Na početku moram da kažem dve stvari:
Ovaj blog sam neoprezno obećao stefanu tačka hauzeru - pri jednoj raspravi da li nam je potrebna NLB (jadranska ) liga , mada čoveka ne poznajem.. Ali , ja držim reč.
Tekst nije protiv stanovnika Beograda.Mnogo rođaka i prijatelja imam tamo.Možda će i moj brat, a kasnije i moji klinci da krenu u Glavni grad stomakom za hlebom da odsanjaju srpski san.
Ovo je samo moj osvrt na postojeće stanje.
Koliko klubova i u kojim sportovima imamo prvake države, a da nisu iz Beograda?
Vrlo malo.Tu i tamo bljesne poneko, više kao izuzetak koji će da potvrdi pravilo.Prošle sezone , od popularnijih sportova, mislim da je samo Radnički iz Kragujevca u odbojci uspeo da bude ispred
prestoničkih timova.Kolubara iz Lazarevca ( rukomet ) se ne računa jer je i to samo opština grada na dve reke.
Neću da pričam o severnoj Srbiji jer ne znam kako je tamo.
U centralnom i južnom delu zemlje, para nema.
Da bismo shvatili zašto je to tako moramo da pođemo od početka, tj. od politike.
Dakle, da bi gradovi i opštine mogli da finansiraju vrhunski sport moraju da imaju imovinu kojim mogu da raspolažu i kojom bi podizali svoje ekonomske kapacitete i uvećali izvore prihoda.To trenutno nije slučaj.
Milošević je 1995. godine ukinuo vlasništvo nad imovinom lokalnim samoupravama jer je to bio njegov način da se obračunava sa opozicijom koja ih je sve više osvajala.Neshvatljivo je, međutim, da ''demokratske'' vlasti za ovih deset godina nisu našle za shodno da to vrate u predhodno stanje.
Ukratko - prema sadašnjem stanju lokalne jedinice vlasti imaju vrlo nizak plafon zaduživanja, za razliku od centralne vlasti koja može da se zadužuje neograničeno. Lokalne jedinice vlasti ne mogu da emituju municipalne obveznice, jer to zakon ne dopušta, a ne mogu ni da uzimaju hipotekarne kredite, jer nemaju imovinu.Mi smo danas stanari u svojim kućama za čije korišćenje moramo da tražimo dozvolu od Republičke direkcije za imovinu.
Neki liberalni ekonomisti i skoro sva politička elita ( iz svog interesa ) olako krivicu za loše stanje u ''lokalu'' prebacuju na tamošnja rukovodstva i na viškove radnika u upravama i u komunalnim preduzećima.Oni nisu pali sa neba.
Privatizacije , uglavnom loše, nisu obavila ta rukovodstva na lokalu.Obavljala ih je agencija čije je sedište u Beogradu.Mi ovde nismo imali pojma ko je sve prao pare i u saradnji sa raznoraznim japijima sa tašnica i u skupim odelima sklapao dilove za ko zna čiji račun , čekajući pogodno vreme da nekom ozbiljnom igraču proda đuture zgrade i robove.Pošto niko ne želi da dođe u zemlju u kojoj vlast želi loše svom rođenom narodu , situacija se ozbiljno ukrutila.
Da ne pričam da od privatizovane firme niže od Save i Dunava lokalnoj samoupravi ostaje 5 ( pet )
% od cene po kojoj je prodata( iznat pomenutih reka ostaje 50 % ).
Pošto nema stranih investitora i novih radnih mesta, pošto su transferna sredstva zbog nekog višeg interesa smanjivana, lokalna rukovodstva su pošela da prave viškove i da zbrinjavaju ljude koji su ostali na ulicama ne svojom greškom.To je mnogima jedini način da od države iskamče neka sredstva – za plate zaposlenih.
Lako je ministru Dinkiću da kaže da su opštine same krive jer nemaju stručne ljude, neće da konkurišu za projekte koje on velikodušno nudi.Zašto bi se neko iz Bele Palanke vratio sa studija iz Beograda u svoje mesto kad je tamo prosek plata 13 000 dinara?I ne samo taj primer. Svako pametan gleda da se izvuče iz tih pustara kojih ima sve više.U Nišu od 300 000 ljudi radi samo 43 000 i to samo 5 000 u nekakvoj proizvodnji.Da, nije ovo socijalizam pa da neko nabavi posao.Ali kako da Niš privuče investitora kada nema osnovnih prerogativa za to?Nema ingerencije jer svaka Vlada gleda da u praksi dokaže izreku '' što južnije, to tužnije'' i da drži svoje podanike u vazalnom položaju.
Mi smo jedna razvijena feudalna Država je aforizam koji tačno odslikava naše stanje.
Znači stvorena je spirala iz koje nema izlaza.Unutrašnjost je sve siromašnija, ljudi odlaze tamo gde ima posla i gde je prosek plata veliki ( Novi Beograd – 50 000 din. ).Izdaci za novopridošle kojima treba komunalna infrastruktura se uvećavaju ( negativne eksternalije ) pa Glavnom gradu treba još sredstava – nažalost na račun onih kojih je sve manje i kojima ionako ne treba ništa.
To nije dobro ni za same stanovnike Beograda jer se stvaraju sve veće gužve u saobraćaju, za parama dolazi i veći kriminal, sa raznim došljacima dolaze i svakakve navike, tako da ja tamošnjem običnom svetu nimalo ne zavidim.Ipak, zbog socijalnog mira i zbog velikog rezervoara glasova tu se nekako stanje održava.
Ostatak Srbije ima depopulizaciju.Ako ustane cela Kuršumlija nikog nije briga.Em su daleko da dođu pred Vladu, em ih ima za dve ulice na Dorćolu.
Vrlo brzo će se graničiti Kosovo i Beograd.Već sada imamo inicijativu iz Aranđelovca da se pripoje Beogradu i da budu njegova opština kao , uostalom, Lazarevac, Obrenovac, Mladenovac...
Uskoro će to biti jedino rešenje Kragujevcu, Užicu, Vranju...
Pre neki dan je G17 + bez plusa, podneo nacrt zakona o javnoj svojini koji bi trebalo da promeni stanje i da lokalnim samoupravama dozvoli da gazduju svojim zemljištem i zgradama.Ako bude kao sa statističkim regionima – crno nam se piše.Naime, ta nakaradna regionalizacija je sprdnja sa logikom i zdravom pameću.
Zog svega toga je sport u unutrašnjosti takav kakav jeste.Prvaci države štrajkuju .
Muta Nikolić je jedva smirio igrače košarkaškog kluba, jedinog učesnika NLB lige iz '' uže Srbije'' , da ne urade isto.
U Nišu je prepun ''Čair'' kada dođu rukometna i vaterpolo reprezentacija.Ljudi vole sport i vole da ga gledaju.Čini se da im neko to uskraćuje.
Dokle bre?