Društvo| Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Politika| Zdravlje

MOBBING ─ ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MESTU (II)

Nebojša Milenković RSS / 18.02.2010. u 21:02

518_mobing-posao_dreamstime_if.jpg“Svet je opasno mesto, ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji gledaju i ne
preduzimaju ništa” reči su Alberta Ajnštajna koje lako mogu da se primene na priču o krivičnom delu mobinga ─ tj. različitih oblika šikaniranja i zlostavljanja na radnom mestu. Kako je reč o problemu koji je u našoj javnosti (a, srećom, i pravosuđu) sve prisutniji ─ možda je baš priča o mobingu najbolji pokazatelj sporosti kojom naša zemlja prihvata pozitivne zakonodavne vrednosti onih društava koja pretenduju na to da se smatraju: civilizovanim, humanim i pravičnim. 

Po švedskom psihologu Hajncu Lejmanu koji je autor ovog pojma ─ ujedno i najzaslužniji za uvođenje istog u zakonodavstvo zemalja Evropske unije ─ mobing se prepoznavanje na sledeći način: "Pod pojmom mobinga podrazumeva se psihološki teror u poslovnom životu (na radnom mestu) i odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju i maltretiranja, koja su usmerena na sistematičan način od jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema pojedincu, koji je zbog mobinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se odbrani". 

Takođe, u mnoštvu definicija izdvaja se i: "Mobizirajući postupci od strane jednog ili grupe radnika usmerenih ka pojedincu, rezultuju psihosomatskim i psihološkim smetnjama i oboljenjima koja dovode do bolovanja, odnosno, odsustvovanja žrtve sa posla. Socijalnu izolaciju prate aktivnosti koje se tiču radnih zadataka, prebacivanje na udaljena radna mesta, uskraćivanje informacija, kritike zbog neobavljenog posla, obezvređivanje rezultata itd. Uz to ide i čitav niz propratnih postupaka: širenje neproverenih glasina, kleveta, neumesnih šala na lični izgled, govor, etničko poreklo, religijska uverenja, seksualne sklonosti… U nekim slučajevima kao krajnja mera primenjuje se i fizičko zlostavljanje žrtve".

Krajnji cilj mobinga jeste taj da se žrtva natera da napusti radno mesto na kom je na opisane načine zlostavljana ─ ili, ukoliko to ne uspe, onda da se ista: izoluje, ponizi, obezvredi i uništi. Po prof. Lejmanu mobbing se sprovodi na različite načine: 
1. Napadima na mogućnost komunikacije ─ neumesnim i neetičkim komentarima rukovodilaca, prekidanjima tokom govora, uskraćivanjima poslovnih kontakata i informacija, vikanjem na žrtvu, davanjem nepotpunih uputstava, ponižavajućim gestovima. 
2. Napadima na ličnost i socijalne kontakte – kolege ne govore sa žrtvom, žrtva se izoluje u prostorije udaljene od ostalih zaposlenih, zabranjuju se kontakti sa žrtvom.
3. Napadima na ličnu reputaciju – izmišljanjem priča i širenjem tračeva o privatnom životu žrtve, ismevanjem, iskorišćavanjem ljudskih slabosti, vređanjima, imitiranjem, napadima na politička i religiozna uverenja, komentarima na račun ličnog života, izgleda, porekla, nacionalnosti, dovođenjem u pitanje odluka žrtve, aluzijama ili pak otvorenim seksualnim ponudama...
4. Napadima na kvalitet rada – žrtvi se ne daju radni zadaci ili joj se prepuštaju mizerni poslovi, uz svakodnevne kritike i prigovore, preteranu kontrolu i obezvređivanje rezultata.
5. Napadima na psihičko zdravlje – prisiljavanjem žrtve na obavljanje opasnih poslova, pretnjama fizičkim nasiljem, namernim izazivanjem stresa, fizičkim nasiljem, seksualnim uznemiravanjem i ostalim oblicima zlostavljanja.

Svemu navedenom, u srpskoj varijanti mobinga, možemo dodati i takozvani rad na crno ─ odnosno uskraćivanje osnovnih ljudskih, kao i ostalih prava iz domena rada i radnih odnosa (pravo na ostvarivanje radnog staža, zdravstvenog i penzijskog osiguranja, pravo na zakonom garantovano radno vreme i pripadajuće odmore).

Uostalom, uvek su drugi ti koji umiru, ili: ko su žrtve mobinga...

mob.jpgU mačističkim društvima kao što je naše, u kojima je kultura nasilja i nasilništva itekako razvijena, žrtva nasilja može biti bukvalno svako ─ bez obzira na radno mesto ili stručnu spremu. U gotovo 80 % prijavljenih slučajeva mobinga žrtve zlostavljanja su žene (iako su u ne malo procentu takođe žrtve - muškarci se mnogo teže odlučuju da progovore o ovoj temi). Ono što, međutim, posebno brine jeste sklonost samog društva (okoline u kojoj se mobing dešava) da se navikne na nasilništvo, te da ga vremenom počne doživljavati kao uobičajeno i normalno. Za nasilnika se uvek pronalazi prećutno opravdanje ─ samim tim se i krivično delo koje je počinio odobrava, odnosno (sa)učestvuje u istom. Na različite načine, sama žrtva često biva prinuđena da preispituje vlastito ponašanje, odnosno da se samooptužuje i iznova traži udeo "vlastite krivice" za iracionalno zlo koje joj se nanosi. 

Umesto očekivane ljudske solidarnosti, u moberskim sredinama (iz straha ili interesa, svejedno) žrtva biva izolovana ─ kolege je se klone, sve u strahu da se bes i gnev nadređenog (najčešće direktora) ne preliju i na njih. Ne retko, u trenucima kada se žrtva i odluči na obraćanje tužilaštvu ili policiji radi zaštite svojih ljudskih prava ─ usled poslovične sporosti navedenih institucija mobing nad njom biva čak i intenziviran: nastavkom psihičkih zlostavljanja, pismenim naredbama u kojima se od nje traži da u najkraćim mogućim rokovima obalja poslove koje od nje zahteva poslodavac... i tsl, zbog žrtve čega najčešće odustaju na pola puta. Pored psihološke nestabilnosti, gubitka samopouzdanja, hroničnih stresova, trauma i teških oboljenja - u težim slučajevima mobinga zabeleženi su i slučajevi i kojima se žrtve, ne nalazeći zaštitu niti spas, odlučuju i na samoubistvo. 

Iako se pojam mobinga po pravilu vezuje za privatne firme (posebno za slučajeve tzv. rada na crno) ─ mnoge će verovatno iznenaditi podatak da je po učestalosti i brutalnosti svojih pojavnih oblika ovo krivično delo čak veoma rasprostranjeno u tzv. državnim (budžetskim) ustanovama: javnim preduzećima, organima državne uprave ─ ali i u ustanovama gde se ovakvo ponašanje obično ne očekuje poput ustanova kulture (muzeja, galerija, pozorišta, biblioteka ili kulturnih centara), prosveti, zdravstvu pa i velikim medijskim kućama s većinskim državnim kapitalom.

Uostalom i prvi presuđeni slučaj mobinga u Srbiji dogodio se upravo pod krovom jedne medijske kuće ─ iako bi, po prirodi svog posla, mediji valjda trebali da budu prvi u razotkrivanju i preventivnom delovanju protiv ove pojave. Reč je, naime, o prvoj sudskoj presudi za zlostavljanje na radnom mestu izrečenoj 2008.godine kojom je Opštinski sud u Jagodini v.d.direktora nedeljnih novina Novi put Zorana Milovanovića osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca (uslovno na dve godine) zbog krivičnog dela zlostavljanja i mučenja na radnom mestu ─ a po podnetoj tužbi novinarke i urednice u ovom listu Ivani Delić-Janković za krivično delo psihičke torture tokom 2006. i 2007.godine. 


Mobilijar uvreda kojima se navedeni direktor Novog puta prema Ivani služio kretao se od izjava tipa: "Marš napolje, kupi prnje i tornjaj se iz ove redakcije! Ne mogu da radim s tobom, smetaju mi tvoj miris, glas, smeh, prisustvo!", pa sve do toga da je zaposlenoj govorio da je glupa, da ne zna svoj posao, cepao joj tekstove, prebacivao na drugo radno mesto, primedbi na račun njenog glasa, smeha, mirisa parfema i tsl, ... 

Ivana Delić-Janković
Ivana Delić-Janković
Reči kojima je Ivana za Politiku prokomentarisala sudsku presudu donetu u njenu korist: "Činjenica je da sam se ja borila za sebe, ali ova presuda će biti opomena za način ophođenja urednika prema svim kolegama. Iako je teško dokazati mobing, veliki broj zlostavljanih iz cele Srbije svakodnevno me zove i traži savet o načinu rešavanja problema s kojim su suočeni, jer sam ja uspela da ga dokažem. Dakle, postoje pravni načini da žrtva zlostavljanja bude zaštićena!".

 

 

 

U sledećem nastavku:

ZAKONSKA REGULATIVA I PSIHOLOŠKI PROFIL MOBERA

Prethodni tekst:

MOBBING - ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MESTU 


Literatura i korisni linkovi :


Saša Gajin (ur.), Tanja Drobnjak, Violeta Kočić-Mitaček: MODEL ZAKONA O SPREČAVANJU ZLOSTAVLJANJA NA RADU, Centar za unapređenje pravnih studija, Beograd, 2008.

European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions

Demokratski Politički Forum, Koliko smo zaštićeni od zlostavljanja na radnom mestu

Mobing na poslu - istinite priče

Zlostavljanje dok radnici ne odu

Zlostavljanje na poslu ostavlja teške traume

Potvrđena prva presuda za mobing 

Leymann H., Mobbing and psychological terror at workplaces, Violence and
Victims

Mobing - novi termin koji obuhvata sve vrste šikaniranja na poslu 

Mobing 

 

Atačmenti



Komentari (114)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mandeljstam_osip mandeljstam_osip 16:31 20.02.2010

Re: prica iz muzeja

Iako će me sad razvalit svi, ali moje subjektivno mišljenje da se po ustanovama kulture češće sreču stvari koje bi ste teško sveli na "uzvišenost duha", nego u nekim "prizemnijim "delatnostima.
nemate pojma koliko ste u pravu ili možda imate
mandeljstam_osip mandeljstam_osip 16:55 20.02.2010

Re: TVOJE ĆUTANJE TE NEĆE ZAŠTITI!

TVOJE ĆUTANJE TE NEĆE ZAŠTITI!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 17:06 20.02.2010

Re: prica iz muzeja

Moberi i citav sistem se najvise plase da njihove gadosti koje oni smatraju intimom ne izadju u javnost, u cemu im je od najvece pomoci podrska kolega koji dalje lincuju zrtvu.
Upravo tako
mandeljstam_osip mandeljstam_osip 16:37 20.02.2010

Nov sam u temi

ali, po svemu ovde pročitanom - čoveku naprosto nije najjasnije da li mobere treba:

a) osuđivati

b) prezirati

c) žaliti

d) ponuditi/potražiti im (stručnu) pomoć

prosto je za neverovati koliko svuda oko nas postoji retardiranih skotova, čija se suština života sastoji u ponižavanju (naizgled) slabijih od sebe

kad malo bolje razmislim - mislim da sam se i sam sretao s pojavom
mobbinga - ok. možda nisam znao prav(n)i termin, al sad znam

u svakom slučaju: gosp. milenkoviću hvala za tekst
- mene, međutim, mnogo više zanima šta po navedenom pitanju/problemu
čine nadležne službe?

i koje su to službe: psihijatri, tužioci, ministarstva...

mariopan mariopan 18:10 20.02.2010

Re: Nov sam u temi

mandeljstam_osip


Nov sam u temi

I na blogu, doborodošlica

I ja tek učim šta je šta, u moje vreme nije se zvalo tako ali je postojalo u svim oblicima.
Slažem se sa :

Cuo sam, ali nisam siguran u tvrdnji, da sociopatama (oni su cesti moberi, ne?) psihoterapija samo pomaze da se jos vise zamaskiraju i izveshte u njihovom destruktivnom ponasanju, a nimalo ne doprinosi menjanju njihovog karaktera.

Mislim da oni samo nauče mimikriju a u suštini ostaju isti. Malo bolje se čuvaju da nema svedoka mobingu, pređu na perfidnije tehnike mučenja, teže dokazive, i nastave po starom.
mandeljstam_osip mandeljstam_osip 21:38 20.02.2010

Re: Nov sam u temi

mariopan,

hvala za dobrodoslicu i za cvetić
- pa da uzvratim:
Out of Beirut Out of Beirut 17:42 20.02.2010

Mobing

Tudja, a i moja iskustva pokazuju da je u mobingu ukljuceno dosta ljudi. Iz toga proizilazi da je sasvim moguce da ovaj blog citaju i osobe koje su bile 'moberi'.

Ko zna sta prolazi njihovim glavama.

Cuo sam, ali nisam siguran u tvrdnji, da sociopatama (oni su cesti moberi, ne?) psihoterapija samo pomaze da se jos vise zamaskiraju i izveshte u njihovom destruktivnom ponasanju, a nimalo ne doprinosi menjanju njihovog karaktera.

Intuitivno verujem da je stetno pred takvim ljudima govoritu kako stvari izgledaju iz nase perspektive. Oni ce te informacije upotrebiti za jos vestije lazhi.

Nepovezano sa gornjim tackama, pitam se: da li se mobing smatra direktnim produzetkom decjeg tribalistickog ponasanja i bullying-a?
Out of Beirut Out of Beirut 18:07 20.02.2010

psiholoski profil?

Oh, i jos jedna sumnja - da su moberi jasno odredljive licnosti. Ako se dobro secam, svojevremeno je Vujadin Boskov vrsio mobing nad Piksijem, kada je prvi bio selektor a drugi kapiten reprezentacije. Sudeci prema izjavama u novinama, to je bio mobing. I veoma je verovatno da VB nije bio svestan onoga sto radi, inace bi brinuo zbog procurivanja informacija i cinjenice da je zrtva mobinga osoba sa previse visokim ugledom.

Ima se tu mnogo toga za reci.
eugensavojski eugensavojski 19:53 21.02.2010

Re: dream

Nebojša Milenković
(neispunjeni) san svakog mobera:
mislim da se nebi trebao toliko saginjat
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 17:19 22.02.2010

thanks :))))

zahvaljujem se svima koji su učešćem u ovom blogu (bilo čitanjima ili komentarima) participirali u temi - posebno se zahvaljujem na mnoštvu pisama i primera koje sam dobio preko pp, a koji su me samo dodatno uverili koliko je (u kojoj meri) pojava mobinga raširena u našem društvu, koliko su perfidni i(li) bestidni načini njenog ispoljavanja - naposletku: i koliko je korisno i važno u što većoj meri pisati i govoriti o istoj



...nastavak sledi uskoro...

pozzz.
n.m.
draganchica draganchica 19:26 22.02.2010

Glosa o mobingu...

iako sam veoma ironicno jednom rekla da je mobing postojoa u vreme izgradnje egipatskih piramida, s tim sto je tada bilo robovlasnistvo, a sada je demokratija, p ase problem zlostavljanja odmah vidi, mozemo konstatovati nesto drugo: da problem postoji a da ga ne resavamo.Ili kako bismo drugacije nazvali fakat da je predlog zakona o zabrani zlostavljanja na radnom mestu, koji je pripremalo resorno Ministarstvo rada i socijalne politike, jos uvek u skupstinskoj fioci i ceka da uskoci na dnevni red nekog zasedanja? I to od juna 2008. godine, kada je javna rasprava, u kojoj sam aktivno ucestvovala , bila zavrsena? Dakle, vise nije problem, sto imamo problem mobinga, nego je problem sto ga ne resavamo.A ne resavamo ga zato sto nemam adekvatnih zakonskih resenja, a prosto mislim i da kada bismo ih imali, ne bismo ih primenjivali.
Pirove pobede, koje su osvojene u oba presudjena slucaja zlostavljanja na radnom mestu su u postupku zalbe. Oni koji su prvostepenim presudama oglaseni krivima, su jos uvekl neivni, jer nije nastupila pravosnaznost. Za to vreme, moberi, ti i mnogi drugi se slobodno setkaju naokolo.
pregurala sam mobing u svojim najboljim godinama zivota, kada sam trebala kao maldi strucnjak i mlada majka da budem u punom sjaju. Ali sam razvila dobar recept za savladjivanje mobera:prica. Pricaj o njemu, stalno.Pricaj o tome sta ti Radi.Pricaj o tome sta ne radi a trebao bi.Pricaj o tome sta ti kaze.pricaj o tome sta ti en kaze. pricaj svima. I uvek zavrsi efektnom recenicom: danas ja, sutra mozda ti!! Videcete kako ljudima zacakli egzistencijalni sjaj u ocima i kako s epolako okrecu na vasu stranu.Naravno, prica ne daje efekat odmah. Vec traje. Dokaze protiv mobera je jos teze nabaviti jer vode racuna da ne ostavljaju pisnai trag.
Zakon o zabrani diskriminacije je uneo neke novine, ali corak. Zasto kazem corak? Dzaba zakona, kad jos nije izabran poverenik za zastitu ravnopravnosti.Dakle, mobing se eventualno mogoa podvesti pod neku do normi ovog zkaona, ali niste imali i jos nemate kome da s eobratite jer Poverenika kao institucije jos nema. Sudovi se jos nisu dokonstituisali, tako da vam od svega ostaje inspekcija rada....
nastavicu kasnije....:)
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 23:30 22.02.2010

Re: Glosa o mobingu...

draganchice,
hvala vam na diskusiji
a posebno na sjajnom "receptu":

pregurala sam mobing u svojim najboljim godinama zivota, kada sam trebala kao maldi strucnjak i mlada majka da budem u punom sjaju. Ali sam razvila dobar recept za savladjivanje mobera:prica. Pricaj o njemu, stalno.Pricaj o tome sta ti Radi.Pricaj o tome sta ne radi a trebao bi.Pricaj o tome sta ti kaze.pricaj o tome sta ti ne kaze. pricaj svima. I uvek zavrsi efektnom recenicom: danas ja, sutra mozda ti!!

draganchica draganchica 06:37 23.02.2010

glosa o mobingu 2

IMa Nebojsa tu i dodataka.Nazalost, uglavnom su psiholoske prirode, sto meni kao pravniku dosta smeta.Kakva je to pravna drzava kada prava nema, tj.kad nemas mehanizam da se zastitis od samovoljnih postupaka svojih socrealisticki nastrojenih i odgojenih sefova?
Znaci, vec smo apsolvirali da kukanje ne pomaze. jadikovka, svakidasnja ili kakva god, treba da s ebrise s aspiska zapovesti mobingovane osobe. Samo prica. I uporno prikupljanje dokaza protiv mobera, kakve god vrste.Bar neka je to to SMS poruka, ili ljudi koji stoje pred vratima kancelarije, nek nsu cak i stranke, dok sef blazeno urla na vas.
U Antimobing centru u kome volontiram vec trecu godinu, smo culi vise od 270 ovakvih prica.Neki ljudi su nam, sto je bilo porazavajuce, dosli na ivici samoubistva. Nikada necu izbrisati sliku zene koju je onako tananu i svu sludjenu doveo njen suprug policajac, resen da ocuva zenu koju voli.Cak nije ni malkice podsecala na zenu sa fotografije, koju on nosi u svom novcaniku, zenu koju voli vise od 20 godina. Poslednje radno mesto ju je narodski receno, dokusurilo.Dovelo do ivice samoubistva. A onda dodje vest da je samoubistvo izvrsio covek zaposlen u drzavnoj francuskoj telefonskoj kompaniji, i da je to 17ti slucaj u poslednje dve godine. Ubio se jer nije mogao da podnese pritiska na poslu.Pa sad ti budi pametan.

Poenta je da mogu javno da ustanem i kazem, da ja sam to rpegurala. I da, to jos uvek povremeno traje, ali ne tolikim intenzitetom kao pre, jer ona prica iz prethodnog posta je smanjila broj mojih indirektnih mobera, povecala broj saveznika. Jer nismo prijatelji.Samo saveznici.Zbog onog sto ce mozda oni biti na takvom tapetu sutra.....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana