Život

Olga u zemlji snova

Ivana Knežević RSS / 30.01.2010. u 18:05

Ne sećam se kako me je Olga pronašla, ili je to bio slučaj koji je doveo do mene jednog jesenjeg dana, ali nije bilo sumnje da nije nasumice lutala; ne verujem da je u nizu godina pre i nakon tog susreta ona išta radila nasumice. Ne, sve je na njoj imalo svrhu. Lepa Ukrajinka, sitne građe i teatralne fizikalnosti, Olga je bila obeležena dubokom potrebom da uspe. Dizajner mode, imala je ime za svoju opsesiju i bila je uporna kao što to ljudi koji se dokazuju sebi, generacijama svojih predaka ili finansijerima umeju da budu: do poslednjeg atoma energije, i svoje i tuđe. Možda je bila previše gladna pa nije odmah spazila da ja nisam prava osoba za nju i njene potrebe, ali Olga to nije pokazala. Ona je došla kod mene, i u ovaj grad i državu, da pronađe sponzore za svoj projekat, i nije dopuštala da iko ostane neproveren. U Torontu je uskoro počinjala Nedelja Mode u kojoj je ona učestvovala, i ako nisam mogla da joj dam donaciju u parama sigurno sam mogla da pomognem na neki drugi način. Olga je već bila upućena u tajne sastojke uspeha, kao da 'ne' nije prihvatljiv odgovor, a možda je za to znala pre nego što je stigla ovde. Svejedno je bila dah svežine u mom svetu mirne rezignacije.

Zbog Olge sam jedne srede popodne došla u tek nedavno otvoreni noćni klub sa vrlo deskriptivnim imenom „Schmooze", kome je isto tako bila neophodna promocija, jer je samo do kraja kratke ulice na kojoj je stajao bilo bar jos desetak sličnih njemu,  a u rasponu od nekoliko ulica nije im se znao broj. Svi smo mi pomagali jedni druge, to je bilo staro pravilo koliko i svet, ali je neko ipak platio piće i materijale i sve što Olga nije uspela da dobije za džabe, i nisam znala ko. Nisam pitala.

Napolju je bilo hladno, a u klubu ne samo što nije bilo grejanja već su dodatno i hladili. Praznim prostorom su se pojedinci kretali sa svrhom, ja nisam imala šta da radim i bilo je neprijatno hladno. Ljubazni barmen me je nudio pićem s vremena na vreme, ali nisu imali ništa toplo, kao supu, na primer. Olga jedva dotiče pod u neprekidnim preletima sa jednog kraja velike dvorane na drugi. Mlade devojke su pristigle i neverovatno su mršave izbliza. Izgleda da znaju šta rade - nagurale su se u jednu sobicu, preskaču jedna drugu, presvlače se, prate svoja imena i nalepnice na odeći koja ih čeka uredno poređana, čavrljaju i ne izgleda kao da će se srušiti od slabosti, ali im je koža naježena od zime.

Olga mi svakim minutom sve više prirasta za srce. Nasmejana, kreće se takvom brzinom da je napor samo pratiti je pogledom. Pegla još jedan rukav, daje uputstva manekenkama, proverava svetlo i ton, zahteva da sve bude baš onako kako je zamislila, i svuda stiže kao gumeni oktopus žuto-belo-ružičast i...strašno podseća na nekoga. Oko piste su poređane stolice sa obe strane, prvi redovi za medije, jasno označeni odakle su. Olga je rekla da su svi potvrdili da dolaze. Neke druge devojke, vrlo slične onim prvim, rade za barovima sa golim leđima i u prekratkim majicama završavaju poslednje pripreme pred dolazak modne gomile.

Gosti su počeli da pristižu oko pola sedam. Svakog dana u toku te nedelje odvijale su se revije po gradu na različitim lokacijama, veliki broj njih ide na sve što mogu da postignu, ili ih zanima. Ovde su gosti uglavnom iz Istočne Evrope - Olga je pozvala sve ljude koje zna, bar još toliko onih koje ne zna. Znam da je očekivala više ljudi. Show kasni sa početkom i od medija se niko nije pojavio. Žao mi je, ne truda koji je uložila već koliko je srca stavila u sve ovo - to mi je poznato. I u tom trenutku shvatim na koga me Olga podseća. Na onu koju svakog dana pogledam u ogledalu i poželim joj dobro jutro. Vizije, ideje, ambicije, istrajnost...sve sam već videla, samo na Olgi one bolje stoje.

Još uvek sam tražila zgodno mesto kad je revija započela senzualnim aktom modernog baleta. Naslonila sam se po strani na jedan korintski stub ili neku sličnu imitaciju sa pozlaćenim ornamentima (iako je meni svaki stub korintski). Iza mene je neočekivano jedna crnkinja moćnog glasa i figure započela sa nekom pesmom o samopoštovanju, reflektor se uperio prema njoj i uhvatio me u snopu svetla od 15 hiljada vati kao životinju na autoputu. Zaslepljena ne vidim gde bih mogla da se sklonim, i zabrinuta da ću se saplesti i pokvariti ceo performans ostala sam tu gde sam bila, okrenuta profilom da ne oslepim gledam u pod, znojeći se od nelagodnosti i zaklanjajući crnkinju kao nevešto ilustrovan paravan.

Na kraju pesme ugasilo se svetlo i devojke su počele da izlaze na pistu jedna za drugom, u visokim štiklama, sa umetnički raščupanim kosama, šminkom, u suknjama, pantalonama, haljinama...- i sve je izgledalo jako dobro. A Olga je čuvala najbolje za kraj. Pojavile su se trudnice, lepe, blistave, starije od onih izgladnelih devojčica na početku, vrlo pažljive sa linijama i novim oblikom koji raste, hodale su samouvereno u modelima koje je Olga kreirala sa ciljem da priušti trudnicama komforni glamur. I za sam kraj - večernja haljina, crna, od rategljivog materijala, do poda, i prekrivenih ruku, a na sredini jedan veliki izrezani krug kroz koji je smelo štrčao jedan veliki, okrugli, beli stomak, u 8-om mesecu trudnoće! Bilo je to i lepo i seksi, i Olga je na kraju izašla i sama na pistu u društvu svojih manekenki, minijaturna među njima, blistavo srećna na kraju jednog tako velikog poduhvata koji je izgurala sama jer je samo to bilo više nego dovoljno da otkači teško sidro realnosti i prenese je preko  mora razočarenja i neostvarenih očekivanja pravo u spotlight. I on joj je dobro stajao.

Olgu nikada više nisam videla. Čula sam o njoj kroz par ljudi koje je upoznala kao što je i mene - ona je njih našla. Ne znam gde je sada; u ovom gradu neki ljudi ostanu, neki nestanu a neki odu dalje. Visoka koncentracija snova visi nad gradom kao izmaglica ili teški oblak zagađenja, samo se to ovde reguliše. Za svoje snove se svako pobrine sam - sačuva, skine, sakrije ili baci u hodu i utopi se u masu drugih ljudi.



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:06 30.01.2010

Post scriptum

Nema ničega, prazna priča, ova o Olgi, ni zalogaj u njoj. Možda je to stoga što mi se Olga nije dopala kad sam je srela. O Olgi sam pisala još tada kad sam je upoznala. Priča ni tada nije valjala. Ali vredelo je napisati nešto. Sada, danas, 30. januara razumem zašto – zbog kraja. Zbog utapanja u masu. Svi se utapamo u masu. To nije loše, ili dobro, prosto jeste. Zar bi valjalo biti bez mase. Ništa ne postoji van ili bez mase, svi koji se zavaravaju oprečnim mislima ne znaju šta je masa. A zašto mi se Olga nije dopala – to ne pamtim. Možda je bila previše gladna. Takvi ljudi ne biraju šta će pojesti, ili koga. U masi će se takva jedna glad možda zasititi, možda neće, ali niko neće brojati žrtve. Tête-à-tête Olga bi me progutala i to bez žvakanja. U masi je to možda uradila nekom drugom.

Zadovoljna sam da nisam završila u Olginom stomaku. Da nisam već poznavala unutrašnje strane drugih stomaka do tada možda bi mi se više dopala, nije bila bez šarma, a i ličila je na mene u principu koji ništa ne vredi, onom istom za koji važi pravilo da ništa ne vredi, samo razmišljam kako je vredelo doći do ove distance i vežbati usnama oblike tako finih slova: ‘n-e’.

mikele9 mikele9 18:39 30.01.2010

Prvi

Za svoje snove se svako pobrine sam - sačuva, skine, sakrije ili baci u hodu i utopi se u masu drugih ljudi.

A kada ostaneš bez snova? Šta da čuvaš, skineš, sakriješ ili baciš u hodu, kada si očajan jer NADA (snovi) ne stanuje više ovde, kada nikoga oko tebe nema, kada te ljudska pustinja polako ali neumitno prekriva nanosima peska nepostojanja....Eh, La vita e bella!
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:50 30.01.2010

Re: Prvi

mikele9
A kada ostaneš bez snova? Šta da čuvaš, skineš, sakriješ ili baciš u hodu, kada si očajan jer NADA (snovi) ne stanuje više ovde, kada nikoga oko tebe nema, kada te ljudska pustinja polako ali neumitno prekriva nanosima peska nepostojanja....Eh, La vita e bella!


Ne znam, mikele. Najbolje je ne saznati. Ja sam cesto puta za kukavicka resenja.

Ljudi koje jedva poznajem mi se cesto obrate sa pricom/potrebom da nesto podele. I ta potreba je pitanje trazenja pomoci, toliko je jasno i laiku kao ja. To je znak nade. To je dobra stvar.
La vita e bella, i tu ne mozemo nista ni vise ni manje od toga.
mikele9 mikele9 19:00 30.01.2010

Re: Prvi

Ja sam cesto puta za kukavicka resenja.

I ja ako treba: Trenutno sam za bilo kakvo rešenje, samo neka je rešenje. Žestoko je ali je puka istina da ponekad nema rešenja, odnosno uvek ima ali po pravilu vuče ka samodestrukciji (pažljivo biran izraz).
Ma, izvini, mračim.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:20 30.01.2010

Re: Prvi

Ne mracis, bez brige

mikele9
sam za bilo kakvo rešenje, samo neka je rešenje. Žestoko je ali je puka istina da ponekad nema rešenja, odnosno uvek ima ali po pravilu vuče ka samodestrukciji...


Istina je i da unistavamo sebe, ili nas nesto drugo unistava i da se nikad ne pomerimo sa stolice. A samodestrukcija pogresnih izbora je najkraci put do...pa, do losih mesta - bila, puno puta.

Ni resenja nisu nista vise do samo jedna od mnogih precica.

I ja mracim

Izbegavam da dajem savete ljudima koje ne znam, ne zato sto cu dati glup savet nego se ja uvek osecam glupo. Sve je ipak subjektivno.
Nazovimo onda ovo 'misljenjem': izmedju biohemije (raznih faktora u organizmu koji menjaju raspolozenje pa i snove) i hodanja, osim u prisustvu nekih ozbiljnijih patologija, nedostatak snova ce se resiti sam od sebe. Kretati se je velika potreba ljudskog organizma. Resenja vise treba traziti bukvalno, fizicki, nego oslanjanjem iskljucivo na mozganje.
Ljudi ne izlaze na ulice bez ikakve druge svrhe osim hodanja. Ne dovoljno cesto, ne redovno, i ne dovoljno.

Eto, a mozda cu ovo obrisati za koji minut
ivana23 ivana23 19:38 30.01.2010

Re: Prvi

Eto, a mozda cu ovo obrisati za koji minut

Nemoj

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:48 30.01.2010

Re: Prvi

mikele9 mikele9 22:29 30.01.2010

Draga Ivana

Izbegavam da dajem savete ljudima koje ne znam, ne zato sto cu dati glup savet nego se ja uvek osecam glupo. Sve je ipak subjektivno.

Odavno sam napisao (prvi put) a i provlačilo se kroz nekoliko komentara na blogu da je: "Lakše davati savete nego srediti sopstvenu stolicu."
SUBJEKTIVNO je naslov mog private bloga!
Pozdrav
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:39 30.01.2010

Re: Draga Ivana

Hvala na velikodusnosti, mikele. Nepromisljeno i subjektivno, impulsivno. Poriv da pruzim ruku nikad ne izostane.

Steta je da je taj prvi blog prosao neuocen, kao i mnogi drugi ovde. Cudno je to sa glasom i ko ga cuje...

Subjektivno je jedino sto i ja poznajem.

Lep pozdrav,

hajkula1 hajkula1 21:04 30.01.2010

Pokusavam

da nalepim komentar, vec nekoliko puta mi pokazuje gresku na stranici. Pokusavacu i dalje.

Masta, snovi, otudjenje, neprolazne vrednosti i prolaznost...
Smisao zivota, realnost... Bliske su mi teme i nacin kako o tome pises.
,,Isuvise gladne oci,, kao prozori loseg karaktera, i meni su odbojne.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:28 30.01.2010

Re: Pokusavam

hajkula1
da nalepim komentar, vec nekoliko puta mi pokazuje gresku na stranici. Pokusavacu i dalje.


Ovo me je dirnulo neocekivano. Hvala.

Ostatak... mislim da je bliskost ovakve vrste jedna od najlepsih stvari koju mozemo dati ili dobiti jedni od drugih. Efemerna mozda, ali svejedno vrlo stvarna. Mocna stvar u savremenom svetu ogromnih razlika i razdaljina.
miloradkakmar miloradkakmar 21:35 30.01.2010

Pišeš

o sebi, o jednom trenutku, zametnutom , koji se Olginom pojavom otvorio.
Na tebi je da li će biti i zatvoren.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:57 30.01.2010

Re: Pišeš

miloradkakmar
o sebi, o jednom trenutku, zametnutom , koji se Olginom pojavom otvorio.
Na tebi je da li će biti i zatvoren.


Iz te perspektive...da, to je tacno. Otvaranje trenutaka, ili ih ostaviti zatvorenim.
Ja sam sklona otvaranju, rekla bih.

Hvala, milorade. Uvek se zamislim.
muaddib92 muaddib92 22:08 30.01.2010

The Hunger (I)

Понекад је веома тешко рећи Н-Е, поготову ако би да ти се напије крви..

Ivana Knežević Ivana Knežević 22:37 30.01.2010

Re: The Hunger (I)

Uh, a ja imam jednu mocnu, svezu asocijaciju uz ovu pesmu, daleko bolju
Pre par dana bila na koncertu Nouvelle Vague i dve devojke - the frontpieces and eye candy - su bile tako mocno, apsolutno, neverovatno seksi... mora da je to francuska stvar. I jedna je na kraju pevala 'Bela Lugosi's Dead' - fantasticna je bila. Ma neopisive su bile zaista - slobodne, spontane, opustene, dve Amazonke koje su bacale cipele s nogu i chini na publiku da ko zna sta urade sa njom na kraju.... daleko, daleko bolje od nezasitih tipova kojima nema pomoci.
muaddib92 muaddib92 22:38 30.01.2010

The Hunger (II)

.. а још је теже рерћи Н-Е када је у питању глад за сексом:

A virile, young Italian gentleman was relaxing at his favorite bar in Rome, when he managed to attract a spectacular young blonde. Things progressed to the point where he invited her back to his apartment, and after some small talk, they retired to his bedroom and made love.

After a pleasant interlude, he asked with a smile, "So...you finish?" She paused for a second, frowned, and replied,"No."

Surprised, the young man reached for her and the lovemaking resumed. This time she thrashes about wildly and there are screams of passion. The love making ends, and again, the young man smiles, And again he asks, "You finish?" And again, after a short pause, she returns his smile, cuddles closer to him, and softly says, "No."

Stunned, but damned if this woman is going to out last him, the young man reaches for the woman again. Using the last of his strength, he barely manages it, but they climax simultaneously, screaming, bucking, clawing and ripping the bed sheets. The exhausted man falls onto his back, gasping. Barely able to turn his head, he looks into her eyes, smiles proudly, and asks again, "You finish?" Barely able to speak, she whispers in his ear, "No! I Norwegian."

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:47 30.01.2010

Re: The Hunger (II)

Tu je najbolje ne pricati, izgleda
Mada, ova primena rec'ce 'no' je imala nekog smisla
muaddib92 muaddib92 23:54 30.01.2010

Re: The Hunger (II)

Mada, ova primena rec'ce 'no' je imala nekog smisla


Их, неког смисла: тросмисленог! Мало ли је
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:00 31.01.2010

Re: The Hunger (II)

Nikako nije malo. Plus smeh, pa obilazak sveta...citave nove dimenzije su se tu smestile
background noise background noise 15:54 31.01.2010

Umesto o Gloriji na latinskom

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:08 31.01.2010

Re: Umesto o Gloriji na latinskom

Glorija je moje omiljeno ime, bn. Iako to nisi mogao da znas.
Hvala!
mirelarado mirelarado 16:12 31.01.2010

Re: Umesto o Gloriji na latinskom

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:27 31.01.2010

Re: Umesto o Gloriji na latinskom

Glorija je jedna i svacija, neprevazidjena, draga mirela

background noise background noise 17:29 31.01.2010

Re: Umesto o Gloriji na latinskom

Glorija je moje omiljeno ime, bn. Iako to nisi mogao da znas.


Sve mi znamo . . . to sto ti nisi paranoik ne znaci da te ne pratimo

Malo o uspehu i slavi:

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:51 31.01.2010

Re: Umesto o Gloriji na latinskom

background noise
...to sto ti nisi paranoik ne znaci da te ne pratimo


Hm, stvarno nisam paranoik. Plus lako zaboravljam... = svet je uvek nov

O uspehu i slavi... dobro, prihvata se. I ja im to isto zelim


Черевићан Черевићан 23:19 02.02.2010

зоо импресија

суров живот којег смо сведоци
слабићима баш шансу недаје
стога нема емоција - напред
пред проблемом никад се нестаје

схватило се , шема пара вреди
али ко све има једну бољку
док текст читам о госпођи Олги
не негрешим видим богомољку
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:31 03.02.2010

Re: зоо импресија

Nisam je poznavala dovoljno, dragi Cher. Ko zna sta sve ljude gura u jednom pravcu, ili drugom, trecem..
Moji utisci o njoj su bila ona mala upozorenja koja je dobro poslusati.

Drago mi je da ste opet tu.
jasnaz jasnaz 09:52 04.02.2010

ovo svakako nije ilustracija



ali je bilo neodoljivo.

: onima kojima je posvećeno.


Ivana Knežević Ivana Knežević 14:31 04.02.2010

Re: ovo svakako nije ilustracija

Bas jeste dobra ilustracija. Cak bih rekla da je velika steta da nema vise ilustracija na takvu temu


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana