Military justice is to justice as military music is to music, reče moj omiljeni marksista, Gručo.
Od prošle srede, 20. januara, liberalni dnevnik Taraf opet izaziva bure u medijskom prostoru Turske objavljujući detalje (navodnog) plana (sad je već teško reći napamet kog po redu) za stvaranje atmosfere i egzekuciju vojnog puča. Plan sa kodnim imenom "Malj" je stigao do Tarafa u obliku 4 CD-a i do sada je najdetaljniji od svih provaljenih (navodnih) planova za svrgavanje legalno izabrane civilne vlasti. Kompakt diskovi, osim teksta obima 5000 (pet hiljada) strana, sadrže i audio fajlove sa sednica pučista.
"Malj" (ili možda "Macola", Balyoz na turskom) nije samo najdetaljniji nego i najbrutalniji plan do sada. Delovi koji su najviše zgrozili deo javnosti, mislim, onaj deo koji je saznao o njima, su razrada terorističkih napada na dve džamije u Istanbulu i namerno obaranje lovca sopstvene avijacije u cilju stvaranja napetosti, ako ne i izazivanja rata sa Grčkom. Pomenuti napadi na džamije (Fatih i Bajazit) su razrađeni do mere da su u planovima napisani inicijali oficira koji bi komandovali timovima od devet izvođača radova i vozila koja bi se upotrebila u akciji.
Kažem "onaj deo koji je saznao o njima" iz jednostavnog razloga što postoje mediji (Doan iliti Doğan, grupa) koji su, za razliku od ostalih, ili maksimalno mnimizirali ili potpuno ignorisali Tarafovo otkriće. Što se tiče one provokacije grčke avijacije, sada je mnogo jasniji svojevremeni bojni poklič bivšeg rektora Istanbulskog univerziteta, Kemala Alemdarolua, koji je u to vreme ličio na izjavu sumasišavšeg – "Trebalo bi da napadnemo Grčku, jes' izgubili bi 100-150 hiljada mladih života, ali Atina bi bila naša!" Prof. je kanda znao nešto. Uostalom, verovatno je zato na optuženičkoj klupi glede Ergenekon slučaja.
Drugi malo manje čudan detalj je procena da bi trebalo uhapsiti oko 200.000 (dvesta hiljada) ljudi. Nema detaljnog spiska, ali zato ima spiskova lokalnih političara, pa i sastav vlade koja bi se oformila pod patronatom vojske. Joj kako se peru nesuđeni premijer i ministri (naravno, po sistemu "nismo pojma imali"), no ni Bosfor to ne može oprati.
Novinare nisu iznenadila, samo ogorčila, dva spiska sa imenima iz esnafa. Prvi sa 35 imena novinara koji bi se imali uhapsiti i drugi sa 135 imena koleza voljnih da pomognu armijske napore da "stabilizuju" zemlju, pošto je prethodno legalno izabrana vlast rasturena.
Eeee sad, ja generalno imam problem sa objavljivanjem bilo kakvih spiskova (suviše me to podseća na odvratnu praksu haškog optuženika sa kotrljajućim "r"). Međutim, činjnica da su spiskovi objavljeni (Taraf) u članku Etjena Mahčupijana, naslednika Hranta Dinka na mestu glodura tursko-jermenskog dnevnika Agos, čoveka u čije procene i ocene verujem, pretpostavljam da je to (dobar) preventivni potez.
Posebno mi je drago da barem deset ljudi sa onog prvog, kraćeg, spiska za hapšenje, redovno čitam i veoma cenim (nesrećni Hrant Dink se takođe nalazi na spisku, što ne čudi s obzirom da je plan napravljen marta 2003.). Sa dužeg jedva da prepoznajem neko ime, osim Ilhana Selčuka, doajena dnevnika Džumhurijet, koji takođe žulja optuženičku klupu u Ergenekon slučaju. To što ne znam ta imena nije zato što čitam samo jednu stranu medijske scene, nego, čini mi se, iz jednostavnog razloga što je to objektivno drugi i treći ešalon turskih novinarskih pera. Na tom spisku me je više iznenadilo odsustvo nekih imena.
Od reakcija novinara najviše mi se dopala ona Džengiza Čandara, koji se u nekom TV programu zapitao koji pileći mozak je sastavio te spiskove. Čandar, koji se nalazi na spisku za hapšenje, je inače kolumnista Hurijeta (glavnog dnevnika pomenute Doan grupe), ali odnosno A L I novinar sa kičmom, koga taj list koristi kao smokvin list kojim "pokriva" i drugačije mišljenje od uređivačke politike, koja je anti-vlada do (vrlo) sirove propagande.
To je samo "scenario"
Ovog puta vrlo brzo (obično su mnogo sporiji), u četvrtak 21. januara, generalštab se oglasio saopštenjem objavljenim na svojoj internet prezentaciji. Praksa uvedena pre skoro tri godine kada je u proleće 2007. pokušaTo na istom sajtu nešto što je ovdašnja štampa nazvala web puč. (srećom ispao je samo puć)
Šturo u pet pasusa (vojnički) obeleženih brojevima, na uobičajeno očajnom turskom, saopštenje ni ne pokušava da negira postojanje plana ili da dovede u pitanje navode Tarafa. Međutim, pokušava da "objasni" kako i zašto je plan nastao, te da je to sasvim "legitimna" aktivnost armije radi očuvanja kako unutrašnje tako i spoljašnje bezbednosti. Saznajemo da je mozak iza plana, danas penzionisani, tadašnji komandant Prve armije, general Četin Doan. Te da je plan nastao na seminaru održanom 5-7. marta 2003. Te da je (plan) bio deo akcionog plana šefa generalštaba od 2003. do 2006.
Hmmm, dosta čudno čuvanje bezbednosti postavljanjem bombi u džamije petkom, obaranjem sopstvenog aviJona, hapešnjem novinara i svrgavanjem legalno izabrane vlade. No, saopštenje se završava:
4. Pametnim i svesnim ljudima je nemoguće prihvatiti tvrdnje iznesene u medijima o ovom planu.
5. Pomenute tvrdnje i komentari zagađuju protok informacija i služe nekim ljudima kojima je cilj da stvore napetost u društvu.
Javnosti, s poštovanjem
Dakle, verujte nama, a ne svojim očima. Ovo nije politički dokument, ovo je samo war game.
O planu Malj ili Macola je pokrenuta istraga (civilna).
Supreme leader, ups, ne, htedoh reći Supreme Court
Kasnije u četvrtak stiže vest da je Ustavni sud poništištio zakon koji omogućava da oficiri optuženi za kriminalna dela podrivanja nacionalne bezbednosti, kršenja ustava i sl. sve do trgovine narkoticima, budu suđeni pred civilnim sudovima.
O'ma' su krenula tumačenja odluke i naravno tumačenja su dijametralno suprotna u zavisnosti na kojoj političkoj poziciji su tumači. Opozicija, sve go nacionalista i militarista, tumači odluku da je kristalno jasno da treba obustaviti sve istrage civilnog pravosuđa nad vojnim licima. Logično, armija je sutradan takođe digla glavu i traži nazad sve što je odneto iz kosmičke sobe. (o kosmičkoj sobi sam pisao ovde)
Drugi juristi, pak kažu, da ova odluka neće imati uticaja na već započete procese i istrage. No, ni to nije tako sigurno, jer je recimo 12. Viši sud u Istanbulu izjavio da će pre odluke o optužnici podignute protiv nekoliko oficira, a u slučaju nađenog naoružanja u Pojrazkoj distriktu Istanbula, sačekati obrazloženje odluke Ustavnog suda. Poznavajući praksu, mislim to može potrajati.
70 miliona koraka
Koalicija nevladinih organizacija protiv vojnih pučeva "70 miliona koraka" se nije razuverila besmislenim objašnjenjem iz generalštaba kako je u pitanju "samo scenario" ratnih igara. U subotu u više gradova organizovali su proteste. Temperatura ispod nule i sneg nisu omeli nekih pet hiljada ljudi da izađu na demonstracije u Istanbulu.
OK, 5 soma za Istanbul ne znači mnogo, ali ovakve demonstracije, na kojima se načelnik generalštaba poziva na ostavku, nisu u ovoj zemlji bile ni zamislive pre samo 8 godina.
.................................................................................
Beleške na margini
Ovaj tekst bi verovatno bio objavljen bar dva sata ranije da se nisam zadržao ispred TV-a. Pomenuti Džengiz Čandar je u svojoj emisiji na CNN-Turk razgovarao sa Jasemin Čongar, urednicom Tarafa, Mehemetom Baransuom, novinarom (klinac pred kojim je sjajna karijera, ako preživi, ne znam da li ima preko 30) on je taj kome neko iz armije dostavlja ta dokumenta i još jedan mladi novinar kome nisam zapamtio ime, a koji takođe radi na priči o Malju, pokrivajući onaj audio materijal.
Elem, ušao sam u sobu baš u momentu kada je Čengiz pitao Jasemin o ovim spiskovima novinara. Kaže, pa neki sa tog spiska ne pišu ništa o politici ima ih tamo koji pišu samo o hrani. Neki su totalno nepoznata imena (rekoh li?). Naravno svi su skočili na vas zbog objavljivanja to spiska. Jasno mi je da je to originalan spisak da ga vi niste frizirali, ali da li je odluka o objavljivanju ispravna?
Jasemin je rekla da je fakat da za gomilu imena nikad čula i da je fakat da ima i onih koji se bave isključivo gastronomskim novinarstvom, međutim, to jeste spisak koji je sastavila pučistička hunta. Puč je kriminalno delo. Novinari sa spiska ne bi trebali da budu ljuti na nas, nismo mi adresa kojoj treba da se obrate, nego lepo da pitaju armiju kojim pravom ih je uvrstila u svoje saučesnike. Makar na sudu. Mi smo im na neki način napravili uslugu.
Na pitanje da li su svi ti planovi alke istog lanca, Jasemin je odgovorila da se neka generalska imena pominju kako u Malju (2003), tako i u Kavezu (2009), tako da postoji pučistički kontinuitet. [Podsećam Taraf je provalio planove, koje sam pominjao u mojim pisanijima: Plavuša, Mesečeva svetlost, Rukavice, novembra prošle godine Kavez, taze plan napravljen par meseci ranije i sad Malj.]
Na kraju je Čandar pitao, dobro dokle ćete ići sad sa ovim? Imate 5000 strana i gomilu audio fajlova, nećete valjda objaviti sve do poslednje rečenice? (smeh)
Ako nešto imamo u rukama ne sedimo na tome, glasio je kratak odgovor. (u jednom drugom intervjuu sa Jasemin sam pročitao da kad je Taraf provaljivao neke ranije planove pučeve, neke kolege iz drguih novina su joj rekle da su i oni dobili taj materijal, ali su eto malo razmišljali da li da objave ili ne... )