Gost autor| Muzika

Univerzum srca: Šopen

vladimir petrovic RSS / 01.03.2010. u 01:47

  Piše: Aleksandar Petrović 

Dečak se iskrao iz sobe i nečujno spustio niz stepenice. Sa uzbuđenjem je prišao velikom instrumentu. Podigao je, lagano, poklopac i dodirnuo dirke. Uskoro su ga okružili roditelji i sestre, koji su ga nemo slušali. Bili su zadivljeni. Dečak je svirao komade koje je, u danima pre toga, izvodila njegova majka. Još nije bio napunio pet godina.

Tako se, kažu, saznalo za nesvakidašnji talenat Frederika Šopena (Frédéric François Chopin, kršteno Fryderyk Franciszek), sina francuskog emigranta Nikole Šopena i Justine Kšizanovske, poreklom iz muzičke porodice. Rodio se 1. marta 1810. godine, u malom mestu Želazova Vola, nedaleko od Varšave.

Njegov prvi učitelj Adalbert Živni preneo mu je ljubav premu Bahu i Mocartu. Posle dve godine podučavanja, učenik je znao sve što i njegov učitelj: dalje lekcije su bile izlišne.

Šopen je leta provodio na selu, većinom kod roditelja svojih prijatelja i školskih drugova. Bio je dobar posmatrač: upoznao je poljskog seljaka, njegove brige i radosti, i - narodnu umetnost. Posle završenog liceja, sa šesnaest godina, Šopen se potpuno posvećuje studijama muzike, kod profesora Jozefa Elsnera.

U Šopenovom opusu počasno mesto zauzimaju muzički žanrovi koje mu je podario zavičaj: mazurka i poloneza. Šopenova mazurka  predstavlja stilizaciju (dakle, ne doslovno citiranje) tri vrste poljskih narodnih igara: mazurek - vatreni, ritmički i riterski; setni kujavijak i veseli oberek. Povremeno, Šopen od ovih igara stvara jednu složenu celinu. „U mazurkama živi čitav poljski folklor: čobanin svira u gajde, prosjak svira stare narodne pesme na svome verglu, čuje se svadbena igra na selu."

Sa osamnaest godina, Šopen, do tada skroman i veseo, postao je razdražljiv i melanholičan. Bio je nesrećno zaljubljen u pevačicu Konstancu Gladkovsku. Piše: „Hteo bih da odbacim sve misli koje mi truju radosno raspoloženje, ali uprkos svemu, meni pričinjava najveće zadovoljstvo negovanje tih misli..."

Kao što je Paganini stvarao samo za violinu, Šopen je čitav svoj opus posvetio - klaviru. Pa, i u onim, malobrojnim, delima, u kojima se pojavljuju drugi instrumenti, tu je, neizostavno, i klavir. Dva koncerta za klavir i orkestar komponovana su u Varšavi, u vreme nesrećne ljubavi prema Konstanci Gladkovskoj. Berlioz je dobro primetio, da u ovim delima „orkestar predstavlja samo pratnju", koja je „hladna i takoreći nekorisna". Drugi stav Prvog klavirskog koncerta - Romance jeste, u stvari, jedan nokturno. O njemu sam Šopen kaže da predstavlja: „...sanjarenje o jednom prekrasnom času u proleće, na mesečini", sanjarenje koje je „...kao romansa, mirno i melanholično".

Baš u to vreme, čuo je Paganinija, đavolskog violinistu. Rekao je sebi: ono  što je Paganini učinio za violinu, ja ću učiniti za klavir.

Niko nije bio skromniji od Šopena, kada je svoje virtuozne kompozicije iz op. 10 i op. 25 nazavao "etidama". Naziv "etida" se, naime, koristi za tehničke vežbe, koje služe savladavanju nekog konkretnog problema u izvođenju. Mada i Šopenove etide imaju isti ovaj cilj, one su, istovremeno, mala poetska remek-dela. Donose najrazličitija raspoloženja - od dečačke razigranosti (op. 10, no. 5), preko melanholije, do one koju je neko nazvao "Okean" (op. 25, No. 12).

Šopen je smatrao da je melodija kojom počinje  Etida op. 10, No. 3, najlepša od svih koje je napisao. U prvom i poslednjem delu, etida donosi oplemenjenu narodnu melodiju, a u celini sa demonskim sadržajem srednjeg dela ( koji je, ujedno, vežba za velike dvohvate) predočava nam ekstreme Šopenove umetnosti.

Godina je 1829. Šopen odlazi, u društvu prijatelja, u muzičku prestonicu - Beč. U tom gradu muzike, bilo je dovoljno da Šopen odsvira nekoliko svojih kompozicija, pa da mu se otvore vrata svih bečkih salona! Morao je, mada nevoljno, nastupiti i na koncertu. Ali, uspeh koji je doživeo, povratio mu je veselost.

Još će godinu dana, nakon povratka iz Beča, provesti u Varšavi. A onda će krenuti na put, noseći sa sobom pregršt poljske zemlje u marami. "Izgleda mi kao da napuštam Varšavu da se nikada više ne vratim u nju, da odlazim da bih umro... Avaj, kako to mora biti tužno kada čovek ne može da umre onde gde je uvek živeo!"

Poloneza je „poljska igra", tročetvrtinskog takta i umereno brzog tempa. Bila je, najpre, dvorska igra poljske aristokratije i to još u XVI veku. Ritmovi ove stare poljske muzike su „skandirali trijumfalni marš poljskog plemstva prastarih vremena koje je proslavljalo krunisanje svoga kralja". Šopenove poloneze, katkad elementarne žestine, govore o slavnoj prošlosti i moćnoj Poljskoj, koja je predstavljala strah za Tatare i Turke. Slavna Poloneza As-dur, op. 53  donosi pobedničku himnu, bez premca u klavirskoj muzici. Šopenov poštovalac, kompozitor Robert Šuman je napisao: „To su topovi prikriveni u cveću".

Nekoliko nedelja kasnije, u Beč stiže vest o poljskom ustanku protiv Rusije. Šopenov najbolji prijatelj se, bez njegovog znanja, odmah vratio kući, da bi se i sam angažovao. Šopen je, vozeći se specijalnim poštanskim kolima, pokušao da ga sustigne, ali ga je na putu volja sve više napuštala.

Preko Salcburga i Minhena, stiže u Štutgart, gde je saznao za pad Varšave. „Usamljen i napušten! ...moja beda je neopisiva!"  Piše dvanaestu Etidu iz op. 10 i Skerco u h-molu.

Izbezumljen, stiže u Pariz. Poljska izbeglička aristokratija pomogla mu je da uđe u svet pariskih salona. „Primljen sam u najzatvorenije krugove visokog društva; posećujem ambasadore, prinčeve, ministre, i ni sam ne mogu da shvatim blagodareći kakvom čudu se sve to desilo pošto nikada nisam osećao da me ovaj svet privlači."

Tridesetih godina XIX veka Pariz je bio blistava metropola društvenog i umetničkog života. U salonima plemstva i buržoazije briljirali su mislioci i pesnici, slavni slikari i muzičari, boreći se međusobno za prevlast. Počasno mesto u tom skupu pripadalo je muzičarima izvođačima - virtuozima.

Iz pisama vidimo da je imao lep stan sa dve sobe, na petom spratu, u bulevaru Poasonijer (Poissonière), sa pogledom na Pariz - od Monmartra do Panteona. „Mnogi mi zavide na vidiku, a niko na stepenicama." Zahvaljujući pismu dr Malfatija, upoznao se sa dvorskim kapelnikom Paerom, a preko njega sa kompozitorima Rosinijem i Kerubinijem, virtouznim pijanistom Kalkbrenerom, violinistom Bajoom i drugima.

Imao je malo prijatelja. Najpre se sprijateljio sa Listom. Obojica su pokazivala međusobno divljenje. Međutim, ovo prijateljstvo se održavalo zahvaljujući Listu, koji je umeo da pređe preko Šopenovih kaprica, hladnoće i sarkazma.. Nije bio bolji slučaj ni sa Majerberom i Mendelsonom. Prema Berliozu je, najpre, gajio simpatiju, a zatim se ova pretvorila u odbojnost. Divio se Beliniju. Bio je dobar prijatelj Ferdinanda Hilera i slikara Delakroa.

Svojim talentom briljantnog pijaniste mogao je sebi lako obezbediti bezbrižan život. No, za njegovu umetnost idealan okvir nije bio javni koncert. Evo šta je pisao prijatelju: „Nećeš mi verovati kakve muke moram da izdržim puna tri dana pre svakog sviranja pred javnošću." Listu je rekao: „Sviranje na koncertima nije za mene, zato što mi dah staje u grlu od tolikih usta, te hiljade radoznalih očiju me parališu, a od njihovih nepoznatih lica zanemim. Vi ste, međutim, stvoreni za koncertiranje, zato što ste u stanju bezmalo da ubijete publku, ako je niste osvojili."

Berlioz beleži: „Samo određen krug osoba za koje je slušanje njegove muzike bila istinska potreba mogao da ga privoli na to da sedne za klavir... Bilo bi to obično o ponoći, kada bi se salonski lafovi pokupili, kada bi prestale političke diskusije, kada bi pripovedači anegdota već ispraznili svoje radnjice - jednom rečju kada bi životna proza već postala svima kost u grlu. Bio ti tada dovoljan jedan nem, ali izražajan pogled para lepih očiju da bi iz sopstvene pobude seo za klavir, otvorio širom vrata svome nadahnuću i postao pesnik."

Nije slučajno što je „noćna muzika" ili nokturno bila omiljena romantičarski forma izražavanja. Sa jedne strane: senke, prigušene boje i nejasni obrisi, magija, halucinacije, a sa druge - san, uteha i smirenje - to je oprečna simbolika noći. Šopen je prva nokturna napisao još u Poljskoj, a poslednje samo nekoliko godina pre svoje smrti. Formalna šema nokturna često izgleda ovako: trodelni oblik, u kome se srednji deo razlikuje od prvog i trećeg po tonalitetu, ritmu i karakteru. Nokturna se razlikuju po karakteru: jedni donose samo melanholiju dana koji se okončava, drugi - atmosferu smrtne tuge, treći - religiozno raspoloženje. Četvrta grupa nokturna slavi ljubavnu noć.  Među ovima je i nokturno "baršunastog sjaja" - op. 27, No. 2.

Iz domovine su stigle vesti: Konstanca se udala. Nova Šopenova ljubav bila je grofica Delfina Potocka, „opasna žena", pomalo luckasta i - talentovana pevačica. Ona će biti jedina žena koja je na Šopenovu ljubav odgovorila iskrenim osećanjima. Ali, bila je to kratkotrajna avantura.

Malo je nedostajalo da se oženi Marijom Vodzinskom! Verili su se, ali je Marijina majka, uz blagoslov, zamolila Frederika da stvar drži u tajnosti. On je, sa svoje strane, morao da obeća da će paziti na svoje zdravlje... Ali, može li bolešljivi kompozitor da izdržava jednu porodicu? Kakvi su mu prihodi? Ne znamo zašto, ali Marija je otkazala veridbu.

Reč „skerco" doslovno znači šala. Iz nauke o muzici saznajemo da je skerco: kompozicija brzog tempa, vedrog i humorističkog karaktera  i brzih dinamičkih i ritmičkih promena. Dok je kod Betovena skerco bio samo jedan deo sonate, kod Šopena je to samostalna kompozicija. Ali, namesto humora, slušajući Šopenova skerca nailazimo na nervoznu fantaziju, kaprice i priviđenja. Najomiljeniji, Skerco op. 31 b-mol, donosi „ponosno ograđivanje od spoljnog sveta i opasno vraćanje u sebe samoga." Njegovo Finale je „u punoj atmosferi gordog prezira".

List beleži: „On je svemu davao neopisivu otmenost, vibrirajući impuls koji je, kako se činilo, zbrisao sve materijalno, obraćajući se direktno slušaočevoj duši bez posredovanja čula."

Izvodeći, najčešće, sopstvena dela Šopen je pokazivao rafinman, delikatnost, aristokratizam, ali i osećanje mere. Savremenici, takođe, ističu iznijansirani tuše (franc. touché, način dobijanja tona na instrumentu sa dirkama) i umetnost upotrebe pedala. Nije imao veliki forte (glasno), ali je zato imao izuzetna pianissimo (najtiše), tako da je dinamički raspon između to dvoje ipak bio velik.

Čuven je Šopenov rubato. Muzička oznaka „rubato" (ital. „ukradeno") navodi izvođača da se prema metričkom pulsu odnosi slobodnije, da diskretno produžava ili skraćuje notne vrednosti. Tempo rubato, tako, treba da bude analogan uzbuđenom, emotivnom ljudskom govoru. Preterana upotreba rubata vodi, međutim, afektaciji. Šopen je, objašnjavajući kako pravi rubato izgleda, pravio poređenje sa plamenom sveće: „Ako dunete blago, plamen će se zalelujati, ali se neće ugasiti. Ako samo malo jače dunete, ugasiće se."

Između Šopenovih četiri balada i istoimenih srednjovekovnih igara nema ničega zajedničkog. Kao instrumentalno epsko delo, balada je čisto Šopenova tvorevina. Po jednom tumačenju, osnovni motiv čuvene Balade op. 23 g-mol predstavlja - strah, kome se suprotstavlja „vizionarsko blaženstvo". Sledeće dve balade (op. 38 F-dur i op. 47 As-dur) inspirisane su poetskim delima Adama Mickjeviča. Poslednja, Balada op. 52 f-mol, „balada nad baladama", mogla bi imati (po Kasperu Heveleru) devizu „ono što se krije na dnu duše".

„Vas obožavaju. Žorž" To je pisalo na papiriću, koju su doturili Šopenu. Iza potpisa se krila književnica Žorž Sand, koja je živela slobodno, nosila muško odelo i okupljala oko sebe umetnike i obožavaoce. Uloge su se promenile: ona je njega osvojila. Zimu 1838. provešće na Majorki. Pošto su meštani odbili da im izdaju stan, nastanili su se u napuštenom manastiru u Valdemozi.

Šopenov ciklus od dvadesetčetiri Prelida op. 28, nastalih ili završenih na Majorci, predstavlja, možda, njegovu najintimniju muziku. To su, ponekad, muzički „dnevnički zapisi", skice ili muzički „aforizmi". Neki su, međutim, u formi balade ili nokturna. Mnogima je drag Prelid No. 4 : u gornjem glasu teče melodija „klasične jednostavnosti", a ispod nje struje nizovi harmonija.

Evo anegdote: Šopen i Sandova sedeli su u salonu, među svetom. Jedno psetance je trčkaralo naokolo, skakutalo i vuklo za nogavice. Žorž reče: „Da imam tvoj talenat, napisala bih nešto u čast ovog kučenceta." Na to je kralj salona seo za klavir i improvizovao - u trenutku - ovaj  valcer!  (Valcer su obožavatelji brzine, kojih ima podosta među pijanistima, nazvali „minutni", tj. po njima, valcer bi trebalo da traje tačno jedan minut.)

Neko je Šopenove valcere nazvao: kontra-valceri. Zaista, oni nemaju mnogo sličnosti sa omiljenom igrom Bečlija. Šuman je rekao da bi ove valcere - kada bi se uz njih moglo plesati - trebalo da plešu samo grofice! Šopenovi valceri su, skoro svi redom, ili prespori ili prebrzi, da bi se uz njih plesalo. Neki su mladalački vedri, a neki melanholični i delikatni .

Letnje mesece Šopen je provodio na porodičnom imanju Žorž Sand, u Noanu. Kuća je bila prostrana, tako da je mogla da primi više gostiju istovremeno. Šopenu je, možda, najdraži među njima bio Franc List, koji je dolazio sa svojom saputnicom groficom d'Agu. Tu je bio i prijatelj slikar Delakroa. Ponekad bi navratio Balzak.

Delakroa je ovako opisao život gostiju: „Kada nismo na okupu pri zajedničkim obrocima, igranju bilijara ili šetnjama, svako je u svojoj sobi, zabavljen čitanjem ili ispružen na otomanu. S vremena na vreme vetar donosi kroz baštu zvuke sa Šopenovog prozora. On radi u svojoj sobi." Za to vreme, „gospodarica" (tako ju je Šopen zvao), Žorž Sand je pisala romane ili, možda, razgovarala sa svojim prijateljima socijalistima... U Noanu je nastao niz značajnih Šopenovih dela.

U Šopenovom opusu se nalaze, osim novih muzičkih žanrova, i „klasične" forme koje je nasledio od prethodnika - među ovim delima su i tri sonate. Poznata Sonata b-mol stoji zagonetno kao Sfinga u čitavom Šopenovom delu. Izgleda da je njen centralni deo u trećem stavu - posmrtnom maršu. Ovaj stav okružuju: prvi - slika borbe, drugi - tmurni skerco, i neobični četvrti stav, koji „sugeriše nespokojstvo duše koja luta između grobova". Sonata h-mol je vedrije delo, moćno i zrelo. U njemu se nalaze obrasci komponovanja koji će se primenjivati u XX veku!

Najzad, dugo veštački održavano i neprirodno „prijateljstvo" Žorž Sand i Šopena bilo je okončano mučnim rastankom. Za Šopena je, svakako, bilo neizdržljivo da bude samo „stranac" u kući svoje prijateljice, sa dvoje njene odrasle dece, i gomilom raznih spletki ili podlosti.

Nailaze teški dani. Šopen odlazi u Pariz.  Bolestan je, ne može da komponuje. Život postaje suvišan...

List, prijatelj i prvi biograf Šopenov, opisao je njegove poslednje trenutke: „Grčeviti san trajao je sve do 17. oktobra. Oko dva sata nastupi agonija; hladan znoj obli njegovo čelo. Posle kraće nesvestice zapita on jedva čujnim glasom: Ko je kraj mene? Zatim podiže glavu da bi poljubio ruku svom prijatelju Gutmanu i ispusti dušu uz taj poslednji dokaz svoga prijateljstva i zahvalnosti. Kao što je njegov život bio otelovljenje ljubavi, bila je to i njegova smrt."

* * *

Iz pisma grofici Potockoj:  „Bah je kao astronom koji pomoću brojeva nalazi najlepše zvezde. Betoven obuhvata univerzum snagom svoga duha. Ja se ne penjem tako visoko. Već davno sam odlučio da će moj univerzum biti ljudska duša i srce."

Atačmenti



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 02:13 01.03.2010

Nemam komentar

Samo preporuka. I ovo...

aleksanadar aleksanadar 02:29 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Hvala!

Ovi zvuci prijaju uhu... u ove sitne, noćne sate.

P.S.
Nisam, naravno, spomenuo sve žanrove u kojima se Šopen ogledao. Ruku na srce, bojao sam se da ću biti preopširan (možda to i jesam).

Izostavio sam (nisam spomenuo): emprompti, fantaziju, barkarolu, uspavanku (bersez), tarantelu, ekosezu, sonatu za violončelo i klavir, solo-pesme... A Šopen je sve to napisao!



Za prvoga:

Uspavanka
mirelarado mirelarado 03:54 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Лепо, Александре. :)

aleksanadar aleksanadar 04:04 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Hvala, Mirela!


Da li si čula ovu tarantelu ?
blogovatelj blogovatelj 04:16 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Hvala!

Ovi zvuci prijaju uhu... u ove sitne, noćne sate.


Asocijacije koje Sopenova barkarola budi kod mene...
Zima 90/91. Sprema se nevolja... Linearna elektronika i teorija elektricnih kola... Pogled na Novi Sad sa petnaestog sprata solitera... Ucenje MS DOS-a... I grmi barkarola sa klavira u susednoj sobi... Po ceo dan... Samo barkarola...
aleksanadar aleksanadar 04:29 01.03.2010

Re: Nemam komentar

I grmi barkarola


Zar barkarola - grmi?
Razumeo bih da grmi neka poloneza ili tokata, ali barkarola, tj. "pesma venecijanskih gondolijera, laganog tempa, koji podseća na ljuljuškanje talasa, setnog karaktera"? Trebalo bi da uljuljukuje, a ne da grmi.

Ali, potpuno te razumem, pijanisti su takva sorta... Ponavljaju nekoliko taktova (od dva minuta) satima i satima.

Kažu da je jednoga dana na vrata poznatog pijaniste zakucala policija. Pijanista je otvorio vrata i zapitao o čemu se radi. "Znate, imamo prijavu da neko ovde već satima davi nekog Betovena!"

blogovatelj blogovatelj 06:06 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Zar barkarola - grmi?


Ne grmi, ali ima dinamicke promene. Pa kad je klavir uz susedni zid sobe u kojoj ucis, a tvoj radni sto je takodje uz taj isti zid, onda stvarno grmi. Prve dve nedelje sam bio na ivici nervnog sloma, a onda je pocelo da biva sve lepse i lepse... Sto zbog sve vece i vece uvezbanosti pijanistkinje, sto zbog mog privikavanja na sve to.

Ali, potpuno te razumem, pijanisti su takva sorta... Ponavljaju nekoliko taktova (od dva minuta) satima i satima.


Ovo pogotovo zna da "zalepi zivce"
mirelarado mirelarado 10:30 01.03.2010

Re: Nemam komentar

aleksanadar
Da li si čula ovu tarantelu?


Управо је слушам и делује ми вртоглаво живахно, баш како треба на почетку радног дана. Хвала.
aleksanadar aleksanadar 10:40 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Ovo pogotovo zna da "zalepi zivce".


Naravno.
Nije svako ko "udara" po dirkama - Pogorelić!

Ovakve pritužbe me uvek podsete na jednu izvanredno duhovitu kompoziciju Kamija Sen-Sansa. To je, u stvari, jedan deo poznatog "Karnevala životinja", koji nosi naslov "Pijanisti". Dakle, kompozitor Sen-Sans je smestio pijaniste među druga rogata, repata i krilata stvorenja! Poslušajte!

(Ne bih, inače, sada uplitao Sen-Sansa... )
aleksanadar aleksanadar 10:51 01.03.2010

Re: Nemam komentar

Управо је слушам и делује ми вртоглаво живахно...


TARANTELA je "brza italijanska igra, iz okoline Napulja (možda poreklom iz Tarante), u kojoj parovi igrača izvode vesele i živopisne figure". Po predanju: "kao da ih je ujeo otrovni pauk tarantela".

Kao i mnoge druge igre, i ova je pozajmljena iz narodne umetnosti (folklora) i preneta u tzv. umetničku muziku.

Muzika melanholičnog Šopena ponekad deluje veoma živahno. Zar ne?
mirelarado mirelarado 11:01 01.03.2010

Re: Nemam komentar

aleksanadar
Kao i mnoge druge igre, i ova je pozajmljena iz narodne umetnosti (folklora) i preneta u tzv. umetničku muziku.

Muzika melanholičnog Šopena ponekad deluje veoma živahno. Zar ne?


Ова Тарантела је изузетно живахна. Нисам сигурна да би фолклорни плесачи могли да постигну ту брзину.
aleksanadar aleksanadar 09:37 03.03.2010

Re: Nemam komentar

Ова Тарантела је изузетно живахна. Нисам сигурна да би фолклорни плесачи могли да постигну ту брзину.


Тако је.
Шопен је од Италијана позајмио ову лепу игру и створио оригинално дело. Ритам и карактер игре су - претпостављам - остали непромењени, али је темпо много бржи.

Ево једног валцера (игра у трочетвртинском такту), у лепом извођењу нашег пијанисте:

aleksanadar aleksanadar 03:42 01.03.2010

Za Vladimira

Zahvaljujem Vladimiru na ukazanom poverenju.
I na trudu.

Za njega:



Ovu etidu nazivaju "Eolska harfa".
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:40 01.03.2010

Re: Za Vladimira

Hvala, zadovoljstvo je bilo moje.

Na pitanje koje ja lakonski postavljam "Šopen, čemu?", video sam mišljenje Artura Hedlija, koje mi se dopalo:

"Why Chopin

Chopin is widely regarded as one of the greatest composers and virtuoso pianists who was at the head of the Romantic movement that revolutionized music in the nineteenth century.

Chopin, according to Arthur Hedley "had the rare gift of a very personal melody, expressive of heart-felt emotion, and his music is penetrated by a poetic feeling that has an almost universal appeal.... Present-day evaluation places him among the immortals of music by reason of his insight into the secret places of the heart and because of his awareness of the magical new sonorities to be drawn from the piano"

His admirers read like a list of the most notable minds and souls of our times, including composers and pianists such as Liszt, Brahms, Paderewski, Schumann and Rubinstein as well as the philosopher Nietzsche".
aleksanadar aleksanadar 04:17 01.03.2010

Šopenova godina

Post scriptum

Na današnji dan, pre dva veka, rodio se Frederik Šopen.

Kroz dva stoleća Šopen je voljen, rado slušan, sviran, proučavan, i - nije zaboravljen.

Njegova dela ukrašavaju barem polovinu repertoara svih svetskih pijanista.

Za svoju rodnu Poljsku, Šopen je učinio ono najbolje. Muziku Poljske darovao je svetu.

Nama je Šopen dao ono najdragocenije - zanos, radost i tugu, snove, vizije.
Pobunu.
Nadu.



nurudin nurudin 20:44 01.03.2010

Re: Šopenova godina


aleksanadar
Na današnji dan, pre dva veka, rodio se Frederik Šopen


Баш се пре пар минута питам хоће ли ко писати на блогу поводом Шопеновог рођендана, и видим Ваш текст...

Комплименти, Александре.
aleksanadar aleksanadar 23:33 01.03.2010

Re: Šopenova godina

Hvala.

Ali, zapravo, komplimenti odlaze Šopenu. Ja sam samo njegov slušalac.
topcat topcat 05:28 01.03.2010

Prije svega

preporuka za rafiniran izbor muzike : )

Dinu Lipatti: Nocturne

aleksanadar aleksanadar 06:55 01.03.2010

Re: Prije svega

rafiniran izbor muzike


Hvala, najlepše!
Ova preporuka vredi dvostruko, jer dolazi od znalca.

A Dinu Lipatti je moj stari prijatelj. Još čuvam njegov LP sa valcerima, iako je moj stari gramofon u kvaru.

Kako, inače, reći ko je najveći "šopenista"?

Recimo:

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:29 01.03.2010

Re: Prije svega

Kako sam ja jedan od onih koji smatraju da je muzika sama po sebi vrlo kompleksna umetnost i da je zato i nedostupna većem delu stanovništva, ja samo uživam u onome što volim (kao što čini većina), a ne ulazim u to kako je to što slušam - stvarano.

Ali, pažljivo čitam šta drugi govore i pišu o muzici.

Tako ću pomenuti dve stvari:

Ne znam koliko je Andre Žid (Gide) bio muzički obrazovan, ali se sećam da je u svom Dnevniku za 1913. godinu (koji u svetu literature ima značaj književnog dela) zapisao: “Код Бетовена је зацело квантитет звука важан, код Шопена само квалитет».

A ne znam koliko se još sećamo bivšeg blogokolege Jarila, ali on je jednom, u komentarima, svojevremeno rekao ovo:

“Моцарт је у поређењу са Бахом боза жива. Прост да простији не може да буде..
Ако уметничка музика оплемењује како то да се у њој даве људи који нису племенити? (Нпр. Хитлер?) али се можемо сложити да су "велика дела" нпр. Бахова Миса у ха-молу, Моцартов Реквијем, Бетовенове 3ћа, 5та и 9та, Шубертова Недовршена, Шуманов Клавирски концерт, Шопенови клавирски концерти, Вагнерове опере, Листове Симфонијске поеме и тд.

Када су неком композитору рекли да је Росини једну оперу компоновао 3 недеље, овај је изјавио: "Одувек сам знао да је тај момак ленштина!!!"

Музиком свако од нас гради свој доживљајни свет. Ја лично нпр. Бахову ес-мол фугу из Добро темперованог клавира 1 у Рихтеровом извођењу доживљавам као чисту филозофију. О чему је он размишљао? Благе везе не могу да имам. А то и није важно. Важно је да ја тим доживљајем обогатим свој доживљајни свет”.

Lepo kaže Jaril, važno je obogaćivati svoj doživljajni svet.
aleksanadar aleksanadar 11:39 01.03.2010

Re: Prije svega

Vladimire, sada si zakoračio u jedno zanimljivo polje, koje se zove: filozofija muzike.

Zaiste, u vezi sa muzikom (naročito tzv. umetničkom ili klasičnom), postoje mnoge nejasnoće i nesporazumi.

Najpre, da kažem sledeće: Uobičajena je (u nauci o muzici) podela na ova dva roda:
- programska muzika
- apsolutna muzika

Pod "programskom" muzikom ovde se podrazumeva svaka muzika, odn. muzičko delo, koje ima za inspiraciju neki vanmuzički sadržaj. Npr. to može biti: istorijski događaj, književno delo, pejzaž, osoba i sl. Tako, npr., kada je Čajkovski komponovao fantaziju-uvertiru koje nosi naziv "1812" (hiljaduosamstodvanaesta), svakom Rusu (ili, naprosto, onome ko o tome nešto zna) jasno je da se to muzičko delo odnosi, da slika bitku između ruske i francuske vojske, koja se odigrala 1812. godine. I tu nema zabune. (U uvertiri Čajkovskog se čak čuju taktovi "Marseljeze".)

Za razliku od programske, muzika koju zovemo "apsolutnom" ne ukazuje na vanmuzički sadržaj. Ona, dakle, u sebi nosi značenje, koje možemo, ali ne moramo povezivati sa pejsažom, nekim lepim licem, događajem i sl.
Dela koja pripadaju ovom rodu - apsolutnoj muzici - nose sledeće nazive: simfonija, koncert (obično za neki solistički instrument i orkestar), sonata, rondo, varijacije...
Da bismo pravilno razumeli ovu vrstu muzike (koju nazivamo "apsolutnom" ) treba da se naviknemo da je slušamo i doživljavamo nezavisno od neke vanmuzičke motivacije. (Tako ja mislim.)

Šopen je pisao "apsolutnu" muziku. A razumemo ga.

P.S.
Mislim da se Jaril malo šalio kada je rekao da je Mocart "boza živa". Mocartova muzika, zaista, ima lakoću, ali je, takođe, kompleksna.
blogovatelj blogovatelj 17:04 01.03.2010

Re: Prije svega

Mislim da se Jaril malo šalio kada je rekao da je Mocart "boza živa". Mocartova muzika, zaista, ima lakoću, ali je, takođe, kompleksna.


Bas sam sad hteo da napisem komentar u vezi ovoga ali evo, vec je napisan.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:56 01.03.2010

Re: Prije svega

Aleksanadar
...Mislim da se Jaril malo šalio kada je rekao da je Mocart "boza živa". Mocartova muzika, zaista, ima lakoću, ali je, takođe, kompleksna.

Blogovatelj
... Bas sam sad hteo da napisem komentar u vezi ovoga ali evo, vec je napisan.

Meni se čini da je Jaril to namerno rekao, ne sa ciljem da umanji značaj Mocarta (čemu?) već da bi - uvećao značaj Baha.

S druge strane, siguran sam da Jaril voli Mocarta, ali da mu pomalo smeta evidentna "mocartomanija" u svetu, jer ispada da danas svako voli Mocarta. A čim svi naglašeno vole nekoga ili nešto, njemu to zasmeta.

Sećam se kako je reagovao kada sam ja (kod Unfuckable-a, jer tada još nisam imao autorsku opciju) pisao blog o - lepoti, čiji je motto bio: Lepota će spasti svet. (Zvuči malo otrcano, ali se te reči pripisuju velikom F. M. Dostojevskom). Tada je on, koji ume da bude dobar polemičar, otvorio kontra-blog na istu temu, jer mu je zasmetalo - precenjivanje lepote. On je od onih, kako sam shvatio, koji ne vole precenjivanja, a precenjuje se, recimo, i - believe it or not - ljubav. Na takve stvari on reaguje.
blogovatelj blogovatelj 21:35 01.03.2010

Re: Prije svega

S druge strane, siguran sam da Jaril voli Mocarta, ali da mu pomalo smeta evidentna "mocartomanija" u svetu, jer ispada da danas svako voli Mocarta. A čim svi naglašeno vole nekoga ili nešto, njemu to zasmeta.


I meni to ponekad smeta, ali nema potrebe praviti komparacije, kad su i jedan i drugi magovi za muziku. To da vlada "Mocartomanija" mozda i jeste tacno, ali to uvek postoji medju masama koje o temi ne znaju nista, a onda im za oko (uvo) zapadne nesto iz oblasti o kojoj ne znaju nista i to zapamte.
Sto i nije lose u sustini. Bar su naucili nesto.
Onaj (ili ona) ko ne slusa rok muziku obavezno zna za Bitlse.
Zivim u Kanadi i znam da Kanadjani ne znaju nista o fudbalu. Ali znaju ko je Pele, ko je Maradona i ko je Ronaldinjo. To je sve.
I ja tako znam za tri hokejasa. Sasvim dovoljno
aleksanadar aleksanadar 23:29 01.03.2010

Re: Prije svega

Meni se čini da je Jaril to namerno rekao, ne sa ciljem da umanji značaj Mocarta (čemu?) već da bi - uvećao značaj Baha.


Jednom sam, ranije, već rekao da velikane, po mom skromnom sudu, nema svrhe ili smisla upoređivati. Svaki od njih je, naprosto, veliki. A njihova veličina ne dolazi otud što su oni drugi mali.

Uostalom, kako upoređivati, recimo, Baha, Mocarta i - Šopena? To su tri različite muzičke epohe, tri sveta... Barok, klasicizam, romantizam. Ljudi često greše kada o "klasičnoj muzici" daju generalne stavove, jer je taj pojam izuzetno širok.

Atomski mrav Atomski mrav 15:17 02.03.2010

Re: Prije svega

Uostalom, kako upoređivati, recimo, Baha, Mocarta i - Šopena? To su tri različite muzičke epohe, tri sveta... Barok, klasicizam, romantizam. Ljudi često greše kada o "klasičnoj muzici" daju generalne stavove, jer je taj pojam izuzetno širok.


Slažem se. Ne mogu da poredim kompozitore iz različitih epoha, mada je Bah meni, potpunom laiku kad je reč o klasičnoj muzici a opet velikom uživaocu u istoj, potpuno izvan konkurencije. I bilo mi je fascinantno kako su njegova najveća i najznačajnija dela zamalo nestala da ih, igrom slučaja nije otkrio Feliks Mendelson.

Svaki veliki kompozitor je veliki upravo zato što je, na svoj način, obeležio svoju epohu, najavio neku novu...

P.S. Nemojte slušati klasičnu muziku sa CD-a, idite na koncerte. Nemojte gledati balet i operu na TV - idite na predstave.
aleksanadar aleksanadar 16:36 02.03.2010

Re: Prije svega

mada je Bah meni, potpunom laiku kad je reč o klasičnoj muzici a opet velikom uživaocu u istoj, potpuno izvan konkurencije.


Nemoj biti tako skroman. Ako uživaš u nečemu, onda to i ceniš i uviđaš mu vrednost, a onda, opet, nisi ni "laik". Ne - ako ta reč znači "onaj ko ništa ne zna".

Doneklo je to pitanje kontroverzno. Obično se pretpostavlja da je potrebno neko izuzetno predznanje da bi čovek uopšte mogao uživati u Bahu ili u, recimo, nekoj simfoniji. Izvesno predznanje je, nesumnjivo, korisno, ali nije i dovoljno. Sa druge strane, znam neke (verujte mi na reč) koji su završili visoke muzičke škole (dakle, obrazovali se), a niti odlaze na koncerte, niti slušaju muziku...

Zalažem se, ipak, za neposredan pristup muzici. Muzika ne poznaje nacionalne, verske ili klasne podele. Ne moramo biti aristokrate da bismo voleli Baha ili Mocarta. Ne moramo, čak, ni završiti muzičku školu, da bismo uživali u slušanju muzike.

Zato, dao si izvrstan savet:

idite na koncerte


Tome mogu samo da dodam: svirajte ili naučite da svirate neki instrument. Ili - pevajte.

Ne moraš završiti muzičku školu, da bi uživao u ovom Bahovom preludijumu:

Atomski mrav Atomski mrav 17:28 02.03.2010

Re: Prije svega

Ja čak mislim da mogu i više da uživam u muzici kao "laik" nego kao neko ko je školovani muzičar, recimo... jer sebe ne opterećujem razmišljanjem o složenosti dela, harmonijama, tehnici sviranja i slično. Verujem da je isto kad se radi i o filmu, pozorišnoj predstavi... jednostavno, ne analiziram, samo uživam.
vishnja92 vishnja92 09:25 03.03.2010

Re: Prije svega

S druge strane, siguran sam da Jaril voli Mocarta

Jaril ne voli Mocarta. javno je to rekao. kako se "ne volim Mocarta" moze protumaciti kao "volim Mocarta", i to naknadno, kada jarila nema vise tu da opovrgne?
i privatno je to rekao, i obrazlozio - meni licno.

Jaril ne voli Mocarta, ende.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:31 03.03.2010

Re: Prije svega

Višnja
...Jaril ne voli Mocarta. javno je to rekao. kako se "ne volim Mocarta" moze protumaciti kao "volim Mocarta", i to naknadno, kada jarila nema vise tu da opovrgne?
i privatno je to rekao, i obrazlozio - meni licno.

Jaril ne voli Mocarta, ende


Ja sam se setio Jarila zato što se sećam njegovih izvanrednih muzičkih tekstova, kao i relevantnih komentara.

Znam da je on odsutan, ali baš me je to nateralo da ga pomenem, da vidim da li ima još onih koji ga se sećaju (hvala, Višnja), a i da bih malo proširio razgovor na temu "ko koga voli i zašto". Naravno da je to veoma diskutabilno, jer su ukusi različiti, ali bilo mi je zanimljivo to hrabro Jarilovo ukazivanje na njegove stavove, pa sam ga tada sebi potajno pribeležio, i ovo je bila prilika, čini mi se, da ga iznesem. Dakle, uz puno poštovanje Jarilu!

Meni je žao što ja, kada sam bio mali, nisam malo češće svirao mojim medama:

aleksanadar aleksanadar 10:46 03.03.2010

Re: Prije svega

Meni je žao što ja, kada sam bio mali, nisam malo češće svirao mojim medama



Zašto dečaci vole baš - trubu?

Voleo sam Jarilove tekstove. Njegovo prisustvo je bilo dragoceno i šteta je što smo ga izgubili.

Zaista, teško je ne voleti Mocarta, ukoliko se voli - muzika.
Ali, možda se radi o nečem drugom. Ljudi često vole da kažu - "To je moj kompozitor (pisac, slikar, arhitekta, kolumnista itd.). Time oni izdvajaju, daju posebno, povlašćeno mesto baš tom umetniku u svome "doživljajnom svetu". I u tome nema ništa loše.

Ima čudnih ljudi koji vole Šopena, i samo Šopena.

Ne znam da li je Jaril, rekavši da ne voli Mocarta, hteo da istakne da on nije njegov kompozitor, ili je, oštrije, hteo da porekne Mocarta (što je gotovo nemoguće)?



U vezi sa tim, da pomenem da je slavni, stari Artur Rubinštajn govorio da se, za njega, istorija muzike završava negde početkom XX veka. Dakle, on je voleo i svirao kompozitore koji su stvarali do tog vremena. Nije voleo atonalnu muziku, dodekafoniju, Šenberga, Stravinskog i Šostakoviča. Stvar ukusa!
stasava stasava 07:59 01.03.2010

poljska



Bozanska muzika i teska cud, narocito za Zorz. Feminizirani, depresivni umetnik i slobodoumna, hrabra umetnica. Slabo zdravlje, egzil, nostalgija...mozda je sve to bilo potrebno za bozansku muziku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:52 01.03.2010

Šopenovi spomenici

Ja, koji volim lepe spomenike, primetio sam da u više gradova sveta (Varšava, Pariz, Bukurešt, Tirana, Šangaj, Čikago, Buenos Aires, Singapur i dr.) ima spomenika Šopenu, od kojih su neki veoma lepi.
Evo najpre ovog u Varšavi

zatim u Parizu, u kome je proveo drugu polovinu svog kratkog života, do smrti.

a i u Singapuru (u poznatoj Botaničkoj bašti, sa književnicom Žorž Sandovom, kao pažljivom slušateljkom)
aleksanadar aleksanadar 10:23 01.03.2010

Re: poljska

Prvobitna namera pri pisanju ovoga teksta bila je da govorim o - muzici. Dakle, ne posebno o životu Šopenovom, nesrećnim ljubavima, prijateljstvima itd. Međutim, bojao sam se da će jedan tekst posvećen isključivo delima, tj. kompozicijama, izgledati suviše "učeno", nepristupačno, pa i odbojno.

Da podsetim, Vladimir je nedavno opširno pisao o Žorž Sand i njenoj vezi sa Šopenom.

Da, Šopen je imao tešku narav. Rekao sam, gore, da se njegovo prijateljstvo sa širokogrudim Francom Listom, održavalo Listovom zaslugom. (List je, inače, visoko cenio Šopena. To se vidi i iz biografije Šopena, čiji je autor.)

Šopen je bio, pre svega, prekomerno osetljiva priroda. U zavičaju, okružen porodicom, prijateljima, bio je društven i ljubazan. U tuđini, uvek ophrvan brigama o svojim najbližima, o rodnoj Poljskoj, on je bio duboko melanholičan, razdražljiv, težak. Svakako, i teška bolest je doprinosila njegovoj melanholiji.

Ne bih rekao da je bio "feminiziran". Čitao sam puno (poslednjih dana) o Šopenu, ali nisam nigde našao ni natuknicu o tome.

Ali, šta reći na ovaj opis života u Noanu (na imanju Žorž Sand, gde je Šopen provodio leto za letom, od 1839. do 1846):

"Počinjalo je pantomimom, a to je bio izum Šopenov", piše Žorž Sand. "On je bio za klavirom i improvizovao, a mladi ljudi su glumili i igrali komične balete. Šopen ih je video kako mu je u datom času palo na pamet, od smešnog do ozbiljnog, od burleske do svečanog, od ljupkog do strastvenog. Čim je umetnik spazio novi kostim, čudnovato je prilagodio karakter svoje muzike novom licu." Sećamo se Šopenovih sposobnosti podražavanja. Imao je neobičan glumački dar za komiku, svojim majstorijama je umeo da zabavlja i zasmejava celo društvo. To je obilno činio i ovde, a svojom muzičkom fantazijom davao je podstreka i drugima da se u tome okušaju.

(iz knjige Andreje Pregera, Šopen)




Vrt u Noanu
Atomski mrav Atomski mrav 10:48 01.03.2010

Re: poljska

Obožavam i izuzetno poštujem Šopena i njegovo stvaralaštvo.

Da, Šopen je imao tešku narav. Rekao sam, gore, da se njegovo prijateljstvo sa širokogrudim Francom Listom, održavalo Listovom zaslugom. (List je, inače, visoko cenio Šopena. To se vidi i iz biografije Šopena, čiji je autor.)

Šopen je bio, pre svega, prekomerno osetljiva priroda. U zavičaju, okružen porodicom, prijateljima, bio je društven i ljubazan. U tuđini, uvek ophrvan brigama o svojim najbližima, o rodnoj Poljskoj, on je bio duboko melanholičan, razdražljiv, težak. Svakako, i teška bolest je doprinosila njegovoj melanholiji.


Čovek je rođen u znaku Ribe, šta reći...
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:00 01.03.2010

Re: poljska

Atomski mrav
...Čovek je rođen u znaku Ribe, šta reći...

Ja dodajem: gde su Ribe tu su i - Rakovi!
I mi, Rakovi, imamo dušu! I još nešto.
Atomski mrav Atomski mrav 11:57 01.03.2010

Re: poljska

blogovatelj blogovatelj 17:12 01.03.2010

Re: poljska

Šopen je bio, pre svega, prekomerno osetljiva priroda. U zavičaju, okružen porodicom, prijateljima, bio je društven i ljubazan. U tuđini, uvek ophrvan brigama o svojim najbližima, o rodnoj Poljskoj, on je bio duboko melanholičan, razdražljiv, težak


Čovek je rođen u znaku Ribe, šta reći...


Nema to veze sa horoskopom. To ima veze sa zivotom na tlu na kojem nisi ponikao. Znam po sebi...
g.radicevic g.radicevic 10:31 01.03.2010

200-oti rodjendan

Hvala na podsecanju
preludijum

P.S. Mala digresija, omashkom ste Paganinija proglasili "djavoljim pianistom" umesto violinistom
myredneckself myredneckself 10:54 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

za beograđane večeras, rođendanska poslastica (prepisano iz programa)
Kolarac, velika dvorana
aleksandar madžar
program - šopen
nokturno, op.62, br.1
skerco op.54, br.4
četiri empromptija op.29, op.36, op.51, op.posth. poloneza as dur, op.53
balada op.52, br.4 dvanaest etida op.25
ulaznice 800,00din. 1000,00 i 1200,00din
početak u 20,00 sati

a za nas koji nemamo ulaznice, prerađena verzija za violinu i klavir - iz bele kuće



aleksanadare, divno podsećanje

Edit: sada totalna digresija...
kad god pročitam tvoj nick meni ide asocijacija na xanadu, rosebud, citizen Kane...
ali, stvarno ne znam zašto aleksanadare, tih par slova, čudo, bez veze
trol off
aleksanadar aleksanadar 11:58 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

Hvala na podsecanju


Molim.
Uvek volim da propagiram umetničku muziku.

Tačno, proglasih Paganinija pijanistom. Sada ću zamoliti Vladimira da ispravi.

(Verovatno ima još nekih nepreciznosti ili grešaka. Naime, ako ste primetili, želeo sam, a Vladimir se složio, da tekst izađe 1. marta, negde iza ponoći. Tako je i bilo, ali su greške - ne, nadam se, teške - promakle.)

Inače, Šopenove komade iz opusa 28 treba, ispravno, zvati: prelidi (ne: preludijumi).
Kod Baha, "preludijum" služi kao uvod u fugu. Kod Šopena, "prelid" je samostalan oblik.

Šopen je izuzetno poštovao i voleo Baha. Znao je napamet sve preludijume i fuge "Dobro temperovanog klavira"!

Evo tri Bahova preludijama:

aleksanadar aleksanadar 12:20 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

kad god pročitam tvoj nick


Stvar je prosta: hteo sam da se zovem Aleksandar (ja se, naime, tako zovem), ali je neki Aleksandar (koga inače nikada nema) već uzurpirao to ime. Osim toga, čudno bi mi bilo da se zovem ovako: aleksandar_petrovic (malim slovima, pa još povezano donjom crtom). Ali, ako mi, jednog sunčanog dana, uredništvo dopusti, ja bih da se zovem: Aleksandar Petrović.

Inače, mene je aleksanadar (moja lična izmišljotina) asociralo na Anaksimandar. To je jedan stari grčki filozof.

A može i ovako da se tumači: aleksa NA DAR

* * *

Hvala na komplimentima.

Ja IMAM KARTU!

Ako dozvoliš, o Madžaru ću reći nešto - večeras.

Do tada:

vishnja92 vishnja92 15:41 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

prerađena verzija za violinu i klavir - iz bele kuće

ja mislim da bi se Sopen preturio sa stolice zbog ovoga (ja svakako jesam)
siroti nokturno.
topcat topcat 16:14 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

Kod Baha, "preludijum" služi kao uvod u fugu. Kod Šopena, "prelid" je samostalan oblik.


Kod nas je i jedno i drugo preludij, u engleskom je također ista riječ: prelude.
Mislim, i ovdje je ista riječ, samo izgovor iz drugog jezika.

Mađara sam slušala davno, u Zagrebu. Još se sjećam kako je počep Ravela (Gaspar).
topcat topcat 16:23 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

ja mislim da bi se Sopen preturio sa stolice zbog ovoga (ja svakako jesam)
siroti nokturno.



ima neki razlog zašto nije pisan za violinu...
Zapravo, mislim da Chopin nije napisao ni jednu kompoziciju za taj instrument.
Ima nekoliko za cello i klavir.

Kad smo već kod "čudnih stvari" - pročitala sam negdje da ni jednu kompoziciju nije posvetio Žorž Sand.

Martha Argerich...davno. ; ))
aleksanadar aleksanadar 19:02 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

siroti nokturno


Eh, da. I ja to mislim.
Ovakvi pokušaji, ako ništa drugo, protive se intenciji kompozitora.
Drugo, i još važnije, svaki ljubitelj Šopena naći će da je klavir (u ovom, ali i u svakom sličnom slučaju) superioran... pa, nad bilo kojim instrumentom.

Slušajući razna izvođenja koja se nalaze na Youtube-u, naišao sam na razne prerade Šopena: orkestarske, za glas, za violinu...
Ima i dve-tri u jazz maniru!

Šopenov klavir poredi se, često, sa najsavršenijim instrumentom (po raznim mišljenjima) - ljudskim glasom.
aleksanadar aleksanadar 19:12 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

ima neki razlog zašto nije pisan za violinu...
Zapravo, mislim da Chopin nije napisao ni jednu kompoziciju za taj instrument.


Ima, po svemu sudeći, jedno jedino - Trio za violinu, violončelo i klavir:

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:06 01.03.2010

Re: 200-oti rodjendan

Aleksanadar
...Ali, ako mi, jednog sunčanog dana, uredništvo dopusti, ja bih da se zovem: Aleksandar Petrović.

Ja se nadam da će Tajanstvena urednica uživati u ovom dobrom izboru Šopenove muzike, kao i u lepoti teksta posvećenog tom muzičkom geniju, te da će to imati u vidu prilikom sledeće dodele autorske opcije.
Poželjno je da to bude pre 300-tog Šopenovog rodjendana.
miloradkakmar miloradkakmar 10:53 01.03.2010

Preporuka

za blog o Šopenu.
angie01 angie01 19:40 01.03.2010

Re: Preporuka

aleksanadar aleksanadar 00:03 02.03.2010

Madžar na Kolarcu

Divni pijanista Aleksandar Madžar održao je večeras koncert u Beogradu, u velikoj sali Kolarčeve zadužbine.

Njegov Šopen je bio blag i snažan, istovremeno; prefinjen, duhovit, originalan, maštovit.

Hvala Aleksandru Madžaru!
aleksanadar aleksanadar 00:52 03.03.2010

Re: Madžar na Kolarcu

Madžar, o svom programu:

"Radi se o nekoj vrsti antologije. Na neki način. Nije zamišljeno kao takvo, ali, sada, kada pogledam zapravo, tu listu komada, onda je to stvarno nešto što bi trebalo poneti na pusto ostrvo... kako kažu.
aleksanadar aleksanadar 00:48 02.03.2010

Impromptu

Nešto o empromptiju (franc. impromptu).

"Emprompti" je klavirska kompozicija, komad koji deluje kao improvizacija, kao neposredan odgovor na neki impuls. Pojavio se u XVIII veku, ali su ga kasnije negovali romantičari: Šuber, Šopen i List. Ima najčešće trodelni oblik: A - B - A.

Šopenova četiri empromptija odlikuje lirizam, humor i neposrednost.

Četvrti po redu je omiljen - Fantazija-emprompti, Opus posthumous 66.


rapunzel rapunzel 11:02 02.03.2010

Re: Impromptu

aleksandre,
uživala sam.
aleksanadar aleksanadar 11:22 02.03.2010

Re: Impromptu

Drago mi je.

Ima li nekoga da ne voli Šopena?

(Pa... ima! A neki ne vole ni muziku.)
aleksanadar aleksanadar 11:44 02.03.2010

Dve etide

Nisam, dabome, mogao da dam linkove na svaku kompoziciju koju sam spomenuo. Bilo bi previše. Osim toga, nešto sam, namerno, zaobišao... Možda će se neko usuditi da pronađe i posluša neki prelid ili nokturno.

Sada ću samo ponuditi dve etide, koje sam gore u tekstu spomenuo. One se po karakteru sasvim razlikuju.

Prva je poznata kao "etida na crnim dirkama" - naziv je dat zbog položaja prstiju na klavijaturi. Izvodi jedan od najvećih tumača Šopena, italijanski pijanista, maestro Maurizio Pollini:



Inače, nazivi etida i drugih komada ne potiču od Šopena, već su nastali kasnije. Sam Šopen nikada nije davao opisna imena svojim delima.

Druga etidu, poslednju u celom ciklusu, pijanisti su nazvali "Okean".
Uputstvo: sesti u fotelju i pojačati; treba da zvuči kao da sedite pored velikog crnog koncertnog klavira:

aleksanadar aleksanadar 00:23 03.03.2010

Šopen u Beogradu

Ako, nedajbože, odete na sajt "javnog servisa", onda okrenete točkić na mišu, pa vam ruka zaluta na plavi naslov "Kultura", možda ćete pročitati sledeće:

"Povodom obeležavanja 200 godina od rođenja kompozitora Frederika Šopena Ministarstvo kulture pokrenulo je inicijativu da se jedna ulica u Beogradu nazove po slavnom kompozitoru."

Jao! Teško nama. Pa, zar Beograd nema Šopenovu ulicu? Ako je nema, ne mora je ni imati!

Ne kažem ovo iz nekog svog kaprica, nego zato što je politika davanja imena beogradskim ulicama krajnje sumnjiva. Ne samo da se menja se od prilike od prilike, od izbora do izbora. Ona pokazuje i krajnje čudan i nemaran odnos gradskih vlasti prema nacionalnoj i svetskoj baštini. Znate li, slučajno, gde se u Beogradu nalazi ulica Paje Jovanovića? A Jovana Dučića? Mokranjčeva? Ja znam.

A gde će se nalaziti ta ulica? Negde, verovatno, na "širem području" grada Beograda. U nekom od zaselaka. Jer, centar je prebukiran.

"U saopštenju ministarstva kulture Srbije se navodi da je Šopen, svojim stvaralačkim opusom izvršio veliki uticaj na generacije ne samo muzičara, već i na stvaraoce u oblasti književnosti."

Ko sastavlja ova saopštenja? Portir ili pomoćnik ministra? Dakle, da Šopen nije uticao i na književnike, njegove šanse da dobije ulicu u Beogradu bile bi znatno umanjene. To što Šopen nije uticao i na arhitekte, slikare i vajare mu se, eto, ne uzima za zlo. Vidim da Ministarstvo, sve u svemu, visoko ceni Šopenove zasluge.

A naš "najstariji dnevni list" donosi u "jubilarnom" članku sledeće:

"Svet i Srbija obeležavaju dva veka od rođenja poznatog kompozitora čije ime nose jedan aerodrom, jedan asteroid i jedan krater na Merkuru…"

Hajde, da ovde stanem. Bolje je.

P.S. Beograd nema Betovenovu ulicu. Pa, biće još jubileja...
aleksanadar aleksanadar 09:18 03.03.2010

Re: Šopen u Beogradu

Imamo Mocartovu ulicu. Nećete je lako naći.

Sokak, u stvari.
aleksanadar aleksanadar 09:48 03.03.2010

Re: Šopen u Beogradu

Naknadno je ustanovljeno:

Ulica Frederika Šopena se nalazi na teritoriji beogradske opštine Voždovac, u Jajincima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:00 03.03.2010

Re: Šopen u Beogradu

Aleksanadar
...Jao! Teško nama. Pa, zar Beograd nema Šopenovu ulicu? Ako je nema, ne mora je ni imati!

Beograd nema Betovenovu ulicu.

Imamo Mocartovu ulicu. Nećete je lako naći. Sokak, u stvari.

Take it easy!
Da prvo sredimo sa gradskim vlastima problem 'pokolja' platana, pa ćemo onda staviti na dnevni red - davanje imena ulicama, he, he, he...

I meni je žao da čujem da Beograd nema Šopenovu ulicu.
A ni spomenika Šopenu!

Naime, ako Bukrešt i Tirana, zatim Šangaj, Singapor i neki latinoamerički gradovi imaju spomenike Šopenu, mogao bi da ga ima i Beograd.

Evo kako izgleda gigantski spomenik Šopenu u dalekom Šangaju:


Stoga je moguće da gradske vlasti u Beogradu, u ovoj godini proslave dva veka od Šopenovog rodjenja, daju Šopenovo ime jednoj ulici, a ujedno i... naprave spomenik! Dobro, ne mora biti tako veliki kao onaj u Šangaju, ali bi mogao da krasi neki od naših parkova...
aleksanadar aleksanadar 10:19 03.03.2010

Re: Šopen u Beogradu

Take it easy!


Nemam izbora.

Lepo je kada, šetajući se italijanskim gradom, na trgu vidiš spomenik - Verdiju. U Londonu se, na jednom malom trgu nalazi spomenik Mocartu. Predstavljen je kao dečak sa violinom.

Stoga je moguće da gradske vlasti u Beogradu, u ovoj godini proslave dva veka od Šopenovog rodjenja, daju Šopenovo ime jednoj ulici, a ujedno i... naprave spomenik!


Spomenik bi trebalo da bude na Donjem Kalimegdanu. U blizini reke, ispod starog drveća.
aleksanadar aleksanadar 23:44 03.03.2010

Bonne nuit

topcat topcat 15:14 06.03.2010

Što je blog

bez trola i pikanterija?

aleksanadar aleksanadar 21:01 06.03.2010

Re: Što je blog

Topcat, ovo je grozno!

Ne razumem baš kontekst (a ne bih da se udubljujem)... Izgleda mi kao da neka lokalna američka mis udara po raštimovanim dirkama.

Sedao sam, inače, za razne klavire u očajnom stanju. Poslednji put, čini mi se, u jednom hotelu u Vrnjačkoj Banji. Hoteli vole da imaju klavir u svom inventaru - ali ne i da ih održavaju. Isto tako, neki ljudi su ponosni što im polukoncertni raštimovani klavir stoji na sredini dnevne sobe.

Jednom sam seo za klavir koji je, kako su mi objasnili, "pao sa izvesne visine". Bilo je teško, na tom instrumentu, pronaći ispravan ton.

Ovaj isti skerco briljantno izvodi pijanista koji je bio senzacija Šopenovog takmičenja u Varšavi 1985. godine, jedan od "najvećih i najuzbudljivihijih pijanista današnjica" - maestro Kemal Gekić.



topcat topcat 22:24 06.03.2010

Re: Što je blog

Ne razumem baš kontekst (a ne bih da se udubljujem)... Izgleda mi kao da neka lokalna američka mis udara po raštimovanim dirkama.


Pa naravno da je grozno.
Netko se našao da prepravlja "Šerzo" i glumi pijanistu.
aleksanadar aleksanadar 08:15 07.03.2010

Re: Što je blog

Pa naravno da je grozno.
Netko se našao da prepravlja "Šerzo" i glumi pijanistu.


Evo još jednog takvog. Ali je duhovit.

Beethoven: Sonata Pathétique

aleksanadar aleksanadar 03:44 07.03.2010

Chopin i jazz

Da nastavimo sa pikanterijama.

Nije tako redak slučaj da neki majstor jazz-a "pozajmi" temu iz neke kompozicije koja pripada klasičnoj muzici. Mislim da je, na taj način, najčešće korišćen Bah. Dok nisam počeo da se pripremam za pisanje ovog teksta, bio sam u uverenju da Šopenova muzika nije "prikladna" za takve obrade. Nisam, zapravo, takvu mogućnost ni uzimao u razmatranje.

Ali, evo kako se veliki jazz pijanista Art Tejtum poigrao sa Šopenovim valcerom:



(Snimak je loš. Tejtum ume da zvuči bolje.)



A evo i obrade Šopenovog Prelida op. 28, No. 4:

aleksanadar aleksanadar 01:02 08.03.2010

Finale

Na kraju dve-tri reči.

Zahvaljujem se svima koji su se javili.

Uživao sam pišući ovaj blog, zbog same teme, a i zbog novih saznanja koja sam stekao. Isto tako, uživao sam u pronalaženju i slušanju oko stotinak klipova.

Žao mi je što nije bilo podsticaja da još nešto od toga ovde prezentujem. Nadao sam se, recimo, da će neko spomenuti Sonatu No. 2 op. 35 (sa posmrtnim maršem), što bi bio povod da kažem još nešto o njegovom misterioznom četvrtom stavu, koji nosi samo prostu oznaku "Presto" (brzo). Njegova pozicija u sonati, nakon posmrtnog marša, kao da nam govori da smo otišli "sa one strane". Još za Šopenova života, slovio je za "neobjašnjivi kuriozitet". Šuman ga je nazvao Sfingom, i dodao: "To nije muzika".

Evo dve različite interpretacije ovog Finala, koje ljubiteljima muzike ponekad natera suze na oči:

Finale - Wilhelm Kempff

Finale - Edson Elas

Ova dva gornja primera govore nam o tome kako Šopenova muzika pruža povoda za različite (ponekad i oprečne) interpretacije.

Univerzum Šopena je univerzum ljudskog srca, a to je "more bez obala".
U taj univerzum mnogi ljubitelji muzike i poezije vole da zakorače.

Za kraj, ovaj valcer, pronađen u zaostavštini.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana