Astronomija| Filozofija| Kultura| Ljubav| Reč i slika| Religija| Umetnost

MESEČEVE ĆERKE

Biljana Cincarević RSS / 31.01.2010. u 01:22


(Esej o sopstvenoj poetici umetničog stvaralaštva, kao deo Magistarskog rada iz zidnog slikarstva, na temu Alegorija)

U razmišljanju kako bih mogla opisati i predstaviti sopstevnu poetiku, prvo mi pada na um da je to ipak prilično teško za slikara koji se isključivo vizeulno izražava. Međutim u ovom izazovu i razmišljanjima o predstavljanju sopstvenog sveta, inspiracije i tematike koja me je vodila u svom umetničkom stvaralaštvu, sigurno moram zaći i u onaj intimni, psihološki deo sopstvenog bića, kako bih objasnila odakle potiču odrđeni motivi i porivi u mom stvaralaštvu.
Od samog početka kada sam uzela kredu u ruke, kao mala, crtala sam figuraciju. Tačnije da se izrazim dečijim jezikom, crtala sam 'lepe tete u mini suknjama' po betonu trotoara ispred svoje kuće. Do dan danas je ostalo tako. Figurativno slikarstovo je glavna tema mog stvaralaštva.
Umetnicima kroz vekove je žena bila jedna od glavnih i nepresušnih inspiracija. Žena je fizičko- estetski vrednija od muškarca. Njena koža je mekša, finijih oblina i ljupkijeg izraza lica. Mekšeg i melodičnijeg glasa, lakog i gracioznijeg hoda i pokreta. A čovek po svojoj prirodi je uvek težio ka lepoti, stoga je bilo prirodno da će slikati žene kao odu lepoti ljudskih bića.
Ni mene ova tema nije zaobišla. Posmatrajući žene iz savremene perspektive, ja beležim kao biograf vreme u kome živim. Savremeni ideal ženske lepote je samosvesna, mršava i visoka, jaka i sposobna, neovisna od muškarca, ne ranjiva, ponekad agresivno erotična, neukrotiva, možda osvetoljubiva, samohrana majka, poslovna žena, obrazovana i energična. Smeštena u amijente u kojima se razonodi, relaksira, zabavlja. Ni malo nalik na krotke, bogobojazne i ponizne žene u senci svojih muževa, očeva, braće kao u predhodnim vekovima. Moj poriv da oslobodim žene koje slikam, polazi od prvog čina u ljudskoj istoriji – Prvog Greha. Naime u prvoj biblijskoj knjizi Postanje nailazimo na priču o Adamu i Evi. ˝Gospod Bog reče: Nije dobro da je čovek sam. Načiniću mu pomoćnika njemu slična˝ (Postanje 2:18). Ovde nailazimo da je Eva storena samo kao pomoćnik, za Adamovu korist, jer 'nije dobro da je čovek sam'. Da li je to naša ženska svrha? ..
Dalje kada čitamo nailazimo na priču o Prvom Grehu i osudu. Evu je kaznio teškim porođajnim mukama, krvarenjem svakog meseca, nikakva prava neće imati jer će muž nad njom biti gospodar, pre njega otac i brat. A Adama je osudio rečima : ¨U znoju lica svoga ješćeš hleba¨ Što je značilo da će se pomučiti da zaradi za život! (Postanje 3:16-19) I te zapisane reči su vekovima ženama donosile status jednak robovima.
Stoga žene na mojim slikama nisu pod teretom tog greha, stavljam ih izvan toga. Stil slikanja je u početku bio dekorativno popartistički, kasnije se površine pročišćene od dekorativnih elemenata i žene se oslobađaju u ritmu svojih impulsa. Realistički popularan pristup, iz razloga što je ovo vek kada žene mogu biti slobodne od civilizacijskog tereta Prvog Greha. Sada, realnost, ogoljena istina.

Postoji još jedna tema kojoj se povremeno vraćam, to je Kosmos. Moj diplomski rad na kraju studija je upravo bio na temu Kosmosa. Kosmos ili Svemir za moj lični senzibilitet predstavljaju slobodu ili večnost. Beskonačni prostor i dimenzije, razorne i zapanjujuće enegrije koje vladaju njime, nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Svetlosti bezbrojnih zvezda i galaksija koje zaslepljuju svojim sjajem ili blago trepere iz neshvaćenih daljina, čine da ih moj slikarski poriv beleži, naslika, kako bi mi bili bliži, stalno pored mene, na dohvat ruke, hraneći moju dušu tom slobodom i večnošću. Nemamo prilike da gledamo taj svemir kad želimo, noćno nebo nije uvek vedro, naročito u gradu, da bi nam pružilo zadovoljsvo zezdane panorame. Stoga moja unutrašnja potreba za beskrajnim metafizičkim prostranstvima me iznova goni i pobuđuje glad za slobodom i snagom koju pronalazim u tom Kosmosu. Nisam se vodila za mitološkim predstavama Kosmosa, jer pronalazim da nauka ima prvenstvo nad mitologijom, te se u mojim predstavama ne nalaze mitološkim viđenjima svemira. Moj svemir je čist i plav, sa treperavim svetlima zvezdi, sazvežđa i vrlozima galaksija.

Jedan od stanovnika svemira jeste naš prvi i najbliži sused, satelit Mesec. S obzirom na njegovu blizinu i nevidljiv ali osetan uticaj koji ima na ljude, naročito žene kako neki kažu, imala sam potrebu da i njega utkam u svoju slikarsku poetiku. Mnoge mistične knjige, religiozne, zodijačke i naučne su objašnjavale ljudima Mesec. Mesec me prati takođe i u horoskopskom delu moje ličnosti. On simboliše emotivnost, stidljivost, melanholiju, mističnost, žensku stranu ličnosti, prati ženski mesečni ciklus, promenljivog je oblika kojeg mi vidimo, kao i ženska ćud kako bi govorili u ranijim vekovima. Nalazi se zajedno sa mirjadama zvezda, planeta, satelita i drugih kosmičkih tela na noćnom nebu koga ljudi od svog postanka posmatraju i čini deo beskrajnog nedokučivog Kosmosa. Ljudima je kosmos oduvek pa i danas kada ga uz pomoć tehnologije mogu sagledavati kao nikada pre, predstavljao i predstavlja ogromno moćno prostranstvo, nedokučivost, složenost. U njemu se nalaze ogromne moći kakve u svojoj svesti čovek tek pokušava da shvati. U njemu je zapisana istorija kako njega samog, tako i naša sopstvena. Zato su ljudi oduvek gledali u njega i pokušavali da odgonetnu sopstvenu sudbinu.

Dakle, ženska figuracija, Svemir i Mesec, su se stopili u jedno na mojim slikama. I rodile su se Mesečeve ćerke.
Personifikacija u svojoj defeniciji kaže da je to 'poosobljenje, utelovljenje, oličenje predočavanje apstraktnog pojma, ideje ili bezlične stvari u liku osobe, najčešće čoveka/žene ili boga. Personifikovati znači nešto bezlično učiniti ličnim.'
Upravo su tako utelovljene. Tanane, snene, nežne kao mesečevo svetlo u noći, nedokučive kao beskraj svemira, lepe kao voljene kćeri, postojane i visoke kao zvezdano nebo u bistrim noćima, stoje mirno odišući devičanski netaknutom lepotom i snagom. Kao ženska božanstva. Simboli femine. Bezgrešne, izazivajući strahopoštovanje, izvan domašaja ropstva bilo kakvom grehu. Pretočene u sliku. U Vitraž koga oplođuje svetlost, oživljavajući ih sa svakim novim danom rađanjem sunca koji svojim zracima prodire u njih. Rađajući nama zadovoljsvo i duhovnu hranu kakvu samo umetnost može podariti.

ZAKLJUČAK


Moja radoznala priroda me je mnogo puta u životu nosila u razne situacije, krugove društva, poslove, daleke puteve i razna druga istraživanja, duhovna i telesna. Zahvaljujući toj mojoj radoznaloj prirodi imam iskustvo, koje će jednog dana (nadam se) podariti mi mudrost koja će ispunjavati moju dušu.
Iz tog razloga sam izabrala vitraž kao tehniku kojoj ću se posvetvetiti u svom magistarskom radu, jer nisam imala prilike da se posvetim izradi viraža ranije.
Vitraž bez svetlosti ne postoji. A mene svetlost ispunjava strahopoštovanjem. Svetlost je opozit tami, svetlost daje život. Sinonim je za duhono prosvetljenje i univerzalno dobro. Kroz vitraž tu svetlost sprovodimo direktno kroz oko posmatrača u njegovu percepciju do njegove duše.
Takođe mi je bio izazov spojiti moju ličnu umetničko stvaralačku poetiku i vitraž.
U toku mog istraživanja i razmišljanja na temu viraža, zapazila sam da u današnjem modernom svetu, vitraž na žalost nema taj efekat zapanjujućeg božanskog kao u Srednjem veku. Razlog tome je prevelika zatrpanost i dostupnost društva raznim informacijama koje nas bombarduju sa raznih strana. Kao kod slika 'Bombardovanje očnog živca' tako i danas svet advetajzinga sa svih strana nas bombarduje velikom količinom šljaštećih, šarenih i agresivnih reklama u širokom spektru boja. U Srednjem veku takav ambijent nije postojao, to šarenilo boje se moglo samo naći na ponekim umetničkim delima. Vitraži su bili neponovlivo svetlosno iskustvo u boji koji su opčinjivali tadašnji svet. Stoga je danas izazov napraviti i postaviti vitraž u ambijentu, u kojem prolaznici i posmatrači neće biti ravnodušni, prolazeći pored još jednog 'šarenila'. Naravno teško da se danas može ponoviti iskustvo iz Srednjeg veka posmatrajući savremene vitraže u savremenom ambijentu Prvobitni ambijent kada su vitraži nastali, su bile visoke i mračne katedrale, gde je zapanjujuće lepa, obojena i topla svetlost dolazila preko vitražnog stakla. Da bi danas imali makar deo tog lepog osećaja koji proizvodi vitraž, morao bi se postaviti u ambijentu koga okružuje smirenost kolorita, svetlosni kontrasti i arhitektonski stil u kome možemo uklopiti vitraž. Sa obzirom da je vrlo teško naći idealan ambijent gde bi kolorit vitraža bio jedini i dominantni, taj efekat danas može se izvesti pažljivim arhitektonskim planiranjem gde bi se velika pažnja posvetila vitražu. Okolnosti su takve da nema mnogo prilika za takvim planiranjem vitraža. U današnjem globalističkom materijalnom svetu, za sofisticirani vitraž se ljudi usled ne znanja ili drugih materijalnih situacija , ne opredeljuju za njega. A kada se odluče, obično se uklapaju u već formirani arhitektonsko stilski izgrađeni objekat. Stoga, da bi uskladili jedno krhko, svetlosno umetničko delo, moramo uzeti u obzir okolnosti mesta gde postavljamo vitraž, a to su ambijent, poručilac, namena prostora, okolina itd. Skica slike za vitraž do kojeg sam došla je rezultat mog istraživanje alegorije, figuracije i ne figuracije koju je moj mentor profesor Slobodan Đuričković sa velikim strpljenjem i usmeravanjem 'izvukao' iz mene. Zahvaljujem se profesoru na strpljenju i tom neophodnom usmeravanju.

 

 

Mesečeve ćerke u gradu/skica
Mesečeve ćerke u gradu/skica
 Mesec i njegove ćerke/skica
Mesec i njegove ćerke/skica

 

 

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 01:26 31.01.2010

Prvi

naslov je divan.
antonacci antonacci 02:04 31.01.2010

Re: Prvi

miloradkakmar
naslov je divan.


Mene podseća na neku bajku... zvuči kao nešto što bi napisala Grozdana Olujić.
dragoljub92 dragoljub92 02:04 31.01.2010

Re: Prvi

miloradkakmar
naslov je divan.

tema teška pa ću da ostavim za sutra
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:19 31.01.2010

Re: Prvi

antonacci
... zvuči kao nešto što bi napisala Grozdana Olujić.

Заиста!
zeks92 zeks92 11:02 31.01.2010

umetnost je ...

... kada zvecka "ona stvar".
Biljana Cincarević Biljana Cincarević 11:38 31.01.2010

Re: umetnost je ...

..lepota je u ocima posmatraca..
zeks92 zeks92 12:32 31.01.2010

lepota je ...

Biljana Cincarević
..lepota je u ocima posmatraca..

... iza ochiju, izmedju ushiju, u nama : kada nesto lepo osetimo, kada nesto lepo osecamo.
mirelarado mirelarado 13:19 31.01.2010

Музичка асоцијација

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana