Društvo

Slučaj maslačak

Ivana Knežević RSS / 23.01.2010. u 17:57

Ovde, kao i svuda u svetu, slave se primeri kada underdog tj. neko od koga su svi digli ruke i nema jednu jedinu šansu pod nebom istraje i pobedi. Bravo! Ovde je to upisano u Ustav, nevidljivim mastilom doduše, ali ga svi čitaju bez problema i kad ne znaju jezik. Zbog toga su došli! Velika je potražnja za takvim pobednicima. Kad se pojave u novinama ili na TV-u smeškaju se zbunjeno, kako i priliči. Pobednik nesvikao da pobeđuje, takvog svi vole. Može se zameniti već sutra (pre nego se navikne), ili za 15 minuta, sa jednim istim takvim, niko neće primetiti. Mašina uspeha je mašina poređenja. Između gubitnika (koji su svi hronični) i pobednika, makar i takvih jednokratnih ‘iz naroda', šta biste vi izabrali? Za sebe, svoju kćer, ili svog kućnog ljubimca? Takvim pričama se obično završe vesti, da im malo poprave ukus. Te ukrasne vinjete -  konfete natopljene vinjakom, po Miriam-Webster rečniku - su afterparty ‘n' aftertaste. Svi im se raduju.

Maslačak iz betona je takav jedan pobednik za jedan dan. Fali mu pola latica. I lišće je iskrzano. Zatrpan je otpacima. Iz rupe noću izlazi nešto, i strašno je. Uvek je na putu nekome ko ga može zgaziti, ili iščupati, taman kad pomisli da je pregurao najgore. Maslačak koji raste do njega samo grabi svoje sunce i svoj prostor (kao što je i sam prethodno). Teško se seća svrhe svega ovoga jer ga sve boli. Uspeh je usamljen. I poraz je usamljen. Radost je skoro podjednako šugava kao i mizerija, ali traje kraće. Svi drugi maslačci su sigurno zaboravili na njega - jesu - i lepo im je sada na nekoj livadi, među svojima.

Ovde, kao i svuda u svetu, sve ključa od života. Niko ne zna zašto je tako, ali svi na to računaju.

Maslacak u betonu
Maslacak u betonu

Atačmenti



Komentari (74)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libela libela 18:47 23.01.2010

Zaista...

...lep tekst, ali i tuzan! Moja preporuka!
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:00 23.01.2010

Re: Zaista...

Hvala, libela.
Malo secera, malo soli, neceg gorkog... dzepovi se izgleda uvek napune istim stvarima.
razmisljam razmisljam 18:55 23.01.2010

ЈЕДАН ДАВНИ ЈАНУАР,

десетак центиметара свежег снега и процветали невен у тој непрегледној белини. Многе ствари сам у међувремену заборавила, јер и превише се тога у међувремену издешавало, али тог храброг цвета се и даље сећам са много нежне радости.

Radost je skoro podjednako šugava kao i mizerija, ali traje kraće

За ово баш нисам сасвим сигурна, можда због тога што се, ето, трудим да призовем и најситније радости и доброте и након бескрајно дугог времена, а ово друго... Па, рецимо да мислим да могу да игноришем.
sesili sesili 19:02 23.01.2010

Re: Maslačak

Divno zapažanje! Jooj, koliko puta sam tako u pukotinama betona viđala biljčice koje se bore, rastu, niko ih ne zaliva, a one istrajavaju! Zaista mi je milo što još neko ovo primećuje! Hvala vam i pozdrav!
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:09 23.01.2010

Re: ЈЕДАН ДАВНИ ЈАНУАР,

razmisljam
десетак центиметара свежег снега и процветали невен у тој непрегледној белини. Многе ствари сам у међувремену заборавила, јер и превише се тога у међувремену издешавало, али тог храброг цвета се и даље сећам са много нежне радости.


Takve slike ostaju. Moja klinka i ja smo mnogo tugovale kraj jedne velicanstvene vrbe kojoj su odsekli grane. Godinu dana kasnije su joj isekli jos vise. Ali prezivela je, izgleda da ce je sada ostaviti na miru. Leti sva zazeleni na tanusnim grancicama koje bujaju iz velikog stabla, lici na racupanu cheerleader-ku. Obnovice se, i ko zna, za 50-100 godina ce mozda opet biti kakvom smo je mi znale.

razmisljam
Radost je skoro podjednako šugava kao i mizerija, ali traje kraće
За ово баш нисам сасвим сигурна...


Nisam ni ja. Ali mislim da je jedna validna opcija.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:14 23.01.2010

Re: Maslačak

sesili
Jooj, koliko puta sam tako u pukotinama betona viđala biljčice koje se bore, rastu, niko ih ne zaliva, a one istrajavaju! Zaista mi je milo što još neko ovo primećuje! Hvala vam i pozdrav!


Hvala Vama, sesili.
Ja se cesto zaustavim kraj takvih biljcica. Zivot je fascinantan, cela ova planeta je u neprekidnim previranju zivota. I nista jos o tome ne znamo. Ali opazati i biti deo svega je neka neobicna vrsta terapije. I izazova.
blogovatelj blogovatelj 19:29 23.01.2010

Re: Maslačak

koliko puta sam tako u pukotinama betona viđala biljčice koje se bore, rastu, niko ih ne zaliva, a one istrajavaju!


Zivot je cudo, sto rece Kusturica...
U Kragujevcu, u ulici Brace Hadzica 54, postoji jedna takva ruza koja je iz betonske pukotine porasla tri metra u visinu. Doduse uz ljudsku pomoc...
Ja sam se uvek divio stablima koja porastu na ivici kanjona i prkose gravitaciji.
Atomski mrav Atomski mrav 19:40 23.01.2010

Re: Maslačak

Jooj, koliko puta sam tako u pukotinama betona viđala biljčice koje se bore, rastu, niko ih ne zaliva, a one istrajavaju!


Kod mene u dvorištu stare kuće su rasle petunije tako iz betona... a ja sam bio sasma mali i mislio da se zbog toga zovu betonije.

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:40 23.01.2010

Re: Maslačak

blogovatelj
U Kragujevcu, u ulici Brace Hadzica 54, postoji jedna takva ruza koja je iz betonske pukotine porasla tri metra u visinu. Doduse uz ljudsku pomoc...


Lepo. Ponekad je dovoljno ne naskoditi, ali pomoci je daleko lepse.

blogovatelj
..Ja sam se uvek divio stablima koja porastu na ivici kanjona i prkose gravitaciji.


I ja. Izgledaju neverovatno jaka i delikatna kao obican prut.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:46 23.01.2010

Re: Maslačak

Atomski mrav
Kod mene u dvorištu stare kuće su rasle petunije tako iz betona... a ja sam bio sasma mali i mislio da se zbog toga zovu betonije.


Ovo je jako slatko, Atomski mrave - divno!
mikele9 mikele9 19:01 23.01.2010

Proces

Maslačak = Jozef K.
Ivana vi ste New Kafka!
I ja sam i osećam se kao maslačak iz slučaja. I ko još ne? Ne čeznem za livadama prepunih maslačaka, ne, istrajaću ovako, rašću direkt iz betona. Pri punoj svesti i solidnog razuma, biram/odlučujem se baš, baš, baš za tu opciju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:19 23.01.2010

Re: Proces

mikele9
...rašću direkt iz betona. Pri punoj svesti i solidnog razuma, biram/odlučujem se baš, baš, baš za tu opciju.


Kad smo pri punoj svesti i solidnog razuma, nije tako lose. Ali kad smo usamljeni, uplaseni, istroseni i prazni... tada smo prosto na putu. Slucajem, izborom.. - ne znam da li je vise vazno. Odnosno, jeste, vazno je, samo sto vaznost sama ne igra tako bitnu ulogu vise.

Lep pozdrav,
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:06 23.01.2010

Re: Proces

Lepa priča.
I ja se ponekad osećam kao maslačak iz betona.
A svestan sam da nisam sam.

Mikele9
... ja sam i osećam se kao maslačak iz slučaja. I ko još ne? Ne čeznem za livadama prepunih maslačaka, ne, istrajaću ovako, rašću direkt iz betona. Pri punoj svesti i solidnog razuma, biram/odlučujem se baš, baš, baš za tu opciju


Ovo me podseti na - Bodlera (Beaudelaire). Jer, on je bio gradski čovek sto posto i ič nije mario za ono što je izvan grada.
Baš sam ovih dana čitao Matošev podugačak esej o Bodleru, gde ga on 'analizuje', kako to Hrvati vole da kažu, iz raznih uglova, a na jednom mestu ovako piše:

"Bodlerova modernost najviše izbija iz njegove velegradske poezije. Voli Pariz i 'njegov ukus vječnosti, uočljiv svagdje, pa i u zlu'. 'Slatko je kroz sumrak gledati radjanje zvijezda u azuru, lampu na prozoru, rijeke od ugljena razlijevajući se obzorjem, i mjesec, sipajući svoju blijedu čaroliju'. Ne mari on sela, prirode. Pejzaš, koji voli, nije evropski, i tu je njegova srodnost sa L. de Lilom, Lotijem, Miraboom itd. Bodler je izvrstan slikar velegradskih abnormalnosti i tu je preteča modernih naturalista".

I tako Matoš razglaba, ali na veoma čitak način, o Bodleru. Dok ovo pišem, vidim da odmah ispod govori o tome "kako je Bodleru normalna ljubav bila nepoznata. Poznat je njegov nehaj za mladu, nevinu djevojku. Voli ženu iskusnu, u jesenjem naponu medejskih nagona, naročito ženu egzotičnu kao njegova Mulatkinja, ili gospodja Sabatje kojoj su namijenjeni serafski, ekscelsiorski stihovi... ".

Što se mene lično tiče, ja nikako ne bih imao smelosti da pokušam da definišem šta je normalno a šta nenormalno u ljubavi, jer to je duga priča, zar ne?

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:35 23.01.2010

Re: Proces

Ukus vecnost se da osetiti svuda, u gradovima verovatno najmanje gde su promene i u okviru jedne generacije uocljive. Ali ljudski zivot u njima dobija ubrzanje, i vrlo je privlacno razmatrati vecnost kad sve izmice.

vladimir petrovic
Što se mene lično tiče, ja nikako ne bih imao smelosti da pokušam da definišem šta je normalno a šta nenormalno u ljubavi, jer to je duga priča, zar ne?


Ne bih se ni ja upustala u tako nesto. Ali moram da priznam da ovaj navedeni citat zvuci prilicno komicno :)
Duga prica... verovatno je od onih gde niko nikoga ne slusa.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 19:26 23.01.2010

Pobednik/gubitnik/pobednik/gubitnik

Volim vasa zapazanja. Nezna zapazanja. Koliko takvih neznih "biljaka" spava ispod mostova. Mi pored njih prolazimo, vidimo ih kraickom oka. Mislimo kako nece biti bas toliko hladno i da se nece smrznuti u toku nocii. A oni, samo kao senke prolaze pored nas.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:45 23.01.2010

Re: Pobednik/gubitnik/pobednik/gubitnik

Jelena Pavlović
Koliko takvih neznih "biljaka" spava ispod mostova. Mi pored njih prolazimo, vidimo ih kraickom oka. Mislimo kako nece biti bas toliko hladno i da se nece smrznuti u toku nocii. A oni, samo kao senke prolaze pored nas.


I Vasa zapazanja su nezna, Jelena, ali pogode osetljiva mesta.
Ne verujem da iko zna u kom trenutku i koja 'biljka' ce pokrenuti promenu unutra, ili poriv da se pomogne, progovori koju rec... mislim da to svako treba sam. Ali vazno je - neophodno - uciti i ziveti u svetu gde je prihvatanje osnovni materijal drustva.
ivana23 ivana23 19:36 23.01.2010

***

~ ~ ~ klik
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:51 23.01.2010

Re: ***

Hvala, ivana. Nisam dugo bila kod Afroditte na blogu, ona je ranije svracala ponekad na moj. Ovo je vrlo lepo.
iseljenik iseljenik 19:52 23.01.2010

Препорука

Причао ми је другар како се у једној страној земљи (пропутовање) осећао усамљен као никад у животу, иако је био окружен масом људи.

Као кад гледате упаљен телевизор на коме нема слике, него само видите оне црно-беле тачкице и чујете гласно шуштање; и загледате се у једну тачкицу на екрану; после неког времена прво се губи звук, а потом и слика постаје некако измешана, мутна, нејасна...

Није потребна самоћа, да би се човек осетио усамљено. Победник или губитник, питање је схватања.

Препорука за лепу причу
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:08 23.01.2010

Re: Препорука

Ja sam se bas juce, ili nocas (lose spavala) setila jednog putovanja na kome sam bila izuzetno usamljena. Mislim da je to bilo prvi put da sam putovala sama. Bilo je puno ljudi oko mene, bilo je razgovora, ponude za drustvo... ali ja nisam bila na dobrom mestu u glavi i vrlo malo sa tog putovanja pamtim.

Nakon toga sam putovala sama vise puta, isla na nebrojena mesta sama, i vise nikad nisam dozivela tako nesto. Usamljenost sam dozivela bezbroj puta, samo me nikada vise nije uplasila.
miloradkakmar miloradkakmar 20:13 23.01.2010

Sve se

više udaljavamo, osamljujemo... u želji da se povratimo prepreke su nekad nepremostive, ponekad nam i same dozvoljavaju da ih savladamo ...na to me podseća prkosni maslačak.

Ivana Knežević Ivana Knežević 20:23 23.01.2010

Re: Sve se

miloradkakmar
više udaljavamo, osamljujemo... u želji da se povratimo prepreke su nekad nepremostive, ponekad nam i same dozvoljavaju da ih savladamo..


Na nekom mestu pravimo greske, milorade, mozda krenemo pogresnim putem... nesto se ipak desava, i desava se svima. I svi se kako tako snalazimo.

Ali, znate, lepa je ova crvena boja zemlje.
dunja73 dunja73 20:45 23.01.2010

Re: Sve se

hm... biti sam i biti usamljen ?
nije isto , slozices se ...

Ovako ja to vidim...
Radjamo se sami , umiremo sami ..Do "nekih" godina , nismo ni sami ni
usamljeni , jer su i te godine same po sebi "drustvene " Sto pre
shvatimo da smo "i sami i usamljeni " mislim da je , to bolje po nas...

Samoca i usamljenost imaju i svoje prednosti takodje..Samoca konkretno jaca coveka ..

(kad sam dosla u Nemacku , nekad , pa gledam , 18 godina , raus- napolje , pa ta sama interpretacija istoga u "nasim " krugovima ..Pa taj neki fazon "biti sam , ici sam , ne zeniti se , ne udavati se , ne radjati do 40 ... ja und? ..
Ja danas zavidim mladima ovde na tome..





Ivana Knežević Ivana Knežević 21:30 23.01.2010

Re: Sve se

Ja sam rano upoznala i samocu i usamljenost, dunja. Usamljenost u krugu drugih ljudi nisam cesto dozivljavala jer se nisam cesto ni nalazila u takvim okolnostima. Soliram vec dugo, i ne zadrzavam se preterano ako mi ne odgovara - znam da mogu sama. (To verovatno zvuci bolje ili bar bezbolnije nego sto jeste.)

Na slican nacin, nisam obracala puno paznje na to sta ce moja okolina, ukljucujuci familiju, misliti o mojim izborima.
Sada razmisljam o tome puno vise.
Zao mi je nekih gresaka, ali izbori, pa i snaga, u pravu si, da se ne povinujem tamo gde su stvari prosto besmislene drustvene norme - to su mala zadovoljstva u ovoj igri u kojoj nesto dobijes nesto izgubis. Uvek.
hajkula1 hajkula1 21:05 23.01.2010

Slika


Imam takvih slika u pregradicama u glavi, pa kad mi zatrebaju, prizovem ih. Kada mi se misli roje, pa me drze budnom, kada ne mogu da ih iskljucim, zamenim ih.
Cesto se setim jednog prizora, ima sigurno vise od 10 godina. Jutro, uoci Uskrsa, Velika subota osvanula u snegu. Probudila me belina. Pogledam kroz prozor, sneg napadao, kao tepih pokrio basticu, celo dvoriste, sve poravnao a cvetovi procvetalog narcisa kao da plutaju po njemu.

sesili sesili 21:19 23.01.2010

Re: Slika

"Narcisi plaču ljubavi"... samoća i usamljenost nije isto. Sticajem porodičnih okolnosti živim sama, ali sam retko usamljena! Zar uz ovoliko načina komunikacija? Uz toliko knjiga, koje čekaju da ih pročitam! Nije baš uvek lako, ali pobeđujem kao maslačak! Još nešto u prirodi ostavlja na mene divan utisak. Usamljeno drvo na proplanku! Niko ga ne ograničava lepo je razvilo krošnju, dominira prostorom. Lepo, zar ne?
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:37 23.01.2010

Re: Slika

hajkula1
Jutro, uoci Uskrsa, Velika subota osvanula u snegu. Probudila me belina. Pogledam kroz prozor, sneg napadao, kao tepih pokrio basticu, celo dvoriste, sve poravnao a cvetovi procvetalog narcisa kao da plutaju po njemu.


Svako sa svojom kolekcijom slika, dnevnikom zapisa... imati te pregradice i cuvati u njima sve sto iole vredi - lepo, vazno, neprocenjivo. Odrzava u zivotu nekim danima
Ova slika je zaista prekrasna.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:39 23.01.2010

Re: Slika

sesili Još nešto u prirodi ostavlja na mene divan utisak. Usamljeno drvo na proplanku! Niko ga ne ograničava lepo je razvilo krošnju, dominira prostorom. Lepo, zar ne?[/quote


Jeste, izuzetno je takvo drvece, kad dostigne svoj pun rast, razvije se i dominira prostorom, bas kao sto kazete. Jako volim drvece, ali i maslacci me osvoje, prilicno redovno

Vazno je komunicirati.
razmisljam razmisljam 19:47 24.01.2010

Re: Slika

Usamljeno drvo na proplanku!


Али такво дрво је прво на удару грома и врло често се среће са њим за летњих олуја и бива повређено и трајно осакаћено. Па ипак, некако, опстаје.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:36 25.01.2010

Re: Slika

razmisljam
Usamljeno drvo na proplanku! Али такво дрво је прво на удару грома и врло често се среће са њим за летњих олуја и бива повређено и трајно осакаћено. Па ипак, некако, опстаје.


Jeste, na udaru je i strada dramaticno. Ni ne zna da drvo moze da zivi drugacije. Na putu je elementima - vetru, olujama - i u svemu tome drzi se kako zna i ume. Uprkos tome, pomatracu sa strane daje sliku izuzetne lepote.
mirelarado mirelarado 03:12 25.01.2010

Re: Slika

sesili
Još nešto u prirodi ostavlja na mene divan utisak. Usamljeno drvo na proplanku! Niko ga ne ograničava lepo je razvilo krošnju, dominira prostorom. Lepo, zar ne?


Лепо, заиста:



Иначе, и за мене су те биљке, самоникле где им место није, налик на победу природе над нашим градитељским напорима.

Ево како је Васко Попа видео један такав маслачак:

МАСЛАЧАК

На ивици плочника
На крају света
Жуто око самоће

Слепа стопала
Сабијају му врат
У камени трбух

Подземни лактови
Терају му корење
У црницу неба

Дигнута псећа нога
Руга му се
Прекуваним пљуском

Обрадује га једино
Бескућни поглед шетача
Који му у круници
Преноћи

И тако
Догорева пикавац
На доњој усни немоћи
На крају света
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:30 25.01.2010

Re: Slika

Kakav kontrast sa onom crvenom pustom zemljom iznad koju je milorad prilozio, a i jedna i druga lepota koja zaustavlja. Ovo pitomo zelenilo je lekovito.

I Vasko Popa... sa njim uvek imam utisak kao da osluskujem. Disanje, ritam slova, metafore koje dolaze iz neke druge zemlje, drugog sveta... i tako iz generacije u generaciju, vremena u vreme, maslacak deli nas prostor i mi njegov. Svako sa svojim teretom.

Hvala, mirela, i lep pozdrav.
mirelarado mirelarado 04:41 25.01.2010

Re: Slika

Ivana Knežević
I Vasko Popa... sa njim uvek imam utisak kao da osluskujem. Disanje, ritam slova, metafore koje dolaze iz neke druge zemlje, drugog sveta... i tako iz generacije u generaciju, vremena u vreme, maslacak deli nas prostor i mi njegov. Svako sa svojim teretom


Увек се сетим те песме кад угледам маслачак изникао из асфалта. И настојим да будем онај његов "бескућни шетач".

Леп поздрав, Ивана.
jasnaz jasnaz 15:28 26.01.2010

Подземни лактови


Терају му корење
У црницу неба





Ivana Knežević Ivana Knežević 16:15 26.01.2010

Re: Подземни лактови

Vazno je shvatiti, i reci, koje je veliko cudo i cast hodati po zemlji koju cine i drze bezbrojni podzemni laktovi.
Hvala, jasna. Uvek, uvek prekrasno inspirativna.
mikele9 mikele9 21:25 23.01.2010

SAMOĆA

„Mellissa, comment Vous défendé Vous côntre la solitude ?
Monsieur, j´ai devenue la solitude méme !“

U „neizbežnoj“ (u poslednje vreme) „Paleti“, pijem produženi sa mlekom čekajući da dođe vreme kada treba da se sastanem sa A. V.
Citat iz „Aleksandrijskog kvarteta“ Lorensa Darela, stavljam ispod naslova danas
11. Novembra 2007 godine u 19 sati i 36 minuta, kada počinjem da formiram tekst na kompjuteru.
Nastavljam. Na crvenim skajom presvučenom „desetosedu“ s moje desne strane sedi devojka od oko 27 – 30 godina. Pred njom poluprazna čaša Kapućina sa ostacima krema na unutrašnjem zidu čaše i tamno ljubičasti sok, mislim od borovnice. Lista časopis, reviju, pored nje, između nas, nalazi se još pet, šest.
Neupadljivo je posmatram dok šolju prinosim ustima. Lista ali se ne zadržava ni
na jednoj strani, podigne pogled, iz njega vidim/shvatam da ne očekuje nikoga, okruži ravnodušno ljude, ceo kafić pa opet spusti glavu i prevrće sada već drugi
časopis.
Usamljena je, Sama je na ovom „belom“ svetu ! Melisa je postala Samoća sâma,
tužna ali pomirena s tom činjenicom. Biti Sam bez donete odluke, to razara i
telo i psihu!
Usamljenost, Samoća, nepripadanje, biti Sam negde/nigde, u gomili ljudi...poči-
nješ da preispituješ prvo bližu pa širu okolinu i na kraju završavaš sa samopre-
ispitivanjem i samoanalizom! Samoanaliza u slučaju Samoće koja nije samoizbor
je destruirajuća, samorušilačka.

„Ovo“ sam počeo da na papirićima pišem tri dana pre nego sam prisustvovao promociji knjige „Sporim brodom za Kinu“ moje drugarice Aleksandre Saške Grubor u KCB-u. Vrativši se kući, seo sam na krevet i otvorio knjigu (sa posvetom, razume se) i na strani broj 11 Saška piše(?!) : „I šta je srž problema ? Samoća? Usamljenost u neprilikama?............Zatvorenost, dakle. Zatvorenost. Zatvorenost. Zatvorenost.“
Saška „širi“ problem, raščlanjava ga, ne rasplinjava ga, već pokazuje put ka bez-
brojnim nivoima Samoće. Konstatujem : Svi smo usamljeni u neprilikama!
„U bolesti smo sami sa svojom bolešću.“ Mislim (ne tvrdim) da sam to pročitao kod Čehova? Lično osetio nekoliko puta.
Zatvorenost. Zatvorenost. Zatvorenost. Samoća i to sadrži u sebi ali zatvorenost je plod odluke, čime i na koji način izazvane – nebitno ali je ipak odluka ! Postoji
alternativa. Usamljenost u neprilikama je činjenica, aksiom! U bolesti, takođe.
Može se, i sam to ne retko činim, biti usamljen, poželeti osamu iz raznoraznih razloga. To nije Samoća – pustinja, to je traženje prostora za samoispitivanje,
sagledavanje, analiziranje ili jednostavno, prostora za odmor od svakodnevne
kakofonije koja vam ne dozvoljava da budete sa sobom. Biti samoća sâma kako rezignirano kaže Melisa a ne želeti je i ne znati kako je prevladati (a ko zna?)
je početak pada. Prvo u depresiju. Veliki je broj Usamljenih i Samih oko nas.

J’en ai vu un qui s’était assis sur le chapeau d’un autre
il était pâle
il tremblait
il attendait quelque chose...n’importe quoi..
la guerre... la fin du monde...
il lui était absolument impossible de faire un geste ou de
parler
et l’autre
l’autre qui cherchait „son“ chapeau était plus pâle
encore
et lui aussi tremblait
et se répétait sans cesse :
mon chapeau...mon chapeau...
et il avait envie de pleurer.
J’en ai vu un qui lisait les journaux
j’en ai vu un qui saluait le drapeau
j’en ai vu un qui était habillé de noir
il avait une montre
une chaîne de montre
un porte-monnaie
la légion d’honneur
et un pince-nez.
J’en ai vu un qui tirait son enfant par la main
et qui criait...
j’en ai vu un avec chien
j’en ai vu un avec une canne a épée
j’en ai vu un qui pleurait
j’en ai vu un qui entrait dans une église
j’en ai vu un autre qui en sortait...

Otuđenje! I to je vid ili nivo Samoće. Zato u celosti prenosim (davno) napisanu pesmu „J’en ai vu plusieurs“ Žaka Prevera iz zbirke „Paroles“. Samoće se svakodnevno sreću, prolaze jedna pored druge ne dodirujući se. To je Otuđenje.
Samoća – Otuđenje nije više stvar ličnog izbora, sopstvene odluke, to je diktat naše civilizacije. Većina mu se prepušta ne pronalazeći u sebi ni van sebe mehanizme koji bi im pomogli da ga prevaziđu. Otuđenje je Samoća paralelnih svetova. Živimo u istom vremenu i prostoru, možemo i da sedimo jedni pored drugih ali ne komuniciramo. Iako Josif govori Kedmi dok podižu šator u pustinji : „Bog je za svakoga od nas stvorio krug i ti krugovi se dodiruju“ (Tomas Man: JOSIF I NJEGOVA BRAĆA), Samoća je na žalost, postala opšte mesto, živo blato iz kojeg mnogi, većina usamljenih ne nalaze izlaz.

Ne nudim rešenje, ne delim savete jer je to mnogo lakše nego uspostaviti redovnu stolicu. Jedino što želim da kažem svim Usamljenim i Samim je : Savladajte sebe i prilazite jedni drugima, iskazujte ljubav, pogledom, osmehom, dodirom, razgovorom bez strepnji, ne dozvolite Samoći da vlada vama i da vas na kraju razori i pretvori u ruinu, borite se.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:51 23.01.2010

Re: SAMOĆA

Vrlo ste nadahnuto i sa puno tezine ovo rekli, mikele. I ilustracije su dramaticne.
Ja cu se uhvatiti za jednu rec i potvrditi - i ja mislim da premalo volimo druge ljude. Zbog propustenih sansi, strahova, mozda i premalo sansi, vreme ne bi smelo da bude problem i ne verujem da jeste... puno je razloga i svaki otudjuje. Saveti su nepotrebni jer nema resenja, ali naklonost, emocije, to je provereni put ka necem toplijem od otudjenja.
muaddib92 muaddib92 22:02 23.01.2010

Maslačak od Čačak

..
сину Сунца трачак зрачак,
ето наде за маслачак.
Капну киша из облачак
ево хране за маслачак!
Дах кошаве, подугачак,
развејао млад маслачак.

И срећан је млад маслачак,
на ливади покрај Чачак!
(више није сам)




In my solitude you haunt me
With reveries of days gone by

In my solitude you taunt me
With memories that never die

I sit in my chair
I'm filled with despair
There's no one could be so sad
With gloom ev'rywhere
I sit and I stare
I know that I'll soon go mad

In my solitude
I'm praying
Dear Lord above
Send back my love


Ivana Knežević Ivana Knežević 23:39 23.01.2010

Re: Maslačak od Čačak

Maslacak & The Lady.
Nice
margos margos 00:01 24.01.2010

Nije maslačak...

''Na obali Kalifornije, na području koje se zove Put od 17 milja, uzdiže se jedna stena na 60m visine, a na njenom vrhu je drvo. Ljudi iz celog sveta dolaze da vide to drvo koje raste pravo iz kamena. Tokom godina, vetrovi su duvali i taložili prašinu na toj steni. Ptice su letele i neka je ispustila seme u pukotinu u steni. Seme je počelo da pušta korenje. A onda je došla prva oluja sa Pacifika i malo drvo se slomilo, ali je koren ostao i dao nov izdanak. On je počeo da raste i tada je naišla nova oluja i zbrisala to malo drvo, ali je koren i dalje ostao i dao nov izdanak, ovog puta dovoljno jak, tako da kada je naišla sledeća oluja, on se nije polomio. Slikari i fotografi iz celog sveta dolaze da slikaju ovo drvo, a pesnici o njemu pišu pesme . Zašto? Jer znaju da su oluje života razvile snagu i karakter ovog drveta, kao što teškoće na koje nailazimo u životu razvijaju naše sposobnosti i snagu naše ličnosti. One dolaze da bi razvile u nama ono što smo sposobni da postanemo. Kada nikada ne bismo imali poteškoća, kada nikada ne bismo imali izazove, kako bismo ikada saznali šta sve možemo da uradimo?''

PS ne znam ko je ovo napisao, al mi se nalazi u kompu:)
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:16 24.01.2010

Re: Nije maslačak...

Nije maslacak ali je prekrasna prica. Hvala, margos!
background noise background noise 00:05 24.01.2010

Ja i dalje ne mogu

Da posaljem komentar duzi od dva recenis niti da ista prilepim. I to samo na BLOG B)", sve ostalo radi ?!?!?!?!?!? Ima li neko da obrazi paznju?
margos margos 00:10 24.01.2010

Re: Ja i dalje ne mogu

background noise
Da posaljem komentar duzi od dva recenis niti da ista prilepim. I to samo na BLOG B)", sve ostalo radi ?!?!?!?!?!? Ima li neko da obrazi paznju?

Napisah to još juče (tvoj problem) na Unfovom žalbenom blogu, međutim tamo toliko žalbi ima da ne znam kad će i da li će da stignu na razmatranje. :(
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:19 24.01.2010

Re: Ja i dalje ne mogu

Nadam se da ce se razresiti brzo, bn. I verujem da im treba dati malo vremena da sve urade kako treba.
loader loader 02:27 24.01.2010

Tekstić iz pukotine hladnog bloga

Divno, Ivana : )
Taman kad sam se pobojao da biste nakon serije odličnih postova čak možda mogli da upadnete u autorsku letargiju, vi se javljate sa tekstićem koji je pravi zeleni izdanak što se probija iz neljudske, hladnobetonske beline novodizajniranog bloga :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:37 24.01.2010

Re: Tekstić iz pukotine hladnog bloga

Ovo ste majstorski izveli

Lek za letargiju su dobre zalihe tj. arhive :))
mariopan mariopan 03:53 24.01.2010

Re: Tekstić iz pukotine hladnog bloga

Svi drugi maslačci su sigurno zaboravili na njega - jesu - i lepo im je sada na nekoj livadi, među svojim

Svi drugi maslacki su kod mene na travnjaku, cekaju prolece
Divan cvetak u ovo hladno zimsko jutro, na hladnom, belom blogu, mala zuta glavica
Vec se bolje osecam, prolecno, razbudjeno, obojeno.
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:18 24.01.2010

Re: Tekstić iz pukotine hladnog bloga

mariopan
Vec se bolje osecam, prolecno, razbudjeno, obojeno.


Divno! Efekat nije mogao biti bolji
trener92 trener92 15:53 24.01.2010

bez naslova

samo da ne pokvarim
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:32 24.01.2010

Re: bez naslova

Hm. Mozda ste ovim mogli da pokvarite planove jednom tmurnom danu, ali meni ste sigurno ulepsali jutro.
Hvala!
trener92 trener92 17:00 24.01.2010

Re: bez naslova

Ivana Knežević


ali meni ste sigurno ulepsali jutro.
Hvala!


Drago mi je da je tako !
Hvala Ivana!
gordanac gordanac 17:04 24.01.2010

: bez naslova...

..uh, blues brother
uh

ta pesma ima priču, đe me nađe u ovu nedelju...



(klik na slik)
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:16 24.01.2010

Re: : bez naslova...

gordana, nisam razumela vezu, ali Gloomy Sunday... - taj jezik razumem.
gordanac gordanac 19:04 24.01.2010

Re: : bez naslova...

Ivana Knežević
gordana, nisam razumela vezu, ali Gloomy Sunday... - taj jezik razumem.

"Para Montse"
is
dedicated to a passed away beloved, Montserrat Pujol Mongay.

"Abysis Projects"
Abysis Projects Albums

trener92 trener92 21:54 24.01.2010

Re: : bez naslova...

gordanac
..uh, blues brother
uh

ta pesma ima priču, đe me nađe u ovu nedelju...



(klik na slik)


Znam, gordanac, kod mene ništa nije slučajno.

Ivana Knežević Ivana Knežević 01:33 25.01.2010

Re: : bez naslova...

Hvala, gordana.
jasnaz jasnaz 17:59 24.01.2010

ali ume da pleše....... sigurno.

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:44 24.01.2010

Re: ali ume da pleše....... sigurno.

Ume
Kao sto je mariopan gore bila inspirisana, i meni je ovo dalo neke fine slike proleca i atmosferu plesa, onog od koga se zavrti u glavi... lepo. Hvala.
49 41 49 41 20:34 24.01.2010

Odacu ti malu tajnu Ivana

Maslačak od Čačak
..
сину Сунца трачак зрачак,
ето наде за маслачак.
Капну киша из облачак
ево хране за маслачак!
Дах кошаве, подугачак,
развејао млад маслачак.

И срећан је млад маслачак,
на ливади покрај Чачак!

Njam, njam - imported from Slovenia.

Salata (regrat) od mladog lista maslacka je meni bliska i rado je spremim u prolece.
Naravno, rucno ubrana i na cistom nezagadjenom mestu.
Bere se, pre no sto pocnu stabljike cveta. Kasnije listovi imaju jako gorkast ukus od maslackovog "mleka".

Slovenci to prave kao svaku drugu svezu salatu; so, biber, ulje, sitne kockice kuvane junetine, sitne kockice tvrdo kuvanih jaja.
Verovatno, (?!?) i sirce.

Naravno, sirce i kuvane kockice junetine; izbacio sam iz moje recepture.

Na pijacama i marketima, ovde i u nemackoj ima ih gojenih; ciji je list nekoliko puta krupniji.

Naravno, ukus ko kad jedete tovljenog sarana ili pastrmku iz lokalne ribarnice ili kad ih sami upecate netovljene u kanjonu Tare, Pive ili Rakitnice.

Ivana Knežević Ivana Knežević 01:41 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

49 41
Salata (regrat) od mladog lista maslacka je meni bliska i rado je spremim u prolece...


Znam vec dugo da se od mladih listova maslacka pravi salata, ali nisam jos probala.
Hvala na podsecanju, a i receptu.
Ovde pijace nisu ono na sta mo mi navikli, ali ima ljudi, smatraju to cak pokretom, koji su vrlo predani ocuvanju starih tradicija, zelenisha u izvornom stanju (bez genetickih modifikacija i komplikovane hemije) i svakakve kombinacije se preporucuju. Jer oduvek se zivi od zemlje i na zemlji. Nema drugog.
mariopan mariopan 02:00 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

Grci isto tako.
Travke kao salata, kao varivo, kao pita, kao musaka....ovde isto ima maslacka dosta je krupan i ukusan, zelenisa su pune pijace upravo sada, ne znam ni kako se koja travka zove. Pita sa spanacem, feta sirom i mirodjijom (malkice) nije losa, umesto spanaca moze maslacak.

Neke od tih travki znam da spremam, samo se obari, nacedi se limuna i maslinovo ulje - super. Ali ima gorcastih, groznih,na koje nisam navikla a vala necu ni da se navikavam. Jedva cekam kuci da se vratim na kiseli kups i sarmu.
49 41 49 41 03:27 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana


Ovde pijace nisu ono na sta mo mi navikli, ali ima ljudi, smatraju to cak pokretom, koji su vrlo

Znam ja te vase Torontske pijace; na jednu sam isao par subota na kroasane - tada, tamo su bili najbolji.

Prvi put kad sam bio par nedelja u tom 'navodno' cuvenom Hide Parku; majka mi je bila kod svog brata vise meseci.

Majka se cudila, kako sve kupuju po radnjama i shoping centrima; a, tamo sve smezurano i nesveze. Sto ne kupuju na pijacama?!?

"Randazos" je; u doba ove recesije, jedan od najjacih biznismena sa svojim pijacama.
Ima ih vise od 5 u ovu moju drzavu.

Ja sam morao kao mali da jedem corbu od svezih mladih kopriva, plakao jer sam se plasio da ce me "oprljiti" u grlu i stomaku - kao po bosim nogama.
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:36 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

mariopan
...samo se obari, nacedi se limuna i maslinovo ulje - super.


I ja sam uocila da je sa zelenilom oprobani recept bas taj - najjednostavniji. Dodatak belog luka pojaca ukus, popuni ga. Volim tu jednostavnost koja istovremeno ostavlja utisak najprefinjenije gastronomije.
Iako su i kiseli kupus i sarma fina klopa (vegetarijanske varijante su jako dobre, znaci do kupusa je, ne do mesa
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:41 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

Divne su koprive, ili su mi takve ostale u secanju. Bila sam klinka kad sam ih poslednji put probala, u obliku pite. Bio je to jos jedan od onih primera o kompleksnosti zivota i da to sto one peku po nogama a i daju bogovsku pitu ne znaci nista drugo nego da ce cela ova zivotna zavrzlama biti jako, jako komplikovana za desifrovanje

Pijace treba cuvati.
mariopan mariopan 13:27 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

utisak najprefinjenije gastronomije.

To jeste najprefinjenija gastronomija, oseca se ukus koji hrana ima prirodno a ne zatrpati zacinima pa da sve ima isti ukus. U pravu si za beli luk, on lepo oboji aromom i sladje se pojede.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:30 25.01.2010

Re: Odacu ti malu tajnu Ivana

Ja nisam nikakav majstor u kuhinji, ali me hrana tj. kulinarstvo i sve u vezi njega fascinira. Jednostavnost kao i komplikovane varijante, kombinacije, umece... prekrasno.
Unfuckable Unfuckable 14:28 25.01.2010

slična asocijacija

kao Tebi u vezi tog maslačka, pojavi se i meni kada negde, a često se dešava, naletim na




...prepun ih je Grad.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:35 25.01.2010

Re: slična asocijacija

Ovo raste u Beogradu?
Kakav lep cupavac, kao skulptura i yogi i modern dance sa zelenim krznom. I ja bih mu se divila.
Pa kako je to moguce, ispricaj. Ili je Grad nesto drugo?
Unfuckable Unfuckable 18:00 25.01.2010

Re: ništa za dodati

kao što rekoh : prepun je Grad ovakvih usamljenih, malo bodljikavih a tvrdokornih bića.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:54 25.01.2010

Re: ništa za dodati

A mene je cupavac odmah osvojio
Podseca na nasu vrbu u parku kad zazeleni na neocekivanim mestima.
Ali asocijacija je besprekorna, moji komplimenti.

Inace, botanicki kazu da ne moze i bodljikavo i tvrdokorno. I jedno i drugo samo stiti, adaptivni mehanizmi. Pa ko je adaptivan, ko nije.
Unfuckable Unfuckable 20:24 25.01.2010

Re: ništa za dodati

Upravo je adaptacija surovim pustinjskim uslovima učinila da Džošuino / Isusovo drvo izgleda baš tako kako vidimo.
Iz toga možemo zaključiti da je lepota u slobodnoj prirodi često - nefunkcionalna
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:59 26.01.2010

Re: ništa za dodati

Ja ne bih zurila da zakljucim tako nesto na jednom primeru. Cupavac nije lep, ali osvaja drugim metodama.
U adaptacijama ima mnogo slucajnosti, neobjasnjivih viskova, i jos stosta, od slucaja do slucaja.
Podelicu i ja moju inspiraciju pri susretu sa Joshuom kad si ti podelio svoju asocijaciju - pomislila sam da je pobegao iz Botanicke baste, pa su ga neke vredne ruke zelene gerile sadile po gradu gde god se naslo zgodno mesto, a on, otporan, tvrdokoran, bodljikav kakav jeste, odoleva. Meni je to bila mnogo lepa slika. I potrazila bih ga obavezno kod sledeceg dolaska.
49 41 49 41 11:20 26.01.2010

Jednom

sam pio sok od cvetova maslacka.

Pravljen je kao gusti sirup; koji se razredjuje sa vodom ili kiselom vodom.
Bio sam iznenadjen da se pravi sirup - sok i od toga.

Navodno je zdrav za bronhitis i izkasljavanje.

Bio sam iznenadjen, prijatnim ukusom i mirisom.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:56 26.01.2010

Re: Jednom

Vi ste pravi zivotni avanturista
Probate sok od maslacka, volite dinje, putujete cak i kad je do pijace i ne propustate nista - bravo!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana