Gost autor| Ljudska prava| Mediji| Politika

Kraj nekažnjivosti, istorija u nastajanju

Bojan Budimac RSS / 24.02.2010. u 22:28

orhankemal.10155.jpgMoj gost je istaknuti turski advokat (specijalnost ljudska prava), aktivista ljudskih prava i kolumnista lista Today's Zaman-a, Orhan Kemal Džengiz (Orhan Kemal Cengiz). Posle kratke izmene mejlova dobio sam njegovu dozvolu da prevedem i objavim njegovu današnju kolumnu (i sve prošle i buduće). O tome zašto današnju u beleškama na margini.

 
 
 

by
ORHAN KEMAL CENGİZ

Dok sam pisao ove redove, penzionisani vrhovni komandiri su bili privođeni u vezi plana za vojni puč nazvanog Malj i ispitivani od strane policije.

Još jedna psihološka barijera je pređena u Turskoj. Iz ove perspektive, mogu da svedem ceo Ergenekon proces u jednu rečenicu: Kraj totalne i neupitne nedodirljivosti turske armije. Ahmet Altan je 21. februara objavio članak u Tarafu iz koga bih želeo da citiram nekoliko pasusa, koji elokventno ilustruju šta se upravo sada dešava u Turskoj:

Armija je izvan zakona i iznad pravnog sistema. Ako ovo nije bio slučaj, da li bi toliko mnogo generala bilo u mogućnosti da organizuje sastanke na kome će diskutovati o planovima za pučeve i da li bi JITEM* bio u mogućnosti da ubije hiljade na Jugoistoku?
– – –
* JITEM – Jandarma İstihbarat ve Terörle Mücadele – Žandarmerijska obaveštajna i kontra-teroristička služba. Jedinica koja zvanično ne postoji, odnosno žandarmerijske i vojne strukture negiraju njeno postojanje, a pripisuje joj se odgovornosr za hiljade smrti i mučenja. Njen najverovatniji osnivač žandarmerijski general u penziji Veli Kučuk je uhapšen februara 2008. u prvom valu Ergenekon hapšenja i optuženik je po prvoj Ergenekon optužnici. Prim prev.
– – –
Oni su verovali da su nedodirljivi, da imaju prava da čine zločine i da mogu da čine bilo šta za rad "države." Oni su mislili da su odgovorni državi, ne naciji. Međutim, oni sami su bili država. Tako, kao što vidite, oni nisu bili odgovorni nikome i nisu morali davati odgovore nikome. I nisu.

Taj mentalitet je osnova svih sukoba, debata i svađa u ovoj zemlji danas. Sukob je oko toga da li armija treba da ostane sila izvan zakona.

Odnos armije prema zakonu će odrediti kakva vrsta zemlje će Turska biti. Demokratizacija, modernizacija i razvoj su nemogući sa armijom koja je izuzeta iz legalnog sistema. Opasnost za demokratiju nije "reakcionarnost." Opasnost po demokratiju je armijski izvanzakonski položaj.

Mnogi ljudi u medijima, politici i pravosuđu tvrde da bi "pretvaranje armije u subjekt koji se disciplinuje zakonom" popločalo put reakcionarizmu i dezintegraciji.

Kakva je to vrsta zemlje koja možže ostati sekularna i cela pomoću "kršenja zakona"? Može li biti sekularizma koji je u konfliktu sa zakonom? Možemo li održati jedinstvo koje je u konfliktu sa zakonom?

Naš problem nije reakcionizam ili seperatizam. Naš problem je "bezakonje," nejednakost i plemenski državni poredak. Ako ne menjate taj poredak, onda ćete uvek biti uplašeni od svega zato što će društvo ustati jednom protiv takvog poretka. Ne možete tlačiti religiozne, ubijati Kurde, zanemarivati Alevite, hapsiti levičare, ignorisati armijske zločine i onda očekivati da društvo ostane pasivno.

Društvo je ćutalo 80 godina. Ali mu je dosta svega.

Promene u svetu, pokreti kapitala u Anadoliji i kraj ekonomske zavisnosti ljudi od države su otvorile put za velik deo društva da kaže "dosta je bilo."

Izborni rezultati 22. jula 2007. su bili najjasniji izraz "dosta je bilo" frustracije. Partija Pravde i Razvoja [AK partija] nije dobila izbore. Oni koji kažu "armija treba da bude van domašaja zakona" su ih izgubili. Ova nacija ne želi poredak u kome je šef generalštaba smatran važnijim od pravosuđa, a pravosuđe ćuti kada armija čini zločine. Oni koji brane takav poredak će izgubiti. Oni nemaju šanse i oni to znaju. Upravo zato što su to shvatili napadaju, optužuju i došli su do tačke da više ne mogu da sakriju svoje neuvažavanje zakona.

Ja se potpuno slažem sa Altanom, iako ne delim stoprocentno njegov optimizam. Ova trenutna borba u Turskoj će se nastaviti i imaće uspone i padove. Neko vreme zemlja će biti u stanju velike napetosti i ta tenzija može narasti i do "kritičnog" nivoa s vremena na vreme. To nije lak proces.

Druga neprijatna stvar je da postoji veoma jak Egenekon lobi u Turskoj i inostranstvu koji pokušava da predstavi ovaj čitav proces kao "turski islamisti versus sekularna armija." Muka mi je i umoran sam od borbe protiv ovih stereotipa i predrasuda.

Prilično je iritirajuće kada vidiš komentare u nekim Zapadnim publikacijama koji opisuju situaciju kao "borbu za vlast" između "sekularne armije" i "islamističke vlade" kao da se radi o dve jednake sile. Kao da na jednoj strani nije vojna hunta koja pokušava da obori legitimnu vladu. Kao da nije bilo vojnih pučeva u turskoj istoriji. Kao da ne postoji neprekinut period od sto godina armijskog tutorstva u ovoj zemlji. Kao da Turci ne zaslužuju demokratiju. Stvarno je iscrpljujuće...

Zar ne razumete da ako Turska izgubi ovu borbu za demokratiju fašistički režim će osvanuti u ovoj zemlji? Ovo nije "borba za vlast" (power game) ovo je pitanje života i smrti. Ovo je borba koja će odrediti da li će ova zemlja biti vođenja vladavinom zakona ili vojnih hunti koje su uvek uživale apsolutnu i nesalomivu nekažnjivost.

Dok budete čitali ovaj članak, ja ću govoriti na panel diskusiji o Turskoj u američkom kongresu u Vašingtonu. Pokušaću da podelim moje poglede na Ergenekon i ovu borbu koju pominjem sa našim američkim prijateljima. Biće prilično zanimljivo govoriti o Turskoj, čija se istorija upravo pravi.

24. februar 2008.
Orhan Kemal Džengiz

******************

Beleške na margini

O planu za vojni puč pod imenom Malj sam pisao. Prekjuče, u ponedeljak 22. februara, su usledila prva privođenja kao rezultat te istrage. Opet su ta high profile hapšenja izazvala stanovitu napetost u zemlji [koja nije splasla, samo da znate], ali ono što je meni lično diglo pritisak do pomračenja je jadno i bedno izveštavanje Bete [ko preslikana ilustracija koju daje Orhan] i još više imbecilni komentari na tu vest. Na mom "rezervnom položaju" sam tom prilikom istresao barut iz usta.

E upravo zato što sam i ja sick & tired od objašnjavanja da nije u pitanju "sekularizam vs islamizam" i što mi je muka od tog stanovitog rasizma po kome Turcima treba tutorstvo armije [koja ih je tamanila i spremna je da ih tamani na kamare samo da zadrži status quo] i po kome ispada da ne zaslužuju [kakvu-takvu] demokratiju osetio sam bliskost sa Orhanovim tekstom.

*****

Sledeći tekst će obeležiti 13 godina od poslednjeg (uspelog) puča, mekog puča, takozvanog postmodernog puča, 28. februara 1997. Kako se on ne može posmatrati van konteksta prethodnog poslednjeg krvavog puča 12. septembra 1980. tekst se bavi sa oba.

Iz tog teksta ovde dajem teaser, drugi deo priče o ubistvu istražnog sudije Doana Oza [Doğan Öz], 24. marta 1978. u nadi da će se lakše shvatiti o čemu Orhan i Ahmet gore pišu:

Međutim, to je samo prvi deo priče. Ozov ubica, izvesni Ibrahim Čiftči, je relativno brzo pronađen, uhapšen, prepoznat od svedoka i najzad, sam je priznao ubistvo. Posle puča 12. septembra (1980.) njegovo suđenje se prebacuje u vojni sud. Vojni sud presuđuje smrtnu kaznu. Vrhovni vojni apelacioni sud poništava presudu i vraća predmet sudu koji je doneo presudu. I tako tri puta [ne zezam se]. Tri puta je vojni sud donosio odluku o smrtnoj kazni tri puta ju je apelacioni sud poništavao. Onda, četvrtog puta, 1985. se sastala Generalna skupština krivične komore vojnog vrhovnog apelacionog suda [General Assembly of Criminal Chambers of the Military Supreme Court of Appeals] i prosta većina 8 od 15 sudija glasa za oslobađanje Ibrahima Čiftčia.

Inicijalni vojni sud u svom saopštenju povodom te odluke kaže: Dok informacije, dokumenti i svedočenja koje imamo na raspolaganju pokazuju da je ubistvo počinio Ibrahim Čiftči i to je naše uverenje, mi moramo da se povinujemo odluci Generalne skupštine krivične komore vojnog vrhovnog apelacionog suda i stoga da smatramo branjenika ne krivim.

[sada je valjda jasnije zašto mi je toliko draga ona Gručova: Military justice is to justice as military music is to music]

 

Atačmenti



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

die hard die hard 23:28 24.02.2010

toliko me zanima stanje u Turskoj ...


... a samo sam iz tvojih postova uspeo da saznam i ponesto shvatim sta se u toj ogromnoj zemlji desava ...
Hvala, svakako.Naravno i sam sam bio ubedjen u stereotip o kome se govori - u svom
neznanju.A zasto me sve to zanima?Odgovor je verovatno u onih cuvenih 500 godina.
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:48 24.02.2010

Re: toliko me zanima stanje u Turskoj ...

Da, tih čuvenih 500 godina. Prekjuče sam pročitao knjigu/udžbenik istorije iz Kembridžove serije Novi prilazi evropskoj istoriji, a koji se bavi Osmanskim carstvom od 1700 do 1922. Hmmm... prva pomisao mi je bila "uh, kad bi učili istoriju vrlo brzo bi ostali bez dobrih izgovora".

Radi se naime o novim viđenjima ekonomije Balkana u devetnaestom veku. Citiram: Generalno, tako izgleda, Balkan je uoči separacije doživeo rast, a ne pad, prosperiteta. Međutim, pošto su nove države krenule sa popularnom, ali ekonomski uništavajućom, politikom, poput loše redistribucije zemlje, period koji je došao posle nezavisnosti je pratio ekonomski pad, pa su ekonomije bile lošije nego pre. Stoga ne možemo više uzimati pad ekonomije kao objašnjenje za pojavu separatističkih pokreta.

Pisaću jednom (počeo sam, a kad ću završiti ne zna se) o toj knjizi (The Ottoman Empire, 1700–1922, Donald Quataert)

Hvala tebi :)
Goran Vučković Goran Vučković 23:32 24.02.2010

Pored takvih prijatelja...

Dok budete čitali ovaj članak, ja ću govoriti na panel diskusiji o Turskoj u američkom kongresu u Vašingtonu. Pokušaću da podelim moje poglede na Ergenekon i ovu borbu koju pominjem sa našim američkim prijateljima. Biće prilično zanimljivo govoriti o Turskoj, čija se istorija upravo pravi.


Noam Chomsky
Turkey was a particularly instructive case. Its government resisted the heavy pressure from the US to prove its democratic credentials by following US orders and overruling 95% of its population. Turkey did not cooperate. US commentators were infuriated by this lesson in democracy, so much so that some even reported Turkey's crimes against the Kurds in the 1990s, previously a taboo topic because of the crucial US role in what happened, although that was still carefully concealed in the lamentations.

The crucial point was expressed by the deputy Secretary of Defence, Paul Wolfowitz, who condemned the Turkish military because they "did not play the strong leadership role that we would have expected" - that is they did not intervene to prevent the Turkish government from honouring near-unanimous public opinion. Turkey had therefore to step up and say, "We made a mistake - let's figure out how we can be as helpful as possible to the Americans" (15). Wolfowitz's stand was particularly informative because he had been portrayed as the leading figure in the administration's crusade to democratise the Middle East.


Izvor: Noam Chomsky: Preventive War 'The Supreme Crime'

Nek ti je sa srećom u Vašingtonu, Orhane
Goran Vučković Goran Vučković 23:49 24.02.2010

Interesantno...

...neki lik je ovde okačio celu knjigu Hegemony or Survival od Čomskog (PDF), u kojoj sam skoro pročitao ovaj detalj o Volfovicu gore (pa mi je ostao u sećanju) - link je na ovoj stranici.

Preporučujem da ovu knjigu ni pod kojim uslovima ne čitaju Sybil, Srki Pajić, Jelena Milić i još par - a da na ovom sajtu (www.informationclearinghouse.info) ne dolazi, niti knjigu čita, ni Sale Stošić
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:52 24.02.2010

Re: Pored takvih prijatelja...



Izgleda da se ipak nešto menja. Ne treba zaboraviti da su svi pučevi do sada imali zeleno svetlo iz Vašingtona, a da ono nekako ne dolazi. Šta više sasvim suprotni signali dolaze: EU, US back ‘Sledgehammer’ investigation for Turkey’s democracy
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:58 24.02.2010

Re: Interesantno...

www.informationclearinghouse.info

To je po svemu sudeći one-man band i ja mu se beskrajno divim. Da ne kažem da sam svakodnevno tamo :)
wukadin wukadin 11:55 25.02.2010

Re: Interesantno...

Goran Vučković
...neki lik je ovde okačio celu knjigu Hegemony or Survival od Čomskog (PDF), u kojoj sam skoro pročitao ovaj detalj o Volfovicu gore (pa mi je ostao u sećanju) - link je na ovoj stranici.

Preporučujem da ovu knjigu ni pod kojim uslovima ne čitaju Sybil, Srki Pajić, Jelena Milić i još par - a da na ovom sajtu (www.informationclearinghouse.info) ne dolazi, niti knjigu čita, ni Sale Stošić



Hehehe
ovo kao ono 18+ upozorenje
ili da kazem u ovom slucaju 12+
ajd, ipak necu da vredjam...
Goran Vučković Goran Vučković 12:25 25.02.2010

Re: Interesantno...



Hehehe
ovo kao ono 18+ upozorenje
ili da kazem u ovom slucaju 12+
ajd, ipak necu da vredjam...

Pa nije starost u pitanju - više je neki disilusioning zagovornika "političkog tutorstva 'međunarodne zajednice' potrebnog za odrastanje zakržljalih demokratija, modernizaciju itd" (ljudi ne vole da gube lepe iluzije) i bockanje američkih nacoša poput Sybil
jinks jinks 10:07 25.02.2010

Kako je

vojska u Turskoj uspela da se postavi u poziciju da bude izvan i iznad zakona (da li to vuce korene od reformi koje je kao oficir i uz pomoc vojske sproveo Ataturk, te se te reforme ustvari vezuju za vojsku ... ili je to stvar nekog drugog uticaja).
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:04 25.02.2010

Re: Kako je

jinks
vojska u Turskoj uspela da se postavi u poziciju da bude izvan i iznad zakona (da li to vuce korene od reformi koje je kao oficir i uz pomoc vojske sproveo Ataturk, te se te reforme ustvari vezuju za vojsku ... ili je to stvar nekog drugog uticaja).

Pa, moje mišljenje je da je to jedan od kontinuiteta sa carstvom. Odnosno, nekim periodima carstva. Kada budem pisao o gorepomenutoj knjizi dotaći ću se toga.
rankot rankot 12:14 26.02.2010

Re: Kako je

jinks
vojska u Turskoj uspela da se postavi u poziciju da bude izvan i iznad zakona (da li to vuce korene od reformi koje je kao oficir i uz pomoc vojske sproveo Ataturk, te se te reforme ustvari vezuju za vojsku ... ili je to stvar nekog drugog uticaja).

Koliko ja vidim, i u Srbiji je isto stanje s vojskom.
Goran Vučković Goran Vučković 13:56 26.02.2010

Re: Kako je

Koliko ja vidim, i u Srbiji je isto stanje s vojskom.

U kom periodu? Može neka konkretna paralela, pošto mi ta "istovetnost" izmiče?
mirelarado mirelarado 22:10 26.02.2010

Re: Kako je

Goran Vučković
U kom periodu? Može neka konkretna paralela, pošto mi ta "istovetnost" izmiče?


Mорам признати да и ја не видим никакву сличност. Једино ако се присетимо Краљевине Југославије и свргавања Обреновића с престола, а то ипак поодавно беше. :)
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:35 25.02.2010

jako dobar tekst

Nemam pojma o tome, ali ću izneti svoje mišljenje" je credo prosečnog komentatora vesti na internetu. Normalno, što rekli Ameri "mišljenja su kao dupeta, svako ima jedno".


Morao sam te ovde precitirati :) To je ono sto Habermas kritikuje kada govori o danasnjoj situaciji u javnoj sferi. Sa jedne strane imamo demokratizaciju tog prostora i mogucnost da mnogo vise ljudi danas iznesu svoje misljenje, sa druge to omogucava da se iznese misljenje na razne teme bez obzira koliko si upuceni u neke stvari. Zato volim da citam komentare ispod vesti, najveci broj njih je jednostavno navijackog karaktera, i to nije uvek lose ali je lose kad je bez ikakvog background knowledge. Sledeci problem je da razna 'savetodavna tela' koja stoje iza politicara to samo podsticu. Ali da ne trolujem vise o tome.

Jako dobro sto si nam preneo ovaj tekst, sjajan je. Vojska kao samonametnuto bozanstvo. Meni se cini da trenutna desavanja u Turskoj u poslednjih nekoliko godina ipak predstavljaju samo potencijal istorije u nastajanju i uvek je pitanje koliko se od toga moze realizovati. Postoji milion malih i velikih pokreta i ideja i Kemalizam nije isti kao pre dvadeset ili pedeset godina, ali se osnovni postulati i dalje cvrsto drze a mesto vojske je tu prilicno jasno. To sto je vojska jedan od najvecih tajkuna pricu samo jos dalje komplikuje. Bilo bi dobro da je Cengiz u pravu. Meni jedna od najacih knjiga koja opisuje ludnicu u koju zemlju moze uvuci vojska je Üç Beş Kişi od Adalet Ağaoğlu. Mogu zamisliti koliko slicnih prica bi isplivalo kad bi vojska izgubila svoju poziziciju.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:19 25.02.2010

Re: jako dobar tekst

Meni jedna od najacih knjiga koja opisuje ludnicu u koju zemlju moze uvuci vojska je Üç Beş Kişi od Adalet Ağaoğlu. Mogu zamisliti koliko slicnih prica bi isplivalo kad bi vojska izgubila svoju poziziciju.

Nisam čitao :(
Međutim, priče isplivavaju i bele mrlje istorije se popunjavaju, a tabui ruše. Sve ovo je bilo nezamislivo, što bi rekli ni u wildest dreams, kada sam pre deset godina došao.

Cengiz je još, u odnosu na Altana (koji se često lako uspali, do patetike), oprezno optimističan. Kao što neko ovde reče "ne možeš vratiti pastu za zube u tubu", no to ne znači da se to ne može pokušavati.

A trol je sasvim na mestu :)
wukadin wukadin 12:07 25.02.2010

Ukratko

Da još jednom pohvalim upornu borbu Budimca za stvari u koje veruje.
Ono što bi mene zanimalo je uloga Amerike u svemu ovome, koju prepoznajemo između redova. No, čini mi se da se trenutno drže po strani. Inače, zanimljivo da Turska kao primer "demokratija" više ne vezuje svoje interese za Zapad (ili da kažemo Severozapad). I ne samo Turska čitao sam tekst o tome kako su i Indija, Južna Afrika i Brazil danas u mnogim stvarima bliže NR Kini (recimo pokazalo se tu u "Hopenhagenu" gde nisu uspeli da nametnu siromašnijim svoja pravila). Sve četiri zemlje inače Amerika hvali kao parlamentarne demokratije.
Ono što je kod nas zanimljivo, a nisam video kod Budimca (možda mi je promaklo) je tzv. neoosmanska politika i njene posledice ovde. Ja stvarno nemam protiv Turaka ništa, niti perios Osmanlija posmatram isključivo kao doba tame. Ali nije mi prijatno da vidim njihove priče otomanskoj Bosni kao nekom uzoru (za ovo danas?) i kad se Jeremić s time slaže i priča kako "istovetno gledamo" na stvari - da li u istovetne poglede spada i "Kosova", pošto su Turci među prvima priznali tu tvorevinu?!?
Sa druge strane Turska ima sa Rusijom bolje odnose nego ikada, i ti odnosi su bitni za neke regionalne projekte - a Srbija učestvuje u projektu Južni tok.
Najzad - vreme straha o kojem govori novinar je prošlo u celom svetu, osim ako ti ne mogu nakačiti Bin Ladena ili nešto slično. Gotov je Hladni rat, a Ameri su popili hladan tuš u Iraku, sad će još jedan u Avganistanu. Ako lokalni narodi žele Čaveza, Ahmedinedžada ili AKP bojim se da ni "jedina supersila" i "svetionik slobode" tu ništa ne mogu.

p.s. Što se mene tiče sve može, samo da se ne blati lik & delo Kemala. Ako baš mora recite da su bili loši ljudi oko njega.
Ataturk je jedan od najvećih ljudi istorije.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:51 25.02.2010

Re: Ukratko

Ono što je kod nas zanimljivo, a nisam video kod Budimca (možda mi je promaklo) je tzv. neoosmanska politika i njene posledice ovde.

Pa neoosmanska politika je konstanta, ko god da je na vlasti. U Turska za početnike [1] sam pisao: Ljuštura trpi generalnu, deklarativnu, orjentaciju prema zapadu i istovremeno prezir prema istom kada se neko sa njega usudi da stavi neku primjedbu. Recimo, na stanje ljudskih prava ili pravne države. Ljuštura može sasvim komotno da akomodira borbu protiv radikalnog islama i regrutovanje i slanje mudžahedina u Bosnu (poluzvaničnim državnim i vojnim kanalima). Neoosmanske ambicije i republikanizam itd. itd. Nema granica elastičnosti ljušture. E sad ti pogodi o čijem "legatu" sam pisao [ili pročitaj ponovo :)]

Šta mislim o današnjoj, rekao sam ovde.

Čini mi se da uporno guraš Tursku od Zapada, kao što i precenjuješ toplinu sa Rusijom [vidi šta rade sa Jermenima i protokolom]. Moje mišljenje je da se Turska, možda po prvi put u istoriji, pokušava pozicionirati kao onaj toliko izraubovani "most", a mostovi nemaju specijalnu orijentaciju prema obalama.

Što se tiče "najvećeg", nek ti bude, a znaš li njegovih 6 principa [bez guglanja]?
wukadin wukadin 13:00 25.02.2010

Re: Ukratko

Ne znam šest principa, ja to posmatram onako generalno kao nacionalističku reformu, kao recimo Meiđi Japan, ali u mnogo težim uslovima - islamska konzervativnost nije isto što i zen-budizam, ovde je bila i kolonijalna okupacija. Što se tiče neprijateljstva "sekularnih" prema hrišćanima i uopšte ne-muslimanima možda ima korena u ranijim pokušajima da se preko hriščanskih manjina (pre svega Grka) ostvari vlast nad Turskom. Što piše na Vikipediji Britanija nije posle Velikog rata imala volje da okupira Tursku, pa je to prepustila voljnim Grcima. Naravno, Grci su imali razloga i motiva. Ne branim nikoga samo pokušavam da razumem. Najzad, bio sam i ja u Turskoj, od kako su ovi "islamisti" na vlasti, pa ne videh da su sklanjali Kemine biste. Rekao bih da je to narod koji poštuje svoju istoriju...
I da, tamo se neće samooptuživati za genocid.

A što se tiče odnosa sa Rusijom, rekoh bolji nego ikada, osim možda baš u vreme Ataturka i boljševika. To je relativno poređenje, s obzirom na dvadesetak međusobnih ratova i ne tako davno podršku gerilcima (teroristima, borcima za slobodiu, zavisno od ugla gledanja) sa jedne i druge strane.
Goran Vučković Goran Vučković 13:58 25.02.2010

Re: Ukratko

I da, tamo se neće samooptuživati za genocid.

Pa ni samooptuživanje ni ne-samooptuživanje neće promeniti istoriju - da je 1915. sistematski pobijeno ili usmrćeno forsiranim marševima preko pustinje preko milion Jermena.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 14:20 25.02.2010

Re: Ukratko

Rekao bih da je to narod koji poštuje svoju istoriju...


Koja nije postojala pre Atatürka.

Nisam znao da si ti Brozovac.
wukadin wukadin 14:51 25.02.2010

Re: Ukratko

Goran Vučković
I da, tamo se neće samooptuživati za genocid.

Pa ni samooptuživanje ni ne-samooptuživanje neće promeniti istoriju - da je 1915. sistematski pobijeno ili usmrćeno forsiranim marševima preko pustinje preko milion Jermena.


Ta činjenica sada postoji samo u glavama ljudi. Orvel je to lepo objasnio.
Ako Turci na to ne pristaju, ostatak sveta će insistirati samo koliko ih Jermeni nateraju. Ostatak sveta ima svojih problema. Na jermensku nesreću njihove mogućnosti nisu preterane...
Na žalost naše mogućnosti nisu jednake turskim, ali ne treba ni precenjivati mogućnosti naših neprijatelja. Ne bih tu difoltno uključivao zapadne sile - oni imaju svoje interese, a poštovaće nas onoliko koliko mi sebe poštujemo. Takođe, nije Zapad ceo svet...
Mislim da se istorija ne može posmatrati izvan interpretacije, posebno kontraverzne teme. Nađite mi istoričara koji je stava da Srbija treba da ima dostojanstvo, bez obzira koja mu opcija bila bliska (makar i ona "sa identitetom u Evropu" da sa uživanjem govori kako je Draža Mihajlović bio fašista, kvisling i slično... Suprotno, nađite mi istoričara koji je "levi" globalista, borac za ljuCka prava a da mu je DM antifašista. Kao što vidimo, zavisi od političkih stavova.
Goran Vučković Goran Vučković 15:08 25.02.2010

Re: Ukratko


Ta činjenica sada postoji samo u glavama ljudi. Orvel je to lepo objasnio.
Ako Turci na to ne pristaju, ostatak sveta će insistirati samo koliko ih Jermeni nateraju. Ostatak sveta ima svojih problema. Na jermensku nesreću njihove mogućnosti nisu preterane...
Na žalost naše mogućnosti nisu jednake turskim, ali ne treba ni precenjivati mogućnosti naših neprijatelja. Ne bih tu difoltno uključivao zapadne sile - oni imaju svoje interese, a poštovaće nas onoliko koliko mi sebe poštujemo. Takođe, nije Zapad ceo svet...
Mislim da se istorija ne može posmatrati izvan interpretacije, posebno kontraverzne teme. Nađite mi istoričara koji je stava da Srbija treba da ima dostojanstvo, bez obzira koja mu opcija bila bliska (makar i ona "sa identitetom u Evropu" da sa uživanjem govori kako je Draža Mihajlović bio fašista, kvisling i slično... Suprotno, nađite mi istoričara koji je "levi" globalista, borac za ljuCka prava a da mu je DM antifašista. Kao što vidimo, zavisi od političkih stavova.

Kao što vidimo, intelektualni mazohizam je moguće "prodati" obraćajući se nagonu pohlepe
Biljana 77 Biljana 77 14:35 25.02.2010

Lik i nedela

Naš problem nije reakcionizam ili seperatizam. Naš problem je "bezakonje," nejednakost i plemenski državni poredak.
Hm...Poznato mi nešto..

ali ono što je meni lično diglo pritisak do pomračenja je jadno i bedno izveštavanje Bete [ko preslikana ilustracija koju daje Orhan] i još više imbecilni komentari na tu vest.
Ono što je meni interesantno jeste to zaklinjanje i zaklanajanje (svih tih mračnih struktura i "poštovalaca" istih) za Ataturka.. Nešto kao kad se pedofil poziva na ljudska prava ili ubica-terorista na Muhameda ili .. Što bi prost narod rek'o: dupe i oko.. Prosto nekako ne mislim da je Ataturk video Tursku pod tutorstvom armije i osamedeset godina posle njegove smrti.
mikele9 mikele9 15:12 25.02.2010

Historia non est Magistra vitae

Armija je izvan zakona i iznad pravnog sistema.

Međutim, oni sami su bili država.oni nisu bili odgovorni nikome i nisu morali davati odgovore nikome. I nisu.

Što bi rekla Biljana77: Hm...poznato mi nešto!
U Srbiji umesto armija možemo staviti/napisati vlast+tajkuni+kriminal, i na isto mu dođe.
Iznad zakona i iznad pravnog sistema , sami su bili i jesu država i nisu odgovorni nikome i ne moraju davati odgovore nikome. I ne daju!
DEMO KRATIJA = NAROD KRATITI, skraćivati , sjebavati, uskračivati, moriti glađu....
ed_novipazar ed_novipazar 08:01 26.02.2010

Komercijalno novinarstvo


... ali ono što je meni lično diglo pritisak do pomračenja je jadno i bedno izveštavanje Bete [ko preslikana ilustracija koju daje Orhan] i još više imbecilni komentari na tu vest. Na mom "rezervnom položaju" sam tom prilikom istresao barut iz usta.

i sa "rezervnog polozaja":
Interesantno je da je komentarisana samo Betina vest, a FoNet-ova, mnogo šira, sa kakvim-takvim kontekstom u kome se ne navode zapaljive reči kao "islamistička vlada", o istom događaju nema komentara. Šta je to? Idijoti možda ukapirali?

Tesko da su ukapirali. Samo je potvrdjena istina da je dobra vijest losa vijest a da je losa vijest dobra vijest.

Budimac, tekst je strava a tvoje biljeske na margini jos bolje. Respekt.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana