Društvo| Ljubav| Moj grad| Porodica| Životinjski svet

Prijatelj

Radovan Nastić RSS / 04.02.2010. u 00:12

Pas spasao baki život

 

desk - 03. februar 2010. u 08.21

 

Da nije bilo psa koji se odaziva na ime Mali sigurno ne bi više bilo ni bake Vere Bajić (88) iz Visoke ulice u Zemunu, piše „Politika”.

 

Ovaj četvoronožni prijatelj lajanjem je u nedelju upozorio svoju vlasnicu na nevolju koja im se sprema i na vreme je izveo iz sobe koja se nekoliko trenutaka po njihovom izlasku urušila.

 

U ovoj kući, staroj više od sto godina, zidanoj od trske i blata, više ne može da se živi pa je baka privremeno smeštena u sobi hotela A. D. „Central”, a verni Mali i dalje čuva kućni prag.

 

„Veče pre nego se dogodila nezgoda pustila sam, zbog hladnoće, Malog u kuću da prespava. Negde oko devet časova, dok sam još ležala u krevetu i gledala TV program, on je počeo da cvili, skače po krevetu.

 

Prekorila sam ga što po zimi hoće napolje i ustala da mu otvorim vrata. U tom trenutku zid iza mojih leđa počeo je da se ruši. Stala sam nasred sobe i gledala kako komadi padaju oko mene. Cela prostorija bila je ispunjena gustim oblakom prašine.

 

Mali je izašao kroz neku rupu, ali se vratio po mene. Stajao je i lajao i kao da mi je pokazivao kuda da izađem. Poslušala sam ga i prošla kroz otvor kroz koji se i on izvukao”, priča baka Vera.

 

Posle toga je, kaže, otišla kod komšija koji su obavestili policiju i druge službe.

 

„U nezgodi se nisam povredila, ali su me juče za svaki slučaj posetili lekari. Malo mi ´preskače srce´, ali je sve ostalo, hvala bogu, u redu. U hotelu su mi rekli da mogu da ostanem koliko je potrebno i da će pomoći u obnovi kuće. Posetili su me i ljudi iz Crvenog krsta, a sestričina mi kaže da su u opštini obećali da će pokušati da mi za desetak dana osposobe drugu kuću u mom dvorištu. Ne želim nigde da idem.

 

Tu sam živela ceo svoj život i ako bih otišla čini mi se da bih istog trena umrla. Kada je pre nekoliko godina susedovu kuću progutalo klizište, nudili su pare da prodam kuću, ali nisam htela”, ističe baka.

 

Njen dom je, priča ona, među prvima izgrađen u Zemunu. „U ovoj kući rođen je i moj otac. Ovde nikad nisam imala vodu, pa sam je donosila od komšija ili sa groblja. Sad mi u tome pomažu i komšijska deca. Mnogo ih volim, a i ona mene. Za razliku od drugih suseda koji su ih obično grdili kad u dvorište padne lopta, ja sam znala da im kažem: ´Ko polomi prozorsko okno – popraviće´, pa bi oni zbog toga brzo i otišli”, kroz osmeh priča baka.

 

Ova krepka starica preko svojih pleća preturila je mnogo toga. „Kao mala sam umesto mleka popila ´živu sodu´, pa su me jedva spasli, prebolovala sam malariju, imala nekoliko operacija, a na mene su u Drugom svetskom ratu pucali i partizani i ustaše. Bila sam pravi đavo i nikad me nije držalo mesto. Nije bilo drveta na koje se nisam popela.

 

Na Dunavu sam odrasla, plivala, veslala i pela se po sidrima brodova. I sada sam aktivna, a to me izgleda i drži. Velika radost mi je i moj Mali. Kad je bio štene upao je u čičak. Hteli su da ga bace u kontejner, ali su ga deca donela meni. Ja sam ga očistila, a on se, mangup, od tada ne odvaja od mene. Kad neću da se igram sa njim i vijam ga po dvorištu, namešta glavu da se mazi”, priča s ljubavlju baka.

 

Nada se da je u opštini neće zaboraviti. „Ovo su najstarije kuće u Zemunu, pa bi valjda i zbog toga trebalo da se ovaj deo sačuva koliko je moguće”, priča baka Vera. (Politika, Mondo)

 

http://www3.serbiancafe.com/lat/vesti/8/70502/pas-spasao-baki-zivot.html

 

 



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ssvetlana92 ssvetlana92 00:36 04.02.2010

Škola

Eto prilike da popričamo malo i o psima koji te iznenade svojim instiktom. Ima mnogo sličnih primera, ali je lepo znati da u mnogim zemljama, imaju škole za pse za odredjene situacije. Na pr. obaveste gazdu da im predhodi epileptični napad, tako da vlasnik ima vremena da sedne ili pozove pomoć. Za vodiče slepih dobro znamo koliko su od pomoći.
Ovo je divna priča i drago mi je da je objavljena.
margos margos 01:05 04.02.2010

Re: Škola

Ovo je divna priča i drago mi je da je objavljena.

Da, sjajan Mali. :)) Mog drugara-kučkara, koji ima ozbiljna oštećenja vida i sluha, pas, bretonac, probudio je kad je bio požar, lajanjem i cimanjem za rukav i tako mu spasao život.

Zaista verujem da je priča o pomoći pasa i spasavanju iz neprijatnosti daleko više od onih ružnih kao što je ova poslednja iz Ljubljane. Mnoge situacije i ne registrujemo, jer naši ljubimci 'odrade' lavežom ili cimanjem i onda kad mi toga nismo ni svesni.


Dečače, pozdrav tebi. Veliki. :)
ssvetlana92 ssvetlana92 01:18 04.02.2010

Re: Škola

Moja poznanica je imala ozbiljne probleme sa srcem. Muž koji je spavao pored nje nije ništa primetio, dok ga pas nije bukvalno svukao sa kreveta. Začudjen što se žena ne pomera, pozvao je hitnu pomoć i spasili su je. Doživela je infarkt, srećom prebrodila ga je. Sad se ne odvaja ni metar od, psa!
stari92 stari92 08:51 04.02.2010

a,.. Rex

kako spas'o шuшо',a ..

Ofanziva.
Okružen sa svih strana naj elitnijim SS snagama,a i domobranima ..
Sedi,i gledi,pred pećinom i prati strateške tačke za kontru ..
Sad,da l' u tom trenu,il' posle,malo,puče najveća bomba ikad ..
I,hrabri Rex skoči ('de baš tad,al' 'ajd')i spasi najhrabrijeg sina,
njina,od smrtA.

I,tako ..
D)
stari92 stari92 11:45 04.02.2010

Slobode Mi,tako bi ..

a suza k'o kiše !!!!!
Ja mali bih,a .. Bromazepama,za nas,ne bi više ..
No,ne zbog ''bilo ih je 100 na jednoga'',već što
mrski geler nađe,baš,Rekija ..
Izgovarah mu,kroz jecaj ime,sve tiše,i tiše ..
Pa,izpočetka ..
Tako je to bilo ..
a,kasnije nešto,nakon literature,filmovi ..
Kako samo strašno zamrzeh Џ.Вејна,a Indijanci heroji ..
Pade konj .. gleda ga u oči ..a skot krivonogi mu u glavu puca ..
umesto da ga leči.
Najposle ..
Ma neću,sramota je na Radnome Mi mestu,a i poraslo se,malo.

D)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:15 04.02.2010

Eto,...

... nisu ni svi psi isti, baš kao ni ljudi.
Mali je živeo okružen ljubavlju svoje gazdarice i ljubav je na pravi način uzvratio.
loader loader 10:07 04.02.2010

Lepša strana

Lep blog. Juče smo imali blog o strašnom događaju u kome su tri psa do smrti rastrgli svog vlasnika. Danas, eto, i ona lepša strana - priča o psu koji je spasao baki život. Eto.. sve je to život.

Sigurno je da se sve to ne dešava baš savim onako, spontano. Psi imaju svoju prirodu, ali u dobroj meri poprimaju i narav onih sa kojima provode najviše vremena. Tako ima kuca koje su - kao što je i međ ljudima - nevaljale, a ima ih i koje su veoma dobre..

Unfuckable Unfuckable 19:50 04.02.2010

a pazite

margos margos 20:16 04.02.2010

Re: a pazite

Ne bih da mi se približi dotični...
korto malteze korto malteze 02:53 06.02.2010

Re: a pazite

I tako se razvio obicaj ostavljanja macje hrane pred vratima tudjih soba, a sa tim i urbana legenda da penzioneri jedu macju hranu jer za bolje nemaju.
Veseo neki drugar, taj Oskar.
korto malteze korto malteze 02:56 06.02.2010

Re: a pazite

Da ne bude da samo trolujem - svaka cast Malom. Na stranu operacija spasavanja, ali ulepsati nekome pozne godine nije mala stvar.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana