Ovde, kao i svuda u svetu, slave se primeri kada underdog tj. neko od koga su svi digli ruke i nema jednu jedinu šansu pod nebom istraje i pobedi. Bravo! Ovde je to upisano u Ustav, nevidljivim mastilom doduše, ali ga svi čitaju bez problema i kad ne znaju jezik. Zbog toga su došli! Velika je potražnja za takvim pobednicima. Kad se pojave u novinama ili na TV-u smeškaju se zbunjeno, kako i priliči. Pobednik nesvikao da pobeđuje, takvog svi vole. Može se zameniti već sutra (pre nego se navikne), ili za 15 minuta, sa jednim istim takvim, niko neće primetiti. Mašina uspeha je mašina poređenja. Između gubitnika (koji su svi hronični) i pobednika, makar i takvih jednokratnih ‘iz naroda', šta biste vi izabrali? Za sebe, svoju kćer, ili svog kućnog ljubimca? Takvim pričama se obično završe vesti, da im malo poprave ukus. Te ukrasne vinjete - konfete natopljene vinjakom, po Miriam-Webster rečniku - su afterparty ‘n' aftertaste. Svi im se raduju.
Maslačak iz betona je takav jedan pobednik za jedan dan. Fali mu pola latica. I lišće je iskrzano. Zatrpan je otpacima. Iz rupe noću izlazi nešto, i strašno je. Uvek je na putu nekome ko ga može zgaziti, ili iščupati, taman kad pomisli da je pregurao najgore. Maslačak koji raste do njega samo grabi svoje sunce i svoj prostor (kao što je i sam prethodno). Teško se seća svrhe svega ovoga jer ga sve boli. Uspeh je usamljen. I poraz je usamljen. Radost je skoro podjednako šugava kao i mizerija, ali traje kraće. Svi drugi maslačci su sigurno zaboravili na njega - jesu - i lepo im je sada na nekoj livadi, među svojima.
Ovde, kao i svuda u svetu, sve ključa od života. Niko ne zna zašto je tako, ali svi na to računaju.