Prošla su vremena kad su izbori menjali nešto u ovoj zemlji. Sada nema razlike da li jaše Kurta ili Murta. A i politika nam je jedan veliki rijaliti šou u kome duboki glas deli takmičare u timove i određuje ko će kakav zadatak da dobije. Ovi što hoće ovo a on ono neće. Oni što hoće onde ali ovako. Ovi što hoće do ovde ali odavde. Oni što hoće samo oni... Timovi se drugačije zovu i stranke a igrači političari. I svi imaju lepu priču a pokazalo se samo jedan cilj a to je vlast i odanost dubokom glasu kao vrhunskom gazdi. Boreći se za vlast u javnosti svako svakog napada a privatno sede u istoj kafani "Kod tajkuna" i trude se da budu što bliže čelu stola jer tamo služe više mesa. Kodeks lopova i svako svakog drži za jaja. Neki ispod stola a neki javno. I svi su sa ozbiljnim licima. Ali čim jedan stegne svima trnu jajca. Zato i ne stiskaju. Znaju da tako imaju samo bol. A svi igraju za istog gazdu. Kao na nameštenoj ultakmici, opozicija daje autogolove ali uzima pare od kladioničara a ovi na vlasti dobijaju premije.
Melting pot je sociološka pojava koja u vidu metafore opisuje homogenizaciju kultura u jednoj sredini, u kojoj se više različitih običaja i modela ponašanja stapaju u jedan.
Kad sam bio mali nije bilo puno prilike da čujem narodnu a pogotovo "narodnu" muziku na elektronskim medijima. Ne samo što je bilo svega dva TV programa i par radio stanica neg je postojalo i "svevideće oko", u vidu raznih komisija, koje su vodile računa o te-ve programu i o materijalu koji se narezuje na vinil. Raspadom socijalizma pozitivna cenzura medija je otišla do đavola
Koliko se ja sećam, narodnu muziku sam mogao da čujem na TV samo nedeljom u emisiji "znanje imanje" ili tako nekoj, ili ako eventualno budem u autobusu koji se kreće ibarskom magistralom. Kao velika pikanterija, novokomponovana muzika, se pojavljivala u emisijama Minimaksa "svake nedelje od 12 do 2" i to u strogo kontrolisanom terminu od 15 sekundi. To je bila neka vrsta sprdačina na račun muzike bez sertifikata kulture. Sledeća faza Minimaka koji se razortačio sa Minjim Subotom je bila seksualna. Čini mi se da je pokojni humorista pri izboru šund muzike zagleđivao i poprsje izvođačice a po svemu sudeći i količinu plavih novčanica nemačke proizvodnje koje je njegova "dobra prijateljica" spremna da izdvoji za svoja par minuta "Tup tup" slave. Osim oživljavanja posrnulih seksualnih funkcija, čini mi se da je i prijatno popunjavanje kućnog budžeta prouzrokovalo da se kultna nedeljna radio emisija pretvori u komercijalizovanog šund trojanskog konja, koristeći raspad komunizma i nepažnju javnosti da se "novokomponovana" muzika uvuče u main stream medije a samim tim i u naše živote. Stvar je postala mnogo ozbiljnija kada je vlasnik ružičastog tabloida u vidu TV stanice nanjušio potonji profit i preselio igru iz radio emisije koja ide jedared nedeljno na 24-oro časovno ispiranje čula i sive mase sedam dana u nedelj, 365 dana godišnjei. Iz radio patos lige turbo šund se preselio u bundes ružičastu grand ligu. Kada je dobri pošteni Željko napipao profit, prodao je veru za večeru i prešao sa roka na euro. Estrada je trajno dobila novo lice. Kultura je prešla u ilegalu.
Istorijski dokumentarac "vidimo se u čitulji" u kome se raskrinkavaju neki od najnasilnijih kriminalnih krugova je izazvao burne reakcije javnosti. Mnogi od nas nisu imali pojma da su postoji takav kriminal i takvi likovi koji su spremni da sopstvenom nadgrobnom pločom krče sebi medijski prodor i obeležavaju teritoriju svog klana. Prvi talas neverice i sablažnjavanja nad ekranizovanim krimi likovima je kao cunami izazvao zgražavanje nad klincima koji su pronašli svoje idole i odlučili da žive brzo i kratko. Sintagma "ili imaš muda ili ideš u školu" je postala moto novih generacija. Ponositi vlasnici potpuno novih nekorišćenh mozgova su se šepurili po kraju u trenerkama od 200 rkema uvučene u čarape i gaće sejući strah i nesigurnost kod građana puneći crne hronike. Dokumentarac koji je moga da bude dijagnoza za lečenje društva od brutalnog kriminala pretvorio se u nesavršenu vakcinu koja je dovela do epidemije širih razmera. Pucalo se i ginulo na svakom mestu. U Školama, na utakmicama, parkovima, studentskim domovima, ... Postali smo država u kojoj se potpisuje palcem a rukuje pesnicom.
Prošla su vremena kad su izbori menjali nešto u ovoj zemlji. Sada nema razlike da li jaše Kurta ili Murta. A i politika nam je jedan veliki rijaliti šou u kome duboki glas deli takmičare u timove i određuje ko će kakav zadatak da dobije. Ovi što hoće ovo a on ono neće. Oni što hoće onde ali ovako. Ovi što hoće do ovde ali odavde. Oni što hoće samo oni... Timovi se drugačije zovu i stranke a igrači političari. I svi imaju lepu priču a pokazalo se samo jedan cilj a to je vlast i odanost dubokom glasu kao vrhunskom gazdi. Boreći se za vlast u javnosti svako svakog napada a privatno sede u istoj kafani "Kod tajkuna" i trude se da budu što bliže čelu stola jer tamo služe više mesa. Kodeks lopova i svako svakog drži za jaja. Neki ispod stola a neki javno. I svi su sa ozbiljnim licima. Ali čim jedan stegne svima trnu jajca. Zato i ne stiskaju. Znaju da tako imaju samo bol. A svi igraju za istog gazdu. Kao na nameštenoj ultakmici, opozicija daje autogolove ali uzima pare od kladioničara a ovi na vlasti dobijaju premije.
A mi? A što narod nema šta da jede... "Nek jedu kolače" i "nek mi pu$e ku&ac" što reče najkapitalniji humanista.
Kao i svaki tekst i ovaj, na svom završetku, treba da ima neki zaključak. Ovaj nema. Ne umem ništa da zaključim, samo se žalim. Žalim i nadam se da ćemo uspeti da dignemo svest do nivoa kritične mase i da se suprostavimo kuvanju. Ne želim da budem skuvan, da budem kao oni. Ne želim da živim od "ja tebi ti meni" tendera i privatizacije. Ne želim deca da mi budu turbo kontroverzni likovi koji će da prebiju babu na pešačkom prelazu dok im iz auta piči turbo silikon. Ne želim ni da dođem u situaciju da branim porodicu od... Ma ovo je sviranje kurcu. Ipak je bolje da tekst ostavim bez zaključka, pa ako se nekom zaključuje nek zaključi sam.
Melting pot nas polako krčka. Skoro da nema mi i oni. Ostaće samo oni...
Nego je l ima negde govnjiva motka?