OSVALD ŠVARC: »Psihologija seksualnosti«
Hamletovskoj dilemi današnjice, na žalost, nije dato da bude dovršena na grafitu u centru Beograda, u podzemnom prolazu u Nušićevoj ulici. Nedostajuće ćirilično slovo »и", kao i znak pitanja, govore u prilog potvrdnog odgovora na postavljenu dilemu. Autor grafita nije stigao ni da dovrši pitanje koje ga muči, jer ga je neko prekinuo u plemenitim pobudama i tako na licu mesta poručio: „Da, voleti je zločin!"
Šta bi se dogodilo ako bi neko od ovdašnjih javnih ličnosti rekao „Ja volim Hrvate!" ili „Ja volim Šiptare!". Ili, ako bi neka popularna estradna zvezda izjavila: „Da, ja volim osobu istog pola!"
Šta bi se desilo nama, običnim smrtnicima, ako bismo to isto izgovorili na nekom porodičnom okupljanju rodjaka i kućnih prijatelja? Ili na poslu, medju koleginicama i kolegama!?
Početkom XX veka Radoje Domanović je u svojim satirama pisao o slepom vodji. Na kraju tog istog XX veka Srbi su većinski izglasali vodju koji nije bio slep, nego obnevideo od mržnje. Epilog je bio isti, proročanski najavljen u Domanovićevim satiričnim pričama „Vodja" i „Stradija"!
Kako se osloboditi mržnje, uvežbavane tokom protekle dve decenije!? Kako da ljubav ne bude više zločin!? Ima li nade!? Ili je pisac Zvonko Karanović u pravu kada kaže: »...Dogodilo nam se previše istorije. Valjalo bi prikočiti, razmisliti gde smo pogrešili, pažljivo planirati budućnost. Na žalost, čak i da pronadjemo uzroke svih naših poraza, mislim da kao društvo nemamo snage za duboku i temeljnu transformaciju. Naša jedina sreća je da smo potrebni Evropi i da će ona morati da nam pruži ruku i izvuče nas iz blata u koje smo se uvalili.«