Gost autor| Hobi| Život

Slučajni prolaznik

Velimir Mladenovic RSS / 12.02.2010. u 20:58
''Prosvetli Prosvećeni, ako si Nam dane odbrojao, pre no što si nas stvorio, ako si unapred odredio naš vek, znači li to da smo-Rođeni - Mrtvi?“. 
 
 
Toliko o poukama ovih priča.  Autor neka se predstavi sam :
 
Vlada Chika Pinky Sokolovic
 
 
Eh... Kad se samo setim koliko mojih prichi ste mogli da prochitate,
ali nazhalost nije vas ,,htelo''.
Neke nisu postavljane na famozni internet, a pritom one koje su bile na datom, nama dragom
internetu su obrisane. Barem na vecini sajtova-blogova,iz razloga shto se druge strane
tj. u ovom sluchaju date nebitne manjine nisam ni setio. 
I sada kada ste taman pomislili da vam se zapravo posrecilo, o ne! Nije trenutak za prichu,
jer mi deluje totalno nerelevantno da podelim istoimenu sa vecinom vas neradnika -
ljudi prepunih mrzhnje prema sopstvenom postojanju .

Moje rechi su na moju sopstvenu zhalost reshile da potroshe dragoceno vreme,meni dragog zhivota,
iz razloga shto su jednostavno same od sebe,svojom harizmatichnoshcu reshile da putem mojih
klavirski konstruisanih prstiju upute par delova sebe datom chitaocu u ovom trenutku.

- Dragi sluchajni prolazniche ne znam koliko te sluzhe nedodirljive celije zashticene tvojom
lobanjom, ali nadam se da si skontao da zapravo svi ljudi na ovoj fejswcsholji upadaju
u razne, verujem i njima samima nepoznate grupe,samo iz razloga shto zhele da istaknu
svoje zhelje, svoja osecanja, svoja mishljenja,svoj bes,u prevodu zhele da istaknu to svoje JA
i podele to sa njima ,,vidnim'' svetom.

Da li prolazniche oni zapravo ne znaju da iskazhu sebe na malo humaniji nachin? 

Ej prolazniche nisam se dugo chuo sa njim ,ali mislim da je onaj zhgoljavi lik sa bradom bio u pravu
kada je rekao onu famoznu rechenicu : ,,Oprosti im, ONI ne znaju shta chine''. 

Ja mislim da su ljudi zapravo zaboravili na svu magiju koju poseduju,na magiju koja je u njima samima.
Uh...prolazniche kada bi samo znao koliko me svakog dana muche pitanja
da li sam ja zapravo lud i da zapravo ja sam ne znam shta chinim ,neprestano pravivshi
greshke koje su mi vremenom stvorile sushtu realnost i vidim ih kao ispravne postupke. Kada bi samo znao....
Da li je mozhda ovo pravi trenutak kada ja trebam postati deo NJIH ? 
Ali prolazniche,ako nishta drugo , znam jednu stvar preko koje zaista ne mogu da predjem. A to je jednostavno
da ukoliko bih bio deo NJIH ,onda samim tim ja ne bih bio jednostavno ja.
Zhalim sluchaj prolazniche, takav sam - kakav sam,ali barem u svakom trenutku znam da sam to pravi ja ,da sam to jednostavno ja.
Nemam shta da sakrijem i moj zhivot se ne bazira na odluci vecine vec zaista samo na onome shto ja zapravo zhelim.
Dzabe si se ponadao prolazniche da je to sve lako i da nezhnim pucnjem prstiju ostvarish svoje zhelje.
Nisam ti to ni rekao, to je chulo tvoje uvo jer je samo to zhelelo da chuje. 
Ja nemam sve shto zhelim, na sopstvenu zhalost, ali zapravo sve shto imam znam da sam stekao sopstvenim postojanjem,
svojom sopstvenom magijom. 
Shta sad prolazniche ? Vredjash moj intelekt sa tim nebuloznim pitanjem zbog chega verujem u magiju !
Necu ti nishta prolazniche, ne uzbudjuj se, to je ovim putem nemoguce i da zhelim , ali ti to nisi josh uvek shvatio.
Pazi. Prosto je.
Bolje je verovati u magiju koju nosish u sebi nego u svu magiju sveta sprovedenu putem kabla na rachunaru koji te spaja
sa mogucnostima interneta da budesh zapravo i ono shto nisi.
Veruj mi prolazniche, vremenom cesh postati onaj koji nisi i zaboravicesh ko zapravo jesi.

