Zvrn, zvrn (za one koji ne znaju ovo je onomatopeja zvonjave telefona)
- Da
- Liljo, ti si?
- Ja sam, ko je to?
- Nada ovde.
- O Nado, nisam ti prepoznala glas, nešto si promukla. Odavno se nismo čule. Otkud ti?
- Nemoj ti meni o Nado!!! Znaš.
- Što si tako besna?! Jel PMS? Hehehehe (za one koji ne znaju ovo je onomatopeja smeha), ti to nemaš. Tebe je odavno pregazio klimaks.
- Slušaj me ti kučko jedna. Da si mi ostavila Slavka na miru.
- Ti ćeš da mi kažeš.
- Slušaj me dobro, ako ga ne ostaviš ima oči da ti iskopam.
- Ti si bre ljubomorna što sam se ja prva setila da mu damo ulicu.
- Ima kosu da ti počupam, a te šiške ima da ti odsečem tupim makazama.
- Nemaš ti hrabrosti za to, osim ako nisi popila nešto, pijanduro matora.
- Ratna huškašice, kad te sretnem ima ti da dobiješ ulicu.
- Jel ti krivo što je mene Slavko više cenio?!
- Koga, bre?! Slavko i ja smo bili najbolji drugari. Kako te nije sramota da tako lažeš. O tebi je pričao sve najgore. Proklinjao je dan kada te je upoznao, ako te je uopšte upoznao.
- Možeš da laješ koliko hoćeš, ali ja ću našem Slavku da obezbedim ulicu i ličnu ću tablu da postavim.
- Šta?! Samo preko mene mrtve.
Pip Pip (za one koji ne znaju ovo je onomatopeja drugog poziva)
- Sačekaj veštice, imam drugi poziv.
- Samo probaj da me staviš na ček....
- Da
- Ljiljo, ti si?
- Ja sam, ko je to?
- Branka ovde. Zovem da te zamolim da se ne svađaš sa Nadom oko mog Slavka preko medija. Nije lepo. On to nije zaslužio. Važno je da on najzad dobije ulicu u Beogradu, a ne koje udruženje će da profitira na tome.
- Ali Nada je prva počela.
- Znam, ona je oduvek bila malograđanka. Da je njoj Slavko bio toliko važan sama bi setila da započne ovu inicijativa. Mada ni tebe posebno ne mirišem, ali molim te sredi mi tu stvar.
- Dobro, srediću.
Klik (za one koji ne znaju ovo je onomatopeja prebacivanja na prvi poziv)
- Kučko, jesi li još tu. Jel čekaš?
- Čekam te veštice jedna da ti kažem sve što mislim o tebi.
- Zvala me Branka i kaže da će da te razbije kad te bude srela jer joj brukaš Slavka i kaljaš sećanje na njega.
- Ne verujem ti. Ona to nikad ne bi rekla. Ko zna šta si joj napričala veštice jedna.
- Nisam ništa, još sam te branila. Kaže ona za tebe da si malograđanka i sramota za novinarsku profesiju. A ja joj kažem, nemoj tako Branka, nije Nada malograđanka, ona je seljanka.
- Oštrokonđo jedna. Neće ni Koštunica da ti pomogne kad te budem srela. Pazi se dobro.
- E kad bih se ja takvih plašila.
Ovaj razgovor je trajao još nekoliko sati, ali mi stvarno nemamo vremena da gubimo na ova prepucavanja.
Predrag M. Azdejković