Povod da vam se javim večeras je moja apsolutna oduševljenost ovim ekstremno dubokim HD zoom-om u Mandelbrotov fraktalni skup, po cenu osude za ponavljanje teme, u neku ruku. Negde prošle godine bilo je reči ovde na blogu o Mandelbulbs (nsarski, prelepa priča!). Ali, lepota ovog putovanja, jednostavno mi ne da da oćutim.
Hoćete li da malo "uvrnete" misli na ovom lepom putovanju? Ali, pre toga samo malo da se osvrnem na lepotu i njeno isticanje, i moje asocijacije ovim povodom.
Recimo, lepota fraktala u ovom klipu, a i uopšte, jeste evidentna, ali mi je malo prenaglašena. Asocira me na stvari u realnom životu i umetnosti. Uzmimo jedan indijski i jedan japanski zen hram. U oba od njih propoveda se budizam, a oni sami deluju na nas različito. Ovaj indijski je za moj ukus malo više "okićen" od ovog japanskog, ali ova moja opaska ne škodi ni jednom od njih, i njihovoj lepoti. Dok posmatrate oba, ovaj prvi energetski stimuliše, i tako je fractalicious, dok ovaj drugi smiruje i ima kontemplativne pobude. Eh sada, na početak, pustimo stvarnost koja je obično faktor koji ometa lepe stvari u životu. Uronimo u ove fraktale, dublje i dublje, popnite se na ovaj moj čarobni ćilim, ima mesta za sve. Možda naiđete na nešto iz nekih vaših najlepših snova, pa to prepoznate.
Ponekad mislimo da je matematika suvoparno mnoštvo brojeva, i da joj nedostaje mašta. Netačno. Između mnogih, matematičar Benoît Mandelbrot, dokazao je suprotno. Postao je čuven i znamenit po jednom skupu tačaka, koji je posle nazvan po njemu Mandelbrotov skup. Ovaj matematički pojam smatra se i jednim od najsavršenijih fraktala. On ima to svojstvo samosličnosti. Posle svega samosličnost stvari je tolika da se jedva podnosi. Ovde u klipu konačno uvećanje je e.214. Za vašu informaciju uvećanje od e.21. čini taj fraktalni podskup, to parčence originala, velikim kao Mlečni put. A e.42. bi bio jednak veličini univerzuma. Ovaj zoom zapanjuje i zasenjuje ostale. Da stvarno "putujete" u ovaj fraktal, kretali biste se brzinom većom od brzine svetlosti. Zatrpano u ovom Mandelbrotovom skupu, leži beskonačno mnogo manjih podskupova, sličnih originalu. Ova animacija je putovanje do skupa tako infinitezimalno malog, da kad biste mogli da vidite sve od originala, za to bi bio potreban prostor veći i od samog svemira.
Ja mislim da sam upala u komu gledajući klip, negde oko 5:00, ali sam se na vreme trgla da ne propustim uzbudljiv, ali očekivan ishod.
Ipak, kad sam posle toga ustala da odem po malo vode, ne bih li došla potpuno k sebi, izgleda da sam upala u strange loop. Stajala sam sebi iza leđa, i gledala se kako započinjem ovaj post. Sve ostavljam matematičarima! Ko je video gledati ovakve stvari, i još pisati o njima u ovo doba noći.