iza mog ogledala
ima jedan wonderland..
sav od reči sačinjen.
tamo je svet
od pesme.
kad mi se oči umore od
prozirnosti,
i prsti ukoče od
preciznosti,
ja zbrišem u reči
tajnovite, ponekad haotične,
uvek nove.
tek prevrnute.
ima tamo i jedan mad hatter
njega reči vole ludo,
nerazumno…
puštaju ga da ih razmešta,
prevrće, secka i lepi
na sasvim neočekivanim mestima.
a on, nestrpljiv, u žurbi
kao da mu ona najvažnija stalno
izmiče, sastavlja
rastavlja, peva
radostan,uzdiše
očajan
rešava nerešive zagonetke,
ljuti se na besmislene
stihove…
sluti on da će ga bela kraljica kazniti
za zločin pre nego ga počini,
pa ipak žuri da
ukrade vreme
i zaustavi ga na 6.
da bi nastavio da smišlja pesme.
nekažnjeno.