Veliki su oni ljudi i oni narodi koji čuvaju svoj ponos ali imaju i moralnu snagu da se izvine za stid i sramotu koja je učinjena u njihovo ime, pa i da se izvine kad lično nešto pogreše.
Nedavno se patrijarh srpski gospodin Irinej izvinio za jednu neopreznu, pogrešno interpretiranu, ili šta god bilo, ali neprijatnu izjavu. Ako jedna takva veličina može da se izvine, onda je neshvatljivo ovo natezanje oko deklaracije o Srebrenici, jer se ne radi o samoj deklaraciji već odnosu prema onome šta je učinjeno i politici koja je do toga dovela.
Iako Deklaracija ne znači nikakvo poniženje, izvinjenje već samo konstataciju da ne prihvatamo kolektivnu krivicu i da osuđujemo zločin, to se koristi za iskazivanje visoke patriotske svesti i odbrane srpskih nacionalnih interesa.
Kada bih se ja pitao deklaracija o Srebrenici bi imala kratak tekst:«Srbija osuđuje tamo počinjeni genocid/zločin i one koji su ga počinili i sa indignacijom odbija i odlučno će se u svakoj prilici suprostaviti svakoj incinuaciji o kolektivnoj krivici srpskog naroda. Srbija ne smatra ni jedan narod kolektivnim zločincem i ne dozvoljava da se takva kvalifikacija pripisuje srpskom narodu. Zahtevaćemo i od međunarodnih institucija da se takvo ponašanje kvalifikuje i sankcioniše kao raspirivanje nacionalne i verske mržnje.”
Očito je da neke stranke koriste svaku priliku da se nacrtaju u medije jer se osećaju zapostavljenim u biračkom telu. E pa onda hajde malo da se pokrene inicijativa za referendum o tome da li bi smo ili ne bi li smo u NATO, pa sada malo moralisanja o žrtvama, pa nacionalni ponos, pa nemoralna sadašnja vlast i, važno je da nas ima u medijima.
Naš balkanski mentalitet radije tera inat,a izvinjenje drugog smatra kao poniženje i svoju pobedu umesto kao moralan i civilizacijski čin.Takvi i ne smatraju shodnim da se trebaju bilo kome za bilo šta izvinjavati ali bi da se njima svi izvinjavaju. Da i to funkcioniše na principu spojenih sudova dovoljno ilustruje i činjenica da i na drugoj strani postoje ljudi kojima izvinjenje ne pada na pamet. Naprotiv, poruka koju zvaničnoj Srbiji šalju Haris Silajdžić i njegovi medijski & ini pobočnici , kao što napisa onaj čovek napisa ovde otprilike glasi “ Možete usvojiti rezoluciju kakvu hoćete, možete se izviniti deset puta, možete pružiti ruku stotinu puta, možete hiljadu puta osuditi zločin, možete milion puta pokazati da ste promijenili politiku, nikada vam vjerovati nećemo.” “Isti ljudi što su skloni tezi da Turska nad Armencima nije počinila genocid jer, zaboga, u drugoj deceniji dvadesetog stoljeća nije postojala ni riječ genocid, tvorci su teze o deset srpskih genocida nad Bošnjacima. Isti ljudi koji tvrde da u Bosni prije kraja devetnaestog vijeka nije bilo ni Srba ni Hrvata jer, zaboga, u to vrijeme nacije nisu postojale na način na koji postoje danas, tvorci su teze o kontinuitetu bošnjačke nacije unazad osamsto godina, perioda u čijoj su se drugoj polovini srpski genocidi nad Bošnjacima nizali sa skoro metronomskom tačnošću. Iz tih se nebuloznih teza, nažalost, danas pokušava kreirati nekakva politika, politika koja prema svakoj inicijativi iz Srbije zadržava ironičnu pravdoljubivu skepsu, politika koja u retorici rekoncilijacije i dobrih namjera vidi samo perfidnu prevaru, politika koja je od vizije vlastitog naroda kao vječne žrtve sagradila dogmu i aksiom, politika koja za svaki svoj promašaj traži alibi izvan sebe same.”
Samo je pitanje koliko takvoj politici doprinose oni koji u Beogradu uporno ponavljaju da “Srebrenica neće proći”,da ne dele žrtve po veri i naciji pa odmah potom istaknu kako “niko nema pravo da vređa 30.000 srpskih žrtava”, a oni tamo im odmah spočitaju 60.000 muslimanskih i tako u krug.
Pa valjda je normalno da se svako ko je normalan izvine za zlo koje je on ili neko u njegovo ime drugom učinio. Ko to neće ili odobrava ono što je činjeno ili nije normalan.
Reći da je izvinjenje ponižavanje sopstvenog naroda je nemoralno jer je opterećivanje hipotekom kolektivne krivice upravo ponižavanje sopstvenog naroda .
Onaj ko nije spreman da osudi one koji su učinili zločin nad drugima time amnestira one koji su činili zločine uopšte, pa dakle nesvesno i one koji su to uradili našem narodu.
«Niko nema pravo da na Srbiju, Republiku Srpsku i srpski narod stavi žig odgovornosti da je u njihovo ime počinjen zločin"i"Takav put ne vodi nikuda osim u ponižavanje sopstvenog naroda» kaže Koštunica.
Lepo kaže čovek ali se upravo protivi da se taj žig konačno skine.
Srpski narod najviše ponižavaju oni koji neće da osude politiku i one koji su počinili zločine u ime njega držeći tako anatemu nad celim narodom
»On smatra da je ovo trenutak kada Srbija, umesto što podriva Republiku Srpsku, treba upravo sa Republikom Srpskom da se dogovori oko zajedničkog teksta deklaracije, kojom bi se, bez razlike, osudili svi zločini na prostoru nekadašnje Jugoslavije i koja bi, istovremeno, bila usvojena u Beogradu i Banjaluci,», istakao je Koštunica.
Koliko je poznato, Republika Srpska je dala svoj zvanični stav o tome, a da je normalno, kako nije, dogovorilo bi se da se zajednička deklacija usvoji istovremeno u Sarajevu i Beogradu.
Ipak, treba shvatiti da Srbija rezoluciju donosi zbog sebe, svog digniteta, obraza srpskog naroda i odnosa prema nedužnim svojim i tuđim žrtvama, a ne ni zbog Evrope ni Silajdžića i njemu sličnih.
Protiv rezolucija i pomirenja najglasniji ljudi opet neki ljudi iz onog miljea koji su svojevremeno bili i najglasniji u razbuktavanju ratnog ludila u koje su slati tuđi sinovi.
Imam potpuno razumevanje za sve one koji su lično pretrpeli strahote rata, koji su izgubili najbliže, imovinu, zavičaj i njihovo pravo da govore o pomirenju, izvinjenju i oprostu ili nezaboravu, ali očito oni nisu najglasniji, kao što ni nekada nisu bili.
Lično mislim da bi svi trebalo da donesu rezolucije o osudi zločina nad drugima, jer se osuda nad sopstvenim narodom podrazumeva
Stvar je da se osudi zločin uopšte i da zločini iz prošlosti ne služe kao podstrek za nove zločine u budućnosti.
Da je pameti svi bi na prostoru bivše SFRJ seli i doneli zajedničku rezoluciju o osudi svih zločina, svih ljudi pojedinačno koji su ih počinili i svih politika koje su do toga doveli.