Ganica saga - treci dio

kod zgrade komande vojne oblasti

Rezimi u kojima se ne konsultuje kolege u drzavnim organima i vodi samostalna politika cesto zavrsavaju kao autoritarni izrazaji vlasti. Sistem u Bosni i Hercegovini onemogucava stvaranje autoritarnog rezima ali pokusaji takve samostalne politike nadasve stete uspostavi ikakve normalnosti u politickom sistemu drzave Bosne i Hercegovine. Zbog toga Silajdzic nije smio otputovati bez konsultacija i s Komsicem i s Radmanovicem i zbog toga je ovo putovanje u slicnoj ravni s Dodikovom hitanjem u zagrljaj Biljane Plavsic. Stoga su cinicni prigovori iz istog kabineta da se pokusava izjednaciti pravedna i nepravedna borba u Bosni i Hercegovini jer se izjednacavanje upravo cini politickim potezima tog kabineta.

Citav niz politikanata nastoji se ubaciti u raspravu i obezbjediti poneki poen za sebe sluzeci se sudbinom Ejupa Ganica. Najednom se pojavljuju i zaboravljeni likovi poput Muhameda Sacirbeya koji zapravo ni ne smije doputovati u Bosnu i Hercegovinu jer su sudski procesi protiv njega, kako sam navodi, "politicki motivisani". Nikada se nije potrudio pojasniti koji politicki krugovi mu namjestaju spletke ali je zato prosirio vlastitu sumnjicavost sa bosanskohercegovackog pravosudja i na britansko te, izgleda, jos jedino ima povjerenje u americko koje ga kao Amerikanca stiti od esktradicije Bosni i Hercegovini. Osim povjerenja u vlastitu drzavu, Sjedinjene Americke Drzave dakle, Sacirbey iskazuje i povjerenje u Tursku cijem se ministru vanjskih poslova javno obraca trazeci intervenciju u slucaju Ganic. Ovo saopstenje granici sa zdravim razumom jer dolazi od osobe koje je pravnik s diplomom americkog univerziteta. Ovim saopstenjem postavio se u rang slican grupici ostarjelih Britanaca srpskog porijekla koji su kratili penzionerske dane noseci transparente ispred zgrade suda u Londonu na kojima su iskazali stavove o Ganicevoj krivici i sladostrast zbog njegovog hapsenja koje je na njihovu veliku zalost preinaceno u zadrzavanje u Velikoj Britaniji do rasprave o zahtjevu za izrucenje.

Transparenti iz Londona mogu se svojom nesuvisloscu usporediti s transparentima suprotnog znacenja: "Svi smo mi Ganic" koji su bili vidjeni ispred nekih zapadnoevropskih konzulata te u Sarajevu. Osim sto nista ne znace, svojim karakterom i namjerom poistovjecivanja cijele nacije s jednom osobom sto je samo po sebi i sporno i opasno, ovakve poruke podsjecaju na svojedobne stavove u Hrvatskoj gdje su navodno umni ljudi otvoreno argumentirali nemogucnost cinjenja zlocina tokom odbrambenog rata. Birani sudski dostojanstvenici te poneki ministar u vladi pod paskom pokojnog Tudjmana zaista su pokusavali na taj nacin objasniti nemogucnost proceusiranja generala Norca i Gotovine sto je uzrokovalo saranje obicnih ljudi po fasadama natpisa "Svi smo mi Norac" i "Svi smo mi Gotovina". Na kraju obojica su procesuirana, za Norca je krivica dokazana pred hrvatskim sudom dok Gotovina jos ceka okoncanje procesa u Hagu.

Ovo je samo dokaz da bi sudovi bilo u Srbiji, bilo u Bosni i Hercegovini bili izlozeni velikom pritisku koji ne bi neophodno dolazio samo iz politickih krugova vec, vidi se, iz raznih domena javnosti. Stoga je tesko vjerovati da moguce razumno okoncanje cijelog slucaja Dobrovoljacke ulice bez upliva medjunarodne zajednice.

Opste politiziranje slucaja neminovno dovodi do prakticne nemogucnosti mirnog zakljucenja slucaja uloge Ejupa Ganica u dogadjajima iz Dobrovoljacke ulice u Sarajevu treceg maja 1992. godine. Ukoliko bi Britanija izrucila sarajevskog profesora Srbiji, sve osim oslobadjajuce presude beogradskog suda bilo bi smatrano u sarajevskim te nekim medjunarodnim krugovima skandaloznim i politickom presudom. Izrucenje Bosni i Hercegovini u potpunosti bi iskoplikovalo svakako uslozeni politicki zivot u zemlji jer bilo kakva odluka bila bi politicki i nikako drugacije tumacena. Teoretski bi i britansko pravosudje moglo biti ukljuceno u eventualno procesuiranje Ejupa Ganica ali bi uprkos proklamovanoj i stvarnoj nezavisnosti sudstva u ovoj zemlji svaka presuda bila politicki prevedena u zemljama cije drzavljanstvo, htio to on ili ne, ima Ejup Ganic. Uostalom vec sam cin zadrzavanja doveo je do takvih situacija.

Postoji jos jedna mogucnost koja je vec isprobana u medjunarodnom humanitarnom pravu. Bivsi liberijski predsjednik Charles Taylor suocen je s optuznicom Specijalnog suda u Sierra Leoneu koji je jedan hibridni sud sacinjen i od domacih i medjunarodnih sudija. Ipak sam proces protiv Taylora vodi se fizicki i geografski u Hagu u zgradi Medjunarodnog krivicnog suda iako su sudije, optuznica i svi instrumenti u procesu zapravo onog suda u Sierra Leoneu. Holandija je prije nekoliko godina ugostila jos jedan pravni sistem, onaj skotski u procesu protiv Libijaca optuzenih za postavljanje bombe u avion koji se srusio iznad Lockerbyja u Skotskoj. Mjesto ovog procesa je bilo rezultat kompromisa nakon niza godina kojim je libijski vodja pristao na izrucenje optuzenika jer mu je tako cast spasena a proces ostvarenja pravde omogucen. Jedan takav proces bio bi jedini moguci zavrsetak slucaja sarajevske Dobrovoljacke ulice kojem bi se moglo vjerovati. Tada bi svi osumnjiceni od strane Srbije mogli ostvariti slobodu sopstvenog kretanja bez straha od nekog novog zahtjeva za izrucenjem, srbijanska i bosanskohercegovacka javnost bile bi u mogucnosti saznati sve pojedinosti dok bi osumnjiceni bili ili oslobodjeni ili optuzeni. Na taj nacin konacno bi se zavrsio i rat koji je prisutan u mnogim umovima cemu svjedoce i strasne rasprave povodom hapsenja te potom zadrzavanja Ejupa Ganica u Londonu.

Jedan takav medjunarodni sud vec postoji, onaj u Hagu za prostore bivse Jugoslavije. Stvar je da su oni jos 2004. godine ustvrdili na osnovi predocenih dokumenata da nema elemenata krivicne odgovornosti Ejupa Ganica. Znaci, jedino u slucaju novih dokaza, nepoznatih prije sest godina, ovaj slucaj bi trebao biti procesuiran. Ako su nove cinjenice predocene, onda bi Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju trebao uciniti presedan i uprkos podizanju posljednjih optuznica 2004. godine, podici jos jednu, otvoriti slucaj Dobrovoljacke ulice, razmotriti, presuditi i konacno ga zatvoriti za sva vremena. Drustva u Srbiji i Bosni i Hercegovini nisu spremne da to ucine same.