Pet stvari koje Obama radi loše

Poraženi predsjednički kandidat Michael Dukakis je jednom rekao da izbori treba da se tiču kompetencije, a ne ideologije. Godinu dana nakon osvajanja Bijele Kuće, kombinacijom ideološke retorike i efektivne tehnike, Barack Obama se oprobao na oba fronta.

Podrška javnosti je opala, a što se ideologije tiče, liberali su, čini se, jednako nezadovoljni Obamom kao i konzervativci. Oni s desna misle da se Obama pokazao kao vatreni liberal (mogla se čuti i riječ socijalista), dok su oni s lijeva izrazili razočarenje odlukama Administracije od slanja dodatnih trupa u Afganistan do potencijalnog odustajanja od javnog zdravstvenog osiguranja. Dakle, ocjena Obaminog uspjeha u prvoj godini kada je u pitanju ideologija, potpuno je subjektivna stvar.
Međutim, ocjena Predsjednikove kompetencije je sasvim nešto drugo. Obama je dokazao svoju  menadžersku sposobnost vođenjem uspješne kampanje protiv iskusnijih od sebe Hillary Clinton i John McCain. Pošto je od prethodne Administracije naslijedio razorenu ekonomiju, dva rata i gomilu drugih gorućih problema, pravedno je reći da ono što je uspio postići na svom novom poslu Obama duguje svojoj sposobnosti (koju su mu njegovi rivali osporavali), a ne pukoj sreći. Ali iako Predsjednik nije izgubio meč, ne moze se reći ni da potpuno vlada situacijom. Slijedi pregled Obamine prve godine na poslu.

Pet stvari koje Obama radi bolje nego što mislite

Neka Kongres radi svoj posao

Tokom cijele godine, kritičari su osuđivali politiku nemiješanja dok se Capitol Hill borio sa najbitnijim državnim pitanjima, uključujući ekonomski stimulans i zdravstvo. Ali Predsjednik i njegovi glavni savjetnici, od kojih su mnogi radili na Hill-u kao članovi ili glavno osoblje, razumiju da povlađivanje u javnosti (u kombinaciji sa intenzivnim privatnim pregovorima) najbolje odgovara egu zakonodavaca koji žele da stave svoj pečat na svaku mjeru. Obama je dobio većinu onog što je tražio od Kongresa, uključujući podudarne zakone o zdravstvu od Senata i od Doma.

Problemi vanjske politike

Prve godine mandata novih predsjednika, naročito onih neiskusnih, često su obilježene i otežane krizom u vezi sa nacionalnom bezbjednosti. Sjetite se Kenedija i Zaliva svinja. Klintona i Somalije ili, još težeg slučaja, Džordža Buša i 11. septembra. Obama se suočio sa problemima širom Planete, ali dok se neki analitičari isljučivo bave relativnim nedostatkom opipljivih rezultata van zemlje, Predsjednikovi napori da ublaži potencijalne krize razumnom retorikom, ozbiljnim pristupom i razoružavajućim taktom daju znakove skorijeg uspjeha.

Odolijevanje skandalima

Da, Bijela Kuća je bila predmet gomile negativnih vijesti zbog grešaka kao što su nepromišljeno slikanje leta Air Force One blizu Kipa slobode i nepažljivo dopuštanje  nepozvanim gostima da upadnu na državničku večeru. U vremenu politiko-medija u kojem Obama mora da vlada, čak i najmanja greška se može naduvati do senzacije. Ali Administracija je izbjegla ozbiljnije kontroverze — bez velikih sukoba oko imenovanja zvaničnika, bez podizanja optužnica protiv osoblja, bez velikih malverzacija.

Ostajanje pri dugoročnoj strategiji

Svi uvredljivi blogovi i brzi i nemilosrdni odgovori na njih iz Bijele Kuće mogu djelovati kao gubljenje vremena na prepucavanje sa Obaminim protivnicima. Međutim, dok je Administracija prihvatila 24-satnu borbu sa medijima 21. vijeka, Predsjednik je dao jasan primjer zadržavši hladnu glavu, imajući na umu nagradu koju donosi ostvarenje njegovih glavnih ciljeva, nepokušavajući da pobijedi jednu ili dvije runde samo radi sporta ili osvete.

Preduzimanje unilateralne akcije

Iako je Kongres ostvario mnoge Obamine rane ciljeve, neki od značajnih uspjeha Administracije, a i onih simboličnih, su došli preko izvršne vlasti (kao što su standardi za kilometražu automobila) i putem tihih pregovora (kao što su oni sa farmaceutskim proizvođačima). Takvi potezi su specijalnost šefa kabineta Bijele Kuće Rahma Emanuela, koji je dao sličan zamah Klintonovom drugom mandatu ovom pametnom taktikom.

Pet stvari koje Obama radi lošije nego što mislite

Briga o imidžu u javnosti

Obama je još uvijek omiljen, ali njegovi protivnici i kritičari su se uhvatili za nekoliko osobina (suviše je blag i ima profesorsko ponašanje, spor je u donošenju odluka, a brz je kada treba oporezovati i potrošiti) koje su politički štetne. U Bijeloj kući, kao i u svojoj kampanji, Obama je odlučan da ostane vjeran svojoj prirodi i da ne dozvoli sebi da postane fabrikovani avatar. Ali oni koji brinu o njegovom imidžu nisu bili dovoljno vješti da nađu zlatnu sredinu koja će dozvoliti Obami da bude Obama, istovremeno neutrališući neke štetne, potencijalno neizbrisive etikete.

Donošenje zakona

Davanjem moći članovima kabineta, ali neuspostavljanjem čvrste i agresivne operacije kreairanja zakona unutar Bijele Kuće, Obama je narušio svoj ugled u glavnom gradu. Debate o zakonima traju suviše dugo, usporene razmimoilaženjima između materije i političke stvarnosti. Spoljni stručnjaci i druge zainteresovane strane, čak i naklonjeni istomišljenici, su često zbunjeni dokle je stigla rasprava o nekom zakonu ili ko je za njega zadužen. Zdravstvo, energija i zatvaranje zatvora Gvantanamo su tek neka od pitanja u kojima je ovo bio problem.

Udvaranje zvaničnom Washingtonu

2008. godine bilo je jasno da zemlji treba novo vođstvo koje bi pomelo glavni grad i promijenilo stvari u Washingtonu. Ali politički i lično, prvi par i njihovi glavni pomoćnici nisu pokazali želju za odobravanjem od strane establišmenta, niti su prihvatili pregršt pozivnica na zabave u ambasadama i na druge plemenske rituale političke klase. U glamuru Washingtona, Klintonovi su bili nespretni, Bušov tim je bio indiferentan, ali Obamina administracija je pokazala hladnoću, razočaravši Beltway salone i novinarske odaje i njihove stanare koji su se nadali da će se über-cool novajlije igrati s njima. Glasnogovornik Robert Gibs, jedan od najgenijalnijih ljudi u politici, je prava ilustracija problema. Njegovo svakodnevno prepucavanje sa novinarima (zahtjevnom grupom koja je poznata po potrebi za intenzivnom njegom i stalnim hranjenjem) dovelo je do toga da većina novinara kritikuje njegov rad.

Promjena tona u Washingtonu

Ovo je najmanje ispunjeno obećane Obamine kampanje i potencijalno najštetnije za njegov dalji uspjeh. Kada je novi Predsjednik donio odluku unutar svoje stranke o ekonomskom stimulansu ne tražeći pristanak druge najveće stranke, Republikanci su počeli kopati rovove. Originalni plan Bijele Kuće je bio iskoristiti Obaminu popularnost i moć većine da nametne dnevni red kako bi se Republikanci s centra natjerali da razbiju redove i glasaju drugačije kada su u pitanju ključne mjere — ali je Administracija potcijenila slabost opozicije, paradoksalno osnaživši konzervativne aktiviste, učinivši kompromis između zvaničnika Republikanaca i Demokrata politički nedostižnim. Obamini pomoćnici nastavljaju da krive Republikance što odbijaju saradnju, ali odgovornost ostaje na Predsjedniku, čiji je put ka uspjehu po pitanju klimatskih promjena, radnih mjesta i obrazovanja mnogo neizvjesniji zbog stranačkog jaza koji se može porediti sa onim za vrijeme Klintona i Buša

Stvaranje zvijezda

Mnogo je talentovanih i iskusnih ljudi u izvršnoj vlasti, ali gotovo da se niko od njih nije pokazao kao dovoljno jaka ličnost da pomogne Predsjedniku da prenese svoj plan javnosti. Neki pomoćnici su spriječeni nedostatkom komunikacijskih vještina, drugi  pak velikim preklapanjem nadležnosti i zajedničke platforme. Obama će uvijek biti centar političkog kosmosa, ali on mora da isturi u javnost ljude od povjerenja, prepoznatljive i autoritativne kada se radi o hitnim pitanjima kao što su državna bezbjednost, ekonomija i zdravstvo. Na Bijeloj kući je da odluči ko su ti ljudi i da ih pripremi za neizbježne krize u drugoj godini.

Prevela i prilagodila za BUKU Milica Plavšić

Izvor : TIME