Društvo| Život

Lampa gori, a struja se šteka*

Srdjan Staletović RSS / 19.02.2010. u 11:24

 

*šteka = štedi

Takmičenje gojaznih građana koje su podržali bogati poslovni sponzori doživelo je neuspeh. Prodato je svega 140 karata, a pečenje spremnljeno za očekivanih 500 gostiju - hladno i ukočeno, jedva su pojeli kerovi-lutalice. Skup je završen uz muziku sa razglasa i bez dodeljivanja plaketa „Najmasniji Poganić" kako je planirano, iako je danima uoči svečanosti lokalni radio najavljivao živi prenos i upoznavanje gostiju sa pobednikom.

Kad je poštar Šveđo odskočio s motora kojim dovozi poštu Poganićima i odjurio u zgradu opštine važno mašući telegramom, bilo je jasno da stižu loše vesti. Tamnoputi Šveđo veđ 12 godina dostavlja koverte i pakete sugrađanima, a nadimak je dobio jer mu je otac boraveći u Švedskoj na privremenom radu napravio dete nekoj tamo, pa još i danas šalje pare za izdržavanje potomka. Šveđo mu, naravno, svaki put popuni obrazac za „Western Union" i lično preda novac šalteruši Milki. Ova mu obično samo namigne i uzdahne, što napravi da se dugmad na njenoj, obično beloj, košulji napnu do ivice pucanja.

S kapom u ruci, jedva je dočekao da izađe iz opštinskog hodnika kako bi onima što su na brzinu prislonili bicikle na živu ogradu preneo vesti. „Laković je ljut. Izgleda da je ovo iz centrale one fabrike pomade - otkazuju sponzorstvo zbog propasti ovog s debelima". Samo je matori Čuka, bivši časovničar iz centra grada na to rekao „Tako nam i treba. I ekser bismo pokvarili, kak'i smo ljudi". Ostali su najašili bicikle i uputili se uglavnom ka pijaci, u dnu grada.

Predsednik opštine, Bato Laković, bivši je nastavnik fizičkog u osnovnoj školi „Voćko Smucar Stari". Izabrali ga Poganići nakon što je obezbedio donaciju iz sveta kojom je zamenjen prastari krov na školskoj zgradi i izgrađeni wc-i sa kabinama za presvlačenje, da deca više ne propadaju kroz trule fosne po poljskim klozetima i ne presvlače se po livadi. Pamte mu građani crveno lice kad je pred državnim sekretarom iz Beograda sekao crvenu traku zbog novih sanitarija. Velike krojačke makaze donela Desa šnajderka, čiji je sin postao zamenik kostimografa u onom velikom pozorištu. Prozvali je od tada Gospođa ministarka, al' se ona nije ljutila.

Opština Poganići administrativni je centar tog dela Srbije kojeg je bogata zanatska, kulturna i istorijska prošlost učinila omiljenom naseobinom ljudi kojima tranzicija ne predstavlja nikakvu muku. Stanovnici Poganića naročito vole da jedni o drugima znaju ama baš sve. Tako dele i muku i radost i poraz i pobedu. Kao da su jedna velika familija u kojoj su sve generacije, ali i sve naravi zastupljene.

"Epson" u Poganiće
"Epson" u Poganiće

Kad je Bato Laković gostovao na RTS-u u „Znanju imanju" pre dve godine, u krilu je držao ćerkicu Čukovog sina, koji je direktor „Distrubucije Poganići". Njih dvojica su u zavadi još otkako je opštinskoj zgradi „isečena struja" tokom Batovog sastanka sa potencijalnim donatorima za tradicionalnu manifestaciju „Najmasniji Poganić". Em bilo oblačno i mračno, em crkla lampa na „Epson" projektoru kojim je Bato prikazivao šarene detalje direktorima fabrika kozmetike iz industrijske zone „Poganića grinfild", em bili bez struje dva sata.

Čim je Bato ispratio donatore, zajapuren pozvao direktora „Distrubucije" Milana Petrovića koji mu je rekao da je to „upozorenje pred isključenje jer opštinska zgrada nije plaćala struju već četiri meseca". I spustio slušalicu. Laković je svojim kolima odjurio do Petrovićevog kabineta i, kako nam pričala Marija Jovetić, Petrovićeva sekretarica rodom iz Bijeljine „povadiše oči k'o mladi jarci, a mislim da su se i za guše do'vatili nekol'ko puta". Od tada ne razgovaraju.

Lakovića zvali u „Znanje imanje" pošto im do Beograda neko ispričao kako četiri generacije Poganića živi u miru i srećno u toj opštini. Onda Batu savetovao Brka Minić, dopisnik novina iz mesta, da u studio ode sa nekim mlađim. „Pazi, nije Tito bio lud s onolikim pionirima", mudrovao je Brko. To Bati dalo ideju da uzme dete najvećeg neprijatelja i da primer ostalima.

Ostavilo to dosta utiska na Poganiće. Posebno ga stariji hvalili, kako je dobar i plemenit. Vodio Laković malu i na ručak u neki strani restoran, obišli zoološki vrt u Beogradu i kupio joj „Nivea" sprej da odnese majci. Mala se time prskala još tokom povratka kući, dok je na zadnjem sedištu službene "Škode" slušala šta Bato preko mobilnog traži od Mise fotografa: „prebaci mi 'Znanje imanje' na dvd i na 'jutjub' da mogu da ga stavim na opštinski internet".

Pričao Gagi, opštinski vozač, da je mala lepo rekla „hvala čika Bato" kad su je ostavili pred „Distribucijom" i da je trčeći prema tati na njegovo „kako si mi sine tatin" piskavo rekla: „Super sam tata, nego šta je ovo... zašto smrdi svinjče u Poganiće?"

http://www.poganici.rs/

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 12:28 19.02.2010

Ima

više Poganića.
Lepa i zanimljiva priča , Srđane .
Srdjan Staletović Srdjan Staletović 12:34 19.02.2010

Re: Ima

O, da, da...ima. Hvala.
4krofnica 4krofnica 15:35 19.02.2010

poganici

mariopan mariopan 16:54 19.02.2010

Re: poganici

I kod nas vole sve da znaju jedni o drugima, ali kada prigusti, kada se neko razboli, eto njih sa ponudama pa i oni što "ne govore" sednu za jedan sto kao ljudi.

Zato mi se dopala priča

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana