(Salzburg, 27. 1. 1756. – Beč, 5. 12. 1791.)
Kompozitor čije su prve kompozicije izdane kad je imao tek 8 godina, klavirist, violinist, orguljaš, violist, dirigent, vjerni sin, muž, otac, preljubnik, nastavnik, organizator, inovator, praktičar, luđak, zanesenjak, komičar, ljubitelj biljara, putnik (London, Pariz, Rim, Prag, Bologna…), vječiti učenik ili jednostavnije – čudo od djeteta.
Ovaj dječak će nas sve poslati u zaborav (J. A. Hasse, njemački kompozitor)
Autor velikog broja simfonija, koncerata za klavir, violinu, flautu, klarinet… sonata, opera, komornih djela: dua, tria, kvarteta, kvinteta, fantazija, menueta, koncertnih arija i još koječega, za sebe je, očekivano, tvrdio da samo radi svoj posao.
Sve je već komponirano, treba samo zapisati.
Osim po muzičkim dostignućima Mozart je bio značajan i kao prvi slobodni umjetnik, današnjim jezikom freelancer. Na žalost, nije bio i prvi muzičar koji je od svog rada uspio preživjeti.
…ovo je posljednji put da vas molim za posudbu…
…idem održati jedan sat, to će mi donijeti nešto novaca…
Umro je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima:
Kao mogući uzroci smrti spominju se neimaština, glad, tuberkuloza, reuma, paraliza, streptokok, upala pluća ili infekcija bubrega. Dok neki kažu da ga je ubila sredina koja nije imala razumijevanja za njegov genij, drugi bez zadrške optužuju Mariju Tereziju.
Popularna je i teorija o kolegi i alkemičaru Salieriu koji je Mozartu podmetnuo otrov u piću. Ljubitelji zavjere idu dalje i tvrde da je dotični zapravo tajanstveni naručitelj nikad dovršenog Requiema.
Neću još dugo izdržati. Siguran sam da sam otrovan!
Zločesti, ljubomorni Antonio…jadni Wolfgang…
Zapitajmo se ipak kako je Salieri završio, što je radio na pogrebu, da li je zaista bio toliki licemjer, odnosno - kako to da su veliki štovatelji Mozarta, ponajprije Beethoven i Schubert, unatoč svemu, kod njega i dalje učili?
Druga teorija je vezana za jedno od najvećih Mozartovih djela, Čarobnu frulu, tzv. masonsku operu. Kako je Lorenzo da Ponte zbog skandala morao napustiti Austriju, ulogu libretiste je dobio Emanuel Schikaneder . Obojica su dobro poznavala masonski poredak – lako je moguće da je netko ipak otišao predaleko i na duhovit način prokazao do tada „tajno društvo“, u koje se navodno uvukao čitav politički vrh, uključujući i samog cara. Da li je Mozart htio nekome nešto poručiti ili je samo veličao ložu čiji je i sam bio član (uz svog oca i dobrog prijatelja Haydna), za sada ostaje neotkriveno. Dok autor libreta nastavlja život koliko toliko normalno, Mozart malo po malo gubi sve poslove, angažmane, zdravlje, dok na koncu nije izgubio život.
"Sve su to notorne laži i gluposti" - saznajemo iz izvora koji tvrde da je Mozart već bio toliko bolestan i slab da mu nije trebao nikakav otrov.
Jesam li ti rekao da Rekvijem pišem za sebe? (M, nekoliko sati prije smrti)
Teorija novijeg datuma kaže da tragovi žive u Mozartovom tijelu ne upućuju na otrov, već na lijek. Izgleda da je bolovao od sifilisa. Raskalašen život…nikoga ne bi trebale čuditi posljedice. Cijela stvar se navodno zataškava, ne bi li se sačuvao ugled slavnog kompozitora. Na žalost, od liječnika koji su bili zaduženi za ovaj slučaj nismo puno saznali, pošto su obojica smijenjena po Mozartovoj smrti i ubrzo im se gubi trag.
Osjećam okus smrti na jeziku, mirišem smrt…a tko će ostati pored Kostance…
Tog kišovitog 6. decembra, jedan od najvećih kompozitora pokopan je u masovnoj grobnici. Još jedna dilema: masonski običaj ili nemar i siromaštvo?
Možda se jednostavno istrošio. Toliko kompozicija, u tako kratkom vremenu, bilo bi gotovo nemoguće prepisati, a kamo li još osmisliti.
Ljudi nisu u pravu kad misle da moja djela dolaze sama od sebe. Uvjeravam vas da nitko nije posvetio toliko vremena i energije kompoziciji…
Što imamo danas?
Au bre, šta je ovo!? Klub mrzitelja Mocarta!?
Topcat, sve ih banuj, odmah!!!
Pravda za Mocarta!
(Crossover)
Svi su čuli za Mozarta, Turski marš, Malu noćnu muziku i g- mol simfoniju. Salzburg je profitirao na Mozart kuglama, Mozarteum misli da je na nivou Mozarta, Austrija se hvali čovjekom kojem nije priskočila u pomoć kad je najviše trebalo.
Sreća naša da je umro. Da je duže živio nitko od nas ne bi imao šta jesti…(lokalni kompozitor)
Iz visokih krugova dolaze komentari o "dosadnom Mozartu", "presviranim simfonijama" koje ne treba samo oživjeti, već jednostavno zamijeniti novim žanrom.
I kad je najozbiljniji, još uvijek je 18. stoljeće…(F. Nietzche, aludirajući na galantni stil)
Zanemarimo na tren što ćemo "novo" možda zaboraviti do izlaska iz koncertne dvorane, dok "staro" na neki način opstaje već dugi niz godina: je li moguće da je upravo zbog specifičnog stila, čistoće, naizgled jednostavnosti i lepršavosti, koju povremeno gradi vrlo kompliciran slog, Mozarta iznimno teško svirati?
…ne zanimaju me nikakve pohvale ni cenzure dok nisu vidjeli ili čuli cijelo djelo. Slijedim vlastiti sud i osjećaj.
Ovakav talent se neće pojaviti slijedećih 100 godina…(J. Haydn)
Ne možemo očajavati nad čovječanstvom znajući da je Mozart bio čovjek. (A. Einstein)