Istorija| Religija

Zločin odobren od Boga

alexlambros RSS / 25.01.2010. u 19:20

 

znao sve - Pije XII
znao sve - Pije XII
Krvoločni diktator Ante Pavelić. ''pobožni vođa pobožne katoličke države'', najodgovorniji za balkanski holokaust prelazi u bolji život, okružen vjernim sljedbenicima, prijateljima i članovima porodice, u potpunom miru.
Februara 1960. ustaški mjesečni listovi ''Hrvatska'' (izdavan u Madridu) i ''Hrvatska zora'' (iz Minhena, Bavarska) objavljuju ''Službeni komunike o smrti Poglavnika Ante Pavelića''. Svečani, krajnje pobožan i fanatičan nekrolog koji završava ovako: ''18. prosinca 1959. franjevac Mihail Marić, nakon što je ispovjedio Poglavnika, dao mu je svetu pričest. 27. prosinca velečasni franjevac Branko Marić dao mu je posljednje miropomazanje. Istoga dana papa Ivan XXIII osobno ga je blagoslovio''. Poglavnik je tako umro kao što je i živio, zahvaljujući Bogu i blagoslovu Svete rimske crkve.

U ljeto 1943. iskrcavanjem angloameričkih saveznika na Siciliju (9. jula). Musolinijev režim počinje da se ruši. Početak kraja fašizma ne pogađa Poglavnika: ustaška diktatura se oslobađa jednog nezgodnog saveznika - zaštitnika, jača svoje povlašćene veze s nacističkom Njemačkom i povlaćenjem fašista u sjevernu Italiju formalno pripaja Dalmaciju (koja je od aprila 1944. bila dio Kraljevine Italije, a sada dolazi pod hrvatsku kontrolu).

Pavelić - miljenik Svete Stolice
Pavelić - miljenik Svete Stolice
Ali i situacija s Trećim Rajhom se razvija na gore: iako je snaga Vermahta još uvijek ogromna, Firerova "Kampanja na Rusiju" pokrenuta juna 1941. pokazuje prelazak na neočekivani sovjetski protivudar. Očito je da je sudbina nacističke Njemačke povezana s ishodom rata SSSR, a da budućnost ustačke Hrvatske zavisi od hitlerovskog Rajha. Početkom jeseni 1943. jugoslovenski partizani pod Titovim vođstvom već su preuzeli totalnu kontrolu planinskog dijale Hrvatske, Bosne i Crne Gore. A poslije osnivanja "Narodnog komiteta za oslobođenje Jugoslavije", novembra 1943. partizanske komunističke formacije mogu da računaju na podršku Saveznika i na blagonaklonost jugoslovenskog suverena u izgnanstvu, kralja Petra II.
Prvih mjeseci 1944. dok oslobodilačka vojska uspijeva da preuzme kontrolu sve većeg dijela jugoslovenskih teritorija, hitlerovske trupe su prisiljene da se povlače prema njemačkim granicama. Prisustvo nacista u Hrvatskoj je privremeno. Vermaht, angažovan u ratu sa SSSR, raspada se, hitlerovsko carstvo je gotovo na umoru.

Neminovan kraj Treceg Rajha prisiljava ustašku diktaturu da pribjegne traženju druge vrste zaštite. Pavelić pokušava da stupi u pregovore sa savezničkim vladama: zastupa nužnost spasavanja Nezavisne Države Hrvatske što se poklapa s interesom Angloamerikanaca u cilju otkanjanja opasnosti da Hrvatska bude ponovo uvučena u jugoslovensku državu kojom će vladati komunistički režim u sovjetskoj orbiti.

Hrvatsko katoličko biskupstvo - godinama nijemo i saučesnik u zločinima ustaške diktature - odmah se oglašava i podržava pokušaje Pevelića kod Saveznika: sa svoje strane izražava bojazan za propast Nezavisne Države Hrvatske i njeno uvlačenje u komunističku Jugoslaviju, te potrebu da se takva opasnost otkloni, 7. jula 1944. nadbiskup zagrebački, monsinjor Alozije Stepinac, drži propovjedu kojoj izjavljuje:

''Hrvatska prolazi kroz teške trenutke i moguće je da se desi nešto još gore, ali mi moramo vjerovati i uvijek biti optimisti da će Hrvatska opstati i da je nitko neće uništiti. Hrvatski narod prolijeva krv za svoju državu i ona će sačuvati i spasiti njegovu državu. Svi pokreti protivu naroda hrvatske autonomije ne smiju nikome oduzeti hrabrost, već se svi moraju staviti u odbranu i u izgradnju države još većom snagom.''

Dok primas Hrvatske, uznemiren prijetećim padom Poglavnikove diktature, slavi krv i hrabrost, i među najpragmatičnijim ustaškim glavešinama rađa se ideja da država može da se spasi zbacivanjem hitlerofila Pavelića. Tako se, avgusta 1944. organizuje zavjera za eliminaciju Poglavnika, po uzoru na onu - neuspjelu - koju je u julu izvršio Klaus fon Štaufenberg da bi ubio Adolfa Hitlera. Ali zavjera je otkrivena, a njeni pokretači - ministar vanjskih poslova Vokić i ministar oružanih snaga Mladen Lorković - uhapšeni, i smaknuti 30. avgusta.

Djelovi ustaške hijerarhije nastoje tada da spasu hrvatsku dryavu obraćajući se umjernom Vlatku Mačeku (već duže interniran od strane diktature), koji bi morao preuzeti Predsjedništvo države, voditi front nacionalne solidarnosti po antikomunističkom ključu zajedno s četnicima Draže Mihailovića, vojnički zauzeti veliki dio jadranske obale i onda pozvati Saveznike u mirovnu intervenciju. Ovaj plan predviđa svrgavanje Pavelića ''dogovorenim'' vojnim pučem, tako da bi poglavniku bilo dozvoljeno da spasi glavu povlačenjem u Švajcarsku. Ali ni ovaj pokušaj ne uspijeva: izaslanik zavjernika, Ivan Babić, pozvan u Bari da dogovori izvršenje sa Saveznicima, zadržan je u pritvoru.

Prema raznim izgovorima, projekat svrgavanja nacifašiste Pavelića i pribjegavanja Mačeku ima punu podršku visoke hijerarhije hrvatskog katoličkog klera, na prvom mjestu monsinjora Stepinca. Septembra 1946. pred Vrhovnim sudom Hrvatske, bivši ministar Nezavisne Države Hrvatske, Alajbegović, svjedočiće da je ''postojao plan po kojem bi Stepinac prihvatio dužnost locum tenes nakon eliminacije Pavelića. S tim u svezi Stepinac je posjetio Mačeka u društvu generala Moskova''. Jedno drugo svjedočenje u tom smislu doći će do bivšeg ustaškog poglavara Slavka Kvaternika, dok se po mišljenju jugoslovenskog istoričara A. Donlagića radilo o pokušaju koji je planirao sam Maček, a učestvovali su i visoki dostojanstvenici katoličkog klera, da bi se sklopio pakt sa Saveznicima u ime zajedničke antikomunističke perspektive bez nacifašističkih obilježja čiji su predstavnici Poglavnikove ustaše.

2013 - izvinjenje i poklonjenje?
2013 - izvinjenje i poklonjenje?
U februaru 1945. angloamerička avijacija bombarduje njemački grad Drezden. U martu Hitler šalje svoju posljednju direktivu: samouništenje njemačke nacije.
Ante Pavelić uporno ostaje pri mogućnosti da će drugi svjetski rat, nakon pada nacifašizma, prerasti u sukob Sovjetskog saveza i Angloamerikanaca: uostalom, antikomunizam je jedina karta na koju ustaški diktator još može da igra u pokušaju da spasi vlastiti režim. Tako se poglavnik sprema da stvori ''antiboljševički'' front, udružujući se sa četničkim generalom Dražom Mihailovićem. Baš ovaj posljedni pokazuje političku ulogu Hrvatske katoličke crkve u jednom memorandumu upućenom monsinjoru Stepincu: ''zaboravljajući sve one momente i prilike koje su mogle ili koje bi nas mogle deliti, smatram svojom dužnošću da vas zamolim da uložite sav svoj autoritet i sve napore u cilju aktiviranja svih nacionalističkih snaga hrvatskog naroda protiv boljševizma.''

Ali Saveznici ne podržavaju dvojac Pavelić-Mihajlović, a Jaltska konferencija potvrđuje da neće biti nikakvog dodatnog antikomunističkog rata. U tom trenutku Poglavnik, bez ikakvog izlaza, priprema bijeg. Uz saradnju s Njemcima Pavelić organizuje specijalni voz koji 30. aprila (baš kad Hitler vrši samoubistvo u bunkeru svoje berlinske kancelarije) kreće za Salcburg: na vozu je njegova žena Mara i dio ogromnog plijena skupljenog tokom četiri godine diktature ( 48 kovčega punih zlata, dragulje i dragocjenih numizmatičkih zbirki).

Trećeg maja Pavelić pravi ekstremni politički potez: donosi dekret-zakon koji izjednačuje, kako po pravima tako po obavezama, sve građane hrvatske države, ''bez obzira na njihovu rasnu pripadnost'', potvrđujući tako kraj etničkovjerskih progona koji su obilježili grozotama ustaški režim. Riječ je o očajničkom aktu koji je otvoreno instrumentalizovan i lišen svakog kredibiliteta. Prije bijega u ''izgnanstvo'' Poglavnik, u društvu umjernog lidera Mačeka, odlazi u nadbiskupski dvor u Zagrebu, gdje se susreće s monsinjorom Alojzijem Stepincom, i povjerava katoličkom primasu Hrvatske brojne kovčege s vladinim dosijeima, kao i 36 sanduka zlata, dragulja i ostalih dragocjenosti.

Petog maja Ante Pavelić napušta Zagreb i u pratnji preostalih nacističkih zaštitnica sklanja se u Austriju. Zajedno s diktatorom nalazi se nekoliko hiljada najodanijih ustaša, ali i 500 katoličkih duhovnika i časnih sestara, uključujući sarajevskog nadbiskupa Ivana Šarića i banjalučkog biskupa Jozu Garića; u prvom momentu svi duhovnici odani Paveliću sklanjaju se u samostane franjevaca i drugih redova u okolini Klagenfurta. U franjevačke samostane u Austriji sklanjaju se i sam Pavelić i njegova desna ruka Andrija Artuković: njih dvojica se najprije sklanjaju u samostan S. Gilgen u blizini Salzburga, a potom u Bad Išl u blizini Linca (samostan pod zaštitom klagenfurtskog nadbiskupa, monsinjora Rorbaha).

Osmog maja - tri dana nakon bijega - hrvatski glavni grad oslobađa Jugoslovenska vojska pod vođstvom Tita. Poglavnik, iz austrijskog skrovišta, počinje da radi na preuzimanju vlasti: u velikoj tajnosti Pavellić šalje emisare na hrvatsku teritoriju da bi uspostavljali veze i kovali zavjere.

Februara 1946. bivšeg ustaškog diktatora u Austriji hapse britanske snage i zatvaraju ga u saveznički koncentracioni logor u Klagenfurtu. Jugoslavija odmah traži izručenje Pavelića, ali je taj zahtjev odbijen, kao što će potvrditi generalni sekretar vlade u Beogradu, Mitar Bakić, u ''Njujork Herald Tribjunu'' od 14. avgusta: '' U februaru 1946. Odeljenje za ratne zločine Vrhovne američke komande u Visbadenu obavestilo je naše vlasti da je Pavelić pao u ruke Engleza... Međutim, britanske vlasti su odbile da izruče Pavelića našim funkcionerima''.

Zašto Britanci odbijaju da izruče bivšeg Poglavnika jugoslovenskoj pravdi, ostaće zauvijek tajna. I to ne baš vesela: Pavelić je odmah pušten na slobodu , a dešava se to u trenutku kada u područje Klegenfurta stiže prelat, bivši ustaški funkcioner u Ministarstvu za unutrašnju kolonizaciju (ustanova odgovorna za oduzimanje dobara srpskog naroda u Bosni i Hercegovini), monsinjor Krunoslav Draganović. Tek imenovan od Svete stolice za direktora Odjeljenja za Balkan, monsinjor Draganović raspolaže propusnicom koju su mu izdale savezničke vojne vlasti, a koja mu dozvoljava da se slobodno kreće po zarobljeničkim logorima koje su osnovale angloameričke trupe.

Jugoslovenski istoričar Šime Balen smatra da je Pavelić, nakon što je pušten na slobodu, ostao sakriven u manastiru S. Gile do proljeća 1948. nakon čega se prebacuje u Rim, gdje živi pod lažnim imenom ''Otac Gomes'' pri ''Latinoameričkom pobožnom koledžu''; godinu dana kasnije - još uvijek po Balenu - Pavelić se sklanja u Argentinu zahvaljujući pomoći monsinjora Draganovića.

U stvari, biće utvrđeno da Pavelić stiže u Rim već 1946. gdje ostaje pod zaštitom kurije do 1947: u svjetskom centru katolicizma krvoločni bivši ustaški diktator živi pri Institutu Sv. Đirolama Ilirskog, pod lažnim imenom ''otac Benares''. Godine 1947, zahvaljujući pomoći monsinjora Draganovića, Pavelić odlazi u peronističku Argentinu: ukrcava se u Đenovi na italijanski brod '' Andrea C.'', noseći svešteničku odoru; putuje pod lažnim imenom '' Aranjoš Pal'', s pasošem br. 74369 Međunarodnog Crvenog krsta, ovjerenim u Argentinskoj ambasadi u Rimu 5. jula 1947 na preporuku Sekretarijata države Vatikan.

velikoustaški mučenik Stepinac
velikoustaški mučenik Stepinac
Septembra 1947. bivši ustaški diktator se iskrcava u Buenos Airesu, gdje mu argentinski predsjednik Huan Domingo Peron stavlja na raspolaganje komfornu vilu smještenu u ulici Aviador Mermos 643 Siudad Hardin, u Lomasu de Palomar. U argentinskoj prijestolnici Pavelić formira ''Vladu u izgnanstvu Nezavisne Države Hrvatske'', sa sjedištem u Aveniji Boedo 1061, u kojoj preuzima dužnost predsjednika i imenuje za svog zamjenika ustaškog zločinca Vjekoslava Vrančića (između ostalog odgovornog za deportaciju mnogih hrvatskih Jevreja u nacističke logore u Njemačkoj, Austriji i Poljskoj). U Buenos Airesu počinje i izlaženje časopisa ''Hrvatska'', koji se određuje kao ''Službeni organ hrvatske vlade u izgnanstvu''.

Oktobra 1955. pada Peronov režim i garantovana zaštita argentinske države bivšem ustaškom diktatoru - iako potvrđena - postaje manje sigurna. 10. aprila 1957 - godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske - Pavelić je ranjen u jednom atentatu: jedan srpski prognanik ispaljuje četiri hica iz pištolja na bivšeg Poglavnika.

Godine 1958. Pavelić se povlači na karipsko ostrvo Santo Domingo, gdje dobija zaštitu lokalnog diktatora Leonida Rafaela Truhilja, koji mu stavlja na raspolaganje jednu vilu u gradu San Kristobalu i štiti njegov život jednim odredom vojnika koje je izabrao general Felipe Ciprian. Unutar vile u San Kristobalu Pavelić raspolaže privatnom kapelom u kojoj svakodnevno prisustvuje misi koju drži jedan fratar. U Santo Domingu, bivši poglavnik kao vatreni katolik stalno posjećuje nadbiskupa Oktavija Berasa Rohasa, primasa Dominikanske katoličke crkve.
 

anuara 1959. Pavelić napušta zlatno skrovište u Santo Domingu i prebacuje se u Santjago de Čile. Potom odlazi u Španiju diktatora Franciska Franka i definitivno se nastanjuje u Madridu. Živi u jednom franjevačkom samostanu u koji ga je uputio bivši sarajevski nadbiskup Ivan Šarić. U novembru 1959. bivši Poglavnik je smješten u njemačku bolnicu španske prijestolnice, gdje umire 28. decembra. Krvoločni diktator Ante Pavelić. ''pobožni vođa pobožne katoličke države'', najodgovorniji za balkanski holokaust prelazi u bolji život, okružen vjernim sljedbenicima, prijateljima i članovima porodice, u potpunom miru.
Februara 1960. ustašli mjesečni listovi ''Hrvatska'' (izdavan u Madridu) i ''Hrvatska zora'' (iz Minhena, Bavarska) objavljuju ''Službeni komunike o smrti Poglavnika Ante Pavelića''. Svečani, krajnje pobožan i fanatičan nekrolog koji završava ovako: ''18. prosinca 1959. franjevac Mihail Marić, nakon što je ispovjedio Poglavnika, dao mu je svetu pričest. 27. prosinca velečasni franjevac Branko Marić dao mu je posljednje miropomazanje. Istoga dana papa Ivan XXIII osobno ga je blagoslovio''. Poglavnik je tako umro kao što je i živio, zahvaljujući Bogu i blagoslovu Svete rimske crkve.

Iz knjige "Nadbiskup genocida" Marka Aurelija Ravelija

u izdanju "Jasena", Nikšić a u prevodu Lazara Macure

- nastavlja se -

1. Čekaj, ko će koga da tuži?

2. Holokaust o kom se ćuti

3. Kama i križ

4. 1/3, 1/3, 1/3 ... Genocide Over

pogledati i:

Match Made in Heaven

i

Znaju se imena 20.000 ubijene dece

 

 

Atačmenti



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

eugensavojski eugensavojski 19:37 25.01.2010

Đeronimo

živi pri Institutu Sv. Đirolama Ilirskog
Ajd ovako, radi se o svetom Jeronimu
mikele9 mikele9 20:01 25.01.2010

Zločin s blagoslovom Vatikana

Padoše mi na pamet davno čitani Dnevnici Grofa Ćana. Na jednom mestu, Ćano koji je bio u poseti kod Krvopoglavnika (naravno u Vatikanu), zapitao ga je, da li su u pletenoj košari koju je video u sobi, Kamenice/Ostrige sa Pelješca? Ne, vidljivo ponosno (Ćanove reči) je odgovoruio Krvipoglavnik, to su srpske oči, poklon mojih vjernih ustaša!!!!!
Poglavnik je tako umro kao što je i živio, zahvaljujući Bogu i blagoslovu Svete rimske crkve.
alexlambros alexlambros 20:13 25.01.2010

Re: Đeronimo

eugensavojski
živi pri Institutu Sv. Đirolama Ilirskog
Ajd ovako, radi se o svetom Jeronimu


znam, nisam hteo da menjam prevod gospodina Macure .... Italijani tako kazu a iz koga razloga se prevodilac odlucio da ne prevede, ne zalazim
niki m niki m 20:45 25.01.2010

Tradicionalni saveznici

Nemam utisak da se nesto bitno promenio odnos nasih "tradicionalnih saveznika (V. Draskovic) prema srpskom narodu. Nekako se uocava kontinuitet.
wukadin wukadin 09:07 26.01.2010

Re: Tradicionalni saveznici

Naravno, a juce Sonji Biserko kod Sarape smeta sto javne licnosti ne zele u NATO.
Uz to ona rece da su Srbi u Hrvatskoj bili stalno instrumentalizovani, pa valjda ima razumevanja za hrvatske zlocine, i poslednje izjave Stipe Mesica.
intrepid intrepid 20:56 25.01.2010

Svedocenje Egona Bergera

Egon Berger: 44 mjeseca u Jasenovcu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb 1966, page 57:

"Svećeničko lice fra Majstorovića, obučenog u elegantno odijelo, našminkanog i napudranog, u zelenom lovačkom šeširu, sa nasladom je posmatralo žrtve. Prišao je djeci, čak ih je i pomilovao po glavi. Društvu se priključio Ljubo Miloš i Ivica Matković. Fra Majstorović reče majkama sada će biti krštenje njihove djece. Oduzeli su majkama djecu, a dijete koje je nosio fra Majstorović u svojoj dječijoj nevinosti milovalo je našminkano lice svoga ubojice. Majke, izbezumljene, uočile su situaciju. Nude svoje živote tražeći milost za mališane. Dvoje djece su metnuli na zemlju, dok je treće bačeno kao lopta u zrak, a fra Majstorović, držeći u ruci bodež okrenut prema gore tri puta je promašio, dok je četvrti put uz šalu i smijeh, dijete ostalo nataknuto na bodež. Majke su se bacale po zemlji čupajući kose a kad su počele strahovito vikati, ustaški stražari 14. osječke satnije odveli su ih i likvidirali. Kad je sve troje djece tako svirepo stradalo, tri dvonožne zvijeri su međusobno davali novac, jer izgleda da su se kladili tko će prije nataknuti dijete na bodež."
loader loader 21:22 25.01.2010

Zakopana istina

Teško je, teško sve ovo komentarisati.
Mahom su te stvari poznate. Ali, kad god ih se čovek iznova dotakne... - sledi se.

mariopan mariopan 21:32 25.01.2010

Re: Zakopana istina

.......................................
alexlambros alexlambros 21:38 25.01.2010

Re: Zakopana istina

Mahom su te stvari poznate


mahom nisu. moj je utisak.
Bili Piton Bili Piton 21:46 25.01.2010

Re: Zakopana istina

loader
Teško je, teško sve ovo komentarisati.


Tesko je i citati, ne znam ima li normalnog coveka koji se ne zagrcne na ovakvo nesto i ne zaboli ga dusa.
loader loader 00:03 26.01.2010

Re: Zakopana istina

mahom nisu. moj je utisak.

Ok, primedba je osnovana. Teško je naslutiti kolikom procentu ljudi je makar u glavnim crtama poznato sve ovo iz posta, a kolikom procentu nije. Inače, bilo je par dokumentarnih filmova, plus parcijalne ili celovite informacije iz literature, štampe... Zato sam imao utisak da prosečno informisan čovek zna, u nevelikoj ali dovoljnoj meri, gnusne podatke iznete u blogu. U svakom slučaju, da bismo procenat popravili, poslaću link na više mail adresa...
alexlambros alexlambros 01:32 26.01.2010

Re: Zakopana istina

U svakom slučaju, da bismo procenat popravili, poslaću link na više mail adresa...


захваљујем
моја идеја и јесте да што више људи сазна о овом геноциду без преседана који је прошао некажњено и о ком се и даље, из мени недокучивих разлога, и даље срамотно ћути
stefan.hauzer stefan.hauzer 21:55 25.01.2010

?

Posle ovog moram da se zapitam,a ciji je ˝igrac˝ u stvari bio Pavelic?
intrepid intrepid 01:53 26.01.2010

Branimir Stanojevic

Sve će pokriti trava i zaborav, sav praiskonski užas u očima ljudi koji se odvode u neumitnu smrt,
i krik majke i vrisak deteta, treba uporno ponavljati jednom usaglašenu laž i insistirati na njoj. Treba
sejati tu travu laži i zaborava, neprestano, i opet, dok ne izblede slike stotina hiljada umorenih ljudi,
koji bi morali da pronađu svoj spokoj u našem ljudskom, čistom sećanju. Treba što više mistificirati,
tumačiti, pronalaziti „nove dokaze“ koji će stvar pokolja, istrebljenja i mržnje, objasniti na što
prihvatljiviji način koji govori, ne o činjenicama već o ostrašćenosti protivnika koji je valjda izmislio
logore smrti, ogromnu i najtužniju galeriju slika ubijene dece, ljudi, nemoćnih staraca, slike
bestijalnog iživljavanja nad svakome ko nije istoveran, istokrvan...

Otud neprestani pokušaju da se odrede neki novi brojevi ubijenih, mnogo manji, da se zverski način
likvidacije odmeni hladnim rečnikom ravnodušnosti, da se licitira nad grobovima i nad živima, da se
licitira do potpune obesmišljenosti.

Današnje tumačenje nekadašnjih zbivanja u NDH jednostavna su. Ne govore u prilog istini sa kojom
se mnogi ne mogu suočiti već više od pola veka. Katolička crkva pre svega, kao i nosioci ustaške
ideologije krvi i tla koja je uvek mogla da računa na njenu zaštitu i podršku. To se odnosi na broj
umorenih ljudi u mnogobrojnim logorima u Hrvatskoj, kao i na ulogu, smisao i značaj ustaške
ideologije i njenog delovanja u dugom periodu od vremena pojave fašizma u Evropi do današnjih
dana. Sastavni deo tog stava je uporno negiranje uloge i značaja pojedinih ličnosti kao što je
nadbiskup zagrebački, Alojzije Stepinac, u sramnim, a užasnim događajima u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj u vreme Drugog svetskog rata. Ogromna produkcija falsifikata, ‘’novih svedočenja’’ i
saznanja prosto je neverovatna. Naravno, nije reč samo o Stepincu, već i o perjanicama tog pokreta;
Paveliću, Kvaterniku, Budaku, pa i užasnim ubicama kakvi su bili Luburić, Francetić, fra Filipović,
Majstorović...


dali76 dali76 07:44 26.01.2010

...

Ovakvih prica nema u citankama povijesti u zemlji u kojoj su se ovakve strahote dogodile.
Zato,sa druge strane, Marko Perkovic Thomson moze okupiti na hiljade ljudi na svojim koncertima gdje mladici,mahom tinajdzeri nose kape sa ustaskim znakovljem.
Vec sa jednom pisao a pisat cu opet.
Pakrac ,grad na samo 15 km od logora smrti na svom zvanicnom sajtu u dijelu “povijest ovog kraja” nema niti jednog jedinog slova o ovome.
Povijest,za oficijalne vlasti je jednostavno preskocena.
Mrtve ljude nitko vratiti ne moze,ali se I mrtvi mogu ubiti ponovo.

milisav68 milisav68 12:48 26.01.2010

Re: ...

dali76
Ovakvih prica nema u citankama povijesti u zemlji u kojoj su se ovakve strahote dogodile.

Broj komentara dovoljno govori koliki se užas prećutkivo, ali zato kad krene priča o gradjanskom ratu prilikom raspada SFRJ ne može da se preživi od raznih boraca za ljuCka prava....A da, ja se malo zaneo to nije naše dvorište....
Inner Party Inner Party 14:01 26.01.2010

Благоје Јововић

10. aprila 1957 - godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske - Pavelić je ranjen u jednom atentatu: jedan srpski prognanik ispaljuje četiri hica iz pištolja na bivšeg Poglavnika.



Почетком 1957. године један бивши италијански генерал, који је од раније познавао Павелића из Италије, и са којим је био пријатељ, открио је Павелића. Овај италијански генерал био је у Аргентини и пријатељ српском емигранту Јови Џоњевићу, коме је открио место боравка и маршуте кретања Анта Павелића. Од тог тренутка, поморски капетан Јаков Јововић са бившим припадницима четничког покрета отпочео је припреме атентата на Павелића. Подаци нису садржали информације о правом идентитету Анте Павелића, већ само где се налазио и куда се кретао. Планом убиства руководио је Јаков Јововић, а добровољно се пријавио његов рођак Благоје Јововић. Касније му је придодат Мило Кривокапић. Одлука је донешена да се атентат изврши 9. априла 1957. године, односно, уочи велике прославе велике хрватске емиграције у Аргентини. У предвиђено време Благоје и Мило упутили су се у место Паламор, у близини Буенос Ајреса, где је Павелић дуже живео. Тачно су знали његову маршуту. Али, тог дана, Павелић је пошао са женом и ћерком. То их је натерало да одложе своју намеру, па су одлучили да атентат изврше наредног дана.

10. априла 1957. године, читава хрватска колонија је прослављала "дан независности". Кривокапић је као и обично био обучен у цивилно одело, док је Јововић на глави имао шешир, и наочаре без стакла. По изласку из омнибуса Павелић је био сумњичав и предострожан, посумњао је у свог првог пратиоца. Одједном се окренуо и у првацу атентатора Благоја Јововића испалио неколико метака, пробушивши једним хицем његов капут. Благоје Јововић се није збунио, трчећи за Павелићем, који је почео да бежи, Јововић је испалио пет метака у његовом правцу. Два су погодила Павелића, један га је погодио у раме а други у плећку, после чега је одмах пао на земљу. После пуцњаве, Јововић је побегао у једном, Кривокапић у другом правцу и сакрио се код својих пријатеља, очекујући реакцију аргентинских власти, које су одмах интервенисале.

Од пуцњаве узбудили су се телохранитељи који су се налазили у непосредној близини, у дворишту Павелићеве виле, и одмах су истрчали на улицу, као и већи број комшија. Видевши Павелића рањеног телохранитељи су га пренели у болницу, настојећи да га сакрију. Међутим, за атентат се одмах сазнало, аргентински медији јавили су одмах о атентату, објавили су податке о ратним злочинима које је Павелић направио, истичући и атентат на краља Алексанра Карађорђевића у Марсеју 9. октобра 1934. године од стране усташа и припадника терористичке организације ВМРО. Аргентинске власти које су одмах сазнале за атентат предузеле су безбедоносне мере, док су Павелићеви људи спремали да га пребаце у Шпанију.

Аргентински новинари успели су да дођу до рањеног Павелића тражећи од њега интервју. Иако у болничком кревету, он их прима и представља се као човек који је "који је много учинио за хрватски народ".
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:11 26.01.2010

Re: Благоје Јововић

Inner Party
10. aprila 1957 - godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske - Pavelić je ranjen u jednom atentatu: jedan srpski prognanik ispaljuje četiri hica iz pištolja na bivšeg Poglavnika.



Почетком 1957. године један бивши италијански генерал, који је од раније познавао Павелића из Италије, и са којим је био пријатељ, открио је Павелића. Овај италијански генерал био је у Аргентини и пријатељ српском емигранту Јови Џоњевићу, коме је открио место боравка и маршуте кретања Анта Павелића. Од тог тренутка, поморски капетан Јаков Јововић са бившим припадницима четничког покрета отпочео је припреме атентата на Павелића. Подаци нису садржали информације о правом идентитету Анте Павелића, већ само где се налазио и куда се кретао. Планом убиства руководио је Јаков Јововић, а добровољно се пријавио његов рођак Благоје Јововић. Касније му је придодат Мило Кривокапић. Одлука је донешена да се атентат изврши 9. априла 1957. године, односно, уочи велике прославе велике хрватске емиграције у Аргентини. У предвиђено време Благоје и Мило упутили су се у место Паламор, у близини Буенос Ајреса, где је Павелић дуже живео. Тачно су знали његову маршуту. Али, тог дана, Павелић је пошао са женом и ћерком. То их је натерало да одложе своју намеру, па су одлучили да атентат изврше наредног дана.

10. априла 1957. године, читава хрватска колонија је прослављала "дан независности". Кривокапић је као и обично био обучен у цивилно одело, док је Јововић на глави имао шешир, и наочаре без стакла. По изласку из омнибуса Павелић је био сумњичав и предострожан, посумњао је у свог првог пратиоца. Одједном се окренуо и у првацу атентатора Благоја Јововића испалио неколико метака, пробушивши једним хицем његов капут. Благоје Јововић се није збунио, трчећи за Павелићем, који је почео да бежи, Јововић је испалио пет метака у његовом правцу. Два су погодила Павелића, један га је погодио у раме а други у плећку, после чега је одмах пао на земљу. После пуцњаве, Јововић је побегао у једном, Кривокапић у другом правцу и сакрио се код својих пријатеља, очекујући реакцију аргентинских власти, које су одмах интервенисале.

Од пуцњаве узбудили су се телохранитељи који су се налазили у непосредној близини, у дворишту Павелићеве виле, и одмах су истрчали на улицу, као и већи број комшија. Видевши Павелића рањеног телохранитељи су га пренели у болницу, настојећи да га сакрију. Међутим, за атентат се одмах сазнало, аргентински медији јавили су одмах о атентату, објавили су податке о ратним злочинима које је Павелић направио, истичући и атентат на краља Алексанра Карађорђевића у Марсеју 9. октобра 1934. године од стране усташа и припадника терористичке организације ВМРО. Аргентинске власти које су одмах сазнале за атентат предузеле су безбедоносне мере, док су Павелићеви људи спремали да га пребаце у Шпанију.

Аргентински новинари успели су да дођу до рањеног Павелића тражећи од њега интервју. Иако у болничком кревету, он их прима и представља се као човек који је "који је много учинио за хрватски народ".

Само да дискретно напоменем (толико могу) да је иза овог атентата ипак стајала и тадашња Служба, веровали или не (четници и комунисти на истом задатку).
Inner Party Inner Party 14:05 26.01.2010

Споразум Павелић-Стојадиновић

Na zalost delovi srpske antikomunisticke emigracije su pravili mnoge neoprostive gluposti, kao na primer ovu 1954.:



O sporazumu
drug.clan drug.clan 17:22 26.01.2010

Re: Споразум Павелић-Стојадиновић

Inner Party
Na zalost delovi srpske antikomunisticke emigracije su pravili mnoge neoprostive gluposti, kao na primer ovu 1954.:



O sporazumu


gde su sada komentari onih koji kod nas pokusavaju da rehabilituju srpske fasiste?
Inner Party Inner Party 18:55 26.01.2010

Re: Споразум Павелић-Стојадиновић

drug.clan
Inner Party
Na zalost delovi srpske antikomunisticke emigracije su pravili mnoge neoprostive gluposti, kao na primer ovu 1954.:
O sporazumu


gde su sada komentari onih koji kod nas pokusavaju da rehabilituju srpske fasiste?


Srpske fasiste svakako ne treba rehabilitovati.
hazar hazar 15:11 26.01.2010

Пар питања

Где ли су сада сви они верски аналитичари да прозборе коју о екуменизму? Има ли искреног помирења са Римокатоличком црквом док се не огради од оваквих злочина и оваквих светитеља?

Колико би овдашњих НГО блог-несрећника кренуло да пише да је у питању злочин из Сребренице или неки много мањи, почињен од стране психопата који су нажалост Срби? Постоји ли самилост или се све претворило у паре и интерес?
mariopan mariopan 21:10 26.01.2010

Re: Пар питања

Tuziti Hrvatsku za genocid.
To je jedini nacin, da svet cuje i da zna. da ne padne u zaborav.
Lobirati u svetu, placati pisanje medija svetskog glasa o tome, raditi sve sto je u nasoj moci da se taj zlocin ne zagubi u istoriji.
alexlambros alexlambros 21:44 26.01.2010

Re: Пар питања

Tuziti Hrvatsku za genocid.
To je jedini nacin, da svet cuje i da zna. da ne padne u zaborav.
Lobirati u svetu, placati pisanje medija svetskog glasa o tome, raditi sve sto je u nasoj moci da se taj zlocin ne zagubi u istoriji.


APSOLUTNO !
ugledati se na Jevreje i Jermene
uciti od Jevreja sta i kako, cujem s raznih strana, da bi bili voljni da pomognu

ali, nasa politika, lizi guzicu dzelatima ... jbg
intrepid intrepid 22:17 26.01.2010

Italijanski vojnici o zlocinima fratara

Vojnik Fernando Batista, (4-B.M.S.I Comp. Intendeza 2 Armata P.M.10) u pismu svom
ocu Domeniku, Via Pin Cit. Forno Canavesi-Torino) duboko potresen, opisuje šta čine
„okrutni Hrvati jadnim Srbima koji ništa ne mogu. Jednom, koga sam poznavao, isekli
su glavu.“ A u drugom pismu, upućenom iz Knina 22. juna 1941. Alisi Konstantino, (
Pietro Via Cit. Casa Darvium. Forno Canavesti, Torino), kaže: „nije za verovati, fratri i
sveštenici ubijaju ljude, jadne ljude čija je krivica samo u tome što nisu katoličke vere.
Naš pukovnik je sebi uzeo jedno jadno dete, jer bi do sada već bilo ubijeno od strane
Hrvata.

Vojnik Bertoni Đuzepe ( 6. Battaglionne Presidiario 79, Camp. Scalo Knin P.M.10) uputio
je pismo poručniku Domeniku Spineli, (79 Reg. Fanteria - Roma C.P.A.I, tg. P.M.83) u
kome ga izveštava da je u svom slobodnom vremenu odlazio do sada u crkvu, provodio
po neki sat sa fratrima. „Sada to više ne mogu; posmatrao sam, i stvari stoje ovako.
Ovde upravljaju fratri, imaju svoju partiju ustaša, svete se Srbima, ubijaju ih i čine tolika
druga varvarstva. Italijanski vojnici su protiv toga... Sve ću ti pojasniti kada se vratim i
kada budemo civili.“
alexlambros alexlambros 22:22 26.01.2010

Re: Italijanski vojnici o zlocinima fratara

Italijanski vojnici o zlocinima fratara


italijanska svedocanstva o hrvatskim zverstvima su brojna ... desavalo se vise puta da su Italijani uzimali u zastitu Srbe u Bosni i Dalmaciji ...
postoje i zgranuta svedocanstva nemackih nacista (izumitelja gasnih komora inace) ...
Vatikan inace jos uvek ne otvara arhive iz vremena Drugog svetskog ... nije tesko pretpostaviti zbog cega
intrepid intrepid 22:47 26.01.2010

Re: Italijanski vojnici o zlocinima fratar

alexlambros
Italijanski vojnici o zlocinima fratara


italijanska svedocanstva o hrvatskim zverstvima su brojna ... desavalo se vise puta da su Italijani uzimali u zastitu Srbe u Bosni i Dalmaciji ...
postoje i zgranuta svedocanstva nemackih nacista (izumitelja gasnih komora inace) ...
Vatikan inace jos uvek ne otvara arhive iz vremena Drugog svetskog ... nije tesko pretpostaviti zbog cega


ima toga "tona" ali sta vredi kad mi necemo nikada imati nacionalnu svest jermena, koji su kao narod stali zajedno i sve svoje moralne i intelektualne kapacitete ulozili da se genocid ne zaboravi i osudi.


liliputanac liliputanac 00:35 29.01.2010

tajna

"Zašto Britanci odbijaju da izruče bivšeg Poglavnika jugoslovenskoj pravdi, ostaće zauvijek tajna."

Nije tajna, postoje dokazi da su Englezi videli Pavelica jos tokom rata kao buduceh predsednika Jugoslavije. Samo su pomogli svom pulenu, kao sto su prethodno "izdali" Drazu tj. uskratili su mu svu pomoc koji su mu slali tokom rta.
alexlambros alexlambros 01:40 29.01.2010

Re: tajna

Englezi videli Pavelica jos tokom rata kao buduceh predsednika Jugoslavije


ne mogu da zamislim, previse i za Engleze
liliputanac liliputanac 05:28 29.01.2010

Re: tajna

Licno je Cercil stitio Pavelica. Nesto vise o tome mozes da pronadjes u knjizi "Lov na zlocince", engleskog istoricara Gaja Voltersa.
escherichije_colic escherichije_colic 11:05 29.01.2010

predlog

U današnjem svetu, u kojem vladaju vizuelni mediji, ništa tako dobro ne skreće pažnju kao visokobudžetni igrani film. Na početku treba naglasiti da je svaka surova scena rekonstruisana na osnovu stvarnih dokumentovanih i osvedočenih događaja. I ne treba ulepšavati ni trunku - jedini način da se ti događaji ožive u svesti prosečnog tupavog zapadnjaka (a od takvih nam nažalost podosta zavisi u životu) jeste da se brutalno serviraju u agresivno reklamiranom celovečernjem filmu visoke produkcije. Neko će reći da je to nepoštovanje žrtava kroz ponovno ubijanje na filmskom platnu ali zaborav je definitivno gori. A jesu zaboravljeni svi ti nesrećnici. Džabe mi Srbi među sobom kukamo i optužujemo - nas zapadnjački svet uglavnom vidi kao genocidne primitivce veoma slabog kredibiliteta. Zato se i naš glas tako slabo čuje. Ako bismo konačno na velikoj sceni celom Svetu ispričali priču o Jasenovcu, jamama i stratištima širom današnje Hrvatske i BiH, bila bi jasnija i genealogija sukoba 90ih i ne bi više sve delovalo tako crno-belo. Ista priča za Kosovo : želite da Svet čuje tužnu priču o "otetom srpskom Jerusalimu"? Ispričajte mu je u visokobudžetnom dvoiposatnom holivudskom spektaktlu.
alexlambros alexlambros 12:58 29.01.2010

ZA

da se brutalno serviraju u agresivno reklamiranom celovečernjem filmu visoke produkcije


ja, ZA!
silvana.hadzi-djokic silvana.hadzi-djokic 13:06 31.01.2010

Смисао живота?

Прича о мојој баба-тетки: На Кордуну, село Мудрић, усташе долазе пред кућу Бастаја. Тамо маљем убијају домаћина куће и петоро деце. Једно Јеки Бастаји на сиси. И то су отргнули и проболи кундаком. А незнано зашто само су Јеку оставили у животу. И живела је она у туђим домовима, рођачким али негостољубивим, да би напослетку завршила у Старачком дому у Петрињи. Тамо су је највероватније 1992. усташе убиле, заједно са свим старицама и старцима из овог уклетог дома. И који је онда био смисао поклоњеног живота Јеке Бастаје? Некад је боље умрети...
alexlambros alexlambros 14:44 31.01.2010

Re: Смисао живота?

Прича о мојој баба-тетки


prejezivo. van domasaja mog mozga
silvana.hadzi-djokic silvana.hadzi-djokic 13:21 31.01.2010

Предлог за филм

Један мој другар, иначе лектор за монографију "Јадовно", има овај предлог: Сви који се бацају у јаме заправо лете. То су невесте, обућари који поправљају обућу, деца која прескачу "труле кобиле"... У Јасеновцу би сценографија била другачија. Погледајте Музеј бањичког логора у близини Војне академије у коме се налази реконструкција унуташњости логора. То језиво иѕгледа. Или валовита поља где су сахрањивани логораши из Јасеновца-Доња градина? Или казани у којима су куване људске кости (српске, јеврејске, ромске) за сапун? Или поруке које су мајке слале деци и обрнуто, пред стрељање у Јајинцима? Један староседелац каже да су их Немци уредно плаћали за копање ровова у које су могли да сахране 80-сетак стрељаних...Сценарио би се написао сам од себе... Нека филм буде сличан Шиндлеровој листи и биће уврштен у историју светског филма!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana