+ kako mi je Vuk Jeremić upropastio dan i blog
Bio jednom jedan blog:
Aj, lepša dika
nego tamjanika.
Stari smo znanci. Stari violinista i ja. Prepoznala sam ga po glasu iako ga nisam videla.
-Poštovanje sestre i braćo! I deco! Poštovanje!
-Lepa violina, lepo priča. Da svako može da je razume. Poštovanje! Ko da, da. Poštovanje i ko ne da, kao da je dao. Mora i čiča od nečeg da živi.
-Poštovanje dete!
-Ne volite ovu pesmu. Poštovanje!
-Poštovanje gospodine!
-Nije ga pogodila pesma!
* * * * * * *
-Poštovanje momak!
- Poštovanje gospođo!
* * * * * * *
-Poštovanje svima. Ko je dao, što je dao. Ko nije imao da da, ima isto poštovanje kao da je dao! Doviđenja.
Osmesi. Poneko se i mršti. .. baš čudnog sveta ima.
Oduvek sam volela ulične svirače.
I one po autobusima.
I onda kad ne znaju da pevaju.
I kad loše sviraju.
Ko peva, zlo ne misli.
EDIT: Nisam izdržala.
Lakše nego o ovome:
Otkud bre ti znaš šta bi Srbija izabrala?