
Ne tako davno je u novinama, koje mnogi ne smatraju baš higijenskim, izašao informativni članak o proslavi Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara i još nekih plemenitih ljudi. O proslavli u Krčadinu objavljen je članak osrednje veličine koji nit smrdi nit miriše. Esnafska informacija o zarezojli na vinogradima kuće vina "Živković". Dan kasnije, u istom tom listu, kao da se neko dočepao naknadne pameti, objavljen je prvi u nizu tekstova, u kome se poziva "Država da istraži: Kako je Živković postao milioner !?", pa se u sledećem naslovu citira izjava koja sasvim sigurno presu nije data "Živković: Država mi poklonila milione!" , ... slavi se radna poseta inspekcije i na kraju veliko samoproglašeno slavlje "Velika pobeda presa: Neka me ispitaju". Sve nešto skandalozno, nečuveno, kriminal, ... S obzirom da znamo da press nije baš baš perjanica istraživačkog novinarstva i da više radi kao halo pica sa motom "Vi naručite mi napišemo", nešto mi se po glavi vrti da bi sled događaja koji je inicirao združenu akciju ove dvojice što imaju po 6% vlasništva presa i onog što je radio i za Miru i Slobodana, pa za Karića a sada za Koštunicu, pardon Tadića.
Pre desetak dana izašao je prvi u seriji tekstova u Presu u kome se bivši premijer spominje kao vlasnik milionskog biznisa pokrenutog kapitalom za koji nema pokriće. Pa se daje se domaći zadatak istražnim organima, inspekcijama, državi, postavljaju se pitanja kao na kolokvijumu, ... sve to sa namerom da se sazna kako je moguće da jedan bivši premijer nekažnjeno postane vinar. Pri tome se ne samo sugeriše već i spočitava da je sve to stečeno nelegalno pod eksplicitnom zaštitom vlasti opcija koje kohabitiraju zadnjih šest godina.
Uvaženi pažljivi čitalac mojih dosadašnjih blogova je bio u situaciji da primeti da se narečeni bivši premijer a sadašnji vinar oglašavao na mojim blogovima kao komentor i bio citiran kao autor, a s obzirom da sam popio dosta vina, iz kuće vina Živković, osećam se pozvanim da prodiskutujem dotičnu temu i kao konzument a i kao nepristrasni ("nepristrasni") bloger.
Ne tako davno je u novinama, koje mnogi ne smatraju baš higijenskim, izašao informativni članak o proslavi Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara i još nekih plemenitih ljudi. O proslavli u Krčadinu objavljen je članak osrednje veličine koji nit smrdi nit miriše. Esnafska informacija o zarezojli na vinogradima kuće vina "Živković". Dan kasnije, u istom tom listu, kao da se neko dočepao naknadne pameti, objavljen je prvi u nizu tekstova, u kome se poziva "Država da istraži: Kako je Živković postao milioner !?", pa se u sledećem naslovu citira izjava koja sasvim sigurno presu nije data "Živković: Država mi poklonila milione!" , ... slavi se radna poseta inspekcije i na kraju veliko samoproglašeno slavlje "Velika pobeda presa: Neka me ispitaju". Sve nešto skandalozno, nečuveno, kriminal, ...
S obzirom da znamo da press nije baš baš perjanica istraživačkog novinarstva i da više radi kao halo pica sa motom "Vi naručite mi napišemo", nešto mi se po glavi vrti da bi sled događaja koji je inicirao združenu akciju ove dvojice što imaju po 6% vlasništva presa i onog što je radio i za Miru i Slobodana, pa za Karića a sada za Koštunicu, pardon Tadića, mogao biti drugačiji.
Sedeći u onom ofreskanom kafiću, muvolovac glave veličine kineske glasačke kutije čija proporcionalno velika zadnjica savršeno prijanja u svaku fotelju je glasno urličući, jer ne ume drugačije, pročitao članak o vinariji. Odmah je reagovao popivši dve najomiljenije tablete i s mukom debelim prstima okrenu broj i glasno postavio pitanje kako je takav članak u kome se reklamira "naš višegodišnji neprijatelj", mogao da prođe nezapaženo od onog što vonja dok uređuje, a čija fotografija odlično ilusturje šta sve može da izbaci poplava i onaog drugog poznatog po pokliču "alo bre" za kog se ne zna da li je pijan ili retardiran, mada ja mu ne bih osporavao pravo na oba atribuda. Dojaviše mi nedavno kolege ovog zadnjeg da je kasnih devedesetih skupljao potpise za kandidaturu za predsednika Jugoslavije pa nije prošao nekakvu komisiju. IQ test ili zavera Šaćirovskog ostaće misterija.
Na ad hoc organizovanom sastanku koje usledio nakon poziva najpoznatijeg srpskog lovca na muve, trojica prepoštenih pregaoca su odlučili da napišu prvi manifest o vinu na prostorima bivše sfrjot. Neznavši da je Zoranov vinograd velikim delom već opisan u udžbeniku "Osnove vinarstva" i kao školski primer izučen od strane mnogih studenata poljoprivrednog fakulteta. Njihovo "anonimno" čedo se, zbog tesnog manevarskog prostora, potpisuje mahom kao ekipa presa.
Španskoj sapunici se, par dana kasnije, pridružio jedan od anonimih autora se u svom potpisanom tekstu, ne vezanom za opus harange, nepristrasno čudi kako se niko od drugih medija ne prima na uverljivu priču pa čak i poziva na juriš:
"Alo, bre, državo! Alo, bre, drugovi policajci! Alo, bre, gospodo demokratski političari! Alo, bre, kolege novinari, urednici i glavni urednici! Pa, zašto pobogu svi ćutite? Zašto pristajete? Zašto okrećete glavu? Zašto ste saučesnici u pretvaranju Srbije u balkansku Kolumbiju?!"
Cela priča ima puno nelogičnosti i formalnih neistina i ja prosto ne mogu da odolim a da se ne osvrnem na njih. Da počnemo od logičkih premisa.
Kad neko muti sa firmom osnovanom sa parama bez legalnog porekla valjda je logično da se firma registruje pod tuđim ili barem konspirativnim imenom u nekoj zabiti nekih ostrva koje ni google ne može da nađe iz prve. U slučaju neke mutljavine preduzeće mog sugrađanina u najmanju ruku se ne bi se zvalo "Vinarija Živković".
Zatim je (ne)namerno preterivano u proceni vrednosti posla veoma upadljivo. Nepodrezanom službenom mastiljavom olovkom je preko cifre površine vinograda dopisan neki čudan koeficijent i dobijena je suma u dinarima koja se ne uklapa u realnost. I to za mnogo. Da se razumemo, tu ima deo istine. Svako ko je zidao ili barem poznaje nekog ko je zidao zna da se cena kvadratnog metra razikuje od zbira cena materijala, rada i plaćenih dažbina. Neki to nazivaju i razlikom između izvođačke cene i tržišne. Da ne spominjem što je kod kupovine bilo čega na veliko moguće napraviti razliku u nabavnoj ceni, ili što bi neka svetska firma dala mašinu za branje grožđa gratis, reference radi i otvaranja novog tržišta. Od tuda i nema puno mesta za sumnju u izjavu novopečenog vinara da "sredstva iz subvencije pokrivaju 95 posto troškova", a to su potvrdile i razne inspekcije koje nisu našle ništa vredno spomena u novinama.
Prvobitno "Odakle pare?" i "Zašto baš njemu?", kroz par članaka svelo na "Zašto država tako troši pare na vinograde?".
Svakom ko ume da broji je stvar mnogo jasna i čista. Naravno da je država motivisana da daje subvencije. Prosečan životni vek vinograda je od 20 do 30 godina. Na subvenciju od 400 000 evra ove godine će samo kroz PDV biti uplaćeno 150 000 a svih narednih po oko 300 000 evra (od prilike evro po boci). Ako tome dodamo i broj novootvorenih radnih mesta jasno je da nema mesta diskusiji o opravdanosti subvencionisanja. U ostalom subvencije i nisu srpska umotvorina.
Da li je sa subvencijom sve urađeno po propisima? Priča se da je i sam ministar poljoprivrede bio iznenađen brojnošću inspekcijskih službi koje duži, a koje su posetile, sada već, medijski najeksploatisaniju vinariju Živković. Jedino što su pouzdano utvdili je da su baterije u novom GPS uređaju longlife a još proveravaju da li se vinograd nalazi u Krčedinu i da li je zasađen.
Odakle pare za kuću i kola? Zahtevi za dokazivanjem porekla imovine funkcionera se Zorana ne tiču preterano, s obzirom da već 6 godina nije u politici, pa nema nikakvu dodatnu zakonsku obavezu da danas bilo kome prijavljuje šta ima. Osim toga postoje i službe, čije su ljude, zadnjih 6 godina, postavljali Koštunicini i Tadićevi ljudi, koje bi odavno, s neskrivenim zadovoljstvom, iskopali da nečega ima. A do pisanja Gebelsove pres sekcije Zoran nije ni bio tema.
Kažu u Pressu:
Na našu molbu, juče nam je iz kabineta predsednika republike dostavljen „principijelni stav" Borisa Tadića. Prenosimo ga u integralnoj verziji:
„Javnost ima puno pravo da sazna na koji način je svoju imovinu stekao svaki funkcioner, pa i bivši premijer, gospodin Zoran Živković. Ako postoje indicije da je on svoju imovinu stekao protivzakonito, naravno da nadležni državni organi sve sumnje treba da ispitaju i na odgovarajući način reaguju. Pred zakonom svi moraju biti jednaki i tu ne sme biti ni jednog jedinog izuzetka", kaže se u saopštenju predsednika Tadića.
Ma i tu mi je nešto nepotpuno. Ako je nešto dostavljeno iz kabineta obično ima u zaglavlju grb Srbije sa sve orlovima, pa potpis, pa pečat... To je onda čist poen za novine koje imaju običaj da objavljuju scene eksplicitnog seksa i leševa na naslovnoj strani. Naravno da bi objavili fotogrfiju takvog dokumenta. Ovako mi pre liči da je neko od ovih što spinuju a možda i bloguju, za "give me five" predsednika stranke koja 50 meseci nija imala unutrašnje izbore, dostavio u pisanoj formi nešto za šta je siguran da ljubitelj Idola neće da demantuje.
Neki kažu da je ova predsednikova izjava ozbiljno nominovala Zorana za najznačajnijeg stanovnika Srbije iz ugla nosioca sive majce (siledžike) treći dan. To se lako zaključuje iz činjenice da se glavnokomandujući svog kabineta i šire nije javno izjasnio ni o kom pojedincu do sada. Nije li ta promena ponašanja zbog vakcine za/protiv N1H1 ne može da se sa sigurnošću odbaci. Čovek sa druge strane N1H1 šprica Slobodan Miškosavljević se, onomad, u nastupu građanske savest, ili čega već, poverio da ga je Press loše citirao kako i on sumnja u "Živkovićevu priču" ali da nema energije da javno demantuje. N1H1 Cobi ima preča posla u delti reke... kakosebešezvaše.
Kao kolateralnu dobit gore navedenog "principijelnog stava u integralnoj verziji" malo jačeg od kisele vode, najjednakijeg od svih jednakih imamo crno na belo da su pred zakonom svi jednaki. Malo li je?
Uzgred, ne umem da objasnim ali sam 99% siguran da serijal u presu nije politički motivisan već čistom zlobom trojice urednika. Možda je samo prećutno dobijena saglasnost korisnika prostorija iz Krunske.
I na kraju, šta su, suma sumare, tekovine tekstova u presu:
1. Otkrili su da se vino pravi od grožđa
2. Po prvi put su korišćeni GPS urećaji u okviru poljoprivrednih inspekcija kojima je potvrđeno da Krčadinski vinograd nije prenet na neku drugu lokaciju
3. Dokazana je mogućnost upotreba mastiljave olovke ispod klozetske daske