Nedavno sam boravila, najpre u Bujanovcu i Vranju, a zatim u Novom Sadu. Zajednička tema, koja se nametnula tokom ovih poseta bila je stanje u opštinskim upravama i pitanje decentralizacije vlasti u Srbiji. Iako sam veliki deo svog profesionalnog života provela baveći se pitanjima unapređenja rada lokalnih samouprava, moram priznati da mi je ponekad vrlo teško da jasno sagledam koliko daleko je Srbija odmakla u procesu decentralizacije tj. koliko je nadležnosti preneto sa republičkih na opštinske vlasti tokom protekle decenije.
Ako pomake u procesu decentralizacije merimo prema tome koliko je javne imovine vraćeno u posed opština ili koliki procenat poreza koji plaćaju građani, koji žive u opštinama, ostaje na raspolaganju njihovim opštinskim vlastima, stiče se zaključak da nismo daleko odmakli u tom procesu.
Iako su sve republičke vlade, od 2000. godine na ovamo podržavale proces decentralizacije vlasti, činjenica je da je neophodno postići dodatne pomake u pravcu postizanja evropske ideje subsidijarnosti, što jednostavnim jezikom rečeno znači da je sve odluke koje se odnose na život ljudi potrebno donositi na što nižem nivou vlasti, tj. bliže ljudima na koje se te odluke odnose. Nemam iluziju da je to, u potpunosti ostvareno, bilo gde u svetu, ali je svakako pravac u kome treba ići.
Iako politički zahtevi EU prema Srbiji navode da je potrebno postići napredak u efikasnosti javne administracije i reformi lokalnih samouprava, mislim da bi bilo bolje da nam Evropa propiše jasne i merljive standarde i promene, koje moramo postići u pogledu vršenja vlasti na svim nivoima. U protivnom se pravi prostor za potpunu relativizaciju i slobodnu interepretaciju neophodnih promena i ostvarenih postignuća, u kojoj je nama, "običnim" građanima teško da shvatimo šta je prava mera stvari i koje promene treba da zahtevamo ili očekujemo.
U tom kontekstu, možda i ne treba da nas iznenađuje podatak, iz poslednjeg CESID-ovog istraživanja, da pored toga što misle da ne razumeju proces, svega 20 odsto građana Srbije podržava decentralizaciju, a koja po prirodi stvari, treba najviše da bude u interesu njih samih.
Jasna Hajder
Političko odeljenje