Polemika je oštra rasprava, najčešće u okvirima političkih, književnih, naučnih, religijskih ili filozofskih razgovora (dijaloga, diskusija) i retko se upotrebljava za nezvanične ili privatne razgovore, (tipa, da je uobičajeno reći: "imao/la sam polemiku sa...- pa neki član/ica porodice), za takve razgovore se češće koristi "svađa", "rasprava" (da ne spominjem kolokvijalne izraze).
Pa, u čemu je ustvari razlika?
Zašto i kako svi oni iz definicije reči "polemika" - polemišu, a svi mi ostali (a i oni u privatnim ulogama) se - samo svađamo?
Jednu od prvih razlika mislim da je dobro definisao John Stuart Mill:
"The worst offense that can be committed by a polemic is to stigmatize those who hold a contrary opinion as bad and immoral men."
Takav pristup se naziva i "ad hominem" polemikom - napadaš čoveka, a ne ono što čovek govori.
Nameće se zaključak da se polemici - učimo, da mora da postoje sredstva i tehnike kojima je moguće steći - znanja i veštine za polemiku (mislim da nam treba i učenja, znanja i veština za "obično svađanje", ali to je druga priča).
Prva razlika (osim same definicije polemika i "svađa") je što svađa obično zahteva fizičko prisustvo, kontakt najmanje dvoje ljudi koji imaju nekakav konflikt koji svađom pokušavaju da reše (ili da ga prodube, svejedno), dok za polemiku - ne postoji taj uslov. Polemike mogu biti napisane, pa čitane, a sve bez direktnih susreta aktera polemike.(Od nedavno postojanje virtuelnih prostora komunikacije za "obične svađe" i za polemike unekoliko "brišu" tu razliku, sve blog platforme su dokaz)
Druga razlika je što se teme polemika obično tiču i drugih ljudi, većeg broja ljudi, što rezultati polemika mogu da budu vrlo uticajni na ljude i procese koji i ne postoje u trenutku dok se polemika odvija, dočim naše "obične svađe" počinju i završavaju samo sa nama (ili uključuju vrlo malo broj drugih ljudi).
Treća razlika je što naše "obične svađe" izazivaju direktne reakcije samo kroz male, neizbežne tračeve, ogovaranja, spletkarenja i prepričavanja samo u našem neposrednom okruženju, dok polemike mogu imati i reakcije i odjeka u velikim delovima društva, pa do "osvajanja" svih slojeva u kojima se odvija društveni život.
Neposredan uvod za ispisivanje i listanje primera nekih tehnika za dobre polemike (polemikos, πολεμικός) su tekstovi nekolicine blogera/blogerki (sasvim sigurno ih ima mnogo više, ovo je tek moj mali odbir) koji se, posredno ili neposredno bave - komunikacijom. A komunikacija i njene tehnike i pravila su i u srži svake dobre polemike, naravno.
Još malo o (ne)kulturi komunikacije
AnaWithAFamilyNameTooHardToPron
"Ain`t nobody`s business if I do..."
trener
nsarski
Jakša Šćekić
I hate stereo (bonus track: you are all blind)
marco-de.manccini
Dejan Tiago Stanković
Željka Buturović
Osnovna linija kojom ide komunikacija polemike je da se - NE TRAŽI ni konsenzus ni dogovor, NAPROTIV, traži se dosledna, potpuna, celovita "pobeda" sopstvene ideje i sopstvenih argumenata u prilog sopstvene percepcije o temi o kojoj se polemika vodi.
Kako onda polemika može biti - dobra stvar?
Može.
Ako se i kada se učesnici polemike dobrovoljno odreknu "ad hominem" pristupa, ako i kada učesnici polemike imaju dovoljno korisnog znanja o temi i ako i kada, stičući veštine za polemiku, jasno uvide razlike između polemike i "običnih svađa" koja je ipak - ogromna. Cilj polemike ne sme biti "uništenje polemičara" (ili bilo kakva njegova/njena degradacija), cilj polemike mora biti očit i očigledan DOKAZ da su svi argumenti samo na - jednoj strani. Proces i vreme tokom kojih se "utvrđuje" ko od polemičara izlaže bolje argumente, je istovremeno i proces i vreme tokom kojih se oko raznih "manjih sporenja" može postići saglasnost, kompromis, neko "treće rešenje" koje je "na sredokraći" između duboko suprotstavljenih polemičkih stavova.
Kako i zašto je polemika - dobra?
Zato što "tematizuje" nešto, bilo šta, što bi inače i bez nje - ostalo neartikulisano, neverbalizovano, neizgovoreno, pri čemu bi (verovatno) vrlo veliki broj ljudi "osećao da ima nešto u vazduhu, lebdi nešto nejasno,...", pa ma o kojoj temi da se radi (politička, naučna, medijska, književna, religijska, filozofska, ...bilo koja od tema koje se polemici inače podvrgavaju.
Kako je i da li je polemika različita od - kritike?
Različita je taman toliko koliko mora biti različita i od - "obične svađe". Kritika je napisan (ili izrečen) stav o nečemu (bilo čemu) urađenom, prisutnom, većdogođenom u nekom sektoru društva, kritika dokumentuje očit propust, manjkavost, promašaj, ....štagod da je objekt kritike. Dočim, polemika nema nužno veze sa posledicama događaja i procesa u realnosti, ona može da se vodi tako da izgleda sasvim "teorijski", ali ako je dobra - proizvešće posledice u realnosti. (polemike u književnosti, umetnosti, religiji, predstavljaju dobar primer, ako se porede sa kritikama iz istih oblasti).
Koje tehnike, dakle, nudim za jednu svojevrsnu "polemiku o uslovima za dobru polemiku" ?
1. uzdržavanje od "ad hominem" pristupa, od prezira ili ponižavanja, degradacije i "uništenja" polemičara na "suprotnoj" strani, odustajanje od ličnih diskvalifikacija ili zloupotrebe podataka iz privatnog života (koji naravno, nemaju veze sa temom)
2. korisno, upotrebljivo, jasno predstavljeno znanje o temi koja je predmet polemike (proisteklo iz formalnog ili neformalnog obrazovanja, istraživanja, lične ideje ili saznavanja, svejedno)
3. rad na "stilu polemike", upotreba ironije, sarkazma, cinizma, podrugljivosti, metafora,...bilo kojih "stilskih figura" u meri u kojoj se obezbeđuje "zanimljivost polemičkog tona i duha", ali ne prelazeći u prostor "uvredljivog bez duha i mrve duhovitosti", jer se tada lako sklizne u "ad hominem" pristup
4. hod ka "cilju polemike", a to je pobeda ideja i stavova polemičara, podvrgavati analizi i "samokontrolisanju" jer je vrlo mala verovatnoća da će se iz niza sasvim neuspešnih koraka taj hod, ipak, završiti - pobedom
Eto.
Tako bi, otprilike, izgledale neke od tehnika koje mislim da vode do - dobrih polemika.
I moguće je da ne stižem da čitam ili pratim, ali čini mi se da već davno, davno nisam svedočila jednoj - dobroj polemici (o bilo čemu) i bila bih zahvalna bilo kome ko bi me uputio na čitanje takvih tekstova.
Dobrim raspravama, dijalozima, debatama, dobrim razgovorima imam prilike i da svedočim i da ih - čitam, kad na takve naiđem, ali meni se čini da su dobre polemike - ipak nešto drugo.
Šta vi mislite?