Avaj , izvini! Nisam namerno sluchajni prolazniche. Tek sada se dosetih da si ti mozhda kojim sluchajem zalutao u moje rechi,
jer si se nadao da cesh upoznati mene. Oprosti mi. Nisam namerno. 
Eh...prijatelju...teshko cesh ti mene upoznati ukoliko ne budesh pre toga postao onaj ko jesi i stupish u kontakt sa samim sobom
da bi stekao najjednostavniju mogucnost da razumesh. Morash prvo da razumesh sebe da bi razumeo i druge.
Kada budesh upoznao sebe sluchajni prolazniche tada poslushaj moju muziku i deo mene cesh upoznati.
Drugi deo mene neka ostane tajna sve do trenutka kada se budemo sreli.
 
Budi dobro.
 
II 
 
tachno je chetiri chasa i trideset sedam minuta posle ponoci.
za neke ne josh, ali za mene je vec pocheo novi dan,shesti mart.
datum ne predstavlja nishta zbog chega biste trebali da zabodete male sive celijice
sa magichno isfrustriranim pitanjem : ,,shta li mu znachi sad shto je shesti mart? da li je to neshto posebno?a da vidim na google-u?mozhda dodjem do nekih bitnih informacija vezanih
za istoimeni datum'',ne nikako! dan je kao i svaki drugi,zapravo noc je i dalje,ali za mene je vec novi dan,osetio sam u mirisu blagog povetarca koji je prostrujao kroz zidove moje zgrade.
vecina vas sada trenutno spava,verujem.to sam uochio po predivnoj tishini
koju sam zachuo negde u daljini, pored lavezha nekih kerova, dok sam bio na terasi.
razlog zbog chega sam bio na terasi isto ne treba da vas opterecuje,iskreno,hteo sam mashu,moju machku,da izbacim iz sobe da bih otvorio vrata od terase,da provetrim malo jer sam ,,hvala'' Bogu neopisivo neverovatan pushach. onda sam reshio,poshto cu vec mashu izbaciti iz sobe,da i nju malo iznesem na terasu,jer na njenu zhalost ona ne mozhe sama na terasu zbog straha u meni da ne padne opet sa iste,kao kada je bila mala.
tako smo ljudi moji Masha i ja izashli na terasu. stavio sam je u svoje naruchje kao malu bebu i drzhao je dok smo kulirali zajedno. svashta mi je prolazilo kroz pamet dok sam je gledao kako svojom malecnom njushkicom njushka blagi vetric koji je pun svezhine. meni je taj vetric bio pun radosti,ne znam kako da vam to docharam,naprosto je prelepa noc,ta tishina je kao blagoslov josh plus ovaj neopisivi vetar koji kao da nosi neku harizmu u sebi. hteo sam u tom trenutku da zapalim cigaretu i uzhivam josh vishe u trenutku,ali sam jednostavno batalio vracanje u stan jer sam pomislio na tren u sebi : ,,shta ako mi ne bude ovakav isti osecaj kada se budem vratio na terasu''. sa svoje desne strane sam imao priliku chuti blagi zhubor vode u nekom od dvorishta pokraj zgrade,zapravo mozhda i greshim da je bilo u dvorishtu blizu zgrade,jer je bila toliko lepa ta tishina da je se mozhda i u daljini chulo. taj zvuk je bio malo konfuzan, asocirao me je na zhivot. ljudi jednostavno ne cene svoje zhivote,isto tako ne cene ni vodu,bez koje ne bi bilo zhivota,zar ne ? taj zhubor je zvuchao,posle te moje konstatacije,pomalo jezivo. nachulio sam svoje levo uho i poslushao shta se deshava na drugoj polovini ,,lopte'' ispred mog bica. masha je u tom istom trenu okrenula svoju malu chupavu glavicu u pravcu mog pogleda. zachuli smo lavezh pasa koji je zvuchao toliko razorno pored te tishine,iako oni zapravo nisu lajali preglasno,sa nekom zlom namerom. zvuchali su kao nashi poslanici u skupshtini. videci da je masha bila zabrinutog pogleda,povodom lavezha,poljubio sam je u njenu bashunastu glavicu i pomazio je levom rukom.
u tom trenu,kao da smo chitali jedno drugom misli,prestali smo sa odvajanjem pazhnje na te dve sitne sekvecne koje su svojim urbanizmom kvarile ovu prelepu noc i sve chari iste.
o chemu je dalje masha razmishljala...to definitivno ne znam,a pitam se da li i ona sama zna odgovor na to pitanje. nastavila je da njushka taj blagosloveni vetric,a ja sam nastavio da punim svoju bateriju. razmishljao sam o tome kako je predivna ova noc i kako bih voleo da  imam devojku i da se shetamo u ovom istom momentu,da prodjemo sve ulice ovog grada. mozhda preterujem sa sopstvenim pojavama i prohtevima,ali da imam devojku sada, definitivno bi morala da mi ispuni zhelju. nekako bi mi ova shetnja po ovako lepoj noci prijala vishe od seksa. dakle samo stajanje na terasi i naslanjanje levom rukom na gelender,poshto u desnoj drzhim mashu,me je navelo na potpuni osecaj upotpunjenosti.kao da rukama mogu crtati po nebu i da istovremeno udishem vazduh celog sveta. osecaj..hm..kao osecaj u klinca kada vidi novu igrachku. mene je ovo veche ispunilo toliko da mi se ,verovatno, ochi cakle od srece.
kao da se celi svet vrti samo oko mene...shto zapravo i nije greshka,realno gledano.
svi mi imamo po jedan svoj svet,koji ukljuchuje i tudje svetove i samim tim kreiramo jednu jedninu = celokupni svet. odvajamo se od istog kao amputirana noga od tela,ali samo svojom smrcu.zato je poenta prozhiveti svoj zhivot i svoj svet onako kako zhelite.
nadam se da vas nisam puno zadrzhao ovom podelom mojih osecanja sa vama.
isto tako se nadam da cete i vi imati ovakav osecaj ukoliko do sada niste imali,zhelim vam to od srca.
a sada istog trena ja moram da ispunim josh vishe sebe i uchinim neshto,mozhda vama neobichno jer je sada pet chasova i dvadeset minuta,ali ja odoh sada da se proshetam malo po svom kraju.nekako stojim pri tom da prozhivim svoj zhivot onako kako zhelim.
sve najbolje.
 
 
 
 Vladan Chika Pinky Sokolovic
 
 pinky_sd@hotmail.com



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mikele9 mikele9 21:14 12.02.2010

Prolazniku

da prozhivim svoj zhivot onako kako zhelim.

Proživi život, prožabuj žabu,
na smrt obrati pažnju kada budeš mrtav,
u predelu lepšem od predela ovog,
koji je lepši od predela svih.
Brana Petrović
loader loader 23:19 12.02.2010

Pesmerac


Samo u snu javu pogledaj

mashha mashha 20:38 15.02.2010

Lepota trenutka... :)

Raznežih se, čitala sam ovaj tekst polako i sa uživanjem. Još kad pročitah da se maca zove Maša...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana