Psovanje i grafiti

Strongman RSS / 22.11.2007. u 02:06

parental-advisory-explicit-lyrics.jpg

 

Kao i svaki mlad otac sa nasih prostora i ja sam bio impresioniran svojim prvim sinom Jovanom. Umeo sam da ga gledam dok spava, da mu pipkam prstice, slikam grimase,... Moj ponos je bio najveci na svetu. Njegovim rodjenjem sam i ja dobio VIP status u nasoj porodici.

Secam se jasno trenutka kada me je prvi put prepoznao i nasmejao se. Mislio sam da cu da se istopim od topline koju sam doziveo tada. Secam se i kada je poceo da puzi, pa kada je poceo da ispusta glasove. Neponovljiv osecaj kada me je pozvao "taja". Normalno, prvo je rekao mama, pa meme (mleko), pa kaka, pa taja. Onda je poceo da hoda. Sam. Nicim izazvan. Jednostavno jednog dana je ustao sa patosa i otisao da uzme neku igracku. Roditelji, malo je reci, presrecni.

Ubrzano je ucio nove reci i pricao sve bolje. Vremenom je poceo da koristi i bezobrazne reci. I to nismo mogli da ga sprecimo. Kada ga grdimo, njemu je interesantno da je u centru paznje pa nastavlja. Ako se pak nasmejemo, isti efekat. Nastavlja sa psovanjem.

Stariji i iskusniji su nas naucili da ga ignorisemo kada psuje. Kao to sto posto deluje. A ako stariji kazu... I tako mi vise nismo reagovali (mnogo) kad Jovan psuje. A kao za inat, repertoar psovki mu je postajao sve gori i vulgarniji. Od klasicnoe srpske "dobar dan psovke" pi&ka materina do analnog i oralnog opstenja sa familijama sagovornika. Uzgred, u Nishu nije retkost kada se vide dobri drugari posle nekog vremena da kazu

"Pa gde si bre ti pi&ka mu materina".

Osmesi i tapsanje po ledjima zavise od stepena bliskosti ali je psovka na nekim platformama default.


Prolazi tako vreme, Joca ne prestaje da psuje. U obdanistu kazu malo je nemiran, ali fin. U stvari nije bas fin, znate, on psuje. Ja se pravim nevest i kazem da to nije mogao kod kuce da nauci. Valjda nisu pomislili da ce otac takvog djaka da laze. Kulminacija je nastala par dana kasnije, kada sam ujutru odvezo malog Jocu u skolicu. Vrata nam je otvorila vaspitacica sa mlecnim imenom - Belka. Otvorila je jer su bila zakljucana, jer mi uvek kasnimo jer volimo da spavamo.

"Dobar dan."

"Dobar dan." odpozdravlja Belka.

"Gde si Belka @#$ anal #$@#!!" Pozdravlja Joca, prilicno srdacno vaspitacicu Belku.

Mi u soku. Dobio sam nagon da ga prebijem na licu mesta, ali "mi ne bijemo decu" a i "dogovorili smo se da ne reagujemo". Barem sam pocrveneo da jadnoj zeni stavim do znanja da ga mi ne podrzavamo. Da sam mogo nestao bih odatle. Ili bih se napravio da ne poznajem Jocu. Ma barem bih pobego.

Sve u svemu jedno neprijatno iskustvo za mladog oca. Kao da ima neko uputstvo za vaspitavanje dece i ja namerno nisam hteo da citam. Stvarno je zalosno sto za tako vaznu stvar nema neki kursa ili barem knjiga. "Vodic kroz vaspitanje za pocetnike".


Taman sam pomislio da ce Joca da prestane da psuje tek kada njegova deca podju u obdaniste (citaj izgubio nadu), desio se splet okolnosti koji ga je naterao da prestane. Splet okolnosti kao u filmu, ili u dobrim pricama pisaca iz dijaspore.


Moja majka, vecito zabrinuta za sve i svasta, mnogo se sekirala sto Joca kasni u obdaniste. Probao sam da joj kazem da on samo prati ritam svojih roditelja i da ne treba da ga budimo nasillno da bi isao da se igra u skolici. A takodje i ne verujem da ce da propusti mnogo od gradiva. "Pacija skola" i "Ti si maco nevaljala" nisu bas upotrebljive price kad treba da se zaposlis ili odradis neki projekat na poslu... Ali moja majka je, u nedostatku drugih obaveza, preuzela na sebe da ga vodu u obdeniste. Takodje je preuzela na sebe antipsovacku kampanju. Ispricala je Joci pricicu da sve te lose reci koje koristi su ustvari otrovne i da mu truju jezik. I da vremenom, ako nastavi da psuje, jezik ce mu biti toliko zatrovan da nece moci da ga koristi i prica. Joca se nije bas primio na pricu ali je primio k znanju. Ali avaj! Narednog jutra, kad ga je baka povela onako sanjivog u obdeniste, prva osobo koju su sreli ispred zgrade ,je nasa nema komsika. Sto kazu ljudi mutava. Ona cuje ali iz nekih medicinskih razloga ne moze da prica. Znao sam zasto ali sam zaboravio. Sve u svemu ne prica.

"Dobar dan." kaze moja mama.

"Aaaihghars" odgovori komsika.

Joca gleda komsiku ali se skroz pribio uz baku.
"Bako jel ova teta isto puno psovala kao ja?"

"Jeste sine. Bas je puno psovala."

"Ja, bako, necu nikada vise da psujem!"

I tako je Joca prestao da psuje. Odlucio covek da prestane, nema potrebe da rizikuje da bude mutav.


Proslo je par godina i Jocin tata je morao da se otisne u svet i to bas u daleku Ameriku. Joca je ostao u slobodarskom Nishu sa majkom i sa babama , koje nisu bas mogle da obuzdaju njegov vatreni temperament. Tako je Joca poceo da pusta kosu, da nosi prsten, narukvicu, da redovno kasni sa igranja... Postao mini buntovnik u 8 godina. Uhvatio se sa klincima iz zgrade, svi stariji od njega, i napravili bandu za pisanje grafita. Zvuci simpaticno ali nije. Probam da se stavim u poziciju vlasnika taze okrecene bele kuce na kojoj se sepuri "Joca mafija", "Joca '98", "Partizan forever"... Dobro, ovo zadnje je vec uredu. Ali bio bih poprilicno besan da se neko dete nestasno pougra sa auto lakom na mojoj fasadi. To je za Jocu bilo samo ispoljavanje gradjanske neposlusnost. Koliko sam obavesten, on je bas uzivao u tome.

 

 

barrier-graffiti.jpg

 

Dodje vreme letnjeg raspusta i Jocinog dolaska kod tate u Ameriku. Distanca je ogromna. On je mali. Pravi izazov za Jocu. Pokazao je od cega je napravljen jer je po drugi put preleteo okean sam, bez roditelja, prijatelja,... A ima samo osam godinica. Na aerodromu, nakon sest meseci razdvojenosti, pojavio se moj prvenac. Porasao, izduzio se, a sav cetkast, zbog frizure. Bas je lepo videti voljeno bice nakon pola godine. Tatin ponos i dika. Topim se.


Primecujem da nije isti. Sazreo je. Ima nova interesovanja. Bolje se zafrkava. Duhovit je. Interesuje ga muzika, film. Cak i vesti, pomalo, prati. Oblaci se mangupski, na ofanzivno. Ja uzimam slobodne dane na poslu i posvecujem se nasem odnosu. Svaki dan, bazen, plaza, bioskop, kuglanje, bilijar, video igrice, basket, fudbal,... Ja se vratio u detinjstvo. Provodimo zaista kvalitetne trenutke zajedno. Cesto ga cujem kada odusevljen kaze "Tata najbolji si", "Majami je raj na zemlji"... Svaki put kada mi se obrati sa "tata", u meni, kao na video igrici, neki brojcanik otkucava poene. Dobijam energiju. Carobna je to stvar ljubav roditelj - dete.

Svakog dana se seti da mu nesto treba, pored svih igracki koje sam mu kupio, a kupovao sam bas pasionirano. Naocare za sunce i za plivanje, maska, peraje, mini ventilator za lice, flomastere (jedno 100 razlicitih boja),... Potrazio mi i auto lak u spreju. Kaze da pise grafite.

"Nema nista od toga Joco. To je ovde kaznjivo. Neznam kako i koliko, ali sam siguran da je kaznjivo. Matjaz (moj mnogo dobar drug, Slovenac koji sve zna) mi rece da je 500$ ako te uhvate da pravis grafite."

Joca kao Joca, ne veruje da rode donose decu, pa ni u 500$ kaznu. Probao sam da mu kazem da je Amerika takva da je sve po pravilima, ali nije proslo. Primetio sam da nosi sa sobom debeli alkoholni marker. Kaze za grafite. Kazem mu da se ne zajebava sa tim jer cu da odem u zatvor. On i dalje ne veruje. Da budem iskren ni ja. Do danas.

Izlazimo iz firme, u kojoj radim, da kupimo sladoled za njega i pljekavicu za mene (dobro - hamburger). Buum! Cuje se udarac ljudskog tela o auto. Primecujem tipa u bermudama i majici kako trci i preskace auto, iza njega trci drugi u kosulji sa kravatom. Juri ga i prica u radio stanicu gde se krece. Primecujem da ima lisice na boku a pozadi na kaisu i pistolj. Bice da je policajac. Ma sve izgleda bas kao na filmu. I mi ucestvujemo. Pokazujemo trecem ucesniku trke, takodje policajcu, gde su otrcala prethodna dvojica i ispunjavamo gradjansku duznost. Sirene policijskih vozila se cuju sve glasnije i glasnije. U ulicu, gde mi stojimo, skrece uz skripanje guma jedan, pa drugi policijski auto. Joca odusevljen.

"Tata, ovo je kao na filmu."

"Jeste sine, ajde da jedemo" i produzavamo u radnju na cosku. Kupujemo dva Haagen dasz sladoleda. Prelazimo jos pola bloka i kupujemo pljeskavicu i pomfrit. I naravno koka kolu. Ne pristajem da jedem dok nemam koka kolu. Na izlazu iz radnje srecemo, oznojenog i lakse zadihanog, pandura kome sam pokazao gde je otisao razbojnik. Kao poreski obveznik interesujem se jesu li ga uhvatili. Kaze imaju jednog ali je drugi pobegao i pokazuje mi da vidim stetu koju su napravili na susednoj radnji. Ocekivao sam svasta. Slomljeno staklo, razlupana vrata, ili tako nesto. Ne! Napravili su 2 - 3 masna grafita na futeru radnje i to flomasterima (alkoholnim kao sto moj sin ima). Kapiram da je cela frka zbog 2 - 3 grafita. Trcanje, motorole, jurnjava kolima, buka... Sve to zbog grafita. Dobro dosli u Ameriku, zemlju koja ima zatvor za grafitase.

 

BobbyDApiceArrested.jpg



Vratili smo se u firmu, Joca jede sladoled, ja se borim sa pljeskavicom gigantskih dimenzija. Malo kecapa mi kapnulo po podu i dok ga brisem opazam crni marker na podu.

"Joco ispao ti flomaster."

"Nije moj a i ne treba mi." Sto rece Djelic: "A i da imam odakle mi?"

Tako je moj prvenac prestao da psuje i da grafitira komsijske zgrade. Sve u svemu izgleda da je najbolje vaspitavati decu jasnim primerom. IF THEN ELSE rulz!



Komentari (173)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 02:27 22.11.2007

Psiholozi govore,

kad je u pitanju vaspitavanje dece: nije dovoljno da im kazes - treba da im pokazes.
Strongman Strongman 02:39 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

nsarski
kad je u pitanju vaspitavanje dece: nije dovoljno da im kazes - treba da im pokazes.


Nevolja je sto dete vidi i prepisuje od drugih ljudi. Kod nas u kuci se ne psuje a boga mi nismo ni grafite pisali.

Pokupio Joca van kuce, "nije video od nas".
nsarski nsarski 02:56 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,


Nevolja je sto dete vidi i prepisuje od drugih ljudi

Znam, to je problem. Ali, ima i ono "role model" (uzor). Ako si ti njegov uzor, a kao cale i neko kome on veruje trebalo bi da jesi, onda ce on vise da sledi tvoj primer nego nekog drugog.
Sem toga, nemoj da se suvise zalis: lako je tebi (uz tvoje zanimanje, interesovanja, itd.) da budes uzor sinu. Zamisli da imas cerku!:))
Strongman Strongman 03:09 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

nsarski

Nevolja je sto dete vidi i prepisuje od drugih ljudi

Znam, to je problem. Ali, ima i ono "role model" (uzor). Ako si ti njegov uzor, a kao cale i neko kome on veruje trebalo bi da jesi, onda ce on vise da sledi tvoj primer nego nekog drugog.
Sem toga, nemoj da se suvise zalis: lako je tebi (uz tvoje zanimanje, interesovanja, itd.) da budes uzor sinu. Zamisli da imas cerku!:))



Zatio ja imam isavrsenu suprugu :))
nsarski nsarski 03:16 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

Lepo je to za suprugu, ali cerke se u jednom trenutku vezu za caleta. Veruj mi, znam iz prve ruke:)
Strongman Strongman 04:02 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

nsarski
Lepo je to za suprugu, ali cerke se u jednom trenutku vezu za caleta. Veruj mi, znam iz prve ruke:)



Verujem. Razmisljamo se supruga i ja oko nove bebe. Ona navija za zensko. Ja sam ekspert za musku decu...do sada.
bauer bauer 05:29 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

Zamisli da imas cerku!:))

Cerke razoruzavaju, njima je nemoguce reci - ne! Ali i sinovi su lavovi. Strongman, sacekaj samo kada te sin upita, na primer, 'ne mogu da upalim auto, ne znam dal' je baterija ili starter?', a ti kazes, ajde da pogledamo...
Strongman Strongman 06:37 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

Cerke razoruzavaju, njima je nemoguce reci - ne! Ali i sinovi su lavovi. Strongman, sacekaj samo kada te sin upita, na primer, 'ne mogu da upalim auto, ne znam dal' je baterija ili starter?', a ti kazes, ajde da pogledamo...



Pa naravno. Deca pre svega. Pre mene. To je normalan sled dogadjaja.

Samo da su lavici zivi i zdravi. Neka su dobri ljudi i za sebe i za druge i imaju moju podrsku
antioksidant antioksidant 09:55 22.11.2007

.

si maco nevaljala" nisu bas upotrebljive price kad treba da se zaposlis ili odradis neki projekat na poslu

Dzaba pricaju psiholozi. Ovde je pravilo :
do as I say, not as I do

Milion puta sam do sada blamirao/preskakao/maltretirao ljude koji ulicu prelaze na crveno svetlo. Jako je tesko klincu od 3 godine objasniti koncept semafora ako pola pesaka pretrcava.

A sto se tice klinaca - kazu - tvoj posao kao roditelja je da im das korene i krila. Ostalo dolazi samo.

I Strong:
Ali moja majka je, u nedostatku drugih obaveza, preuzela na sebe da ga vodu u obdeniste. Takodje je preuzela na sebe antipsovacku kampanju. Ispricala je Joci pricicu da sve te lose reci koje koristi su ustvari otrovne i da mu truju jezik. I da vremenom, ako nastavi da psuje, jezik ce mu biti toliko zatrovan da nece moci da ga koristi i prica

ja sam protiv ovog usadjivanja straha/krivice/stida. U danasnjem Danasu ima i ovakav citat:istrazivanje sprovedeno u kanadi pokazalo je da samo 4% dece nije izlozeno verbalnoj agresiji roditelja, destruktivnom kriticizmu, etiketiranju i odbacivanju. Sve ove stvari roditelji su radili da bi postideli svoje dete, sa najboljom namerom.

Stvarno ne vidim razlog zasto bih se ljutio na dete (bilo koje dete) zato sto radi ono sto je deciji posao - igra se. Crtanje jeste deciji posao. I bolje je da samo shvati razloge zasto se ne crta po zidovima, nego da ne crta po zidovima zato sto se plasi. Po takvoj logici je OK crtati po zidovima ako te ne uhvate.
bravar bravar 10:33 22.11.2007

Re: Psiholozi govore,

Lepo je to za suprugu, ali cerke se u jednom trenutku vezu za caleta. Veruj mi, znam iz prve ruke:)

Pisali smo vec o odnosu Tata i Kcerki:)) I to vezivanje jeste u jednom trenutku i to onom kada se prvi put sretnete po dolasku iz bolnice. Rodi se medju vama nesto neobjasnjivo lepo i traaajeee....

PS Ja sam jos uvek tatina kcerka iako imam.... podosta godinica:)))
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:55 22.11.2007

Što bi

rekao jedan ugledni bavljač pitanjima vaspitavanja dece (ime sam mu zaboravila): Vaspitavanje je neprestano ponavljanje, sa davanjem ličnog primera.
Tačno tako.
angie angie 03:19 22.11.2007

dve stvari,

prvo, veoma mi se dopada sa kakvom toplinom opisujete deshavanja oko vasheg sina, i drugo, deca se do nekog prilichno kasnijeg uzrasta indentifikuju sa svojim generacijom i poshto imaju potrebu da im pripadaju, ono rade strastveno sve shto i ekipa ili shto misle da oni ochekuju, tek kada se recikliranje svega dovede na neki individualni nivo, onda se ona osnovna konstrukcija koju ste vi postavili i odrzavate izoshtrava i vremenom nadogradjuje jache isprofilisanom cenzurom, odabirom, prepoznavanje.Tako da ne brinite, dokle god se bavite svojim detetom, sve ce biti u redu, ne vidi se odmah, ali se arhivira do momenta kompletng preistavanja.
Strongman Strongman 04:06 22.11.2007

Re: dve stvari,

prvo, veoma mi se dopada sa kakvom toplinom opisujete deshavanja oko vasheg sina,


Hvala na lepim recima. Imam pricu za vas, kada smo se klinac i ja rastajali na aerodromu u Majamiju. On se rastaje od oca a ide da se vidi sa majkom. Place on, placem ja, placu stjuardese, place ceo avion. Stvarno. Svi prestaju da placu, ja ne mogu da se smirim jos pola sata. Povracao sam.



drugo, deca se do nekog prilichno kasnijeg uzrasta indentifikuju sa svojim generacijom i poshto imaju potrebu da im pripadaju, ono rade strastveno sve shto i ekipa ili shto misle da oni ochekuju, tek kada se recikliranje svega dovede na neki individualni nivo, onda se ona osnovna konstrukcija koju ste vi postavili i odrzavate izoshtrava i vremenom nadogradjuje jache isprofilisanom cenzurom, odabirom, prepoznavanje.Tako da ne brinite, dokle god se bavite svojim detetom, sve ce biti u redu, ne vidi se odmah, ali se arhivira do momenta kompletng preistavanja.


Ma ne brinem ni malo. Posveceni smo deci. Radimo sanjima. Imaju ljubavi u izobilju.

Dobijaju osnovne rezone i pocinju da filtriraju.
angie angie 04:21 22.11.2007

Re: dve stvari,

bilo bi lakshe, da niste tako udaljeni, narochito shto je on josh tako mali, ali s druge strane, postoje roditelji koji su tu u kuci, a kao da i nisu ili bi bilo najbolje da i nisu.
Strongman Strongman 04:27 22.11.2007

Re: dve stvari,

angie
bilo bi lakshe, da niste tako udaljeni, narochito shto je on josh tako mali, ali s druge strane, postoje roditelji koji su tu u kuci, a kao da i nisu ili bi bilo najbolje da i nisu.



Na svu srecu sada nismo udaljeni. Obojica sinova su samnom. Imaju svu toplinu doma. Joca ide u americku skolu i uzivka. Sredjujemo da mu se doemigrira majka ovde. Ocekujemo je za par meseci.

Pojasnjenje: Joca je stariji sin i on mi je iz prvog braka. Mladji ivan mi je iz ovog "trajnog" braka. I svi smo zajedno.
angie angie 14:52 22.11.2007

Re: dve stvari,

To je onda bash super!
Strongman Strongman 22:38 22.11.2007

Re: dve stvari,

Hvala na brizi :))
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 03:21 22.11.2007

Ima mleka za sve uzraste..!!


Deca katkad znaju da psuju, da budu nestašna... No, to je samo deo odrastanja. Pa, valjda moraju da odrastu, i da se otmu od nas roditelja. A na koji će način da se otimaju, ponajviše smo mi roditelji odgovorni. Kako god bilo, uvek će nam se činiti da nismo uradili dovoljno. Ma, sve je to OK. Deca su tako čista, nevina, divna...

Naravno, samo da ne piju - ovako - mleko pod zrele dane!


Strongman Strongman 04:08 22.11.2007

Re: Ima mleka za sve uzraste..!!

Naravno, samo da ne piju - ovako - mleko pod zrele dane!



Nikako da piju mleko sa nogama na stolu!! :))
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 09:14 22.11.2007

Re: Ima mleka za sve uzraste..!!

Nikako da piju mleko sa nogama na stolu!! :))

Paklena pomoranža.
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 11:47 22.11.2007

Re: Ima mleka za sve uzraste..!!

Nikako da piju mleko sa nogama na stolu!! :))


I starije ljude, usnule u tunelima i kanalizacijama, da cene i poštuju, a ne ovako ..:






Strongman Strongman 22:39 22.11.2007

Re: Ima mleka za sve uzraste..!!

U protivnom ce morati da drza SIROM OTVORENE OCI
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 06:58 22.11.2007

cerka

divna prica:)

u nasem slucaju joca se zove marijana. sve sto nije radio njen tri godine stariji brat, radila je ona kao mala devojcica.

sa 5 godina ispecatila je nekim decjim pecatima zidove stepenista, od treceg sprata do prizemlja, taman gde je mogla da dohvati. tri sprata minijaturnih iskezenih dinosaurusa u pravilnom redu, od stana, do postanskog sanduceta na ulazu. malo previse i za blagonaklon komsiluk. pita je susetka iz prizemlja:
- juuu, marijana, dete, sta si to uradila?
- nisam ja! - ne priznaje.
A jedino malo dete u zgradi od cetiri sprata.

Sest godina kasnije, kad je imala 11, osvane na pozoristu preko puta gigantski, visemetarski grafit, onako, profi uradjen, pise "marijana". Ona ga fotografise, kaze, za uspomenu. Pitam, nisi valjda... kaze, uvredjeno, NE!, to je ivan uradio, obozavalac. uuuh.











Strongman Strongman 07:48 22.11.2007

Re: cerka

divna prica:)



Vesna dobro dosla kod nas na nasemu blogu. Hvala na lepim recima. Uzgred, ja sam citao vecinu tvojih (ne zameri za nepersiranje) tekstova. Sjajni su.



Pitam se sto li su sva nasa deca kao da ih ista mama rodila. Steta pa "nisam to ja" i slicno. A u nasim secanjima nase detinjstvo je bila cvetna livada a mi cvecke.

Jovan je imao biser ne sa zidom od zgradem nego sa unutarnjim zidom dan posle zavrsetka renoviranja stana. Se cam se koliko sam platio. KAo dva nova juga i skuter pride. Sta ces, bio sam predodredjen za gastarbajtera. Elem probudim se i ukapieam da je Joca neobicno tih. Provirim u hodnik a on markerom crta po zidu. Da nije znao da ne sme to da radi ne bi pokusao da bezi, ovako ni Ben Dzonson ga nebi stigo. Bio sam na granici da ga izbijem Ali ostao je netepano dete. :))
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 08:15 22.11.2007

Re: cerka

i ja sam ovu moju htela da bijem, pa nisam. elem, bas u to vreme dinosaurusa po stepenistu, bili mi majstori i sredili ceo stan, zidovi beli, taze, lepota jedna. al ni dan trajalo nije. marijana je sve iscrtala, uredno se penjala na stolicu, pa koliko dohvati, cvetici, cvece, zivotinjice, onako, rukopis petogodisnjaka. ja u fras. ona kidne u decju sobu i istopi mi navalu besa, naime, dok sam ja blejala u hodniku, jedna mala ruka se pojavila, a na njoj neki lutak u obliku zivotinje, a tanki, izmenjeni glasic kaze: - nije marijana, ja sam!

:)

jbg, to je bio njen doprinos uredjenu stana.

al, da mi je zensko dete bilo mangup, jeste. zamisli scenu, idemo ona i ja kroz tihi hodnik muzicke skole. na klupicama sedi po neki roditelj, deda, baba i ceka, ni muva se ne cuje, ovi cekaci ko da ne disu, samo vezbanje iza zatvorenih vrata dopire. i idemo tako, i kasnimo pride, ona, 6 godina, prekrasna klinka sa veeelikim kikama a la koker spanijel, u haljinici i ja moja malenkost i odjednom, uuuzasan podrig, al ono, iz pete, katastrofa, ori se tihi hodnik. i naravno da su MENE sve mame, tate, babe i dede pogledali kao kretena, jer ko bi pomislio da taj mali andjeo, tako lep i tako sladak ume da izvede TAJ zvuk. ona nije skidala nevini osmeh i samo sam ja znala da je danima uvezbavala to uzasno podrigivanje, bila je neka fora s klincima, ko moze jace i duze, pa i u tonalitetu ovom, onom. blaaam!
Strongman Strongman 08:41 22.11.2007

Re: cerka

A oni verovatno misle:

Vidi je gospoDZa glumi finoCHu a ovamo....



Tako mala deca a slede istu matricu ponasanja. Jocin brat ivan ponavlja sve sto je radio Joca na nevidjeno. Nekad mi izgleda neverovatno.
takamatsu takamatsu 09:12 22.11.2007

Divno :)

i odjednom, uuuzasan podrig, al ono, iz pete, katastrofa, ori se tihi hodnik.


Deca napreduju - u mojoj generaciji je bio baja jedan momčić koji je umeo kroz podrig da kaže "krokodil", a danas vidim da umeju i ime i prezime.....lol.
takamatsu takamatsu 09:20 22.11.2007

Teško :)

A u nasim secanjima nase detinjstvo je bila cvetna livada a mi cvecke.


U nekom tinejdž uzrastu, ja sam vozila motor, a moja ćerka voli chanel 5, to sve govori o tome koliko smo "iste". Fizički, takođe, nismo ni slične, ali se razumemo odlično, i vrlo srećno tolerišemo različitosti.... Ona meni ponekad kaže kako sam se "rodila kao dečko", kako "imam lavlje srce", često me grli i kaže: "ti si jedna velika mala mama" i tako.....Ma, bolje da ovde stanem, ja sam jedan... oduševljen roditelj :).
Strongman Strongman 09:45 22.11.2007

Re: Divno :)

takamatsu
i odjednom, uuuzasan podrig, al ono, iz pete, katastrofa, ori se tihi hodnik.


Deca napreduju - u mojoj generaciji je bio baja jedan momčić koji je umeo kroz podrig da kaže "krokodil", a danas vidim da umeju i ime i prezime.....lol.



Mi smo imali nekog Frenkija u cetvrtom jedan koji je moga da broji do deset podrigujuci. To je bilo WOW tada
Strongman Strongman 22:40 22.11.2007

Re: Teško :)

"rodila kao dečko"



znao sam
saphira saphira 07:55 22.11.2007

super tekst!

A valjda je klincima to pisanje / crtanje po raznoraznim povrsinama jako zanimljivo.... Ja sam, na opsti uzas moje majke, sa jedno 5-6 godina nacrtala stepenice skoro pa preko celog zida moje sobe (koliko god sam mogla da dohvatim). Objasnjenje je bilo "Pa nisam mogla da ih crtam na papiru on stoji ovako (pruzim ruku vodoravno) a stepenice ovako (pruzim ruku uspravno)"....
Strongman Strongman 07:58 22.11.2007

Re: super tekst!

saphira
A valjda je klincima to pisanje / crtanje po raznoraznim povrsinama jako zanimljivo.... Ja sam, na opsti uzas moje majke, sa jedno 5-6 godina nacrtala stepenice skoro pa preko celog zida moje sobe (koliko god sam mogla da dohvatim). Objasnjenje je bilo "Pa nisam mogla da ih crtam na papiru on stoji ovako (pruzim ruku vodoravno) a stepenice ovako (pruzim ruku uspravno)"....



Mi smo nakon par incidenata Joci odvojili jedan zid za saranje. U njegovoj sobi je i moze da crta sta god hoce. Drzalo ga je disciplinovanog, boga mi, par godina...
bravar bravar 09:51 22.11.2007

Re: super tekst!

Zaista, super tekst:)

Tu foru sa pisanjem po zidu primenili smo kod prvog nam, zenskog deteta. Bila je odusevljena mogucnoscu da po zidu ispisuje i crta najrazlicitije stvari:)
Ali, isto odusevljenje delile su i njene drugarice, pa je pacija skola bila organizovana svaki put kad su kod nas:)
Trajalo je, duze vreme.
Prekrecavanje zida usledilo je kada smo shvatili da joj je interesovanje za isto nestalo, a druga deca su pocela da traze stolice da bi mogli da izraze svoje mastarije na nekom praznom delu zida:)

PS Znam da su nam se drugi roditelji divili kako smo radikalni u slobodama deteta, ali niko nije pomisljao da svom detetu pokloni na neko vreme jedan zid:)
Strongman Strongman 09:55 22.11.2007

Re: super tekst!

"Sve srecne porodice su jedna nalik drugoj..." :))
bravar bravar 10:34 22.11.2007

Re: super tekst!

Strongman
"Sve srecne porodice su jedna nalik drugoj..." :))



Na srecu srecnih porodica:) Ali sve nesrecne porodice nesrecne su na svoj nacin i u njihovoj nesreci najvise stradaju, upravo deca:(
Strongman Strongman 10:40 22.11.2007

Re: super tekst!

Sada pricamo o relativno srecnim porodicama :)


Blog o nesrecnim porodicma drugom prilikom
bravar bravar 10:46 22.11.2007

Re: super tekst!

Znam. Sorry. Ali ova recenica mi uvek proizvede onaj opori ukus u ustima, da ne mogu da ocutim:(
Necu vise, majkemi. Ti si ipak Strongman))
Strongman Strongman 11:31 22.11.2007

Re: super tekst!

OK ali nemoj vise da ti se desi :))


Mozda jos jednom samo...
bravar bravar 12:36 22.11.2007

Re: super tekst!

Primljeno k znanju. Necu... jos jednom:)))
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 08:20 22.11.2007

vic

juce mi drug isprica vic, niski:

bila nislijka u japanu i kad se vratila, pita je komsija:

- E, jesi li jela sushi?
- Jok - kazhe - s usta bre!
Strongman Strongman 08:33 22.11.2007

Re: vic

Vesna Knežević Ćosić
juce mi drug isprica vic, niski:

bila nislijka u japanu i kad se vratila, pita je komsija:

- E, jesi li jela sushi?
- Jok - kazhe - s usta bre!


Otiso Nislija kod doktora i zali se:

- Doktore boli me grlo i kasljem.
- Jel suvo?
- Ne bre. S usta
takamatsu takamatsu 08:59 22.11.2007

Eh :)

Ja nemam mnogo kontakata sa manjom decom, al' ovo ne mogu da oćutim:
pre par nedelja dođe jedan momak od oko 5 godina, i dok je čekao njegovu doktoricu, nas je sve odreda častio rečnikom sa Najlon pijace i još gore, ali tako cool da je bilo očigledno da je to za njega najnormalnije.... Roditelji mrtvi-ladni, mi svi trepćemo i vičemo kako je mali rečit, kako je pametan itd. - a u jednom momentu jedna mlada medicinska sestra mu vedro reče: jao, maco, kako si ti rečit, 'oćeš ti biti poslanik kad porasteš? :))

A mislim da sam već pričala kako mi je nedavno ušao jedan momak od oko 4.5 godine sa mamom, i sad ovako ide naša priča:
- kako si ti zgodan momak....imaš devojku?
- nemam.
- ih, tako zgodan momak da nema devojku.... 'oćeš ja da ti nađem?
- 'oću.
- važi, samo kaži kakve voliš, ja nađem baš takvu, ja viđam mnogo sveta.....pa - kakve voliš?
- BRKATE.

Ja otvorenih usta pogledam u mamu, koja već umire od smeha, i objašnjava mi kako dečko obožava jednu svoju tetku, koja je malko, jel'....:)))).

Strongman,
najveća i najpametnija stvar koju sam učinila u životu je što sam rodila dete. Od srca ti želim sve najlepše u toj profesiji :), i nadam se da ćemo imati prilike da čujemo kako-je-sve-bilo-posle :). Ja imam vremena, sačekaću....:).
Strongman Strongman 09:48 22.11.2007

Re: Eh :)

Strongman,
najveća i najpametnija stvar koju sam učinila u životu je što sam rodila dete. Od srca ti želim sve najlepše u toj profesiji :), i nadam se da ćemo imati prilike da čujemo kako-je-sve-bilo-posle :). Ja imam vremena, sačekaću....:).


Koliko god jedva cekam da porastu da ih vidim kakvi ce ljudi da budu toliko i volim da ostanu sto duze deca.


Samo da je zdravlja i da vidimo sto vise od zivota nase dece.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 09:12 22.11.2007

Zlato tatino

Priznaj da si prepisao situacije od mene. A ne poznajemo se. ) Ali si lepo prepisao.
Moje zlato ovako tepa tatici: La Budala (sa francusklim akcentom)!
Ja njemu da odgovorim istom merom pa kažem Sine, obriši sline - a on meni u dve milisekunde: Tata će mi pogine (sa akcentom na GI)
takamatsu takamatsu 09:21 22.11.2007

Re: Zlato tatino

Moje zlato ovako tepa tatici: La Budala (sa francusklim akcentom)!



ROFLMAO :):):)
Strongman Strongman 11:33 22.11.2007

Re: Zlato tatino

A ne poznajemo se. ) Ali si lepo prepisao.


Imam neko cudno iskustvo i vidjenje da sam na istoj talasnoj duzini sa samo 3% populacije. Ostali su mi kao dnevnik na madjarskom - nerazumljivi, a uvek se pojave u pola sam.

Mozda zato prepoznajemo dogadjaje iz zivota na isti nacin.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:05 22.11.2007

Re: Zlato tatino

ROFLMAO :):):)

A? Prevod na JEZIK, ako nije brezobrazno. Nisam ja džabe KM.
Strongman Strongman 12:13 22.11.2007

Re: Zlato tatino

KRALJMAJMUNA
ROFLMAO :):):)

A? Prevod na JEZIK, ako nije brezobrazno. Nisam ja džabe KM.


ROFLMAO - This Awsome Accumulation of letters means Rolling on Floor Laughing My Ass Off

www.urbandictionary.com
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:26 22.11.2007

Re: Zlato tatino

A ono: ROFLPIMP ?
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:26 22.11.2007

Re: Zlato tatino

ROFLMAO - This Awsome Accumulation of letters means Rolling on Floor Laughing My Ass Off

Naučio, zapisao, zapamtio.
Hvala, Takamatsu i Strongman.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:27 22.11.2007

Re: Zlato tatino

A ono: ROFLPIMP ?

Krugolina, seljanko jedna ) Zar to ne znaš?!
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:25 22.11.2007

Re: Zlato tatino

KRALJ MAJMUNA:
Krugolina, seljanko jedna ) Zar to ne znaš?!


Ja nešto da ne znam?!
Pa, jes' ti normalan?
Ja uvek sve znam!

Rolling on the floor, laughing, peeing in my pants.

Uta ta!
takamatsu takamatsu 19:34 22.11.2007

:)

Naučio, zapisao, zapamtio.
Hvala, Takamatsu i Strongman.


Molim, i drugi put ćemo vas učiti chat bezobrazlucima :).
gordanac gordanac 10:47 22.11.2007

moram da pitam :))

Da li ste sa Jovanom imali razgovor o tome šta ste vi radili kad ste imali godina koliko ima on u trenutku razgovora?
Pitam zato što me je oduvek interesovala "mera" kojom roditelji treba/ne treba sa sopstvenom decom da dele sopstveno ponašanje iz bilo kojeg doba detinjstva.
Imala sam prilike da slušam razna iskustva - od situacije da se roditelji prave "sveci" do ohrabrivanja da se, bez ikakvog kritičkog odnosa prema sebi samom, detetu poručuje "da radi sve isto kao mama/tata kad su bili mali".
Naviknuta sam i da ljudi različito reaguju na ovakvo pitanje, ja ga postavljam sa stvarno iskrenom radoznalošću jer ga smatram važnim, ali unapred razumem ako ga vi tako ne shvatate.
Moje roditeljsko iskustvo je da decu ne smeš ni lagati ni zastrašivati ni pokušavati da pred njima napraviš od sebe ono što ustvari nisi. Pročitaju me dok si "rek`o keks" ili "napis`o ružnu reč k`o grafit" :))), pa nikad i ne pokušavam...ali pitanje "mere" mi je uvek - pitanje...
antioksidant antioksidant 11:10 22.11.2007

.

Da li ste sa Jovanom imali razgovor o tome šta ste vi radili kad ste imali godina koliko ima on u trenutku razgovora?
Pitam zato što me je oduvek interesovala "mera" kojom roditelji treba/ne treba sa sopstvenom decom da dele sopstveno ponašanje iz bilo kojeg doba detinjstva.

Prisecanje na sopstvena iskustva/nestasluke/strahove/agresije.... iz mladosti pre svega pomaze da roditelj razume dete tj zasto se neke stvari desavaju, neke stvari rade, neki stavovi stvaraju.

Ali nisam bas nesto pristalica da se dete gura da ponavlja ono sto je roditelj radio. Svako treba da pronadje svoj put.
Moje roditeljsko iskustvo je da decu ne smeš ni lagati ni zastrašivati ni pokušavati da pred njima napraviš od sebe ono što ustvari nisi. Pročitaju me dok si "rek`o keks"

Ovo je apsolutno ispravno. Deca nas citaju skroz i pred njima nema foliranja. Jednostavno niko nije toliko dobar glumac.

Klinci su inace uzas surovi u svojoj iskrenosti. Sto su manji, to su manje optereceni stegama "pravilnog ponasanja". Ko se njima ne svidja - to se pokazuje. Koga vole - njega/nju vole.

Meni i supruzi je merilo uspesnosti osmeh na licu trogodisnjaka.
Strongman Strongman 11:44 22.11.2007

Re: moram da pitam :))

gordanac
Da li ste sa Jovanom imali razgovor o tome šta ste vi radili kad ste imali godina koliko ima on u trenutku razgovora?
Pitam zato što me je oduvek interesovala "mera" kojom roditelji treba/ne treba sa sopstvenom decom da dele sopstveno ponašanje iz bilo kojeg doba detinjstva.
Imala sam prilike da slušam razna iskustva - od situacije da se roditelji prave "sveci" do ohrabrivanja da se, bez ikakvog kritičkog odnosa prema sebi samom, detetu poručuje "da radi sve isto kao mama/tata kad su bili mali".
Naviknuta sam i da ljudi različito reaguju na ovakvo pitanje, ja ga postavljam sa stvarno iskrenom radoznalošću jer ga smatram važnim, ali unapred razumem ako ga vi tako ne shvatate.
Moje roditeljsko iskustvo je da decu ne smeš ni lagati ni zastrašivati ni pokušavati da pred njima napraviš od sebe ono što ustvari nisi. Pročitaju me dok si "rek`o keks" ili "napis`o ružnu reč k`o grafit" :))), pa nikad i ne pokušavam...ali pitanje "mere" mi je uvek - pitanje...



Goco dobro dosla. Citao sam tvoje tekstove i pocascen sam tvojim prisusustvom (Za citirani tekst smatram da je u pluralu i da nije persiranje pa sam na ti). Citao sam tvoje tekstove sa paznjom.


Sto se tice tvog pitanja ne mogu da ti dam sasvim jasan i tebi prihvatljiv odgovor. Situacija sa vaspitanjem deteta je osetljiva. Dok nisam imao decu mislio sam da cu sve da im dozvoljavam Sada mi nelagodno kada kasni iz skole. Kada mi se prvi sin radjao bio sam tra-la-la. Kao to je majka priroda sve udesila. Za drugog sam se treso ko prut celu trudnocu. Ocu da kazem da mi se stanoviste menja i da sada kada je dovoljno razuman da prati kada mu pricam o svom detinjstvu, nisam bas najspremniji da mu prenesem bas sve decije poduhvate. Odgovor je da selektivno delim sa decom moje ponasanje iz njihovog uzrasta. Pricam primere sta se desava kad ne slusas roditelje i kako je lepo kada ih slusam. Precutkujem kada sam neuhvacen obijao komsijske podrume da vidim sta ima, hodao po simsu na jedanestom spratu, isao sam vozom od Palilulske pijace do Elektronske industrije i nazad,...Neuhvacen.


ne smatram da deca moraju da slede model ponasanja koji sam imao. To je stvar izbora, niza okolnosti, trendova,...

Za neke sporne trenutke ja pitam Jocu sta bi on odlucio da je roditelj. Recimo hoce da skine kocnice sa rolera. Da bude uzbudljivije. Sta da mu kazem?
takamatsu takamatsu 12:27 22.11.2007

sad ja moram da pitam :))

Da li ste sa Jovanom imali razgovor o tome šta ste vi radili kad ste imali godina koliko ima on u trenutku razgovora?


Vidim da vam kažu Goco, no mi se ne poznajemo - ali: ja mislim da jedno vaše dete ide sa mojom ćerkom u isti razred, 4/5.
Jel' se varam?
Ako se dobro sećam, mislim da je momak cool :), kako reče moja ćerka. Ako sam jako indiskretna, prećutite :).
Hvala i pozdrav :).
gordanac gordanac 14:41 22.11.2007

:))))))

@takamatsu
nema indiskrecije, nikakve...
Verovatno levi srednji, maturant. :))

@strongman
Odgovor je da selektivno delim sa decom moje ponasanje iz njihovog uzrasta. Pricam primere sta se desava kad ne slusas roditelje i kako je lepo kada ih slusam. Precutkujem kada sam neuhvacen obijao komsijske podrume da vidim sta ima, hodao po simsu na jedanestom spratu, isao sam vozom od Palilulske pijace do Elektronske industrije i nazad,...Neuhvacen.

:))))
Znaš šta mi je zanimljivo?
Sve saznaju!Đavoli mali :))
Sve i svašta što bi mi, roditelji, voleli da "prećutimo".
Sumnjam odavno u "neprincipijelne koalicije" sa babama, tečama, stričevima, kumama i sličnima....
Slutim da će ti poseban užitak biti njihove "odrasle" godine....meni je svaki period čisto uživanje

@antioksidant
o, lepe li rečenice:
Meni i supruzi je merilo uspesnosti osmeh na licu trogodisnjaka.

antioksidant antioksidant 18:25 22.11.2007

Re: :))))))

o, lepe li rečenice:


takamatsu takamatsu 19:57 22.11.2007

to Gordanac

Moje roditeljsko iskustvo je da decu ne smeš ni lagati ni zastrašivati ni pokušavati da pred njima napraviš od sebe ono što ustvari nisi. Pročitaju me dok si "rek`o keks" ili "napis`o ružnu reč k`o grafit" :))), pa nikad i ne pokušavam...ali pitanje "mere" mi je uvek - pitanje...


Ja mislim da nema pravog odgovora na vaše pitanje, ili - u stvari - da ste već sami sebi i dogovorili :).
NARAVNO da treba biti iskren sa detetom, i NARAVNO da nas pročitaju dok ste rekli "ašov" :).
Ja ulepšavam samo neke stvari, izvlačim se nekako na diplomatiju, u sferi, recimo - "A kako mi ovo stoji?" :). Onda obično, ako mi se BAŠ ne dopada, ne kažem da je očajno, nego kažem: Vidi, ono plavo od malopre ti je nekako zgodnije stajalo..." :), i tu se trudim da budem maksimalno iskrena, i da odmah priznam svoje neznanje u datoj oblasti :).
Što se tiče detinjstva i mladosti, ja sam bila daleko gore dete, prema kriterijumima ma kog vremena :) nego moja ćerka, kako sam već gore rekla - više kao dva avanturistički nastrojena muška blizanca zajedno nego kao jedna devojka :), i - spremno sam uvek priznavala svoje greške, otvoreno, i uvek nanovo isticala u čemu je moje dete bolje od mene u istim godinama, a prećutkivala u čemu je gora :), jer to i sama zna.

No, sve je to nebitno: htedoh reći: ključna reč je (po meni) - "pitanje" u vašem tekstu. Biti roditelj nije lako, uči se svaki dan i ceo život, nema nekog jasnog pravila, i svi roditelji koji se neprekidno pitaju, mere, mozgaju, balansiraju, i - rastu zajedno sa detetom - ne mogu mnogo da omaše. Drugim rečima, ja mislim da su vaše reči ključne za jednog dobrog roditelja :).
Često sam ranije mislila - zar nije lakše vladati se prema Pravilima, po ma čijim merilima: da si kući u 22 i ŠLUS, da nema da se dovodi momak kući pre nego što te zaprosi, da je svaki dan ustajanje u 06.00 i idenje u radnju HITRO (sa čuvenim "kako sam ja u tvojim godinama!" :), itd. itd. No, to "lakše" za roditelja može svakako biti lakše, ali za današnje dete može biti katastrofično, to je moje čvrsto uverenje.

Dakle, ja vas podržavam :). Dešavalo se i dešava se još uvek ponekad da celu noć mislim da li ovo, da li ono, na šta će to izaći, da li sam pogrešila, da li... Ali, znate kako ja uvek kažem, kad mi neko od onih rigidnih roditelja sa PS-om pod miškom kaže da nisam normalna: e, "posledica" mog "čudnog" vaspitanja i podizanja deteta je - OVO. A da vidim vaše...?
Onda je tu kraj priče.

Sad sam odužila, ali sam uverena da ćete razumeti. Sve najbolje :).

Strongman Strongman 22:43 22.11.2007

Re: :))))))

Sumnjam odavno u "neprincipijelne koalicije" sa babama, tečama, stričevima, kumama i sličnima....
Slutim da će ti poseban užitak biti njihove "odrasle" godine....



Kada mi se rodio Jovan jedan stariji poznanik mi je rekao

"Pazi se baba. Babe ce da ti upropaste dete"


I stvarno kod babe nema "ne moze"
takamatsu takamatsu 07:53 24.11.2007

Re: :))))))

Pazi se baba. Babe ce da ti upropaste dete"


To sam ja sebi rekla, jednom davno. Moje dete je u momentu rođenja imalo: moju kevu, njenih sedam (čita se s-e-d-a-m) rođenih sestara (od čega tri matore devojke koje su jedva čekale još jedno unuče, a jedna pedijatrijska sestra u penziji), moju svekrvu, njene dve rodjene sestre (jedna nikad udavata i željna malih beba), i još dve vrlo zainteresovane bakice iz komšiluka, koje su imale daleko starije, neoženjene sinove, i još u mojoj trudnoći počele da se nude da "kvare dete" (tim rečima).
Dakle, jedna gomila žilavih, zdravih, dokonih baba, pretežno bez svoje dece/unučadi, šta je reći.... Ja sam se borila i rukama i nogama da JA što više budem s detetom, ali kada sam rekla, u ćerkinoj trećoj godini, da će da ide u zabavište, nastao je smak sveta, blago rečeno :). No, pošto sam ja, ipak, dostojan potomak tih malih, energičnih i svojeglavih bakica, dete je itekako išlo u zabavište godinama, a kasnije itekako samo išlo nadalje na svoje aktivnosti....Mali kratki spojevi su izbijali više ili manje neprekidno (moja keva i svekrva, kao prave stare gospođe, su insistirale da dete treba da ide na klavir i francuski, iako nema sluha a francuski je ne zanima :), neke babe su pokušavale u osnovnoj školi da joj vezuju pertle "da se dete ne muči" i slično, zatrpavana je palačinkama, tortama i time, ali - mamino dete - već je, kao malko veća, ona sama uspevala energično da se odupre i samostalno nastavi dalje :))).

Drugim rečima, sa dužnim poštovanjem svim ćerkinim bakicama, sa dužnom pažnjom i ljubavlju prema tim divnim starim gospođama (većina više nije među živima) imati babu (babe) može da ispadne zaista katastrofično ako se ne preduzmu energične mere, da se zna ko je detetu majka, jel'da :).
Strongman Strongman 08:32 24.11.2007

Re: :))))))

takamatsu
Pazi se baba. Babe ce da ti upropaste dete"


To sam ja sebi rekla, jednom davno. Moje dete je u momentu rođenja imalo: moju kevu, njenih sedam (čita se s-e-d-a-m) rođenih sestara (od čega tri matore devojke koje su jedva čekale još jedno unuče, a jedna pedijatrijska sestra u penziji), moju svekrvu, njene dve rodjene sestre (jedna nikad udavata i željna malih beba), i još dve vrlo zainteresovane bakice iz komšiluka, koje su imale daleko starije, neoženjene sinove, i još u mojoj trudnoći počele da se nude da "kvare dete" (tim rečima).
Dakle, jedna gomila žilavih, zdravih, dokonih baba, pretežno bez svoje dece/unučadi,

Drugim rečima, sa dužnim poštovanjem svim ćerkinim bakicama, sa dužnom pažnjom i ljubavlju prema tim divnim starim gospođama (većina više nije među živima) imati babu (babe) može da ispadne zaista katastrofično ako se ne preduzmu energične mere, da se zna ko je detetu majka, jel'da :).



Bas sam sada citao svojoj zeni tvoje redove. Nasmejasmo se slatko u ove pozne sate tenksgiving veceri. Stvarno je tako. babe se u sve bolje razumeju, i "nema veze, dete je". A tek kad kljukaju super debelo dete.

Srdacan pozdrav i hvala za ovaj topic.
takamatsu takamatsu 10:58 24.11.2007

Hvala tebi, Strongman :)

Srdacan pozdrav i hvala za ovaj topic.


Znaš i sam kako, ja sam "stara garda", koja je sebi uvrtela u glavu da je majka prva i primarna, da beba treba da se doji i da je to korisno i potrebno (uprkos tome što po rodjenju dobija samo kilu mesečno, a ćerka od xx dobija ONOLIKO na veštačkoj ishrani :), da neće doći do nekih ne daj Bože i daleko bilo neizlečivih oboljenja ako nema uvek "Pamperse", da kijanje raspovijene bebe na +28 ne znači da je bolesna, da dete od 2 godine ne sme da jede kašikom iz tanjira smesu mlevenog maka i šećera (za gibanicu koja je u izradi) jer "baš voli", da mora jednom - a pre punoletstva ako je moguće - da nauči da se kupa u kadi, a ne u kadici, i tako to, bolje da ne pričam :). Srećom, iako sam "ćoškasta" :), uvek sam to uspevala da rešim kako-tako lepim, i uvek mi je to bilo pre smešno :) nego nešto drugo.

A pozdravi puno gospođu, mora da je jedna sjajna čim je tebe izabrala :keeez:
asterix asterix 12:36 24.11.2007

Re: Hvala tebi, Strongman :)

"Pazi se baba. Babe ce da ti upropaste dete"


Nisi ti dobro razumeo to, mislio je kad poraste deda.
Krugolina Borup Krugolina Borup 11:01 22.11.2007

kontekst

E, super je baka to rešila. Smejala sam se naglas čitajući...) Mada se to kosi s nekakvom mojom osnovnom filozofijom oko vaspitanja dece, a ista glasi: nikad nemoj da lažeš dete. Ja sam rasla uz: "nemoj da piješ kafu, porašće ti rep" i slično. Sećam se da sam još tada razmišljala da svi ti odrasli mora da su totalno odlepili, ako veruju u takve gluposti. Nekako sam instinktivno znala da me lažu.

Drugačija mi je filozofija i oko tog psovanja. Prvo, i sama psujem. Drugo, psovanje je svuda oko nas, te stoga deo života. Zato je dete od toga nemoguće zaštititi, pa i odvratiti. Ja verujem da i ne treba. Treba ga samo naučiti da to koristi u odgovarajućem kontekstu. Tako, kad je moj sin "otkrio" psovanje od starije braće od strica, pa počeo tako nasumice da izgovara čitav repertoar, majka mu objasnila da to nije lepo, da su to ružne reči, i da ih ljudi koriste samo kad se nešto nasekiraju, naljute, iznerviraju... Od tada, kad od mene čuje psovku, on pita: "Mama, sto si lekla luznu lec?" Pa mama objasni zašto se nasekirala. I sve ok. A on psuje vrlo, vrlo retko, samo kad se nešto debelo nasekira... a često zaboravi da psuje i tada. Mada, mali je još, tek tri i po... ko zna šta još može a mu padne na pamet tokom odrastanja. Možda taj moj moj pristup na kraju ispadne i nedelotvoran. S decom nikad, bre, ne znaš. A zavisi i od deteta do deteta... Moje je iskustvo da roditeljstvo predstavlja najluđu avanturu koja ti se može u životu desiti. Ko video igrica. Nikad ne znaš šta će iza ćoška da te sačeka.
Strongman Strongman 11:47 22.11.2007

Re: kontekst

Krugolina Borup
E, super je baka to rešila. Smejala sam se naglas čitajući...) Mada se to kosi s nekakvom mojom osnovnom filozofijom oko vaspitanja dece, a ista glasi: nikad nemoj da lažeš dete. Ja sam rasla uz: "nemoj da piješ kafu, porašće ti rep" i slično. Sećam se da sam još tada razmišljala da svi ti odrasli mora da su totalno odlepili, ako veruju u takve gluposti. Nekako sam instinktivno znala da me lažu.

Drugačija mi je filozofija i oko tog psovanja. Prvo, i sama psujem. Drugo, psovanje je svuda oko nas, te stoga deo života. Zato je dete od toga nemoguće zaštititi, pa i odvratiti. Ja verujem da i ne treba. Treba ga samo naučiti da to koristi u odgovarajućem kontekstu. Tako, kad je moj sin "otkrio" psovanje od starije braće od strica, pa počeo tako nasumice da izgovara čitav repertoar, majka mu objasnila da to nije lepo, da su to ružne reči, i da ih ljudi koriste samo kad se nešto nasekiraju, naljute, iznerviraju... Od tada, kad od mene čuje psovku, on pita: "Mama, sto si lekla luznu lec?" Pa mama objasni zašto se nasekirala. I sve ok. A on psuje vrlo, vrlo retko, samo kad se nešto debelo nasekira... a često zaboravi da psuje i tada. Mada, mali je još, tek tri i po... ko zna šta još može a mu padne na pamet tokom odrastanja. Možda taj moj moj pristup na kraju ispadne i nedelotvoran. S decom nikad, bre, ne znaš. A zavisi i od deteta do deteta... Moje je iskustvo da roditeljstvo predstavlja najluđu avanturu koja ti se može u životu desiti. Ko video igrica. Nikad ne znaš šta će iza ćoška da te sačeka.



Lepo je kada mu ti objasnis, ali kada predjemo na uzaludno objasnjavanje a on kao da je gluv. Postaje glupo. Ja zaista ne bijem decu. Ali umem da podviknem. Posle mi zao. Sa mojom korpulencijom i glasom sam vise puta rasplakao i odrasle ljude. A dete je moje i "samo radi svoj posao".


Od dece trazim samo par premisa:
- da bude bezbedan i on i drugi
- da nije stetan
- da se ponasa prema ljudima onako kao bi voleo da se drugi ljudi ponasaju prema njemu
- da navija za partizan :)
- da jede grasak i pasulj
antioksidant antioksidant 11:55 22.11.2007

.

- da navija za partizan :)

@ Strong

Ajd obecaj poseban blog za ovo pa da ne komenatrisem sad

Strongman Strongman 11:58 22.11.2007

Re: .


Ajd obecaj poseban blog za ovo pa da ne komenatrisem sad



Istini z avolju on navija za Zvezdu. I ne pritiskam ga. Ali zasluzuje blog. Urezi tamo negde da sam dao obecanje.

)
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:38 22.11.2007

Re: kontekst

Lepo je kada mu ti objasnis, ali kada predjemo na uzaludno objasnjavanje a on kao da je gluv.


Tu je verovatno ključna ona razlika od deteta do deteta. Neka reaguju na objašnjenja, neka na primere, neka na ovo, neka na ono... ma, jako, jako je teško biti univerzalno pametan kad su deca u pitanju. Svako dete je, ipak, priča za sebe.
antioksidant antioksidant 12:47 22.11.2007

.

Svako dete je, ipak, priča za sebe.

svaki covek.

Kada bi smo to shvatili, komunikacija bi nam bila mnogo produktivnija. Sa decom je zeznutije jer (ako imas i malo ljudskosti u sebi) neprekidno osecas ogromnu odgovornost jer su deca tabula rasa i svaki pogresan korak/cin/rec/gest moze ostaviti jako duboke posledice.

Jbga (da ne cuje Jovan) tesko je ali slatko. Samo ljubav i valjda ce sve bito OK. Samo da bude srecan covek/zadovoljan svojim zivotom/da voli i da bude voljen/da bude bezbedan i on i drugi (copyright Strongman)..
Strongman Strongman 22:46 22.11.2007

Re: kontekst

Krugolina Borup
Lepo je kada mu ti objasnis, ali kada predjemo na uzaludno objasnjavanje a on kao da je gluv.


Tu je verovatno ključna ona razlika od deteta do deteta. Neka reaguju na objašnjenja, neka na primere, neka na ovo, neka na ono... ma, jako, jako je teško biti univerzalno pametan kad su deca u pitanju. Svako dete je, ipak, priča za sebe.



Slazem se ali u uzrastu od 3 god on nije sposoban da provali da mu roditelji ne psuju. Sta sad?
asterix asterix 11:07 22.11.2007

Chestitam

Nashi ljudi vole decu chak vishe nego na zapadu:) shalim se teshko je to reci, ali to pokazuju na drugi nachin. Mi odgajamo decu(vecina) na jedan nama karakteristichan, otvoren domacinski nachin. Zapadni sistem ih odgaja prorachunato, sistemski sa jasno odvojenim fazama pristupa ali verovatno bi i mi tako kad bi planirali decu po 10 godina dok ne pristupimo njima.
Roditelji chitaju knjige, kontrolishu svoju dikciju pred decom i ne povisuju ton, zabranjuju televiziju, savetuju se sa profesionalnim psiholozima oko pristupa, koje igrachke su adekvatne za razvijanje chega? Imaju specijalna sedishta za decu u vozilima i to tako ide u beskonachnost do toga da deca imaju svoje male knjizice u kojima se sve zapisuje od ishrane do obrazovnog programa i uspeha.
Mi to onako od srca, shto bi rekli shumadijski. Dete da je zdravo da ima sve shto najbolje mi mozemo i teraj shta ce mu faliti, tako su i mene, pa shta meni fali?
Onda nakon broja godina situacija je ovakva:
-Zdravo Pero, kako si.
-Ma cuti, pusti me, evo idem peshke.
-Ma vidim, shto?
-Onaj moj najstariji, sinoc slupao forda.
-Ma jel on dobro?
-Dobro je, samo nije imao dozvolu i kako ce sa 16g?
-Shto ne zovesh Mitra on je sad budza u policiji.
-Zvao sam sredice sve, bar to da sam miran.
-Pa shta onda stao si za forda? Samo da je on ziv i zdrav.
Jedan klasichan primer roditelja sauchesnika u proizvodnji opasnog monstruma i sredine koja je u svemu nezainteresovana za problem.Dete ispushteno iz ruku, kako kaze zargon i prepushteno na milost i nemilost sredine.

Chesto puta chujete, kad neko kod nas ima troje dece ovo: Ovaj prvi nas je upropastio, drugi nam je izmakao pouchen prvim, a ovog treceg cemo da sredimo za primer. Bar on da bude kako treba.
Mi volimo da eksperimentishemo stvari, nishta mi ne stavljamo na papir ili prorachunavamo sve je to normalno, na greshkama se uchi i tako to.

Dobar tekst, vec standardno Strong ali vishe od toga vazna tema. Sve ono shto zelimo da sutra bude izbegnuto u drushtvenom uredjenju moze da se ispravi kroz decu.

Kad se isprljam napolje u igri pa dodjem kuci. mama kaze:
-Pravac na kupanje. Vidi kako si prljav kao Cigan.
-Vidi kako si musav kao Shiptar. Brzo da se umijesh.
-Vidi ruke kakve su ti crne, kao Cigane da si poradjao?
Kad sam nemiran:
- Ako se ne smirish dacu te ovim Ciganima da te odvedu,(a oni vode mechku u lancima koja
igra),pa nek te oni malo vaspitaju.
Kad sam slab u shkoli:
-Ako ne popravish dvojku nosicesh shiptarke na fizichkom(josh poznatije kao shangajke, dobile na
svojoj dodatnoj dramatici promenom imena u shiptarke), pa da ti se sva deca smeju.
Kad dobijem batine napolje pa dodjem plachuci moj tata:
-Pa shta ako su te malo ububali,treba da ojachash, shto plachesh ko neki peder, ti si mushkarac.
-Kad placesh ruzan si ko Shiptar.

To je samo bio mali deo kako su nas Beogradjane odgajali (chast izuzetcima ako je bilo)efektivno da budemo chistiji, jachi i pametniji.


dunjica dunjica 11:24 22.11.2007

Re: Chestitam

Nashi ljudi vole decu chak vishe nego na zapadu:) shalim se teshko je to reci, ali to pokazuju na drugi nachin. Mi odgajamo decu(vecina) na jedan nama karakteristichan, otvoren domacinski nachin. Zapadni sistem ih odgaja prorachunato, sistemski sa jasno odvojenim fazama pristupa ali verovatno bi i mi tako kad bi planirali decu po 10 godina dok ne pristupimo njima.


Ova jadna djeca na Zapadu odrastaju u lose domacine, traumatizirane i neuroticne frikove. Zrtve drzavne i roditeljske proracunatosti. Zato drzavama ovdje tako lose ide, siromasne su, upetljane u mrznje razlicitih vrsta (pocevsi od komsija, preko onih koji su na bilo koji nacin drugaciji, do pripadnika drugih vjera i narodnosti), svako malo ratuju, a povrh svega - drze svoje gradjane za nezrele tupoglavce. Zrtve sistematicnog ubijanja u pojam kroz razlicite faze. Sve zato jer se ne drze starih, dobrih domacinskih principa, "otvorenosti", ma sta to znacilo.

Strongman Strongman 11:50 22.11.2007

Re: Chestitam

Kad se isprljam napolje u igri pa dodjem kuci. mama kaze:
-Pravac na kupanje. Vidi kako si prljav kao Cigan.
-Vidi kako si musav kao Shiptar. Brzo da se umijesh.
-Vidi ruke kakve su ti crne, kao Cigane da si poradjao?
Kad sam nemiran:
- Ako se ne smirish dacu te ovim Ciganima da te odvedu,(a oni vode mechku u lancima koja
igra),pa nek te oni malo vaspitaju.
Kad sam slab u shkoli:
-Ako ne popravish dvojku nosicesh shiptarke na fizichkom(josh poznatije kao shangajke, dobile na
svojoj dodatnoj dramatici promenom imena u shiptarke), pa da ti se sva deca smeju.
Kad dobijem batine napolje pa dodjem plachuci moj tata:
-Pa shta ako su te malo ububali,treba da ojachash, shto plachesh ko neki peder, ti si mushkarac.
-Kad placesh ruzan si ko Shiptar.



Razgovaraju tata ciganin i sin ciganin. Vrlo emancipovani, istini za volju:
- Tato jel mogu da te pitam nesto?
- Izvoli Perhane.
- Kako ribe disu?
- Pa jebem li ga. Disu nekako. Disu.
- Hvala ti tato i izvini sto sam ti oduzeo malo vremena.
- Nema problema sine. Samo ti pitaj. Tako se uci

:)))
Strongman Strongman 11:54 22.11.2007

Re: Chestitam

Ova jadna djeca na Zapadu odrastaju u lose domacine, traumatizirane i neuroticne frikove. Zrtve drzavne i roditeljske proracunatosti. Zato drzavama ovdje tako lose ide, siromasne su, upetljane u mrznje razlicitih vrsta (pocevsi od komsija, preko onih koji su na bilo koji nacin drugaciji, do pripadnika drugih vjera i narodnosti), svako malo ratuju, a povrh svega - drze svoje gradjane za nezrele tupoglavce. Zrtve sistematicnog ubijanja u pojam kroz razlicite faze. Sve zato jer se ne drze starih, dobrih domacinskih principa, "otvorenosti", ma sta to znacilo.


Dunjice

Evo i tebe kod mene na blogu. Ajde samo, ajde. Ne moras da se izuvas... I dobro dosla.


Ukratko svi sudeonici tvoje price su figure u kapitalistickoj partiji i mnogo cesto su zrtveni piuni zarad prezivljavanja. Raspadaju se brakovi. Deca odlaze zauvek od roditelja. Razbijena porodica je pogodnija za drzanje u duznickom ropstvu putem kredita i kartica. Kad god se bira porodica ili kreditni skor bira se ovo drugo. To je zapad. Novac je mera svega.

Ali su pravila unapred poznata. Mozda nisu svima prepoznatljiva ali se ne menjaju u toku igre kao kod nas.
Lucifer Lucifer 11:57 22.11.2007

Re: vic o ciganima

dunjica dunjica 12:01 22.11.2007

Re: Chestitam

Strongman,
ako sam dobro shvatila, živiš neko vrijeme na Zapadu. Čudi me da tako slabo poznaješ ljude oko sebe. Ili je to slika koju si stekao kroz druženje s gastošima? Šteta.
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 13:04 22.11.2007

PAMETNO I POUČNO..

...KAKO izaći na kraj sa decom. Nismo rođeni da sve znamo. Kod nas vlada bauk ako je moj otac bio strog i ja ću , evo me živ sam šta mi fali.. Čitajući tvoj post i svih učesnika DIVIM se sa koliko razumavanja su razumeli svoju decu u šaranju stana i ostalim glupostima (ono podrigivanje u hodniku itd..). Treba biti HRABAR i ne istući dete. To može samo mali broj ljudi a izgleda da sti VI SVI OVDE u onih 3% koji ne tuku svoju decu. I TO JE SUPER ! Obično mi prvo učimo decu da hodaju i pričaju a onda ih TERAMO da sede i čute...
evo jednog iskustva koje sam čuo a koje mi je ostalo u sećanju:

Tip oko 27, - 28 god otisnuo se u pečalbu završivši visoke škole i....? Sedeo ja na plaži u novm belom odelu i gledao daleko isped sebe u daljinu.... Njegov drug je pomislio da patim za domom, porodicom.... i nije ga hteo ometati u razmišljanju! Odjednom tip u novom belom odelu počinje da se valja po blatu da trlja lice i kosu blatom da ubacuje blato u nedra ....
Drug mu, skoči da pomogne misleći da je ovaj "pukooo". Pritrčavajaći mu čuje prijatelja kako sam sebi u bradu viče :
-ŠTA NEMOJ OVO ,ŠTA NEMOJ ONO, ŠTA VIDI KAKO SI MUSAV CIGANINE, ŠTA ODELO TI JE ČISTO VIDI KAKO JE LEPO BELO... EVO VAM BELO ODELO EVO VAM MOJE LICE SAD..... umiri se i zaplaka onako musav sa licem u rukama...

Dejane, odličan tekst po meni čak i poučan, biću iskren i ja sam danas naučio da ipak moram još više opraštati mojim sinovima a sve do ovog teksta mislio sam da sam previše dobar...
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 13:10 22.11.2007

Re: PAMETNO I POUČNO..

SORY, STRONGMEN A NE DEJAN , RAZUMEĆEŠ ME I IZVINUTI JER SAM POGREŠIO OD SREĆE A PRE TEBE SAM BIO DEJANOVOM BLOGU..
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:00 22.11.2007

Re: PAMETNO I POUČNO..

vladimir pavlovic:
Treba biti HRABAR i ne istući dete. To može samo mali broj ljudi a izgleda da sti VI SVI OVDE u onih 3% koji ne tuku svoju decu. I TO JE SUPER !


Sad, ne znam koliko to ima veze s hrabrošću, ali sa živcima definitivno ima. Niti je svako dete isto, ali bogami, nije ni roditelj. Ima nas sa tankim i sa debelim živcima. Moji su, priznajem, tanki. I dodje mi s vremena na vreme da ga vežem za radijator i nalupam ko vola u kupusu! To mu i kažem. Nekad pomogne. A kad ne pomogne, ja se u sebi borim da ne dignem ruku na njega do te mere da se na kraju od muke rasplačem. To skoro uvek pomogne. Zabrine se, šta je, zašto... pa onda majka objasni da ima tanke živce, i zamoli ga da se smiri malo, da majka odmori. Onda, dok odmara, majka brine da ga ne upropasti takvim svojim reakcijama...

I tako u krug. Pa ti sad budi pametan. Udaraš - ne valja. Ne udaraš - opet ne valja. I uvek se brineš i uvek se pitaš da li postupaš ispravno, ili grešiš. A retke su one majke što se radjaju s debelim živcima, za koje kažu da su rodjenje majke. Većina nas nije od tih. Većina nas smo samo obični smrtnici.

Pa, opet se mislim... bolje da mu pokažem svoje slabosti otvoreno, nego da glumim nešto što nisam, niti da ga lupam na redovnoj bazi. Svejedno bi me, što reče gordanac, provalio iz momenta da krenem da glumatam.
antioksidant antioksidant 14:19 22.11.2007

.

I dodje mi s vremena na vreme da ga vežem za radijator i nalupam ko vola u kupusu!


vezivanje za radijator. ja imam teoriju da je ovaj moj raspusten jer nemam parno grejanje. za ta pec ga ne vredi vezivati jer ima tockice
ugly ugly 14:26 22.11.2007

Re: .

vezivanje za radijator. ja imam teoriju da je ovaj moj raspusten jer nemam parno grejanje. za ta pec ga ne vredi vezivati jer ima tockice

Bre, sto ne umes da budes kreativan. Vezi ga lepo za noge, pa da visi naglavacke sa sedmog sprata, k'o tata Veljko Zeljka (Raznatovica) kad je bio mali. Doduse, ako je po njemu sudeci ovaj metod moze da bude kontraproduktivan...
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:28 22.11.2007

Re: .

antioksidant
I dodje mi s vremena na vreme da ga vežem za radijator i nalupam ko vola u kupusu!vezivanje za radijator. ja imam teoriju da je ovaj moj raspusten jer nemam parno grejanje. za ta pec ga ne vredi vezivati jer ima tockice


))
ROFLPIMP...
antioksidant antioksidant 14:34 22.11.2007

Re: .

Vezi ga lepo za noge, pa da visi naglavacke sa sedmog sprata

Jes' pa da mu se prokrvi mozak. Sta da radim ako postane pametan? Ti ces posle da mu odgovaras na besmislena pitanja?
asterix asterix 15:03 22.11.2007

Re: .

Ha ha sad sam se setio scene iz davitelja kad chisti konena od ljuspica oraha(ili chega vec?) na kojima je klechao.
Mene nisu devetali, samo chushke i to mama, pretili vezivanjem ali nikad osudjen, mada lezao par puta bez prava izlaska iz sobe(samo wc i klopa). Najvishe me bolelo kad se ponashaju kao da sam iz izdao i ne gledaju me u ochi, izbegavaju.
Vec u ranom dobu shtrajkovao gladju, bio ucenjivan, isto kao i Srbija sada - kad bude ono, bice i ono sve. Preziveo sve. Maltretirao i ja, ali ne manje od sebe, tako vaspitali (ni tu mi nisu pomogli, jer sam od vecih par puta dobio dobar ride).

Setite se Pere Mitica kad god maltretirate decu!

Meni su najinteresantniji oni klasichni patrialhalni ochevi shto zakazu batine u radnoj sobi u pola 5,posle ruchka,(pa ti jedi) onda ja teshim ortaka ceo dan a on se trese od straha ko prut. Kad dodje kuci cheka ga obred, kaish sam da donese i kuca na vrata radne sobe, svuche pantalone i u gacama se previje preko stola. Dobije standardnu meru u odnosu na prekrshaj-za keca 15, dvojku deset i vec shta ti ja znam. Onda ide lepshi deo jer majka igra dobru stranu(mada ne sme da se mesha u sam chin), pa je njoj jako zao i ona ga onda mazi i vida kao nekog heroja narodnog.
I Arkan je imao isti sistem u gardi. Kapiram da je imao odlichnog uchitelja.
Krugolina Borup Krugolina Borup 15:24 22.11.2007

Re: .

asterix:
Mene nisu devetali, samo chushke i to mama, pretili vezivanjem ali nikad osudjen, mada lezao par puta bez prava izlaska iz sobe(samo wc i klopa).


A moj cale imao glupav sistem da, kad se sestra i ja dokacimo, on nikad ne pita šta je bilo, nego uvek obe dobijemo batine.

Zato sam, valjda, i izrasla u Kalimera: "Pa, to je nepravda!"
takamatsu takamatsu 20:29 22.11.2007

greška

Treba biti HRABAR i ne istući dete. To može samo mali broj ljudi a izgleda da sti VI SVI OVDE u onih 3% koji ne tuku svoju decu.


Ja ne spadam u tih 3% koji nisu nikad udarili dete. Čak sam jednom, na svoju nesreću i sramotu, udarila tuđe dete (ne želite da znate šta je radio po mom stanu dok su roditelji cool pili kafu). Ne ponosim se time, ni slučajno, ali - isto tako mislim da: 1. detetu od nekog "klepanja" (ne govorim o pravim batinama) neće biti ama baš ništa, pod određenim pravilima koja važe za kažnjavanje uopšte, iako to ne podržavam; 2. da se isto može postići "opasnim" stavom, 3. da je najznačajnije ono što mi je nekad, kao mladoj majci rekla moja keva: ne možeš za sve da šiziš i da kažnjavaš dete - izaberi šta je BITNO, i onda - budi DOSLEDAN. Uvek kazni za to isto, po istom kriterijumu.

Ja sam u potpunosti postala svesna vrednosti tog načela tek mnogo kasnije, kad je moja tada 5.5 godišnja ćerka rekla: mama, zašto tečica ne voli M (svog sina)? Ja odmah krenem da govorim da ga svakako voli, pokušavajući kroz priču da shvatim odakle, zaboga miloga, mom detetu ta slika. I onda ukapiram: po logici petogodišnjeg deteta, tečica sina ne tuče kada je realno kriv, nego kad izgubi nerve (što je u očima tolikog deteta - "za bezveze" - dakle: tuče ga ni zbog čega - tj, ne voli ga. Mislim, logika neoboriva, a ja ostado' otvorenih usta, nikako ne uspevajući da ubedim dete da tečica (inače jedan jako zlatan čovek i generalno požrtvovan roditelj) zaista voli svog sina.... I danas mi nije dobro kad se setim toga, i pomislim na koje sve načine deca sebi interpretiraju neka kažnjavanja....:(.
takamatsu takamatsu 22:10 22.11.2007

To: Dunjica

Sve zato jer se ne drze starih, dobrih domacinskih principa, "otvorenosti", ma sta to znacilo.


Ja vas nisam razumela: šta su za vas lično "stari, dobri domaćinski principi", principi "otvorenosti"? Moram da priznam da u svojoj nekoj bližoj okolini nisam čula taj izraz (ne živim u inostranstvu), ili se bar ne sećam.
Strongman Strongman 22:47 22.11.2007

Re: Chestitam

dunjica
Strongman,
ako sam dobro shvatila, živiš neko vrijeme na Zapadu. Čudi me da tako slabo poznaješ ljude oko sebe. Ili je to slika koju si stekao kroz druženje s gastošima? Šteta.



Ne prepoznajem se u tvojoj izjavi!?
Strongman Strongman 22:55 22.11.2007

Re: PAMETNO I POUČNO..

odličan tekst po meni čak i poučan, biću iskren i ja sam danas naučio da ipak moram još više opraštati mojim sinovima a sve do ovog teksta mislio sam da sam previše dobar...



Vaspitanje je odnos u kome obe strane napreduju. Hvala na pohvalama.
dunjica dunjica 08:27 23.11.2007

Re: To: Dunjica

Takamatsu,
pridružujem se tvom pitanju. Ne znam ni ja (iako sam taj izraz više puta čula od starijih ljudi uglavnom, u Srbiji). U komentaru sam citirala Asterixa, pomalo ironično.
dunjica dunjica 08:33 23.11.2007

Re: Chestitam

Strongman
dunjica
Strongman,
ako sam dobro shvatila, živiš neko vrijeme na Zapadu. Čudi me da tako slabo poznaješ ljude oko sebe. Ili je to slika koju si stekao kroz druženje s gastošima? Šteta.



Ne prepoznajem se u tvojoj izjavi!?


Shvaćam. Onda stvarno ne razumijem odakle ti tako ružna slika o ljudima među kojima živiš? Mislila sam na ovo:
Ukratko svi sudeonici tvoje price su figure u kapitalistickoj partiji i mnogo cesto su zrtveni piuni zarad prezivljavanja. Raspadaju se brakovi. Deca odlaze zauvek od roditelja. Razbijena porodica je pogodnija za drzanje u duznickom ropstvu putem kredita i kartica. Kad god se bira porodica ili kreditni skor bira se ovo drugo. To je zapad. Novac je mera svega.

Ali su pravila unapred poznata. Mozda nisu svima prepoznatljiva ali se ne menjaju u toku igre kao kod nas.


Ovo s mijenjanjima pravila igre osobno doživljavam kao nešto što nam ne služi na čast. Loši momci tamo, a mi, kako sam već često čula od ljudi, najpametniji, najbolji, naj u svakom smislu. Nekako mi ne ide uz realno stanje stvari, ni jedno ni drugo.

Strongman Strongman 08:57 23.11.2007

Re: Chestitam

Shvaćam. Onda stvarno ne razumijem odakle ti tako ružna slika o ljudima među kojima živiš? Mislila sam na ovo:

Ukratko svi sudeonici tvoje price su figure u kapitalistickoj partiji i mnogo cesto su zrtveni piuni zarad prezivljavanja. Raspadaju se brakovi. Deca odlaze zauvek od roditelja. Razbijena porodica je pogodnija za drzanje u duznickom ropstvu putem kredita i kartica. Kad god se bira porodica ili kreditni skor bira se ovo drugo. To je zapad. Novac je mera svega.

Ali su pravila unapred poznata. Mozda nisu svima prepoznatljiva ali se ne menjaju u toku igre kao kod nas.



Ovo s mijenjanjima pravila igre osobno doživljavam kao nešto što nam ne služi na čast. Loši momci tamo, a mi, kako sam već često čula od ljudi, najpametniji, najbolji, naj u svakom smislu. Nekako mi ne ide uz realno stanje stvari, ni jedno ni drugo.



Ok. Mozda sam opleo malo tvrdje po sistemu. Ali sustina je tu. Trka za zaradom da se plate racuni (ne mislim samo na gastose nego na nizu srednju klasu i ispod) dovodi do otudjenja clanova porodice. Niko ne radi samo 8 sati. Uglavnom ljudi imaju dva posla. Kuca na kredit, kola na kredit,... Ako dva meseca ne platis - ode. Odatle taj strah od nezaradjivanja. I od dva zla bira se bolje. Da naprave uslove za zivot porodici a kvalitet zivota prilicno bezveze. Bila ti razocarana ili ne ljdi ovde zive na poslu a kuci samo spavaju. Imaju taj kult rada koji je jaci od odrzanja porodice.
dunjica dunjica 10:18 23.11.2007

Re: Chestitam

E, Strongman, ova priča koju smo započeli vrijedi cijelog jednog bloga, a ne samo usput kao mi sada.

Kada kažeš
ne mislim samo na gastose nego na nizu srednju klasu i ispod
onda to bitno mijenja na stvari, jer je prvi put zazvucalo kao velika generalizacija. A da je tako s onim srednje i slabije stojećim stanovništvom, nije ni čudo, jer je pritisak društva velik, potrošački mentalitet preovlađuje.

Kako i sama živim na "trulom Zapadu", a dosta sam i prošla zapadno i istočno, znam da ima ljudi o kojima pišeš. Ali nisu svi takvi. I to je ono što pokušavam cijelo vrijeme da kažem - da mi smeta ta generalizacija. Ja znam ovdje gdje živim, ali i dalje po kapitalističkom svijetu - ako ćemo tako, mnogo ljudi koji su drugačiji, čiji prioriteti nisu samo karijera i novac, iako neki i to imaju u perverzno velikim količinama, ali ima i onih koji imaju manje.

Eto, moje je iskustvo kada sam u "starom kraju" da se sve vrti oko love, posjeda, šta tko ima. Daleko više nego ovdje gdje živim i gdje se krećem (u Njemačkoj). Tamo kod nas me samo ispituju šta imam, koliko zarađujem, koje šefovsko mjesto imam, koliko ljudi mi je podređeno? I povrh svega, šta mogu od mene izvući? Materijalno, naravno. Ili od kontakata poslovnih. Nekako sam došla do zaključka da su zapravo naši ljudi opsjednuti zaradom, zgrtanjem materijalnoga, a da su ovi ovdje to već pomalo apsolvirali.

Ali ipak nešto ne razumijem: ti govoriš o važnosti porodice i kritikuješ trku za lovom. Zar nisi i sam otišao preko Velike Bare, a s porodicom održavaš ljubav na daljinu? Kritikuješ vlastiti izbor, znači, i to još tako strogo. Meni to zvuči pomalo šizofreno, oprosti na izrazu.
asterix asterix 15:16 23.11.2007

Re: To: Dunjica

Izvini Dunjice ali ne mozesh ironichno citirati, ironichni komentar, ne? Shto je ironija bolje upakovana veci je njen impakt kada se otkrije duboko utkana u nashem postojanju.
Interesantan fenomen je na "blogu kao mediju" je kako je popularno izvlachenje iz konteksta i manipulacija stava, ne optuzujem samo zakljuchujem, i ja sam uchestvovao debelo puta. Valjda ta neka zelja za senzacionalnijem tekstu te po nekad uchini gladnim shamaranja po moralu i ubedjenjima. U principu smatram da svako mishljenje koje se formira javnim servisima i politichkim angazovanjem onih koji se ne slazu samnom ce trpeti velike promene pre nego shto ti ljudi osete bar deo zadovoljstva koje ja osecam okruzen neistomishljenicima koji nisu u pravu:)
dunjica dunjica 18:13 23.11.2007

Re: To: Dunjica

Asterix, u pravu si, ironičan mi je bio komentar. A to zato što me baš, baš izbacilo iz cipela ono pretjerivanje u stilu "mi sve radimo od srca, domaćinski", roditeljska ljubav i te folklorne hipi fore; nasuprot zapadnjacima, koji sve samo proračunato, po propisima, nekako bez srca. Crno-bijeli svijet.

Dakle, nije bilo u pitanju izvlačenje iz konteksta. Može jedino biti da se desilo da sam pogrešno razumjela, odn. da nisam razumjela tvoju ironiju (ili nije bila ironija? sada sam zbunjena). Priznajem, meni je zazvučalo da ozbiljno misliš s tim naglašavanjem nas duševnih i njih robotskih, da se tako izrazim. Žao mi je ako sam iz neznanja pogriješila.
asterix asterix 19:29 23.11.2007

Re: To: Dunjica

Naravno da nije bila ironija. Domacinski smo pobili do jaja puno ljudi i sada samo da ih ubedimo da je nachin na koji smo odgajani bolji i svi ce shvatiti da smo ipak bili u pravu.
dunjica dunjica 20:14 23.11.2007

Re: To: Dunjica

Asterix, laknulo mi je (ni zbog jaja, ni zbog pobijanja, ni zbog ubjeđivanja, ... razumijemo se sada)
takamatsu takamatsu 20:44 23.11.2007

To: Dunjica

Takamatsu,
pridružujem se tvom pitanju.


Hvala :).
Mislim, ja nisam imala babe i dede, niti neke onako BAŠ matore mnogo u okruženju kad sam bila dete i devojka, a ni sada, pa sam možda i zato neupućena :).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana