In memoriam| Ljudska prava| Na današnji dan| Politika| Umetnost

Jedan izolovani događaj

Bojan Budimac RSS / 19.01.2010. u 11:47

Pre tačno tri godine ubijen je Hrant Dink, novinar, intelektualac u najboljem smislu te reči, turski Jermenin. Kao sećanje na njega prevodim tekst kojim je grupa umetnika pod nazivom Kolektiv 19. januar propratila instalaciju napravljenu za godišnjicu njegove smrti. Instalacija se sastojala od blizu 8000 imena ubijenih (politička ubistva) od 12. septembra 1980. do tog momenta (broj je zapravo veći) ispisanih belim slovima na crnim karticama i pričvršćenih na crne zidove galerije. Međusobno su ovi kartončići bili povezani belim končićima.

Jedan izolovani događaj

munferit.9855.jpgLjudska bića su zaboravna, ali istovremeno imaju sposobnost pamćenja. Šta zaboravljaju, a šta pamte je direktno povezano sa vremenom u kome žive i kontekstu kome pripadaju. Tako je sećanje, na neki način, potpuno ideološko/političko polje. Fenomen povezan sa time šta želite da donesete iz vaše prošlosti u sadašnjost. Sećanje je uvek sećanje na bol, izvor bola. Stvari, događaji koje ljudi ne mogu da zaborave zavise od praga boli. Napor da brinemo o tuđem bolu i da ga delimo je oblikovan odlukama i prioritetima koje činimo u svakodnevnom životu. Mi smo na najbolniji način bili suočeni sa pitanjem šta treba da zadržimo u našem sećanju posle ubistva Hranta Dinka. Ovo ubistvo koje je podiglo na protest stotine hiljada ljudi – kako naše iskustvo sećanja svedoči – nije bilo izolovano ubistvo. Ono je imalo genealogiju za koju se može reći da ide desetine godina unazad. Postojala je ogromna istorija koju smo ostavili za nama, oblikovana oko opisa "izolovano".

1.9856.jpgProšlost, ali koja prošlost? Sećanje, ali koje sećanje? Kolektivno sećanje je formirano tek kada se koncept kolektiviteta definiše. S obzirom da se svaka socijalna grupa ili klasa zasniva na prošlosti i poreklu, svaki socijalni segment će zadržati prošlost u koju je njegov bol pohranjen i konstantno je obnavljati. Prema tome kolektivno sećanje se radi o kontekstu u koji ubrajamo sebe; ono se može transformisati u polje otvoreno za distorziju. Uostalom, kolektivno sećanje može biti suspendovano pod audio-vizualnim bombardovanjem imaginarnim sadržajima koje sprovode mediji, povezani sa moćnima. Zbog toga ljudsko biće našeg vremena, koje je postalo čuvar i zarobljenik zaborava, a u ime bezbrižnog buđenja sledećeg jutra, ima problem sećanja. Ona/on se seća, ali nije sigurna/siguran: ili ona/on pamti ovako.

2.9857.jpgGrupa formirana pod imenom Kolektiv 19. januar, prema datumu kada smo izgubili Hranta, je osetila zahteve prošlosti čiji glas je bio potisnut, i radila mesecima, uronjena u zatamnjenu istoriju, protiv univerzuma nevolja koje zatamniše dan i isisaše nadu iz budućnosti, sa trudom da proširi polje intersekcije između umetnosti, politike, sećanja i istorije, te da učini veštačku diskriminaciju nevažećom. Naš rad se bazira na poslednjih 25-30 godina. A zajednički izvor bola je bio evidentan. Ljudi postaju mete jednog tipa nasilja koje dolazi iz različitih izvora u sva četiri ugla zemlje, ali je formirano na istoj logici. Lanac smrti, ubistava ili nasilnog nestajanja, je korišćen kao sredstvo da se društvo drži pod kontrolom nasiljem, uvek opisanim kao "izolovani" slučaj. Sila koja se, prema verovanju kolektiva 19. januara, akumulirala toliko da je današnjica dovoljno zatamnjena (ne zaboraviti na napore da se dokazi prekriju) i da istina, konstantno referisana kao "izolovana", mora postati otvorena za diskusiju.

2_kucuk.9858.jpgPočevši sa ubistvima u poslednjih 27 godina turske istorije, i.e. od vojnog puča 12. septembra (1980. prim prev.), "izolovano" je klišeiziran izraz upotrebljavan od strane autorizovanih usta države u cilju manipulacije. Reč izražava neki događaj/stanje koji se vrlo retko dešava i objašnjava razarajuće događaje kao posebne devijacije, prikriva istoriju političkih ubistava, pokušava da oslabi reakciju i zatvara vrata pred strukturalnim objašnjenjima. Otkopavanje genealogije događaja spakovanih kao izolovani slučajevi može, naravno, biti preuzeto drugim projektima koji će zahtevati ozbiljan rad. Cilj našeg rada, skromnog obima, je da se zadrži sećanje na ubistva; skoro sva mogu biti opisana kao nerešena. Ubistva koja će nastaviti da žive među nama i donose u sadašnjicu prethodioce napada na Hranta Dinka, koji je bio uperen protiv njegovog života, te da otkrijemo do potpune golotinje činjenicu da to ubistvo nije bilo koincidentalno niti izolovano... Da kažemo političkom umu i strahu koji priprema ubistva, čiji izvršioci se nikad ne mogu naći, a čak i kad su nađeni njihovi izvori ostaju van domašaja i nepoznati, da stane. Da bacimo svetlo na njih, od sadašnjice prema prošlosti. Na crnom sećanju belim slovima da pokažemo da ona dolaze iz mašina nasilja koje su međusobno povezane i čine mrežu. Diskurs mržnje i kultura linča, oba se šire i narastaju, preuzimaju naš svakodnevni život kao i legitimna podrška za fašističke napade. Ova formacija, odobrena od nekih kao "prirodna i demokratska" reakcija, čisti put za ulični fašizam potvrđen primerom ubistva Hranta Dinka i drugim ubistvima iz mržnje koja su usledila. Ovaj diskurs je prekipeo i raširio se preko svake mere i bubnjevi rata su glasniji svakog dana. Zbog toga umesto da kažemo da će se razvoj ovog procesa ublažiti vremenom i čekanjem, mi ciljamo sadašnjost mišlju da svi svesni ljudi moraju da nose odgovornost i u određenom momentu zaustave tok. Zato što smo dovoljno okruženi mržnjom i animozitetom.

5.9859.jpgNasilje primenjeno na segmente društva koji ne mogu da uđu u glavno i sveto telo moći i koji su stalno isključeni – Kurdi, Jermeni, Grci, Jevreji, transvestiti, gejevi, lezbijke, nezaposleni, imigranti, azilanti, Afrikanci ili bilo ko; i sva ubistva koja su ostala nerešena kao rezultat nasilja određenih političkih organizacija koje formiraju mikro mehanizme moći, su tretirani sa jednakom distancom u okviru ovog događaja. Mi smatramo važnim da reagujemo na to nasilje bez obzira odakle ono dolazi.

Ovim događajem, savremeni umetnici i pisci koji formiraju Kolektiv 19. januar radeći godinu dana istražujući zapise ovih prikrivenih ubistava u prošlosti su se suočavali sa svojim ličnim sećanjima. Uzdržali smo se od pretvaranja događaja u rigidnu memorijalnu izložbu. Akt komemoracije je zamišljen kao stav, kao akcija. Danas savremena umetnost je rafinirana kao kulturno polje koje dekoriše turski izlog prema spoljnjem svetu. Mi želimo da neprestano ponavljamo da je radikalna intervencija savremene umetnosti na sadašnjost i na društvo još uvek moguća.

Kolektiv 19. januar

 

––––––––––––––––––––––––––––––––––––––

Beleška na margini

Prvi put kad sam na blogu pisao o Dinku, pre 499 dana, napisao sam da je njegovo ubistvo bio preloman događaj za Tursku. I jeste bio.

Ne znam tačno kada je tekst koji sam preveo napisan, ali kako Ergenekon istraga napreduje tako se beli končići sa instalacije "Izolovani" sve bolje vide.

 

 

 

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 12:17 19.01.2010

ништа на свету није изоловано

ништа.

бели кончићи су свуда. хтели ми то или не. стављали изолир траку око сећања или не.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:22 19.01.2010

Re: ништа на свету није изоловано

marco_de.manccini
ништа.

бели кончићи су свуда. хтели ми то или не. стављали изолир траку око сећања или не.

Nema dovoljno dobrog emotikona koji bi izrazio koliko sam saglasan sa tvojim komentarom.
mirelarado mirelarado 13:58 19.01.2010

*****

Политика је одувек тежила да злоупотреби селективност људског памћења, да догађаје који јој не иду на руку замагли, изолује и тиме замути слику. Не треба јој то дозволити, јер оно што се заборави, заувек је изгубљено.
nask nask 22:46 19.01.2010

Re: Beli končići i crne rupe

Biljana, sta vas je zapanjilo, to sto ga isporucuju ili to sto mu stavljaju na teret. Ako je ovo drugo ja bih samo dodao da doticni vec gotovo 30g mirno zivi u Nizozemskoj, da je prosao sve kontrole Nizozemske BIA-e (AIVD) i da je branio lik i delo Horhe Zorgiuete (Jorge Zorreguieta) ministra u Videlinoj vladi i oca Nizozemske princeze Maxime (buduce kraljice, kad joj muz bude krunisan). Naravno da je sve to slucajno.
Kad pomislim ko sve danas slobodno hoda ili leti, a ne bi smeo, osecam se zaista jadno.
Biljana 77 Biljana 77 08:31 20.01.2010

Re: Beli končići i crne rupe

to sto mu stavljaju na teret

Boldovano je u tekstu, pošto underline nije radio.. A zapanjilo me isključivo u smislu ljudske maštovitosti u monstruoznostima.
background noise background noise 10:14 20.01.2010

Mozes li jos da prokomentarises

Koliko je to u vezi sa ekipom odnosno establishmentom koji hoce da zadrzi dominaciju iz proslog bloga?
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:52 20.01.2010

Re: Mozes li jos da prokomentarises

background noise
Koliko je to u vezi sa ekipom odnosno establishmentom koji hoce da zadrzi dominaciju iz proslog bloga?

Advokati porodice Dink pokušavaju da povežu slučaj sa Ergenekon istragom. Pokušava to i istražni sudija Ergenekon slučaja. Zašto to ide kilavo nije baš jasno (u tome i vlada ima putera na glavi). Međutim, ako se pročita plan "Kavez"(pdf fajl) onda je jasno da se Dinkovo ubistvo, kao i ubistva katoličkog sveštenika Santora i hrišćanskih misionara u Malatji uklapaju u taj plan, ili bolje - da su deo tog plana.

Moje mišljenje je da nema sumnje da je to deo te borbe, ali kako se čini nedostaje politička volja od strane vlade da ovaj konkretni slučaj poveže sa istom.
ed_novipazar ed_novipazar 12:43 22.01.2010

Re: Mozes li jos da prokomentarises

Upravo procitah vijest da je Ustavni sud poništio zakon po kome vojnim licima može biti suđeno pred civilnim sudovima. Taman sam se ponadao da nece biti vecih problema kad ono ...

Ergenekon i dalje zivi.
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:57 22.01.2010

Re: Mozes li jos da prokomentarises

ed_novipazar
Upravo procitah vijest da je Ustavni sud poništio zakon po kome vojnim licima može biti suđeno pred civilnim sudovima. Taman sam se ponadao da nece biti vecih problema kad ono ...

Ergenekon i dalje zivi.

Naravno da živi i pitanje je koliko je u atvari načet.

Što se tiče vesti (alaj volem da komentarišem sopstvene vesti :)), s obzirom da je odluka jednoglasna, to može da ukaže da zakon zaista ima neke kolizije sa Ustavom Turske [ne treba zaboraviti (nikad) da je važeći Ustav pisala vojna hunta 1982. i da ga je skrojila po svojoj meri]. Hoćem da kažem da ima i poštenih među tih 11 sudija. Treba sačekati obrazloženje (to ne mora da bude jako brzo) i videti u čemu je kvaka. Vlada, odnosno analitičari bliski vladi, kažu da se neće odustati od ovog zakona, makar se moralo ići kroz uvek bolan i politički vruć proces amendiranja Ustava, pa onda ponovno proturanje zakona (vlada, uzgred budi rečeno, godinama pokušava da dovede opoziciju za sto glede pisanja novog Ustava, ali opozicija je antiprtivna -- iako je u programu svake opozicione partije i menjanje Ustava).

Drugo tumačenje događaja (koje je u domenu, na žalost, često istinitih, tračeva) je da je napravljen dil. Naime, da se priprema novi proces za zabranu vladajuće partije, te da je ova odluka ustavnog suda rezultat zakulisnog cenkanja.

Kako bilo da bilo ovo usporava ionako usporene reforme + daje vojsci šansu za pobedu nad civilnom vlašću. Nejasno je tumačenje odluke i sada vojska pokušava da lovi u mutnom i da traže sve materijale i dosijee koji su zaplenjeni od strane civilnih istražitelja od jula prošle godine kada je zakon počeo da se primenjuje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana