Budućnost| Ljubav| Reč i slika| Roditeljstvo| Život

Virtualna Agresija*

margos RSS / 18.02.2010. u 19:47

 P6160232.jpgMesecima se spremam da napišem tekst o mladima, o adolescentima i onima koji tek to treba da postanu, pa sve odlažem. Kako krenem na temu emosa, nasilja, agresivnosti, želudac mi se pobuni, a glava kaže ovo je ogromna tema i ogroman problem, odakle početi?

U vreme bombardovanja, kada bi me neki od roditelja pitali za savet šta da urade sa sopstvenom decom koja se plaše, uvek bih odgovarala 'hej, deca su okej, poradite na sebi, svom strahu i svom smirenju, a deca će to lako prepoznati, primiti i usvojiti.' I dalje mislim da su deca sasvim okej, i da svim svojim postupcima saopštavaju nešto, no mi, zablenuti u nešto drugo, ne vidimo. Ili ne vidimo na vreme.

 

Pre dvadesetak dana se susretnem s jednom, naizgled skladnom porodicom, koju muči problem njihovog sedamnaestogodišnjeg sina. Momak ima neki problem na koji medicina već mesecima ne daje odgovor, a otac, takođe lekar, traži rešenje gde god. Nakon par kulerskih rečenica sa momkom, pitam ga da li je na fejsu i da li mogu da ga edujem za frenda - kapirate, da bi me čuo i prihvatio, moram da pričam na njegov način, a potom ga upitam koju dobit ima od bolesti, jesu li sada malo pažljiviji prema njemu, u školi, porodici... Na tren mu se zacaklilo okce - provalila sam ga - pa reče 'pa jeste, malo...'  Dalje ga nisam čačkala - ostavila sam to za priču jedan na jedan. Posle nekoliko dana, kroz naizgled neobaveznu priču na netu, reče 'možda sam ja to nesvesno uradio, da dobijem pažnju, a da nisam svestan...'  Naravno, rekoh mu, da nije svestan, kad je nešto uradio nesvesno, no, ipak, na pitanje o zdravstvenom stanju - reče da je bolje.

Nastavljamo... korak po korak. Znam da će biti dobro

Zatim, par dana potom, prijateljica mi uzbuđeno ispriča kako se ubila devojčica od 13 godina, ćerka njene koleginice, i kako su svi u šoku, jer su oni bili tako skladna porodica i kako je devojčica imala blizak odnos i sa ocem i sa majkom. Uz svo poštovanje svih, rekoh da ne verujem u to. Ne verujem u blizak odnos u kom devojčica koju je tata dovezao iz škole i otišao da nešto završi - izvrši samoubistvo.

Rekoh još da su klinci u užasnom problemu jer pod uticajem filmova i video igrica, doživljavaju život i smrt na iščašen način. Izgubiš život, ili izgubiš tri života u igri, restartuješ i kreneš ispočetka. Ubiju Bred Pita u jednom filmu, a onda se u drugom pojavi još življi.

Baš tih dana je Srđan Mitrović postavio blog i trejler ''Srpskog filma'. Napisala sam da bih ga odgledala bez tona i u delovima. Intrigira me, ali ne gledam ružne, strašne, katastrofične scene - posebno ako su u filmovima, ako nisu stvarne. U stvarnom životu ne trčim da gledam tragedije, ali, ako se nađem na licu mesta, bez gađenja i trena razmišljanja, pružam pomoć.

Godinama sam, kao dete, sanjala onu scenu iz filma ''Kozara'' ili imala noćnu moru u kojoj se kao krijem iza neke drvene tarabe (retko postavljene, tako da me mogu lako videti), dok prolazi kolona nemačkih vojnika ponavljajući ''Halt, halt''. Kada sam postala svesna da sve što vidim ostaje u mojoj glavi i pojavljuje se bez obzira da li je to realan doživljaj ili nešto viđeno u filmu ili jednostavno stvoreno u mojoj glavi - počela sam vrlo obazrivo da u svoj biokompjuter primam sadržaje.

Pre neki dan, opet mi se obratiše zbog jednog trinaestogodišnjaka - loš uspeh u školi, beži, smara ga škola, smaraju ga roditelji iako imaju drugarski odnos s njim i sve u tom stilu. Naravno da smo se edovali na fejsu i nastavljamo priču na netu. Ispostavilo se da je dete potpuni kompjuterski genije - a roditelji, sem da kupe najmoćniju mašinu i najluđi telefon i iPod - iste ne umeju ni da uključe.

I tako, priča o klincima, njihovim problemima, problemima roditelja sa njima, svesno/nesvesno, realno/virtuelno,  život/smrt... sve mi se izmešalo.

U vreme dok sam ja bila dete, neki najgori i najproblematičniji dečaci, često deca bez roditelja i njihovog staranja i ljubavi, svoju hrabrost, snagu, kontrolu emocija i bola, dokazivali su tetoviranjem, paljenjem pikavcem ili zasecanjem žiletom po koži. Danas to rade potpuno neki drugi klinci. Klinci iz finih porodica koji imaju blizak odnos sa roditeljima, koji imaju najskuplje mobilne, najskuplje patike, letuju po egzotičnim mestima, obilaze Keniju, imaju personalnog trenera, svoj stan i beskrajno im je sve dosadno i smorno.

Mene ta slika rastužuje. Da li smo im svojom željom da im se približimo, uputimo ih u realnost življenja, pustimo ih u svet odraslih - svet smrti, ubistava, politike, katastrofa, dedlajnova - uskratili detinjstvo. Da li smo napravili put u pakao popločan dobrim namerama? Da li smo radili ispravno? Da li je kasno?

Danas me pronašao i ovaj film. 

 Pogledajte ga, molim vas. Neka vas propagandni tekst ne spreči da ogledate decu i njihov doživljaj sveta.

Ne slažem se sa tezom da nam to rade neki drugi, ne vidim u tome političku i antiotadžbinsku nameru. Vidim samo sveukupnu glupost odraslih i ogromnu grešku - koju plaćamo svi, imali ili nemali decu, bili u selu ili u gradu, bili obrazovani ili ne, bili na poziciji ili ne, u naprednoj ili nazadnoj zemlji. Ma gde da smo na ovoj Planeti, potencijalna smo žrtva ove greške... Po mom mišljenju, niko, ama baš niko, nije izuzet od nje  i njenih posledica. Setite se samo gospođe Urban koja je stradala zbog 'igre' dvojice maloletnika.

 *Ovo je prvi deo filma, a postoje još dva dela, drugi i treći.

 

I da, tražeći ilustraciju uz tekst, tražeći dečije slike i vodene bojice, setih se jedne rečenice Nikosa Kazancakisa:

''Uzmite četkicu i boje, nacrtajte raj i uđite u njega.''

Hajmo da nekako vratimo boje u dečije, ali i u svoje crteže, slike, glave...  Da pokušamo, bar.

 



Komentari (236)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 20:01 18.02.2010

...

1st
trener92 trener92 20:02 18.02.2010

Re: ...

reanimator
1st


Znači ovo je ...
reanimator reanimator 20:03 18.02.2010

Re: ...

trener92
reanimator
1st


Znači ovo je ...

Ne ljuti se coach..izgubio si od najboljeg
margos margos 20:09 18.02.2010

Re: ...

Ne ljuti se coach..izgubio si od najboljeg

E, Coach, stvaaarnooo... nemoj da se ljutiš.
Re, prevrnuh se od smeha.

Za najboljeg:
trener92 trener92 20:12 18.02.2010

Re: ...

reanimator
trener92
reanimator
1st


Znači ovo je ...

Ne ljuti se coach..izgubio si od najboljeg


reanimator 20:01 18.02.2010

trener92 20:01 18.02.2010



p.s.zahtevam challenge
margos margos 20:25 18.02.2010

Re: ...

p.s.zahtevam challenge

:)))))))))))))))))))))))))))))))

trener92 trener92 20:01 18.02.2010

Nisam još

proćitao, samo da te pozdravim
myredneckself myredneckself 20:02 18.02.2010

...


ćao margos idem da čitam
margos margos 20:23 18.02.2010

Re: ...

myredneckself

ćao margos idem da čitam

ćaoooo :)))
baš je lucprdasta 'vojčica
myredneckself myredneckself 20:39 18.02.2010

Re: ...

film je izvanredan
"...kad si dobar, to se tumači kao slabost..."
katastrofa!!! sve je nakaradno
ne znam, ne razumem, kakvo drugarstvo?
svom sinu sam ja uvek i jedino mama
na mene i svog oca može uvek da računa, što bi se reklo, ljubav i odanost bez ostatka
drugovi i roditelji? to je nešto sasvim različito
myredneckself myredneckself 20:45 18.02.2010

Re: ...

ćaoooo :)))
baš je lucprdasta 'vojčica

ah, da to je slikano letos kad mi je bio deseti rođus
da vi'š kako sam se sad uozbiljila
mariopan mariopan 20:50 18.02.2010

Re: ...

Stvarno, odličan ti je tekst a onaj mali video me oborio, onako sasvim.
Kaže malo dete da će zeka da strada zato što je dobar.
Da za ubijenog policajca dobije 300 dolara. I sve ostalo..

Šta da kažem?
Slažem se sa psihologom koja je rekla da deca zaista najviše na svetu žele svoje vreme da provedu sa mamom i tatom, ne sa Tv-om ili kompjuterom, bar dok su mali. Da ih roditelji odbacuju, kao nemaju vreena ali ga imaju za druge stvari, a deca nalaze sebi nko zadovoljstvo, opasno zadovoljsvo u ekranima i čudnim bićima, zlim demonima, antijunacima...poenima.
I mi se pitamo zašto su deca ovakva?

Margos zato što brineš
margos margos 20:51 18.02.2010

Re: ...

Evo, apdejtovala sam, dodala linkove i za druga dva dela ovog filma.
Moderatorka 06 me je ljubazno podsetila da bih to mogla da uradim - te joj hvala.

Da, meni je poražavajuća teza o slabosti - ona je glavna nit tzv emo dece. O njima smo se dogovarale da pišemo jedna blogerka i ja, i stalno nam je krupan zalogaj ta tema, jer je deo subkulture, a teška patologija.

Nisu svi emosi patologija, ali oni koji jesu, teško se raspoznaju. Klinci koji su odsečeni od emocija - po mojoj tezi, samo zato što su im roditelji odsečeni od emocija. Možda lupam, ali su to uglavnom deca čiji su roditelji u fazoni 'haaaaj dušo, pile, srce...' a usput su na lekovimo i/ili alkoholu.

I da, treba da si mama. To, mi ortaci, ne pije vodu.

Danas mi prijatelj kaže 'gledam svoje dete koje postaje kreten' - a radi se o devojčici od 7 godina koju jednostavno nije otpratio poslednje dve-tri godine, baveći se 'bitnijim' stvarima. :(((
AlexDunja AlexDunja 20:54 18.02.2010

Re: ...

Danas mi prijatelj kaže 'gledam svoje dete koje postaje kreten' - a radi se o devojčici od 7 godina koju jednostavno nije otpratio poslednje dve-tri godine, baveći se 'bitnijim' stvarima. :(((

opet poraz:(
gde nalazis te kretene? bre?
margos margos 20:59 18.02.2010

Re: ...

gde nalazis te kretene? bre?

Privučem, jbg.
Pazi, on to ne bi rekao nikom drugom, ni svojoj ženi u besu, a ja sam zahvalna što je imao poverenja da mi kaže i spremnost da sasluša šta ja njemu na to imam da kažem.
Greshka Greshka 21:00 18.02.2010

Re: ...

Danas mi prijatelj kaže 'gledam svoje dete koje postaje kreten' - a radi se o devojčici od 7 godina koju jednostavno nije otpratio poslednje dve-tri godine, baveći se 'bitnijim' stvarima. :(((


Kreten na kvadrat
AlexDunja AlexDunja 21:01 18.02.2010

Re: ...

Pazi, on to ne bi rekao nikom drugom, ni svojoj ženi u besu, a ja sam zahvalna što je imao poverenja da mi kaže i spremnost da sasluša šta ja njemu na to imam da kažem.

kapiram.
i iskreno mislim da je imao srece, big time.
margos margos 21:15 18.02.2010

Re: ...

a deca nalaze sebi nko zadovoljstvo, opasno zadovoljsvo u ekranima i čudnim bićima, zlim demonima, antijunacima...poenima.
I mi se pitamo zašto su deca ovakva?

Ma jesi li zapazila kad dete kaže da ima osećaj kao da ga iz ekrana neka crna ruka čupa za stomak?

To je taj nepogrešivi osećaj da to nije dobro, ali kad nastavlja da se izlaže tom neprijatnom osećaju, vremenom odrveni, ali čupanje se nastavlja - na nesvesnom.
mariopan mariopan 22:01 18.02.2010

Re: ...

I da, treba da si mama.

Najvažnije!

Danas mi prijatelj kaže 'gledam svoje dete koje postaje kreten' - a radi se o devojčici od 7 godina koju jednostavno nije otpratio poslednje dve-tri godine, baveći se 'bitnijim' stvarima. :(((

Pitanje "Šta sam Bogu zgrešila da imam tako ludo dete" čujem ponekad i naježim se. Ono "kretena" ne mogu ni da izgovorim. Jadno dete, samo 7 godina.

Strašno.

myredneckself myredneckself 23:38 18.02.2010

Re: ...

Nisu svi emosi patologija, ali oni koji jesu, teško se raspoznaju. Klinci koji su odsečeni od emocija - po mojoj tezi, samo zato što su im roditelji odsečeni od emocija

Jedan dan u životu emo deteta (copy/paste iz jednog dnevnika na netu)

7am : I wake up. The sun comes up another day begins and I’m not even worried about the state I’m in. I stare in the mirror and see a fat shapeless entity with no cheekbones. I shed my first tear of the day. How did I get like this? Where did it all go wrong? I wish I was back in the womb. Not just any other room.

8am : Attempt to have breakfast. It goes wrong. I try to pour my Frosties into the bowl and they all fall on the floor. I feel like collapsing onto the ground. It’s too cold here. Humans are too cold. Too weak to sweep up the mess so I leave it for mother to sort out. She’s used to this sort of shit.

9am : Return back to bed and realize just how lonely I am. Want to turn on the tv to watch the early morning news but I can’t find the remote. Realize I can never find anything I want in life whether it’s the remote or happiness. Happiness is remote. Just like the hopes of surviving after death. Religion is a lie. Jesus is a fraud. We are all prisoners on the gloom train. The end can never be close enough.

10am : Try to fall back asleep but the silence is driving me crazy. I curl up into the foetal position and begin smashing my head off the wall. Mother bangs on the wall screaming ‘What the hell’s wrong with you?’. If only she knew. She has 3 jobs and has absolutely no time for me. She doesn’t care. She won’t even talk to me in the evenings. She says she is too tired.

11am : I’m hungry so I make another attempt at breakfast. This time I try to make some toast but I manage to burn my hand in the toaster. This makes me feel alive. Something has finally went right.

handburn

I soon realize that my body doesn’t need food anymore. I’m past that stage. Walk over to the freezer, dig out the ice tray and begin sucking on the cubes. I’ll never eat again. I WILL have cheekbones this time next month.

12 noon : I’ve caved in again. I’ve went into Subway and ordered a 12″ Meatball Marinara from Subway with extra cheese and every dressing possible. For 15 minutes I’m in heaven but the high doesn’t last. I walk into the restroom in Subway and begin pounding my head off the cubicle door. Little do I know that someone’s in there taking a crap. The cubicle opens and a tall, stocky man comes out and beats me up.

He stamps on my glasses. I feel like lying here forever. I wish he’d come back and stamp on my head and squish me like a bug. I’ve nothing to live for and I’m blind. This is the 10th time this has happened this year.



1pm : By this time I just don’t care anymore. I go to the liquor store and buy a quart of vodka. The sky is overcast and full of ravens. They’ll never feel as dark as I do. A tear rolls down my eye and I start thinking about a plausible way out of this. Castration is always a fleeting idea in my mind at moments like this, but I don’t have the guts to carry it out.

Besides even if I stabbed myself down there I’d scream like a boar on fire and Mother would come in and stop me in my tracks. I don’t want Mother to know I have genitals. I’d be happy if she assumed I’m a enuch boy.

2pm : I’ve finished half of the vodka and I’m strolling in absolutely no direction. I’ve never had any direction in life. At any moment I’m likely to smash this bottle over my own head but I don’t wanna leave a big blood puddle here. I have too much respect for nature. I don’t want to subject the birds to a public bloodbath.

3pm : I realize I have nothing in common with this pisstown. I hate everyone who lives here. I walk into Barnes & Noble in the mall and start leafing through all of the books in the Religion section. It’s all nonsense. The Bible is a complete lie. I start tearing out pages in the Christian Books and throw them over my shoulder once I’m done with them. It isn’t long before I’ve hit an old lady in the eye with the corner of a book. I run for the door and don’t stop until I’m home.

4pm : Now I’m really on the edge. I continue my rampage by trying to flush my copy of the Bible down the toilet. It doesn’t work. Mother comes running up the stairs and asks what all of the noise is about. She proceeds to beat the hell out of me when she sees the Bible lodged down there like a lonely turd. I’m tired of being abused by haters like mother. I’m only asking for the freedom to express myself but it seems as if that’s too much.



5pm : It turns out that I backed up the toilet earlier and it’s gonna cost $500 to repair. It’s the last straw for Mother and she tells me I have a 48 hours to get my stuff together and get out of her house. I don’t know where to go. I wish had someone to take me out tonight. Because I want to see people and I want to see life.

6pm : Go to my room and sign onto MSN. No-one is online. Everyone must have blocked me last night after I signed in with the handle “Eat Turd Conformist Shatters. I Hope You All Die Of Ass Cancer”. My ex comes online. We start talking. She calls me a dick. I call her a scat-munching twod. She goes offline. I’m quickly running out of friends. I’ve already ran out of family and I’m running out of time.

7pm : I spend the next hour browsing through her photo galleries on Bebo. How can she look so happy when I’ve always been so miserable? Has she been hiding a serious cocaine addiction all of this time? I don’t understand anyone and no-one understands me. They’ll never understand me. Never understand me, yeah. Tomorrow I’ll be leaving because I’m not staying. Yeah.

8pm : The last of the vodka is finished and I’m quickly fading into oblivion. I feel the need to cut to try to escape this rut. There’s nothing sharp enough in my room so I attack my arm with my cellphone. It’s LCD screen shatters upon impact. This is the last straw.



9pm : I’ve lost control again. I’ve deliberately taken a crap in my parents bed and I can hear them coming upstairs for the night. I jump into my own bed and pretend to be asleep. I can feel myself slipping into oblivion now. If only it was permanent.
--------------------------------------------------------------------------------

izvinjavam se što je na engleskom, ali razumećete o čemu se tu radi
a one sa slabim stomacima upozoravam na strahotu na fotografiji, šta oni sebi rade
margos margos 23:58 18.02.2010

Re: ...

but I manage to burn my hand in the toaster. This makes me feel alive. Something has finally went right.

Kao i narkomani, pa i oni oboleli od anoreksije i bulimije, trude se da se povređuju po mestima i na način kako bi prikrili tragove na prvi pogled, te često roditelji budu frapirani šta su, do trenutka dok nisu otkrili, deca već sebi uradila.

Hvala ti na ovom tekstu.
arianna arianna 00:00 19.02.2010

Re: ...

margos

Da, meni je poražavajuća teza o slabosti - ona je glavna nit tzv emo dece. O njima smo se dogovarale da pišemo jedna blogerka i ja, i stalno nam je krupan zalogaj ta tema, jer je deo subkulture, a teška patologija.

Nisu svi emosi patologija, ali oni koji jesu, teško se raspoznaju. Klinci koji su odsečeni od emocija - po mojoj tezi, samo zato što su im roditelji odsečeni od emocija. Možda lupam, ali su to uglavnom deca čiji su roditelji u fazoni 'haaaaj dušo, pile, srce...' a usput su na lekovimo i/ili alkoholu.



Postoje dve vrste EMO omladine. To su adolescenti koja svoj imidz prilagodjava EMO trendu i praćenju mode i pravi EMO, koji islovno rečeno -mrze one "lažne" a koji promovišu ovu pojavu kao modni trend.

Već sama reč EMO je grčki koren za krv, ali najviše iz razloga što su poklonici jedne vrstu muzike koja se zove EMOCORE (emotional-hardcore) nastala 80-tih godina iz panka i gotike i čiji je cilj da uzbudi publiku jakim osećanjima. To je vrsta više melodičnog i modernijeg pank-roka. Deca pripadnici ovog pokreta odlikuju se sledećim karakretistikama: to su nesigurne osoba, sa asocijalnim ponašanjem kao ličnim izborom i dobrim delom gey zbog feminiziranog izgleda i ponašanja.

Psihološki gledano kod pravih EMO, u slučaju samopovređivenja zasicanjem ruku izražava se njihovo unutrašnje nezadovoljstvo, ali i potraga za pripadnošću i identitetom. To je pretežno adolescentni fenomen, pošto je mnogo mladih, u toj starosnoj granici, u potrazi za svojim identitetom pristupajući odeđenim socijalnim grupama ponekad i ekstremnim i sa odbacivanjem modela za koje se zalaže društvo i njihova porodica.

Takođe i opipljiv znak pripadnosti grupi koja zeli da izrazi na ovaj i druge načine svoje duševno stanje, svoje nezadovoljstvo, svoje odbacivanje svega što večina ljudi prati. Često samosečenje postaje vrsta zavisnosti jer to koriste radi otklanjanja unutrašnje rastuće anksioznosti. Ono što se obično krije iza njihovog samopovređivanja i otežano uklapanje sa svetom, nesposobnosću da se suoče i bore sa svojom unutrašnjom anksioznošću, pa sve do fantastičnog iskustva smrti opravdavajući je kao ekstremnim rešenjem u cilju dostizanja toliko željenog mira. Mlad čovek koji se samopovređuje ne traži još jednog sebe već traži pomoć kako bi našao stvarnog sebe.

Savetuje se da bi roditelji trebali naći vreme da sednu sa svojom decom i da ih stvarno saslušaju, bez osuđivanja, inače će učiniti da se još više ojaća potreba za ponašanjem samopovređivanja. Takođe bi roditelji trebao da se potrude da shvate filozofiju i razloge ovog pokreta, jer on sobom nosi interesantne i kulturološke aspekte.

Kad razumemo uzroke, možemo pronaći mehanizme kako pomoći ovoj deci


margos margos 00:23 19.02.2010

Re: ...

Postoje dve vrste EMO omladine. To su adolescenti koja svoj imidz prilagodjava EMO trendu i praćenju mode i pravi EMO, koji islovno rečeno -mrze one "lažne" a koji promovišu ovu pojavu kao modni trend.

Arianna, hvala ti. Mnogi 'matorci' tj roditelji adolescenata, kad im pomenem emose gledaju me k'o iz tuđe glave, a kad pitam njihovu decu, izdeklamuju sve - i ko je pravi, i ko je lažnjak, i ko je šta do sada uradio i ko je pristupačan i ko ne... Tek onda da vidiš face roditelja...
arianna arianna 00:37 19.02.2010

Re: ...

margos

Arianna, hvala ti. Mnogi 'matorci' tj roditelji adolescenata, kad im pomenem emose gledaju me k'o iz tuđe glave, a kad pitam njihovu decu, izdeklamuju sve - i ko je pravi, i ko je lažnjak, i ko je šta do sada uradio i ko je pristupačan i ko ne... Tek onda da vidiš face roditelja...

Mnogi roditelji adolescenata i ne znaju, da su i kad su im deca porasla.
Tek da vidiš to čudo, kad te iste roditelje pozoveš na razgovor, a oni se ponašaju kao da su pali s Marsa
blogovatelj blogovatelj 20:13 18.02.2010

Preporuka odmah...

Svaka cast Margita...
Hocu nesto da kazem, ne znam ni sam sta bih rekao.
Imam dvojicu kuci, jedan nepunih 15, drugi nepunih 12.
Stariji opsednut fudbalom.
Mladji takodje bio opsednut fudbalom, ali ga je sada proslo, sad ludi od igica. Glupo mi je da mu branim, svestan sam da nije dobro da toliko vremena provodi pred kompom, a opet, ne znam ni sam sta bih mu rekao... Mislim da su to faze u razvoju i da kod normalne dece dodju i prodju...
margos margos 20:19 18.02.2010

Re: Preporuka odmah...

Mislim da su to faze u razvoju i da kod normalne dece dodju i prodju...

U najvećem broju slučajeva su faze, pa se i klinci sami sebi čude šta im bi - tako smo BRE i svi mi imali razne faze (ja i dan danas, ako ćemo pošteno - radoznala sam, pa eto...).
No, da virtualni svet izmešta percepciju - izmešta. Toga sam postala svesna kad sam uz vesti s ratišta shvatila da najnormalnije večeram - kao da se radi o filmu, a ne o stvarnosti, našoj, mojoj...

E, i neka su ti živi i zdravi i ti/vi sa njima :)))
Unfuckable Unfuckable 21:09 18.02.2010

Re: Preporuka odmah...

tako smo BRE i svi mi imali razne faze

da, recimo: ja sam kod zubara, kao klinac imao običaj strogo da se istripujem da me oborilo u 16 u zaustavnom vremenu finala kupa šampiona ne bih li lakše podneo torturu.
AlexDunja AlexDunja 21:12 18.02.2010

Re: Preporuka odmah...

da me oborilo u 16 u zaustavnom vremenu finala kupa šampiona

:)))
tako lici...
margos margos 21:18 18.02.2010

Re: Preporuka odmah...

ja sam kod zubara, kao klinac imao običaj

Ih, pa ja i sad u onoj zubarskoj stolici, dok ne zamislim da sam u Akapulku i da me prži sunce (od one lampe) - ne otvaram usta.

Tek kad uspešno odradim deplasiranje u mašti, spremna sam za saradnju.
Unfuckable Unfuckable 21:20 18.02.2010

Re: Preporuka odmah...

meni su upravo taj reflektor i ona sisaljka što unako - huči pomagali da se istripujem da sam na nekom fuckin' Vembliju, recimo
crossover crossover 01:38 19.02.2010

Re: Preporuka odmah...

Unfuckable
meni su upravo taj reflektor i ona sisaljka što unako - huči pomagali da se istripujem da sam na nekom fuckin' Vembliju, recimo

И цео стадион пева: "Се-стро, сук-ци-ја!" (појачај звук, слободно, немој да се плашиш)
blogovatelj blogovatelj 01:40 19.02.2010

Re: Preporuka odmah...

da, recimo: ja sam kod zubara, kao klinac imao običaj strogo da se istripujem da me oborilo u 16 u zaustavnom vremenu finala kupa šampiona ne bih li lakše podneo torturu.


Ja nisam imao kvaran zub do dvadesete godine. Na sistematskim pregledima se zubari uvek cudili kako to postizem.
I nikad mi nije bilo jasno zasto ljudi kukaju na zubare. Uvek sam mislio da je to covek koji treba da ti pomogne.
A onda u dvadesetoj kad je pocela da burgijaaaaaaaaaa. Sve sam shvatio sa zakasnjenjem.
tmariska tmariska 10:05 19.02.2010

Re: Preporuka odmah...

Postoji nesto sto se zove air-abrasion iliti burgija-free
inace moj omiljeni cika zuba u kriticnim situacijama tura "picijentu" (kako to moji pacicii vole da kazu) sluske na usi sa omiljenom muzikom pa pripujte kud ocete
iris.davidovich iris.davidovich 20:15 22.02.2010

Re: Preporuka odmah...

Ih, pa ja i sad u onoj zubarskoj stolici, dok ne zamislim da sam u Akapulku i da me prži sunce (od one lampe) - ne otvaram usta.

deco bre, anestezija
margos margos 20:41 22.02.2010

Re: Preporuka odmah...

deco bre, anestezija

Ma kakva anestezija... ja jednom kolabirala od zamišljanja šta mi rade - iako ništa nisam osećala. Zato koristim Akapulko da skrenem misli i da se izmestim u potpunosti.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:16 18.02.2010

virtualni narkotik

Nije istina da dete daje prednost TV-u, dete daje uvek prednost sa voljenom osobom.

Dodjemo do one stare: "sve to iz kuce polazi"!
margos margos 20:22 18.02.2010

Re: virtualni narkotik

Dodjemo do one stare: "sve to iz kuce polazi"!

Dođemo, dakako. Al' plaćamo svi, direktno, indirektno... Dovoljno mi je da na vestima čujem za neku posledicu, pa mi nije dobro.
trener92 trener92 20:41 18.02.2010

Ovo!

Da li smo im svojom željom da im se približimo, uputimo ih u realnost življenja, pustimo ih u svet odraslih - svet smrti, ubistava, politike, katastrofa, dedlajnova - uskratili detinjstvo.

Mislim da se na blogu kod biljana77 , pre par dana, baš o ovome pisalo, nekako se to provlačilo kroz komentare.
Shvatanje (koje se nametnulo poslednjih godina), da deca danas mnogo ranije sazrevaju, čini mi se da je potpuno pogrešno.Meni bar smeta.
Insistira se na tome, da se deca od najmanjeg uzrasta ,vaspitavaju na način koji nije dobar, odnosno (po meni)nameće im se kategorija "obaveza i prava" a oni tek počnju da prihvataju svet koji ih okružuje.I nemaju pojma gde se nalaze .
margos margos 21:24 18.02.2010

Re: Ovo!

Shvatanje (koje se nametnulo poslednjih godina), da deca danas mnogo ranije sazrevaju, čini mi se da je potpuno pogrešno.Meni bar smeta.
Insistira se na tome, da se deca od najmanjeg uzrasta ,vaspitavaju na način koji nije dobar, odnosno (po meni)nameće im se kategorija "obaveza i prava" a oni tek počnju da prihvataju svet koji ih okružuje.I nemaju pojma gde se nalaze .

Tu postoji razlika između broja informacija, znanja i psihološko telesnog sazrevanja. To nije isto.

Mene ovaj malac kompjuteraš oduševio svojim znanjem, al kad sam mu rekla da treba da mi napiše šta je to što ga motiviše i demotiviše za učenje, onako dečje me zapitao a šta je to. Očekivalo bi se da zna - ali ne zna. Znaju svašta, gomilu potrebnih i nepotrebnih informacija, ali ih treba učiti, konzistentno onom što je valjano i korisno, a ne to - znaju oni sve, i gde đavo spava... nego, slatka moja, jesi videla onu emisiju....

I to 'mi ortaci'. Hmmm... da, al' zamalo.

A 'obaveze i prava' nauče mnogo bolje kroz primer, nego kroz parole.
Kao što reče Skabi - njeni roditelji su imali dobru devizu.
trener92 trener92 22:12 18.02.2010

Re: Ovo!

Znaju svašta, gomilu potrebnih i nepotrebnih informacija,

Tu postoji razlika između broja informacija, znanja i psihološko telesnog sazrevanja. To nije isto.


Naravno, dečiji mozak je kao sunđer, sve upija, samo je problem gde da smesti toliki broj informacija , u koju kategoriju da ih svrsta. To dete sigurno ne može da zna, i opet dolazimo do poremećenog sistema vrednosti, u današnjem društvu.
Kao dodatak
Gledao sam jedan film u nekom društvu ( bio je pre neki dan), bilo je i mlađih, oko 20 i manje godina


Zanimljivo je bilo čuti reakcije , navijanje , kada je Clive Owen , na kraju ukokao Vincent Cassel -a ,

Znaš onu reakciju, najnormalnije je zvučalo da kresne Jennifer Aniston ( ako si gledala film) ,a ostalo, iznuđeno, sasvim normalna, ljudska reakcija.To može svakom da se dogodi.
Onda razmišljaš, ko tu greši, ili ko je pogrešio, ko zna kada i gde?
margos margos 22:26 18.02.2010

Re: Ovo!

Nisam gledala film. No, to gledanje u društvu ume da bude odličan lakmus za moralne nazore prisutnih, to znam.
AlexDunja AlexDunja 20:42 18.02.2010

teska tema, margo

nisam sigurna.
meni izgleda da deca
veoma lepo razlikuju virtuelni svet
od realnog.
zdrava, stabilna deca.

opet, simptomi o kojima pricas su tu.
rekla bih da je na roditeljima da postave mrtvu strazu,
ipak bi oni trebalo da najbolje poznaju svoju decu.

onaj primer, koji si navela, o klincu kompjuterasu, i matorcima koji
misle da su svoje odradili nabavljajuci mu najnovije masine,
je za mene po ra zan.
zasto ne uloze malo napora da vide kako radi ta zavrzlama?
margos margos 20:53 18.02.2010

Re: teska tema, margo

zasto ne uloze malo napora da vide kako radi ta zavrzlama?

Pa jbt, pa ne mogu da stignu... kapiraš?
Kada, kad sve rade za njega??? I stan su mu obezbedili...




AlexDunja AlexDunja 21:11 18.02.2010

Re: teska tema, margo

Kada, kad sve rade za njega??? I stan su mu obezbedili...

stvarno. jadno dete.
Unfuckable Unfuckable 21:19 18.02.2010

Re: teska tema, margo

klincima je teško da idu mimo okoline, sada je glavna autentičnost - biti neautentičan.
Ako ne slušaš Seku ili Šemsu, ako ne voliš Oskara ili ne znaš najnovije štosove iz VB, ako ne igraš Kanter ili Wow - ti nemaš o čemu da pričaš na odmoru, a time si - parija. A ni jedno dete ne voli i ne želi da bude parija, klinci pristaju na zaista svakakve stvari da bi bili "deo ekipe".
Prevedeno na nešto malo jače od 30 godina, u ono krajnje naivno vreme kada je scena iz Kozare bila vrhunac nasilja na tv (ali - revolucija, moralo se!) a krađe automobila se dešavale jednom mesečno i bile hedlajn u novinama, te rešavane za oko pola sata - prisećam se kako sam, bez obzira što sam kao i svaki klinac sebe video kao Krojfa, 'ladno pristajao da stojim na golu (sa sve očalama, pa ti vidi kamikaze, a lopte "tigarke" kad udare - raznesu) samo da bih bio "unutra".
margos margos 21:35 18.02.2010

Re: teska tema, margo

ti nemaš o čemu da pričaš na odmoru, a time si - parija.

Pre par godina, požali mi se prijatelj na svoju ćerku koja je tako multitalentovano dete - vesela, sjajan bistar um, imitator, kreativac, svašta nešto... e, to dete je, od svojih drugarica bila prokažena kao drugačija, i krenula, da ne bi bila odbačena, da gleda 'pink' i da se oblači 'pinkasto'. Prijatelj u fras. Krene on razočarano da se žali, otprilike 'jbt, to kao da nije moje dete...' ali je bio mudar, nije pao u vatru, nije pametovao, saopštio joj da je kapira, ponavljao joj stalno njene kvalitete i talente (iako je ona jedno vreme odmahivala rukom), ali se ni jednog trena ona nije osećala odbačenom - i ta faza je protutnjala. Sad je opet svoja i autentična.

Samo se toga zaista treba čuvati - ne dozvoliti da se dete oseti odbačenim, jer posle i kad faza prođe, ako ima osećaj da nema gde i kome da se vrati, to ne valja.

*ključna reč ''oseti''
Unfuckable Unfuckable 21:40 18.02.2010

Re: teska tema, margo

da, pa to je keč koji se sasvim lepo vidi svuda okolo: klinci, instinktivno, ne dozvoljavaju da budu odbačeni nego se (haj'mo scabby, evo Majke Prirode) klasičnom mimikrijom uvaljaju u "novo ruho" da bi bili stopljeni sa okolinom - tj ne toliko sa okolinom, koliko da bi sebe odmakli od završne karike svojevrsnog lanca ishrane.
Koliko je samo klinaca - pitomina sebe oblačilo u dizelke i šišalo se na tajsonke ne bi li izgledali bar malo više "opasno" a time i "neukusnije" etabliranom (opet, ali nemam bolji izraz) lancu ishrane
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 00:33 19.02.2010

Re: teska tema, margo

Ako ne slušaš Seku ili Šemsu, ako ne voliš Oskara ili ne znaš najnovije štosove iz VB, ako ne igraš Kanter ili Wow - ti nemaš o čemu da pričaš na odmoru, a time si - parija

nije mnogo različito bilo ni ranije. ako nisam gledala seriju iz noćnog programa, ne mogu da učestvujem u razgovoru koji teče među drugaricama ujutru, od kuće do škole. ako je ne pratim uopšte, velika verovatnoća je da ću ispasti oz društva. ono što je različito, drugarice nisu bile toliko agresivne koliko su klinke danas.
gledala sam sve te serije samo nisam mogla da slušam malog lošu i ekipu iz SA, zbog fizičke muke koju sam imala od tog talasa iz BiH. i to se o-se-ti-lo promena društva je bila neminovna, samo što me niko nije dočekivao u parkiću na "preslišavanju". sada kapiram da bi.
reanimator reanimator 08:50 19.02.2010

Re: teska tema, margo

BebaOdLonchara
samo nisam mogla da slušam malog lošu i ekipu iz SA, zbog fizičke muke koju sam imala od tog talasa iz BiH.

Koj si car...ja popustio pod pritiskom i bio na koncertu na Tašu
tmariska tmariska 10:12 19.02.2010

Re: teska tema, margo

Nas najstariji ima epitet "cudan", medju svojim drugarima s obzirom na svoja interesovanja i ne trpanja u standardne skolske cirkuse. Njegov stav je "Pa ja sam se za to trudio i izborio!" I ok, sad idemo lagano dalje i trebimo situaciju po situaciju. Ponekad se izlane sam a ponekad ga smaramo pitanjima pa kaze sta je . Samo treba biti uporan, a zato treba vreme. A verujte ima ga svako, ko hoce. Makar i par minuta pre ponoci kad bi trebalo vec da spava ali nejasnoca se razresi. Kad jednom shvate da mogu da naglas kazu sto im je u mislima a da ne budu ismejani, oterani, nagrdjeni otvore se ocas. Iako su nam svi zivci iskidani sem jednog, cuvamo taj jedan za njih.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:20 19.02.2010

Re: teska tema, margo

Koj si car...ja popustio pod pritiskom i bio na koncertu na Tašu

jel bila i Suada?

ps. troll: ne znaš ti šta si propuštao po sutomoru...
irenaema irenaema 11:26 19.02.2010

Re: teska tema, margo

BebaOdLonchara

gledala sam sve te serije samo nisam mogla da slušam malog lošu i ekipu iz SA, zbog fizičke muke koju sam imala od tog talasa iz BiH. i to se o-se-ti-lo.


Zbog ovog jedna veeeelika preporuka!
reanimator reanimator 12:14 19.02.2010

Re: teska tema, margo

BebaOdLonchara

jel bila i Suada?

ps. troll: ne znaš ti šta si propuštao po sutomoru...

Da li je bila legendarna Suada???
Zar sumnjaš? :)
Inače, prva asocijacija na te godine u Sutomoru (ne računajući kafić tut-gut) su mi brodići koji pristaju na plažu i razvoze na izlete, a sa kojih je neprekidno pičio Merlin i ono..prrrr-sten i zla-tni la-nac da-će ti bosanac...

EDIT
A vezano za koncert..zaboravih da pomenem upaljače na Good bye teens
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:26 19.02.2010

Re: teska tema, margo

Inače, prva asocijacija na te godine u Sutomoru (ne računajući kafić tut-gut) su mi brodići koji pristaju na plažu i razvoze na izlete, a sa kojih je neprekidno pičio Merlin i ono..prrrr-sten i zla-tni la-nac da-će ti bosanac...

a smotra brodova 13. jula (ili već?!)?

ja se sećam samo Njegove Majice u kojoj Ceca I Dalje Spava - @ svi brodići, non faking stop tri meseca!

ps. izvinjavam se gazdarici na trollu (ali ko je letovao u sutomoru onoliko puta koliko Re i ja, sve će nam oprostiti) mada, ako bolje sagledam stvari, i nije troll - tri meseca ISTA PESMA a bez mogućnosti turn off-a po ceo dan na celoj parkilometaradugoj plaži, jeste neka vrsta agresije, right? (Re, podrži me, pls)
margos margos 14:51 19.02.2010

Re: teska tema, margo

izvinjavam se gazdarici na trollu

Bebo, bre, blog bez trola je kao supa bez rezanaca - samo za one na intenzivnoj mož' da prođe.
Samo ti uživaj. Moja kuća je tvoja kuća, comprende?

Nego, ja sam jedno davno leto provela prodajući džidža bidže nasred šetališta u Sutomoru, a dva leta - po mesec dana, praveći sendviče, pekući palačinke i služeći pivo i koka-kolu etc, na tom istom mestu. Znam o čemu pričaš. Najluđe što se tu, u moru, nisam okupala niti jednom. :)))
E pa da, tu je jedan tip hteo da me bije što sam bila ljubazna - mislio da ga zezam.
mirelarado mirelarado 15:14 19.02.2010

Re: teska tema, margo

margos
E pa da, tu je jedan tip hteo da me bije što sam bila ljubazna - mislio da ga zezam.


:)))

Само они који познају Сутоморе могу да схвате о чему говориш.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 15:33 19.02.2010

Re: teska tema, margo

E pa da, tu je jedan tip hteo da me bije što sam bila ljubazna - mislio da ga zezam.


Само они који познају Сутоморе могу да схвате о чему говориш.



milisav68 milisav68 17:07 19.02.2010

Re: teska tema, margo

BebaOdLonchara
ja se sećam samo Njegove Majice u kojoj Ceca I Dalje Spava - @ svi brodići, non faking stop tri meseca!

I to sa onih kreštavih zvučnika što biju direktno u mali mozak.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 18:03 19.02.2010

Re: teska tema, margo

vidim da će Re morati da piše post o Sutomoru ima štošta da se ispriča!
Unfuckable Unfuckable 20:04 19.02.2010

Re: teska tema, margo

Prsten und zlatni lanac je btw, uspeŠnica Haribataharija
Unfuckable The Upoznaj Neprijatelja Da Bi Ga Lakše Dokusurio
reanimator reanimator 21:48 19.02.2010

Re: teska tema, margo

BebaOdLonchara
(Re, podrži me, pls)

Podržavam Bebu
Btw...a plivački maraton za 13.jul? Start ispred hotela Sozina...cilj na gradskoj plaži u Baru, gde pristigle prvo dezinfikuju, pa im uruče nagrade?
I da dodam još jednu muzičku temu, na koju počinje da mi igra oko zbog svakodnevne torture : devet hiljada milja-ispod-mora-na-dnu-sam-ja-kadmenegledaš...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:26 19.02.2010

Re: teska tema, margo

devet hiljada milja-ispod-mora-na-dnu-sam-ja-kadmenegledaš...

ja to ne znam! a ni maratona se ne sećam! ustvari, ja sam obično išla u avgustu ali nekad zakačim i juli (nisu tada decu mnogo pitali šta bi želeli od života). sećam se dva kafića (sve pre korala): jedan nabudžen (za to vreme) pušćai dno (bebek-solo i taj kanalizejšn), a drugi, malo skromniji, gde sam pila samo&isključivo biter lemon, je bio ok. mislim da je to bilo u onom redu gde i ona Tri brata što su redovno sladoledom trovali narod, ali se ne sećam baš sad...ah, godine...

moraćeš post o Sutomoru da pišeš. prihvatam asistenturu (naslov: Sutomore - biser crnogorske rivijere)

ps. e bre Re, mene si našao da ložiš, a? noćna snimanja? tztztz.
blogovatelj blogovatelj 16:47 20.02.2010

Re: teska tema, margo

pičio Merlin i ono..prrrr-sten i zla-tni la-nac da-će ti bosanac...


Ja sam 2000-te bio u Ohridu i iz SVIH kafica je grmeo takodje Merlin "godina maaaaaaa varala si me"
Samo jedna pesma, svuda i stalno, klasicna manija gonjenja.
Kad cujem tu pesmu, meni prvo Ohrid prodje kroz glavu.
Sad nesto vrtim traku u proslost i ukapirao sam jednu stvar, a to je da na letovanjima uvek postoji takva jedna pesma, koju toliko svi svuda vrte, da ti se prosto smuci i posle toga te decenijama muka hvata kad je cujes. Jednostavno, izlize se od preterane upotrebe i postane coveku gadnija nego sto realno jeste. Cak ako se zalomi i da nije losa, oni ucine sve da ti se smuci.
Pisao sam ovde na nekom blogu o Modern Talking, mom letovanju u Grckoj i "Bratu Luju"
Jos cega se secam su sledeci tandemi

Sutomore - Kad zamirisu Jorgovani
Ohrid - Ja jos spavam u tvojoj majici
Makarska - Suada
Murter - Bili Dzin

Tucepi i ovo...

margos margos 18:49 20.02.2010

Re: teska tema, margo

Upamtila sam jedno leto gde se iz svakog kafića u Dalmaciji čulo samo
''Na kantunu kuća stoji, mala kuća judi moji
u njoj Ane dane broji, noći broji, judi moji...''


Milo Hrnić
iris.davidovich iris.davidovich 20:26 22.02.2010

Re: teska tema, margo

nije mnogo različito bilo ni ranije. ako nisam gledala seriju iz noćnog programa, ne mogu da učestvujem u razgovoru koji teče među drugaricama ujutru, od kuće do škole. ako je ne pratim uopšte, velika verovatnoća je da ću ispasti oz društva. ono što je različito, drugarice nisu bile toliko agresivne koliko su klinke danas.

siii. a ne znam kako da gledam serije u nocnom programu, kad mi ne daju jer moram da spavam. onda sutradan lazem da sam radila nesto drugo, i mislim se "jeee, u kakvoj oni slobodi zive"
scabies scabies 20:48 18.02.2010

interesantna tema

'hej, deca su okej, poradite na sebi, svom strahu i svom smirenju, a deca će to lako prepoznati, primiti i usvojiti.'
A ja kažem još: hej, deca su okej, poradite na sebi, svojoj agresiji i svom smirenju, a deca će to lako prepoznati, primiti i usvojiti. Ja ipak verujem da će ono čime su najviše izloženi u realnosti usloviti ono šta će prepoznati i konzumirati i na televiziji i u igricama. Agresija, surovost i svirepost nisu u filmovima, oni su u ljudima. A deca nam kroz filmove i igrice koje biraju samo šalju informaciju kakvu im realnost nudimo.
Ne znam, ja to ipak vidim kao posledicu, ne kao uzrok.
margos margos 20:56 18.02.2010

Re: interesantna tema

Ne znam, ja to ipak vidim kao posledicu, ne kao uzrok.

I ja.
Ali, draga moja, mi tek posledicu vidimo... i ona nas zaboli.
Ovo je jedan izraz posledice, koja sutra postaje uzrok neke nove brutalnosti, pa ko velim, ajmo za nešto da se uhvatimo što jeste pod našom kontrolom.
scabies scabies 21:15 18.02.2010

Re: interesantna tema

Ovo je jedan izraz posledice, koja sutra postaje uzrok neke nove brutalnosti, pa ko velim, ajmo za nešto da se uhvatimo što jeste pod našom kontrolom.
Mojim roditeljima je deviza uvek bila: deca ne slušaju šta pričaš, deca gledaju šta radiš.
pointofview_gun pointofview_gun 21:33 18.02.2010

Re: interesantna tema

Ja ipak verujem da će ono čime su najviše izloženi u realnosti usloviti ono šta će prepoznati i konzumirati i na televiziji i u igricama. Agresija, surovost i svirepost nisu u filmovima, oni su u ljudima. A deca nam kroz filmove i igrice koje biraju samo šalju informaciju kakvu im realnost nudimo.


Moja cerka ima 12 godina. Igrom nesrecnog slucaja moje je dete u realnosti izlozeno agresiji, surovosti i svireposti koju ja ne mogu da sprecim. Jedino sto je na TV-u zanima su serije o tinejdzerima i crtani na Dizni kanalu. Igrice sam joj zabranila, osim Narnije i farme na mom nalogu na face-u. Kazu mi drugi roditelji da sam surova jer joj branim igrice i jer ne dozvoljavam da otvori naloge na drustvenim mrezama. Surova i losa majka sam i sto joj ne kupujem najnoviji mobilni i sl.
Ono sto ja vidim oko sebe je gomila "demokratski" nastrojenih roditelja koji deci kupuju sve, dozvoljavaju sve i ne razgovaraju sa njima. I da.."vole ih vise nego ja svoje".
arianna arianna 21:37 18.02.2010

Re:teska tema, margo

Agresija, surovost i svirepost nisu u filmovima, oni su u ljudima.


Niko se agresivan i svirep nije rodio. Iako u nauci postoje biološke i antropološke teorije koje objašnjavanju agresivnost, najveći uticaj na razvoj agresivnog, nasilnog, surovog ponašanja ima sredina, bilo ona realna ili u ovom slučaju virtuelna.


Generalni utisak jeste da su danac previše izložena uticajima TV-a i kompjutera, da su roditelji najodgovorniji za to, ali sam u uverenju da se i u društvu mora na tome raditi.Nije dovoljno da se na TV samo pojavljuje "nije preporučeno za mlađe od 16 godina".Televizijski programi bi trebali da imaju takvu strukturu koja je na dnevnom nivou organizovana prema uzrastima i kategorijama posmatrača


kaže gospodin I.V. Bestužev - akademik i futurolog u spotu koji je linkovan u textu ... " savremeni TV program je terorista sa milionima žrtava, svakog dana. I prema njemu bi trebalo primeniti iste mere kao prema svakom drugom banditu-teroristi. Ja sam za primenu zakona o slobodi reči, u kome bi jasno bilo šta se sme, šta se ne sme, šta može, šta je pogubno, šta je ravno ubistvu ili krupnom terorističkom aktu. Mnoge su zemlje već donele takav zakon o kome govori akademik, ali kod nas takvog zakona nema..." Nema takvih zakona ni kod nas, a trebalo bi ga usvojiti.



preporuka za text :)


margos margos 21:42 18.02.2010

Re: Re:teska tema, margo

Verujem da je Skabi mislila na realne ljude, roditelje, okruženje, pa da dete pod uticajem tih sadržaja iz realnog života, traži isto i u virtuelnom svetu.

Pointofview_gun je dala obrnut slučaj - ali ona je ta koja promišlja i bira i ograničava svoje dete na dobre virtuelne sadržaje.

Hvala na preporuci:)
arianna arianna 21:52 18.02.2010

Re: interesantna tema

scabies
Mojim roditeljima je deviza uvek bila: deca ne slušaju šta pričaš, deca gledaju šta radiš.

Upravo tako.

i čuveni Duško Radović je imao jednu predivnu misao koja glasi: Lakše bismo vaspitavali decu kada bi ona imala samo uši, a ne i oči.


posledica i uzrok u nasilju je skoro nemoguće odvojiti, setićete se... pisano je o tome na blogu -nasilje je krug.
Unfuckable Unfuckable 21:57 18.02.2010

Re: interesantna tema

Mojim roditeljima je deviza uvek bila: deca ne slušaju šta pričaš, deca gledaju šta radiš.

jbg, ovo je živa istina i velika mudrost: mi smo tačno znali dokle kod koje vaspitačice u zabavištu smemo da idemo: jedna je neprekidno pretila, ali ništa nije dalje činila, a druga je bila vrlo dosledna i znalo se da će ta, šta kaže - i uraditi. Danas bi joj verovatno dali otkaz zbog zlostavljanja dece, jer je umela u ćošak da šalje kad vidi da se praviš Baja.
Ali istina je i to da je mnogim roditeljima jedina deviza - evro.
margos margos 22:04 18.02.2010

Re: interesantna tema

Ali istina je i to da je mnogim roditeljima jedina deviza - evro.

Živa istina. I znaš šta, ne bi oni, ali i oni uleteli u pacovski lavirint, pa su i oni jednako žrtve. I sve misle, ček samo još ovo i još samo ono, još je on/ona mali ili mala... no, na žalost, bude posle kasno.
margos margos 00:45 19.02.2010

Re: interesantna tema

Kazu mi drugi roditelji da sam surova
I da.."vole ih vise nego ja svoje".

Važno da su tebe procenili. Pitam se da li se sobom bave dovoljno?


tmariska tmariska 10:16 19.02.2010

Re: interesantna tema

Podrska surovoj majci!
MI smo jos gori, kontrolisemo prezderavanje slatkisima i ne pijemo gazirano. Kako smo samo tako odvratni.
Mobilni naslede od nas i jedno od drugog - troje ih je (13, 9, 7). I sretni i radosni. Fazon sa farmom i mi praktikujemo uz nadzor.
Ali zato se igra, peva i plese po sobi uz tinejdz filmove.
"Sto su nam cudne komsije!"
I neka smo.

Naravno nije to lako, ima tu gomila stvari koja se resava, trebi, resava, nateze i ima kad boli i nas i njih ali samo tako ostajemo zajedno i celina i svoji.
I sto je najvaznije treba naci modus da se ne utope u okolinu da ostanu svoji i da ih neko ne dresira da budu obicni. A treba im pomoci da se snadju u svetu.
Uf...
Greshka Greshka 20:50 18.02.2010

Preporuka

za temu,
koja je na ovom blogu zastupljena u extremno malom procentu, a onaj ko je roditelj zna da je ta tema prva i poslednja svakodnevna briga.Kad to kažem mislim na decu i sve što ima veze sa njima.
Roditelj sam devojčici od 8 godina, imam "nekog" iskustva u dečijoj pedagogiji i metodici likovnog obrazovanja koja se velikim delom bavi dečijom psihologijom.Volela bih, a i pokušaću da ovakav test sprovedem kod svog deteta i dece koja se sa njom druže.
U video zapisu koji sam detaljno pogledala, dve stvari su na mene ostavile snažan utisak.
Prvo:FD dva slova kod deteta u prvom razredu.Ne znam kada se u Rusiji opismenjavaju, ali znam da se u Rusiji ne piše latinica.Sa druge strane dečak ima i objašnjenje ta dva slova, što potvrđuje snažan uticaj vizuelnih (i tekstualnih) priča koje on prima u svoju malu glavu u vreme kada uči svoje pismo.Nisam imala prilike da ovo vidim kod svog deteta u vremenu dok je učilo da čita i piše.Previše je bilo zaokupljeno svojim pismom da bi drugo napravilo takav uticaj.Ovo kažem zbog merila vremena zaokupljenosti tematikom.
Drugo:crteži ove dece, po mom skromnom mišljenju su malo više ispod nivoa školske dece.Pitanje zašto je to tako.

Generalni utisak jeste da su danac previše izložena uticajima TV-a i kompjutera, da su roditelji najodgovorniji za to, ali sam u uverenju da se i u društvu mora na tome raditi.Nije dovoljno da se na TV samo pojavljuje "nije preporučeno za mlađe od 16 godina".Televizijski programi bi trebali da imaju takvu strukturu koja je na dnevnom nivou organizovana prema uzrastima i kategorijama posmatrača.Nekad se znalo da je prepodne za decu, crtani u 19.15, specijalni programi u vreme raspusta i sl, danas to nije tako, daje sve sve u svako vreme.Ogromna većina dece ostaje sama kod kuće, dok su roditelji na poslu (toga je bilo i u moje vreme)i jasno je da je kontrola nemoguća.
Neko će sada reći da postoje kanali za decu, postoje da i ja kao roditelj koji prati šta dete gleda na tim kanalima vidim sasvim očigledno da na tim kanalima nema nikakve kontrole.Kanal ULTRA, najomiljeniji dečiji kanal, proteže svoj program do ponoći,a "najomiljenije" crtaće daje u 21h.To roditelji ne mogu da kontrolišu.Jedino šta mogu je da svoje dete usmere na druge stvari, ali ni to nije baš uvek moguće.
margos margos 21:05 18.02.2010

Re: Preporuka

Uh... nedavno sam negde uletela sa trolom jer sam se zgrozila da u nedelju u vreme ručka ide emisija 'Potraga' (o nestalim osobama) i odmah posle ona druga sa scenama brutalnih ubistava. Kažu oni u emisiji da ne gledaju oni koji su osetljiviji, ali...!!! Kakv je to termin za takvu emisiju u repriznom izdanju???

Mene je u filmu pogodila ona priča sa zecom kome niko neće pomoći i sivim nebom. Posebno što je crta devojčica koja deluje kao paperje - a takva mračna priča u njoj. I onaj mališa 'ispod maske'.

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 21:42 18.02.2010

virtuelno/stvarno

Pravilan osvrt na problem, Margos! Jedino sto se bojim da je agresija deo ljudske prirode i kao takva normalna pojava kod dece. Onaj ko je smislio sadrzaje u kojima je nasilje ciljano pogadja odredjene grupe kroz muziku, vizuelne senzacije....Video igrice u kojima ovaj decko sa filma pokusava da postigne odredjeni broj poena ubijanjem sto veceg broja ljudi, nisu nista drugacije od realne upotrebe teledirigovanih raketa iskoriscenih u vojne svrhe. Ako se desi pokolj dece od strane vrsnjaka po skolama sirom sveta, to je onda samo proizvod realnosti u kojoj se desavaju strahote. Kolombajn se desio u vreme jednog svima nama poznatog rata izvezbanog na video igrama. Mislim da se deca kroz svoje crteze i slike oslobadjaju agresije u sebi bilo da su im teme uzas koji vide u virtuelnoj, ili prozivljenoj realnosti.
margos margos 21:59 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Pitanje agresije u ljudskoj prirodi bi se moglo svesti - ako samo o prirodnom, tj prirođenom pričamo, samo na onu istu agresivnost koju imaju životinje. Kad smo ugroženi.

Nema ničeg agresivnog u napadu lavice na antilopu - to je samo obezbeđivanje hrane. Nas danas ugrožava sve što proglasimo u svojoj glavi ugrožavanjem. Ljudi su danas, više nego ikada, agresivni iz pohlepe, zabave, hira, pa čak i nerazmišljanja.

Ne znam koliko su deca po definiciji agresivna, ja mislim da nisu. To je verovatno način da iskažu neko nezadovoljstvo, neku potrebu. Arriana sigurno bolje poznaje probleme male i predškolske dece.
arianna arianna 22:07 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

margos

Ne znam koliko su deca po definiciji agresivna, ja mislim da nisu. To je verovatno način da iskažu neko nezadovoljstvo, neku potrebu.


Ne verujem u priču da su deca agresivna, nego da sa njima nije u dovoljnoj meri radjeno, nije im posvećena potrebana pažnja u najmljadjem uzrastu, a i kasnije,roditelji propuštaju da obavljaju svoje roditeljske uloge, prepuštajući decu ulici, društvu, virtuelnim prijateljima...

Moje mišljenje je da se čovek radja kao tabula rasa
i da se ponašanje stiče iskustvom i vaspitanjem, odnosno socijalizacijom





ivana23 ivana23 22:25 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

scabies scabies 22:34 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

I bebe lažu
Ne lažu bebe, samo ne cene mnogo istinu
Lažno plakanje je jedna od najranijih formi prevare i novorođenčad se koriste njome da privuku pažnju čak i kada je sve u redu.
Ali to je prevara u našoj glavi. Beba samo zna da mama dođe kad plače, i zato počne da plače i kad Priroda (Unf, pogledaj me ) to ne nalaže. Ne zna beba šta je u maminoj glavi. I ne zna da je zabranjeno dozivati mamu kad je sve u redu. Uostalom, zašto bi bilo? Možda bebi ne treba hrana, nova pelena ili nešto slično, ali joj definitivno treba nešto od mame i ona je zove onako kako ume. Opet mi grešimo kad mislimo da se bebine potrebe završavaju na fiziologiji, a da je sve drugo prevara.
Unfuckable Unfuckable 22:39 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Bebi verovatno treba ona toplina koju je imala svih onih 9 meseci u utrobi, to meni bar tako izgleda, a Priroda je falabogu udesila da nema majke koja se na to neće odazvati (hormoni su - čudo, ne rekoh li već negde to?)
I onda beba malo igra najstariju igru na kojoj počiva svet - tj vedžba "pritiskanje dugmića".
Radi ono što radi ceo svet, uostalom
margos margos 22:43 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Opet mi grešimo kad mislimo da se bebine potrebe završavaju na fiziologiji, a da je sve drugo prevara.

Kad ne umemo da se stavimo u bebine cip... ovaj pelene.
Frka nam da je mokro, ili, nedajbože, kakano. :)))
scabies scabies 22:49 18.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Bebi verovatno treba ona toplina koju je imala svih onih 9 meseci u utrobi, to meni bar tako izgleda
Zato savetujem majkama da bebu u toj situaciji pokriju jorganom. Ili mislite, kolega, da bi bilo bolje da je potope u vruću vodu?
Do sada sam verovala da je svakoj osobi potreban bar jedan zagrljaj dnevno, sad počinjem da mislim da to može rešiti topla kupka
Unfuckable Unfuckable 00:02 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Do sada sam verovala da je svakoj osobi potreban bar jedan zagrljaj dnevno

scabby, dvosmislena si (diskutovasmo o tome skoro)
Možda i svako bolje centralno grejanje može da pomogne, koleginice - ili, u nedostatku, otputovati na Bahame pa turiti bebanu na sunce?
mariopan mariopan 00:09 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Unfuckable
Bebi verovatno treba ona toplina koju je imala svih onih 9 meseci u utrobi, to meni bar tako izgleda, a Priroda je falabogu udesila da nema majke koja se na to neće odazvati (hormoni su - čudo, ne rekoh li već negde to?)
I onda beba malo igra najstariju igru na kojoj počiva svet - tj vedžba "pritiskanje dugmića".
Radi ono što radi ceo svet, uostalom

U pravu si za sve.
Prvo, zaista bebi teba ta toplina, nije beba paket pa da sedi ili leži sama, ona mora da oseti da je drže, da je grle i tada se smiruje i stiče sigurnost. Osećaj da je niko nije napustio.

A pritiskanje dugmića zovem "dresura", sasvim lepo uvežbaju dresirane roditelje da im učine ono što njima tada treba, zagrljaj ili samo pažnja - vrsta komunikacije, ništa više.
I one to tako slatko i uspešno rade.
mikele9 mikele9 01:00 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Moje mišljenje je da se čovek radja kao tabula rasa

Aristotel, Džon Lok, arianna.
Kako ono reče Volter: Ne slažem se s vašim mišljenjem ali ću životom braniti vaše pravo da ga iznesete. Tako nekako i ja. Bez namere da ulazim u analizu izraza tabula rasa, njegovih korena, kasnije popularnosti i uvođenja u Filosofiju, ne slažem se sa mišljenjem da se čovek rađa kao tabula rasa! Evo zašto. Leonardo Da Vinči npr u svom Traktatu na jednom mestu veli: Ako imaš jedno celo od hiljadu tačaka i izdvojiš jednu tačku, ona je po svojim karakteristikama jednaka celom. Citiram po sećanju koje me uglavnom ne vara. Ako sam ja, ti, jedna tačka (uslovno rečeno) u beskrajnom Kosmosu, mi smo jednaki njemu po unutarnjim fiziološko, biološko, psihološko, mineralno, fluidnim i beskrajno mnogim drugim karakteristikama. O ovome možemo i šire. Pomenuću još činjenicu kojom barataju antropolozi, da je od prvog čoveka Homo Erectusa do naših dana preko planetice nam prohujalo više od 80 milijardi ljudi. Naši hromozomi i geni su transmisija koja traje desetinama hiljada godina i iako modifikovani u tom dugotrajnom procesu, kao rezultantu daju čoveka koji ni u kom slučaju nije tabula rasa. Svaki čovek (žena, muškarac) kada se rodi već u sebi sadrži beskrajno mnogo informacija raspoređenih na više nivoa.
i da se ponašanje stiče iskustvom i vaspitanjem, odnosno socijalizacijom

Sa ovim mogu da složim, pre svega jer govoriš o ponašanju i iskustvu, mada bih mogao da ti navedem primere gde su roditelji, jaslice, vrtići, škola, fakultet... "dali sve od sebe" a deca se nisu socijalizovala, dapače tj naprotiv. Ne bih voleo da budem uvučen u raspravu tipa: Zločinci se rađaju i slično, jer mi to nije ni na kraj pameti.
arianna arianna 01:14 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

mikele9
Ne slažem se s vašim mišljenjem ali ću životom braniti vaše pravo da ga iznesete.



Eto,delimo isto mišljenje vezano za pravo na izlaganje
Blog, po meni i služi da ljudi razmene mišljenja i da saznaju nešto novo i neko svoje znanje podele sa drugima.
mikele9

Ne bih voleo da budem uvučen u raspravu tipa: Zločinci se rađaju i slično, jer mi to nije ni na kraj pameti.


Ima nekih praktičara, koji su i danas pobornici teorije o rodjenom zločincu

napisah već.... ima puno teorija na ovu temu (antroploška,konstitucionalna, genetska, endokrinološka, rasna, teorija uslovljavanja, teorija neprilagodjenosti, teorija frustracije... i dr )
ssvetlana92 ssvetlana92 01:21 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Svaki čovek (žena, muškarac) kada se rodi već u sebi sadrži beskrajno mnogo informacija raspoređenih na više nivoa.

Naravno da se ne radjamo svi isti, samo je potrebno pravilno usmeravanje. A ko se može pohvaliti, nepogrešivošću?
tmariska tmariska 10:27 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Ovde moze da se doda i ideja da se svako radja sa nekom idejom ili zadatkom koji treba da ispuni / nauci u svom zivotu i da su deca ta koja biraju roditelje u nekom visem ili duhovnom smislu, koji ce im pomoci da svoj cilj ostvare.
Pod uslovom da su roditelji dovoljno otvoreni da to prepoznaju kod svog deteta da nisu zaboravili ono sto su znali ako deca, da su sacuvali svoju mastu i zelje u smislu da je sve moguce.
Da nece pretarati sa dresurom svog deteta, mada se neke stvari samo tako i nauce, da ce mu dozvoliti da ostane jedinka u okviru drustva.
E to je ono zbog cega treba drzati svoj roditeljski Ego na kratkom kanapu.
margos margos 14:14 19.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Ovde moze da se doda i ideja da se svako radja sa nekom idejom ili zadatkom koji treba da ispuni / nauci u svom zivotu i da su deca ta koja biraju roditelje u nekom visem ili duhovnom smislu, koji ce im pomoci da svoj cilj ostvare.

Meni je ovo vrlo bliska ideja. Naime, meni je pomogla da sredim sve odnose i neravnine sa mojim roditeljima. Kad sam se zapitala 'ako sam ih birala, a zašto sam ih izabrala? šta je trebalo da naučim od njih, a šta oni od mene?' i mogu ti reći, jako brzo su mi se složile kockice i od tog trena sam ih posmatrala sa mnogo više poštovanja i mogla sam da ih volim bez prosuđivanja.

Čak i da nije istinit, dobar je način za posmatranje iz novog ugla na te kompleksne odnose, često zbunjujuće.

tebi :)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 00:25 20.02.2010

Re: virtuelno/stvarno

Williem Golding je Gospodara muva bazirao na osnovu profesionalnog iskustva rada sa decom u skoli u kojoj je bio headmaster. Hteo je da vidi dokle ce deca da odu, do kojih granica, ukoliko bi im se omogucilo da sama vode razred. Odmah su se izdvojile vodje i ostali. Mozda je agresivnost kod dece nagon za prezivljavanjem, ukoliko se sledi primer zivotinja u prirodi koje su agresivne kako bi prezivele. Dete naravno ne zna kako da kanalise svoja osecanja i tu je roditelj, skola i okolina da ga usmeravaju. Dete uci posmatranjem i kopiranjem, a posle se to prihvati, ili ne, kao manir.
ssvetlana92 ssvetlana92 21:44 18.02.2010

Ukusi su različiti

Naravno da nisam otkrila "toplu vodu", kada to kažem ali mislim da je uticaj filmova mnogo snažniji od realnih dokumentaraca koji idu na raznim kanalima. U dokumentarcu je jasno ko je žrtva a ko negativac, pa se lakše odrediti u vezi toga. Dok filmovi gde se glorifikuju negativci, jasno daju na znanje da zlo pobedjuje i da je poželjno. U nekoliko dokumentaraca sam videla maloletnike koji su izvršili teške zločine i koji su jasno izgovorili, prilikom ispitivanja da su inspirisani filmovima koji obiluju nasiljem.
Druga su stvar igrice, od kojih se mladi ne odvajaju i koji utiču na dečiju psihu i mentalno zdravlje. Imam dosta primera iz svoje okoline koji su deci dozvolili neograničenu upotrebu igrica, i sada obilaze psihijatre tražeći pomoć.

Ps.
margos margos 22:24 18.02.2010

Re: Ukusi su različiti

SSlatka moja, jel ovaj 'ps osmeh' meni namenjen? Ako jeste, drago mi je :)))

Dobro reče Unf da je mnogim roditeljima deviza: evro.
Pa kad ne znaš šta ćeš, a ti mu kupiš nešto. A onda očekuju da dete ima odnos prema novcu, vrednostima, njima samima i sebi samom. A nema. Ako nema kinte, nema ni vrednosti. :(
arianna arianna 22:35 18.02.2010

Re: Ukusi su različiti

margos

Dobro reče Unf da je mnogim roditeljima deviza: evro.
Pa kad ne znaš šta ćeš, a ti mu kupiš nešto. A onda očekuju da dete ima odnos prema novcu, vrednostima, njima samima i sebi samom. A nema. Ako nema kinte, nema ni vrednosti. :(

slažem se .. mnogi roditelji misle da je dovoljno da deci kupe skupe, ponekad i neprimerene poklone, i mnogima se na tome i završava roditeljstvo,a to vam je klasična kupovina savesti i odgovornosti, koja se ipak priznaćete-ne kupuje
ssvetlana92 ssvetlana92 22:38 18.02.2010

Re: Ukusi su različiti

SSlatka moja, jel ovaj 'ps osmeh' meni namenjen? Ako jeste, drago mi je :)))

Tebi je namenjen!
Dobro reče Unf da je mnogim roditeljima deviza: evro.
Pa kad ne znaš šta ćeš, a ti mu kupiš nešto. A onda očekuju da dete ima odnos prema novcu, vrednostima, njima samima i sebi samom. A nema. Ako nema kinte, nema ni vrednosti. :(

Sad malo o ovome, ne bih rekla da su siromašni oslobodjeni problema. Ako nemaju para da kupe sve što dete poželi, ipak mogu da ispuste stvar iz ruku. Zanemarivanje dece, je opšta pojava i kod bogatih i kod siromašnih (duhom)! :)
margos margos 22:44 18.02.2010

Re: Ukusi su različiti

Ja se samo nadovezala na tvoj primer kupovanja koječega... Inače, naravno da je zanemarivanje potreba deteta osnov problema.
mirelarado mirelarado 22:50 18.02.2010

Re: Ukusi su različiti

margos
Dobro reče Unf da je mnogim roditeljima deviza: evro.
Pa kad ne znaš šta ćeš, a ti mu kupiš nešto. A onda očekuju da dete ima odnos prema novcu, vrednostima, njima samima i sebi samom. A nema. Ako nema kinte, nema ni vrednosti. :(


И не само да његово величанство новац влада животима родитеља као једино мерило вредности, што важи и у другим срединама, него треба имати у виду да су данашњи родитељи, истовремено и људи који су стасавали деведесетих година, у доба ратова, осиромашења и ужаса. То је морало оставити последице и сигурно је да су и то често узроци насиља, па и занемаривања, запуштања деце. Овде се на насилничко понашање пречесто благонаклоно гледа, стога није чудо што таквим узорима деца лако подлежу. Родитељски посао је драгсторског типа, ваља стално ослушкивати детиње потребе, проблеме и неприметно га усмеравати ка правим стварима.

П.С. Изванредан текст, Маргос.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana