, mešovitih bračnih parova. Sastajali smo se u jednom kafiću (Bejolu, naravno), Haymatlos, svakog petka. Kad je (takođe mešoviti par) koji ga je držao (on Holanđanin, ona Turkinja) bankrotirao sastanci su prestali.
jucaibin jucaibin 13:56 19.01.2010

apsolutno...

sam uzivala citajuci, prosto sam se "setala" gradom, a pri spomenu Egipatsog bazara, e tu sam vec i mirise osetila...

sve fotografije su super i docaravaju adekvatno atmosferu divnog grada...uzivancija potpuna...

hvala ti, budimac, sto nas vodis u "setnju"
Biljana 77 Biljana 77 14:59 19.01.2010

Kad iščita tvoje tekstove

Žmu možda skonta malo bolje moju opsednutost bliskim istokom i severnom Afrikom, .. gradovima čija imena jesu iz Hiljadu i jedne noći, a kulturne i istorijske veze protežu su kroz vekove, hiljadama kilometara, među živim i izgubljenim narodima, kroz religije, pesme i krvave ratove.. Jerusalim, Bagdad, Damask, Marakeš.. I Istambul koji je pored svega toga i jedna od prestonica evropske kulture.. ove i svake godine.
dragoljub92 dragoljub92 16:46 19.01.2010

Vidi Bagdad pa umri

jaću gaobiđem,mošda u sledeću inkarnaciju i svratim
mikele9 mikele9 19:43 21.01.2010

VENI VIDI pa napiši

Sa big merakom sam pročitao ovaj Bagdadski tekst o evropskoj prestonici kulture! Pa ti mladiću otkidaš! Može se pisati dobro, bolje a ti ni manje ni više nego, najbolje!

sutra nije zagarantovano nikome –

Zato ja živim od danas do danas.

Pozdrav iz stana/ateljea br. 19, ovdašnje prestonice kulture.
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:11 21.01.2010

ти онда гледај да не компликујеш ствари

Elem, da sutra riknem ko zna kakve bih probleme stvorio nadživelimema
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:01 22.01.2010

Re: ти онда гледај да не компликујеш ствари

marco_de.manccini
Elem, da sutra riknem ko zna kakve bih probleme stvorio nadživelimema

gledam, pokušavam da živim
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:19 22.01.2010

Re: VENI VIDI pa napiši

Pa ti mladiću otkidaš!

naravno da otkidam...
Smotani Atinjanin?
mikele9 mikele9 22:18 22.01.2010

Re: VENI VIDI pa napiši

Smotani Atinjanin?

Više se odnosilo na Atinjanku ali pobogu!, pa zajebancija podiže mentalni tonus, pospešuje lučenje endorfina, malo li je? (što bi rekao Unf)
Ne mrgodi se molim te!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana