Vrlo često na ovom blogu vodimo razgovor o suštini diplomatskih odnosa između Britanije i Srbije - kakva je priroda tih odnosa, da li je prikladno da diplomata uradi ovo ili ono, šta se "krije" iza projekata na kojima radimo...
Pre nekoliko dana smo, opet, imali priliku da se podsetimo suštine. Na kragujevačkom varoškom groblju održan je pomen dr Elizabet Ros i ostalim članicama "Škotske medicinske misije", koje su došle u Srbiju tokom Prvog svetskog rata, da bi pomogle u borbi protiv epidemije tifusa ("omega68" hvala na ovom podsećanju )
Treba znati da je situacija u Srbiji 1915. godine bila jako teška - izbila je epidemija tifusa, a nije bilo dovoljno lekara i sestara, nije bilo načina da se izoluju inficirani pacijenti, nije bilo vremena da se dezinfikuje odeća, kao ni sredstava kojima bi se zaštitili od vaši, koje su širile epidemiju. Od oko 400 lekara koliko ih je u tom trenutku bilo u Srbiji, 126 je ubrzo umrlo.
Iako su bile svesne da je tifus veoma smrtonosan, članice britanske misije su odmah došle da pomognu. Preko 20 britanskih medicinskih jedinica bilo je stacionirano u Kragujevcu, Mladenovcu, Vranju...a povlačili su se i sa srpskom vojskom preko Albanije. U sastavu britanske misije bili su i lekari i medicinske sestre iz Kanade i Australije, a moram da napomenem da su, u pomoć Srbiji, došle i njihove kolege iz Amerike, Francuske, Holandije, Grčke, Švajcarske i Rusije.
Prva britanska žrtva bila je upravo doktorka Ros. Imala je samo 37 godina. Na njenom nadgrobnom spomeniku, na groblju u Kragujevcu, stoji epitaf "Narodu ste srpskom darovale srce".
Stephen Wordsworth
ambasador