Ljubomoru osećam i svake godine kada se u Zagrebu organizuje gej parada, dok je u Beogradu parada još uvek misaona imenica.
Pukao sam od ljubomore kada su Hrvati dobili prvog otvoreno gej učesnika „Velikog brata“, dok naši, i kad im na čelu piše, neće da saopšte tu „strašnu“ činjenicu.
Ali, kap koja je prelila čašu jeste vest da su Hrvati dobili i prvog gej kandidata na izborima za Sabor. Zbog te činjenice tri dana skoro da ništa nisam jeo, spustio sam roletne i nisam hteo da izlazim iz sobe, niti da komuniciram sa spoljnim svetom. Jedva sam preživeo taj udarac. Ostale su vidljive i nevidljive posledice.
Vinko Kalinić, hrvatski gej aktivista, kandidovao se na parlamentarnim izborima i nosilac je liste „Hrvatsko zvono“. Šanse da Kalinić uđe u Sabor su ravne nuli, ali činjenica da se kandidovao i u javnost izašao kao otvoreno gej kandidat jeste vredna divljenja, kao i činjenica da je uopšte uspeo da prikupi dovoljno potpisa za svoju listu.
Ono što je u čitavoj ovoj priči najinteresantnije jeste da dotični ne dolazi iz neke leve ili liberalne partije, koje podržavaju prava seksualnih manjina, već iz jedne novoosnovane desničarske, konzervativne partije. Zamislite samo u Srbiji gej kandidata iz redova DSS-a, Nove Srbije, ili ne daj Bože SRS-a. To bi bilo jako interesantno i zabavno.
Moram priznati da često maštam da neko kao Andreja Mladenović izađe pred novinare sa ekstra crvenilom u licu da najavi svoju kandidaturu i kaže: „Ich bin schwul und das ist auch gut so!“ – samo na srpskom naravno. Povodom toga odmah se oglasi i šef Koštunica koji namiguje, kiselo smeška, krivi usnu i kaže: „DSS podržava ljudsko pravo da svaki muškarac ima pravo da gura u svoje dupe šta god poželi, kao i da svoju pišu gura gde god mu dozvole, osim kada su u pitanju Veljine ovčice“.
Ali, dok čekamo da se tako nešto desi, treba se podsetiti da su Liberali Srbije na izborima 2003. godine nudili nekoliko mesta na svojoj listi srpskim gej aktivistima, koji su tu neizmernu čast nažalost odbili. Liberali Srbije su na tim izborima bez gej aktivista otišli u političku istoriju iz koje se izgleda (daj Bože) neće vratiti.
Ne znam šta mi je činiti. Imam dve mogućnosti: ili da poslušam poruku grafita sa zida zgrade SKC „Pederi u Hrvatsku“, ili da stvar uzmem u svoje ruke i kandidujem se za Skupštinu. Trećeg nema. Priznajem da bi mi jedna poslanička platica dobrodošla, a i novi laptop nije za bacanje.
Predrag M. Azdejković
Servisne Queeria informacije:
Od ponedeljka 26. 11. 2007. eksluzivno na sajtu www.queeria.com možete čitati intervju sa NajCicom godine i gej ikonom Biljanom Srbljanović.