Društvo| Istorija| Mediji| Politika| Religija

Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena

Milutin Milošević RSS / 20.03.2010. u 00:44

07.jpg

Odavno smeram da napišem tekst o Manastiru koji izuzetno volim. Nažalost, najnoviji dogadjaji naterali su me da taj svoj naum učinim brže nego što sam očekivao.

Pre tri dana, neki mediji objavili su vest da je bratstvo Manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena u toliko teškoj situaciji da razmišlja da napusti Manastir. Dan kasnije, a evo i danas, vest je bilo moguće naći samo na sajtu Kurira. Volšebno je nestala iz svih drugih medija!

Raspitao sam se na par mesta i shvatio u čemu je stvar: kažnjavaju ih zato što su "Artemijevi". Ne samo da su ih doveli u bezizlaznu situaciju uskraćivanjem koječega (pored sve muke koju ionako imaju pod pritiscima kojima su izloženi), nego je organizovano i zatiranje svake vesti o njihovoj situaciji.

Iz sasvim drugog izvora, saznao sam da sličnu sudbinu deli i Manastir Devič. Sestrinstvo bukvalno gladuje. Prijateljica koja ih je posetila priča da kad su ona i njena majka bile u poseti, videle su da su zalihe hrane bile pri kraju i da monahinje dele dva krompira i jednu papriku za ručak.

Ne želim da se stavljam ni na jednu stranu. Ne želim ovde ni da ih napadam ni da ih pravdam. Svako nosi svoj krst, pogotovo onaj ko ga je sam izabrao. Ali ne mogu da odćutim iz nekoliko razloga. Najpre, za ovaj Manastir sam emotivno vezan. Mnoge lepe trenutke proveo sam u njemu, pogotovo u ova zlohuda vremena. Mnogo važnije, ne podržavam kažnjeničke metode koji se očigledno koriste u obračunu unutar Sprske pravoslavne crkve. Konačno, iznenadjuju me dodvorički postupci medija koji ovakvu vest sakrivaju od svojih čitalaca.

 

*** 

Manastir Svetih Ahangela nalazi se u klisuri reke Bistrice, udaljen tri kilometara od Prizrena na Šar planini, starim putem koji vodi dalje ka Štrpcima, Uroševcu i Skoplju. Zadužbina je Cara Dušan. To je, u stvari, mauzolej cara Dušana - mesto koje je najmoćniji vladar Balkana svog doba odredio sebi za večni počinak. Kada je car Dušan umro, njegovo telo je preneto u manastir i sahranjeno u monumentalnoj grobnici. 

Podignut je je na na platou trougaonog oblika na levoj obali reke, u podnožju uzvišenja na kojem je podignuto srednjovekovno utvrđenje Višegrad. Ranije je tu postojao stariji manastir ili crkva, takodje posvećen svetim Arhangelima. U njemu je Dušan ozdravio nakon teške bolesti, zbog čega se odlučio da na tom mestu podigne svoju zadužbinu.

Dušanov deda, kralj Milutin, poklonio je Višegrad prizrenskom episkopu kao utočište za slučaj rata. Kasnije je Dušan prizrenskom episkopu dao tri sela u zamenu za tvrđavu koju je nakon toga priključio manastiru, povezavši ih bedemima u jednu celinu.

13.jpg

Dušana je ovu veliku lavru izgradio u periodu između od 1343. do 1352. godine. Za rukovodioca gradnje car je odabrao prvog manastirskog igumana Jakova, koji je kasnije postao mitropolit Sera.

Sveti Arhangeli bili su u Evropi poznati po graditeljskoj lepoti i ogromnom bogatstvu. Letopisci iz XV veka koji su imali prilike da ovo zdanje vide u punom sjaju, govore da mu nema ravna pod suncem. Crkva je imala kameni ikonostas, raskošan i u srednjem veku nadaleko čuven pod, u narteksu, od belih i plavih ploča, a u naosu od kamenih reljefa, u čije su kanelure ubacivane mozaičke pločice. Pored složenih geometrijskih motiva, na ovim podnim mozaicima bile su prikazane fantastične životinje, grifoni, lavovi, ptice i ribe. Detalji sa arhangelskog podnog mozaika često su korišćeni u svetovnom i crkvenom graditeljstvu. Pod novopodignute hercegovačke Gračanice kod Trebinja krase predstave iz ovog mozaika.

Carevom darovnom poveljom određen je visok društveni položaj manastira: sa 93 sela, prihodima od prizrenske carine, sedam crkava sa njihovim posedima i ljudima, rudnikom gvoždja u Toplici, vinogradima i oranicama, pravom na besplatno ulje, so, svilu, vino, med, vosak i ribu, 467 vlaških porodica, 8 arbanaških katuna, kao i odabranim zanatlijama uključujući i zlatare koje su mu stavljeni na raspolaganje. Sveti Arhanđeli su od osnivanja bili najbogatiji srpki manastir. Manastirska dobra prostirala su se od Šarplanine do Jadranskog mora. Prihodi od bogatog prizrenskog trga pripadali su manasitiru, ulje je stizalo iz Bara, a riba iz Skadarskog i Plavskog jezera.

Manastirski kompleks, površine 6.500 kvadratnih metara, imao je u srednjem veku bratstvo od više stotina monaha, a u sklopu manastirskog kompleksa nalazila se velika crkva Sv. Arhangela, manja crkva Sv. Nikole, višespratni manastirski konaci, biblioteka, bolnica, kao i prostrana manastirska trpezarija sagrađena u obliku upisanog krsta. Bio je zaštićen pogodnim strategijskim položajem i snažnim zidovima, koji su povezani sa utvrđenjem smeštenim iznad njega. Manastir je tamošnji narod zbog velelepnosti građevina nazivao i Dušanovim ili Carskim gradom.

Iz manastirske povelje se vidi da je u okviru kompleksa postojala naročita zgrada određena za bolnicu. Monumentalna trpezarija imala je osnovu upisanog krsta, sa apsidom na istočnoj strani. Most preko reke Bistrice povezivao je manastir sa Dušanovim dvorcem u Ribniku i carskom palatom u Prizrenu.

U manastirskoj crkvi dogodilo se istorijsko pomirenje Srpske crkve i Carigradske patrijaršije. Istoričar Konstantin Jireček piše da su 1375. godine, posle izmirenja srpske i grčke crkve, izaslanici obeju crkava održali službu na grobu cara Dušana i skinuli anatemu sa njega, cara Uroša i patrijaraha Joanikija i Save. Jedno vreme je u manastiru boravio sveti Jefrem, srpski patrijarh u vreme Kosovskog boja.

Posle pada Prizrena pod tursku vlast 1455. godine, Manastir počinje da propada, a 1615. godine Sveti arhangeli su srušeni, a od materijala je napravljena Sinan-pašina džamija. Ostatke manastira vremenom je prekrio nanos koji je voda donosila s padina.

Nedostatak pisanih tragova nadomestilo je narodno predanje sa svojim brojnim pričama i legendama, vezanim za manastir. Jedna od njih kazuje da je na vrhu krsta na kubetu stajao dragi kamen pri čijoj se svetlosti, noću kao usred dana, moglo ići do Svanjskog mosta koji se nalazi tridesetak kilometara od Arhangela. Postoje i priče koje govore o stradanju i kazni koja je stigla Sinan pašu zbog rušenja manastira. Kažu legenda da ga je sulta pozvao u Stambol nezadovoljna pobunama koje je rušenje crkve i zidanje džamije od njenog kamena izazvalo medju rajom. Shvativši šta ga čeka, Sinan paša se obesio.

Godine 1927-me Dr. Radoslav Grujić preduzeo je prva arheološka iskopavanja a sav nađeni materijal je prenet u Arheološki muzej u Skoplju. Tada je pronađen i grob cara Dušana. Dve godine kasnije, carevo telo prebačeno je u Beograd, u crkvu Svetog Marka. Sedamdesetih godina prošlog veka obavljeni su konzervatorski i restauratorski radovi. Do sada je pronađeno oko 1700 dekorativnih fragmenata (anđeli i svetitelji, ljudske glave, zoomorfni i biljni motivi) koji su krasili ova dva carska hrama.

Obnova manastira počela je devedesetih godina. Urađena je potrebna infrastruktura a unutar starih zidova izgrađen je konak za život monaškog bratstva. U konaku je sagrađena kapela posvećena svetom episkopu Nikolaju Žičkom. Prvi monasi se useljavaju 1998. godine, a manastir počinje da dobija značajnu ulogu u duhovnom životu srpskog naroda i stanovništva ovog kraja.

Manastir je stradao nekoliko dana po dolasku KFORa, u junu 1999. godine. Tada je otet otac Hariton. Njegovo obezglavljeno telo pronađeno je sa mnoštvom uboda u leto 2000 u masovnoj grobnici u Prizrenu. Glava nije nađena ni do danas, a telo je sahranjeno u Crnoj Rijeci, manastriru u kom se zamonašio. Ikona sa likom novomučenika Haritona, koji u ruci drži svoju glavu, stoji u kapeli u Arhangelima.

Bratstvo je otišlo u izbeglištvo, da bi se vratili posle mesec dana, kada im je KFOR garantovao bezbednost. I zaista, prilikom poseta manastiru, video sam da postoji dobra saradnja sa nemačkim vojnicima. Monasi ističu da ni kamen na kamenu ne bi ostao da nije bilo nemačkog Kfora. Nažalost, ukletog 17. marta 2004. godine ni oni nisu mogli da spreče podivljalu masu da uništi sve šta stigne.

Život manastira u potpunom okruženju sastoji se od svakodnevnih bogosluženja i manastirskih poslušanja. Duborezačka radionica za sitni duborez, koji je vrlo redak, poznata je i van granica zemlje. Radi krojačka radionica, a monasi se osposobljavaju za rad na računarima. Danas je manastir postao duhovni centar oko kojeg se sabira preostali pravoslavni narod . Manastir ima podršku stanovnika okolne Sredačke župe, kako preostalih dve stotine Srba, tako i većinskih muslimana.

Pri pisanju ovog teksta, koristio sam materijale sa web stranica Srpske pravoslavne crkve, drustvo-svetiarhangel.org i sumadinac.de/manastiri/manastiri_arhangeli.htm.

 

***

Manastir Svetih Arhangela obilazio sam i u njemu boravio nekoliko puta. Krajem osamdesetih, kada sam učestao da obilazim sjajne prijatelji iz odreda "Prizrenski dečaci", prilazili smo kanjonom Bistrice ka Prevalcu - prevoju ka vrhu Šar planine. Tu je odred imao zgradu i prostor za logorovanje.

Tih godina, od Manastira nije bilo ništa - tek polje na krivini reke obraslo travom, ostaci zidova i hrpe kamenja razasute na sve strane. Samo jednom smo zastali i prošetali po zaravni na kojoj su se ocrtavali obrisi manastirskih zgrada. Ali su nam domaći prijatelji uvek ukazivali na ovo mesto.

German
German
Pohodeći Kosovo i Metohiju od kraja 2001. godine, češće sam putovao sa grupama stranaca nego sa našima. Tako sam, maja 2003. godine, prvi put obišao Manastir koji je u medjuvremenu obnovljen. Bili smo prijatno iznenadjenji predusterljivošću monaha i Igumana Germana. Videlo se da se u Manastiru radi, da bratstvo predanošču udahnjuje život svetinji koja je napuštena samovala vekovima. Osetli smo da je svaki putnik namernik dobrodošao, i da je razgovor i topla reč nešto namanje što barem možemo učiniti.

Jovan
Jovan
Posebno bih pohvalio oca Jovana, koji je odličan vodič. Smireno i jasno, i na enlgeskom jeziku, priča priču o Manastiru i životu u njemu.

Dve godine kasnije, situacija je bila sasvim drugačija. Martovski pogrom koji su komšije iz Prizrena učinile bacio je niz Bistricu sav trud na obnovi Manastira. Konak smo zatekli popaljen i nagarvljen, malu crkvu u okviru njega uništenu, relikvije nagorele i upropašćene, zvona spremljena da jednog dana pozivaju na molitvu razbacana.

No, monasi se opet nisu predavali. Čim je huja prošla, vratili si se i rasčistili šta je bilo moguće. U početku su živeli pod šatorima i u kontejnerima. Brzom akcijom i dobrom podrškom već novembra dovršen je novi konak, na drugoj strani ulaznih vrata, uz brdo.

17.jpg

Tu u novom konaku zanoćili smo nas dvojica: ja i moj večiti vodič i saputnik po Kosovu i Metohiji, prizrenac Jugoslav, sada izbeglica. Na poljskim krevetima i u vrećama - nije se imalo bolje. A i ne treba. Tišina Manastira i večiti žubor Bistrice bili su dovoljni.

Rano ujutro, na Đurđevdan, pošli smo na službu. Tri monaha, troje od par tuceta Srba preteklih u Prizrenu koji su došli da osvete slavski kolač, i nas dvojica u maloj crkvici unutar konaka u kojoj su freske još samo obrisi grafita po belom zidu. Privilegija koje ću se dugo sećati.

26.jpg

Konačno, još jedna uzbudljiva poseta: obeležavanje 650 godina od upokojenja Cara Dušana. Manastrirska slava 26. jula 2005. godine. Okupilo se Prizrenaca koliko god je moglo da dodje - seme rasuto svud po Srbiji. S poštovanjem ulaze u portu, pale sveće, celivaju ruke visokih crkvenih glavešina, tiskaju se medju ostacima zidova negdašnje velelepne gradjevine. Patrijah Pavle dočekan je kao svetac, mada onako sićušan, zagubljen u bulumenti drugih sveštenika, političara, KFORovog obezbedjenja i znatiželjnog sveta.

Mirno i dostojanstveno, po jakom julskom suncu, narod odsluša službu, popriča se ko je s kim imao, upitaše se za zdravlje oni koji se vide ako je ikako moguće, pa onda nevoljno i polako otidoše autobusima nazad u nesretno danas. Ostaše monasi, sa dušu svoju napajaju verom u bolje sutra. I svetinja koju mirno čeka na svom mestu.

Osvrtao sam se za Manastirom, ne znajući da ga neću dugo videti. Odleteo sam tog dana iz Prištine na Evropsku smotru skauta u Englesku, čvrsto rešen da istrajem da jednog dana u svetskom skautskom "hramu" u Gilvel parku podignemo pravoslavnu crkvu pored drugih svetilišta koja tamo stoje, te da iz Arhangela donesem kamen za ulazna vrata. Nažalost, život me odneo daleko.

Od novembra prošle godine, kad se izveselismo mi sa svih strana Balkana na Tari i kada nam se konačno pridružiše i naši prijatelji Prizrenci, planiram da ponovo odem u Arhangele. Nagovaram prijatelje da to bude za Đurđevdan, na dan zaštitnika nas skauta. Pa da onda odemo u Goru na čuveni susret Goranaca. Opire se par njih - slava je, njima ili rodbini.

Izmisliću nešto. Ovaj maj će me opet videti u Arhangelima.

 

Tokom ovih nekoliko obilaska Manastira, napravio sam stotine fotografija. Nadam se da se nećete ljutiti što sam ih dosta postavio u tekstu i što ću još njih ostavljati u komentarima.

Atačmenti

  • 02.jpg / 126.26 / KB image/jpeg
  • 04.jpg / 139.09 / KB image/jpeg
  • 05.jpg / 88.92 / KB image/jpeg
  • 08.jpg / 153.87 / KB image/jpeg
  • 10.jpg / 57.49 / KB image/jpeg
  • 12.jpg / 146.54 / KB image/jpeg
  • 14.jpg / 122.74 / KB image/jpeg
  • 15.jpg / 97.28 / KB image/jpeg
  • 16.jpg / 100.9 / KB image/jpeg
  • 21.jpg / 130.23 / KB image/jpeg
  • 31.jpg / 148.34 / KB image/jpeg


Komentari (55)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 01:35 20.03.2010

tužno

nemam razloga da ti ne verujem, stvarno je porazno to što kažeš.
u šta se ova zemlja pretvara?
Predrag Azdejković Predrag Azdejković 01:38 20.03.2010

Re: tužno

u šta se ova zemlja pretvara?


Pretvara se u ono što je oduvek i bila, samo što to nismo znali.
Milutin Milošević Milutin Milošević 01:39 20.03.2010

Re: tužno

Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata
libkonz libkonz 01:54 20.03.2010

Re: tužno

evo vesti sa sajta tv vojvodine:
ГРАЧАНИЦА -

Епархија рашко-призренска оптужила је данас игумане и монахе манастира Црна Река код Тутина и Свети Архангели код Призрена да "не престају са лажима и клеветама којима прљају лице и скрнаве име великомученичког Косова и Метохије".

У саопштењу, објављеном на сајту Српске православне цркве, каже се да монаси поменутих манастира, "под утицајем свог ментора", свргнутог и стављеног под суд јеромонаха и архимандрита Симеона Виловског, због своје нечисте савести говоре о "угрожености целе концепције монашког живота на Косову", а у ствари су "они ти који угрожавају прави монашки позив".

Управе и монаси оба манастира су, како се наводи, одбили да приме позив епископа администратора да дођу у Грачаницу и изјаве да прихватају одлуке патријарха и Светог синода.

Према саопштењу Епархије рашко-призренске, ти исти монаси одвраћају Србе из Призрена да иду на службу у Саборни храм Светог Георгија, као што су прошле године демонстрирали и против синодске комисије на челу са садашњим патријархом Иринејем, који је као епископ нишки дошао у Призрен да прими обновљене храмове, зграду Епископију и Богословије.

Епископ администратор, како је најављено у саопштењу, служиће "у суботу Акатиста у призренској страдалној светињи Богородици Љевишкој и посетиће манастир Светих Архангела".

Симеон Виловски је у саопштењу оквалификован као "лажов и превртљивац", који је најпре био примљен за клирика грчке цркве, али је "Митрополит пирејски Серафим вратио сва његова документа Светом Синоду у Београд, као и да се против њега води канонски поступак за рашчињење".

Архимандрид Симеон, секретар епископа рашко-призренског Артемија и архијерејски заменик Епархије рашко-призренске ухапшен је у Солуну по основу оптужби да је одговоран за финансијске проневере и ненаменско трошење епархијског новца.

Епископ Артемије привремено је смењен, а епархијом управља умировљени епископ захумско-херцеговачки Атанасије, кога је за администратора именовао Синод СПЦ.

Коначну одлуку о канонским и другим прекршајима донеће Свети архијерејски Сабор, чије заседање треба да почне 25. априла.
ana_radmilovic ana_radmilovic 02:40 20.03.2010

Re: tužno

Milutin Milošević
Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

ukratko, da
ana_radmilovic ana_radmilovic 02:42 20.03.2010

Re: tužno

Predrag Azdejković
u šta se ova zemlja pretvara?


Pretvara se u ono što je oduvek i bila, samo što to nismo znali.


i to - da.
bauer. bauer. 03:07 20.03.2010

Re: tužno

Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

Pa jel' jahao, ili se samo tako priča? Zna li se to uopšte? Meni ne izgleda da je tako, bez da mi neko dokaže.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:16 20.03.2010

Odličan post

Lepo i nadahnuto ispričano. Hvala.
Tužno je što nam ubijaju prošlost. Što sve sve više postaje "Nekad bilo, sad se propoveda".

Sitni raskoli unutar Crkve nisu toliko bitni, jer su i monasi - ljudi od krvi i mesa; proći će to. Kada bi obnova bila intenzivnija (ovaj konak sa slike lepo izgleda) i kada bi to trajalo, bol za izgubljenim veličinama Arhangela i drugih svetišta bi bar donekle bio smanjen.

I još nešto. Ako naroda srpskog nema okolo, ili ga je sve manje i manje, loše nam se piše.

Očekivao sam, Milutine, da ćeš, makar usputno, pomenuti svetinju Bogorodicu Ljevišku, kada već pominješ Prizren. Da li se tamo nešto radi?


P. S.
Milutin Milošević
Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

ana_radmilovic
... ukratko, da


Na žalost - da.
I to ne služi na čast DS.
jaksa scekic jaksa scekic 09:34 20.03.2010

Re: tužno

Milutin Milošević
Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

I sto je jos gore, nikad mu nije dosta vlasti, nije bitno koja, samo da ima kabinet, sekretaricu, da moze da putuje o nasem trosku.
Aman, ima biografiju duzu od moje ruke, kako mu ne dosadi.

J
bauer. bauer. 09:43 20.03.2010

Re: tužno

I sto je jos gore, nikad mu nije dosta vlasti, nije bitno koja, samo da ima kabinet, sekretaricu, da moze da putuje o nasem trosku.
Aman, ima biografiju duzu od moje ruke, kako mu ne dosadi.

J

Dobro, možda ne pričamo o istom čoveku. Manje-više, prećutno, oprostili smo Čiči, Krcunu, Leki, vidim, Kapičić priznaje da je bio Bog. Možemo li oprostiti i Profesoru. Za života. Ako ih je uopšte jahao?
Milutin Milošević Milutin Milošević 09:58 20.03.2010

Re: Odličan post

Milutine, da ćeš, makar usputno, pomenuti svetinju Bogorodicu Ljevišku, kada već pominješ Prizren. Da li se tamo nešto radi?

Vladimire, nažalost, pored svih tih putešestvuja, nikada nisam bio u Manastiru Bogoridica Ljeviška, kao ni u Zočištu ili Deviču. Ima toliko manastira i crkava po Kosovu i Metohiji da je teško obići sve. Pokušaću, na narednom putovanju.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:59 20.03.2010

Re: tužno

Milutin Milošević
Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

ana_radmilovic
Milutin Milošević
Još uvek u našoj vlasti sedi deka za koga kažu da je jahao popove nešto posle rata

ukratko, da

jaksa scekic

I sto je jos gore, nikad mu nije dosta vlasti, nije bitno koja, samo da ima kabinet, sekretaricu, da moze da putuje o nasem trosku.
Aman, ima biografiju duzu od moje ruke, kako mu ne dosadi.

J


Mislite na Krkobabića, Mićunovića ili nekog drugog?
Šešelj je u Skupštini to tvrdio za Mićunovića, mada mu ja ne verujem.

Ko god da je jahao popove, nije u redu.
Međutim, nije u redu ni da popovi jašu narod, a to danas rade.
Pogotovo nije u redu da i doslovce jašu nejaku decu kao npr. preosvešteni Pahomije.
jaksa scekic jaksa scekic 10:00 20.03.2010

Re: tužno

bauer.
I sto je jos gore, nikad mu nije dosta vlasti, nije bitno koja, samo da ima kabinet, sekretaricu, da moze da putuje o nasem trosku.
Aman, ima biografiju duzu od moje ruke, kako mu ne dosadi.

J

Dobro, možda ne pričamo o istom čoveku. Manje-više, prećutno, oprostili smo Čiči, Krcunu, Leki, vidim, Kapičić priznaje da je bio Bog. Možemo li oprostiti i Profesoru. Za života. Ako ih je uopšte jahao?


Sad cereciti nekog sta je bilo pre xxx godina, nema koristi, sta je bilo bilo je, ali mi je muka od ljudi koji se recikliraju i stalno su tu negde, i uspevaju da dokazu da bez njih nema napretka Srbije.
Ajd da im damo neki orden, penziju i cao djaci.
Ali da ne skrecemo Milutinu Blog na neku drugu temu.



bauer. bauer. 10:23 20.03.2010

Re: tužno

Ali da ne skrecemo Milutinu Blog na neku drugu temu.

Ovog puta, Milutin je prvi počeo. Ne može uvek sve da se svali na druge. Samo pitam, jeli jahao ili nije jahao?
shumska shumska 03:31 20.03.2010

tuga, bruka, sramota šta se dešava

i da dodam još ovo:

Medju brojnim zrtvama Kosovsko-metohijske tragedije su monasi Manastira Svetih Arhangela, Otac Hariton i Otac Stefan, koji su zverski stradali od Albanskih terorista tokom krvavih i podmuklih napada. Oni su oteti i ubijeni na najsvirepiji nacin samo zato sto su monasi Srpske pravoslavne crkve.

Otac Hariton Lukic (1960-1999) je bio sabrat Manastira Svetih Arhangela. Rodjen je 21. novembra 1960.g u centralnoj Srbiji i zamonasio se na Kosovu i Metohiji 1995. godine.

Otac Hariton je otet od naoruzanih lica sa obelezjima UCK /KLA-kosovska oslobodilacka vojska/ 16. juna 1999. godine na ulici u Prizrenu, kada su na ovom podrucju vec bile prisutne snage KFOR-a.

Na nesrecu, one su prvih dana svoje misije, posmatrale naoruzane bande UCK ekstremista koje su otimale i ubijale desetine Srba ovog grada.
Obezglavljeno i tesko osakaceno telo oca Hatirona, je pronadjeno u okolini Prizrena 8. avgusta 2000. godine.

Glava nesrecnog Oca Haritona jos nije pronadjena. Njegovi ostaci su sahranjeni u manastiru Crna Reka.
Prema nalazima medicinskih istrazitelja, ostaci Oca Haritona su pronadjeni na neobelezenom mestu u okviru albanskog groblja sela Tusus u blizini Prizrena.
Mnogi identifikovani nalazi potvrdjuju da je telo ostavljeno na otvorenom nakon ubistva, stoga sto je ostao samo skelet.

Utvrdjen je lom nekoliko rebara i leve ruke.
Nedostajali su glava i deo kicme.

Prsluk koji je nosio je raskomadan,u prednjem delu sto ukazuje da je utroba moguce bila rasporena.

Rane u predelu srca ukazuju na mogucnost visestrukih teskih uboda nozem, sto nesumnjivo dokazuje izrazito bolnu smrt.

Uz njegovu odecu, pronadjena je licna karta i molitvena brojanica.

U posmrtnom izvestaju koji je dostavljen Medjunarodnom Sudu za ratne zlocine se potvrdjuje otkidanje glave i teska sakacenja.

Pocinioci ovog nesvakidasnjeg zlocina jos nisu pronadjeni.
mariopan mariopan 09:12 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

Pocinioci ovog nesvakidasnjeg zlocina jos nisu pronadjeni.

Šta na ovo da se kaže?
Sa "počiniocima" se, oni koji treba da ih traže, tamo rukuju svaki dan.

Hvala Milutine za ovaj tekst, tužno je, nemam reči.

Ja u Crkvu neću ući, niti ću davati bilo šta kao prilog, sve dok ne rasprodaju dzipove, audije, luksuzne budalaštine iz dvorova u kojima se šire pojedini "podobni" i dok taj novac ne budu upotrebili za svoj narod i ovo ubogo monaštvo kome na kraju krajeva i treba da služe.

Ako sam ja dobro shvatila, Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.

Ova bruka koju su nam upriličili samo je odbila narod od Crkve na radost svih onih glavoseča koji su to jedva dočekali. Ono što nisu mogli zverskim ubistvima, spaljivanjem i uništavanjem da urade Albanci uradiće Crkva svojoj braći i narodu.

Na čast im i na obraz bilo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:31 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

Mariopan
...Ja u Crkvu neću ući, niti ću davati bilo šta kao prilog, sve dok ne rasprodaju dzipove, audije, luksuzne budalaštine iz dvorova u kojima se šire pojedini "podobni" i dok taj novac ne budu upotrebili za svoj narod i ovo ubogo monaštvo kome na kraju krajeva i treba da služe

Ne žesti se, Mariopan.
Jer, isto se dogadja sa Vladom RS. Dok se vozni park rukovodilaca popunjava sa kolima marke Audi, BMW i slično, dok imamo izuzetno veliki broj ministarstava, dok se često prave nepotrebna putošestvija u daleke krajeve sveta - upućuju se pozivi za dobrovoljne priloge za održavanje narodnih kuhinja, jer još ima gladnih.

Nije dobro imati dva aršina, jedan za Crkvu, drugi za Vladu.
Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.

I Vlada, valjda, postoji radi naroda.
Loše bi bilo ako je najlakše prekoravati Crkvu.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:46 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

mariopan

Ja u Crkvu neću ući, niti ću davati bilo šta kao prilog, sve dok ne rasprodaju dzipove, audije, luksuzne budalaštine iz dvorova u kojima se šire pojedini "podobni" i dok taj novac ne budu upotrebili za svoj narod i ovo ubogo monaštvo kome na kraju krajeva i treba da služe.

Ako sam ja dobro shvatila, Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.




vladimir petrovic

Ne žesti se, Mariopan.
Jer, isto se dogadja sa Vladom RS. Dok se vozni park rukovodilaca popunjava sa kolima marke Audi, BMW i slično, dok imamo izuzetno veliki broj ministarstava, dok se često prave nepotrebna putošestvija u daleke krajeve sveta - upućuju se pozivi za dobrovoljne priloge za održavanje narodnih kuhinja, jer još ima gladnih.

Nije dobro imati dva aršina, jedan za Crkvu, drugi za Vladu.
Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.

I Vlada, valjda, postoji radi naroda.
Loše bi bilo ako je najlakše prekoravati Crkvu.


Ja neću ući ni u crkvu, a ni u Vladu, a bogami ni u Narodnu skupštinu.

Baš me neki dan zvao sekretar mesnog paroha (i oni imaju sekretare, niste znali?) i pita kad odgovara da paroh dođe da sveti vodicu za Uskrs. Odgovorio sam im da do daljnjeg ne dolaze, dok ne srede stanje u skladu sa njihovim crkvenim kanonima.

Crkvi već dugo ne dajem nikakve priloge, a stalno traže. Ne bih dao ni našoj Vladi, ali oni ne traže, sami uzimaju (PDV, porez na dobit i silne druge poreze i doprinose, republičke, komunalne i mnoge druge takse...)
mariopan mariopan 09:59 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

I Vlada, valjda, postoji radi naroda.
Loše bi bilo ako je najlakše prekoravati Crkvu.

A tek šta mislim o Vladi bolje da ne pišem ovde, to ću na prvim izborima da zapišem na onom listiću.

Mene pogađa nebriga same Crkve, jer je to njihov posao, da brinu o Manastirima, monaštvu, da im pomažu ako su u nevolji da bi opstali tamo gde su, naroda radi, jer ako tamo ne ostane narod - čemu Crkva, čemu će služiti Manastiri? Ko će im dolaziti? Ne postoje oni sebe radi nego naroda radi. Zatiranjem svetinja zatire se i narod koji tamo živi.

Zato me pogađa rasipanje na jednoj strani a gladovanje na drugoj strani, da monahinje dele dva krompira i jednu papriku za obrok?

Zato sam ljuta i to odavno, ovo je sam kap.. pritom, radim bar jednom nedeljno u crkvenim prostorijama i vidim da nisu sve crkve bogate ni ovde, to su stare zgrade, odavno im treba rekonstrukcija, ima skromnih sveštenika predanih svom pozivu, znam da nije sve tako crno, zato se i ljutim što se ne radi domaćinski, na kraju krajeva taj novac im narod daje, vernici, i ne daje im za luksuz već za ove potrebe.

Od Vlade ne očekujem da bude bez greha ali od Crkve to očekujem, to je uslov za njihov poziv. Greh je prema narodu i monaštvu pa i opstanku samog Manastira na Kosovu to što rade.

partizanka.mira partizanka.mira 11:20 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

Nije dobro imati dva aršina, jedan za Crkvu, drugi za Vladu.

Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.

I Vlada, valjda, postoji radi naroda.
Loše bi bilo ako je najlakše prekoravati Crkvu.


Nije dobro imati dva aršina, jedan za Crkvu, drugi za Vladu.

Crkva postoji naroda radi a ne sebe radi.

I Vlada, valjda, postoji radi naroda.
Loše bi bilo ako je najlakše prekoravati Crkvu.


Ah, vidi, tačno je to da ne treba imati dvostruke aršine, ali meni je nekako stvar sa crkvom gora, upravo zbog vrednosti koje propovedaju i po kojima navodno žive...

I to što kritikujem crkvu ne znači da ne kritikujem Vladu.

Meni se i dalje želudac okrene kada se setim slučaja pomenutog Pahomija...i toga kako je crkva "reagovala" i kako je bangava vlada "reagovala"...i onda tako neko u razgovoru sa nekim popom oplete po Pahomiju i onda taj pop kaže: "Pa, nemojte tako, on je svešteno lice!"

I šta sad to znači, ako je on svešteno lice onda ima pravo da zlostavlja decu i da mu niko ne prigovori zbog toga i da se ništa po tom pitanju ne uradi?!
Meni je potpuno jasno da tu ima i žita i kukolja, i zgrožena sam ovim što sam pročitala o načinu na koji ti ljudi žive, ali, apsolutno smatram pogrešnom ideju da ostavimo kukolj na miru, jer, znate, tu ima dobrih ljudi ili to su sveštena lica...Nemojte biti neozbiljni...ako se promena zaista želi, do nje će i doći...onda ćeš znati šta treba da uradiš da bi tu promenu napravio...samo treba zaista hteti.

I još jedna stvar od koje mi se bljuje je poslednjih godina rasprostranjeni i novokomponovani "duhovni preporod"...
Cenim prošlost naroda kome pripadam, ali shvatam da toj istoj prošlosti u sadašnjosti mesta nema, bar ne na način na koji se to trenutno radi...uzaludno bavljenje prošlošću (omiljeni srpski specijalitet, inače, pogotovo ako je začinjen elementima prekrajanja) nikada ne donosi dobro u sadašnjosti, a ni budućnosti, kad smo već kod toga.
mikele9 mikele9 17:12 20.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

Ne žesti se, Mariopan.
Jer, isto se dogadja sa Vladom RS. Dok se vozni park rukovodilaca popunjava sa kolima marke Audi, BMW i slično, dok imamo izuzetno veliki broj ministarstava, dok se često prave nepotrebna putošestvija u daleke krajeve sveta - upućuju se pozivi za dobrovoljne priloge za održavanje narodnih kuhinja, jer još ima gladnih.

A šta drugo može nego da se žesti prezimenjače? Bolje bi joj bilo zbog zdravlja da se ne žesti ali još joj je/nama to jedino ostalo. Ne verujem da će se uskoro u Srbiji išta promeniti, niti biti nekakve revolucije, plišane, platnene, grombi, cicane...Jedni te isti likovi zaseli u vlast i opoziciju, otimaju narodu, meni tebi, mariopan...pare i život...ma što ja tebi ovo pričam kada sve znaš i u tome živiš?
Nije dobro imati dva aršina, jedan za Crkvu, drugi za Vladu.

Vidim da ti je mariopan već odgovorila glede Vlade RS. Inače zaista nije dobro imati dva aršina u bilo kakvom ocenjivanju. To je stvar ličnog morala. Mariopan i nije takva osoba, mislim da to odavno znaš. Ne mogu ja bez advokatisanja
Ipak, vidi de Pahomija:

Pozajmljeno sa:www.blic.rs/_customfiles/Image/slike/2009/09_septembar/05/drustvo/pahomije-x2.jpg
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 00:11 21.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

shumska
i da dodam još ovo:

Medju brojnim zrtvama Kosovsko-metohijske tragedije su monasi Manastira Svetih Arhangela, Otac Hariton i Otac Stefan, koji su zverski stradali od Albanskih terorista tokom krvavih i podmuklih napada. Oni su oteti i ubijeni na najsvirepiji nacin samo zato sto su monasi Srpske pravoslavne crkve.

Otac Hariton Lukic (1960-1999) je bio sabrat Manastira Svetih Arhangela. Rodjen je 21. novembra 1960.g u centralnoj Srbiji i zamonasio se na Kosovu i Metohiji 1995. godine.

Otac Hariton je otet od naoruzanih lica sa obelezjima UCK /KLA-kosovska oslobodilacka vojska/ 16. juna 1999. godine na ulici u Prizrenu, kada su na ovom podrucju vec bile prisutne snage KFOR-a.

Na nesrecu, one su prvih dana svoje misije, posmatrale naoruzane bande UCK ekstremista koje su otimale i ubijale desetine Srba ovog grada.
Obezglavljeno i tesko osakaceno telo oca Hatirona, je pronadjeno u okolini Prizrena 8. avgusta 2000. godine.

Glava nesrecnog Oca Haritona jos nije pronadjena. Njegovi ostaci su sahranjeni u manastiru Crna Reka.
Prema nalazima medicinskih istrazitelja, ostaci Oca Haritona su pronadjeni na neobelezenom mestu u okviru albanskog groblja sela Tusus u blizini Prizrena.
Mnogi identifikovani nalazi potvrdjuju da je telo ostavljeno na otvorenom nakon ubistva, stoga sto je ostao samo skelet.

Utvrdjen je lom nekoliko rebara i leve ruke.
Nedostajali su glava i deo kicme.

Prsluk koji je nosio je raskomadan,u prednjem delu sto ukazuje da je utroba moguce bila rasporena.

Rane u predelu srca ukazuju na mogucnost visestrukih teskih uboda nozem, sto nesumnjivo dokazuje izrazito bolnu smrt.

Uz njegovu odecu, pronadjena je licna karta i molitvena brojanica.

U posmrtnom izvestaju koji je dostavljen Medjunarodnom Sudu za ratne zlocine se potvrdjuje otkidanje glave i teska sakacenja.

Pocinioci ovog nesvakidasnjeg zlocina jos nisu pronadjeni.


Stefan Puric

Milutin Milošević Milutin Milošević 13:23 21.03.2010

Re: tuga, bruka, sramota šta se dešava

Laka im zemlja

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:10 20.03.2010

Milutine,

... skidam kapu, odlično i iskreno napisano.

Ono što mene uvek potrese, to je sudbina malih, običnih ljudi. Svi veliki prevrati, revolucije, krize i ratovi se lome preko njihovih leđa. U svetu, državi i u crkvi.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:14 20.03.2010

Re: Milutine,

Jeremija, hvala što si razumeo ono što sam hteo da kažem

mikele9 mikele9 17:38 20.03.2010

Re: Milutine,

Bogorodica Ljeviška pre paljenja i devastiranja.

Prošlog oktobra sam bio u Prizrenu i video je opasanu koturovima bodljikave žice, tuga za gledati! U Svetim Arhangelima se pripadnik nemačkog KFOR-a nacistički drao na nas nekoliko koji smo hteli da uđemo i to na nemačkom! Pokušali smo na engleskom jeziku da se objasnimo ali jok burazere, samo nemački. Tražio lične karte, onda ih odnosio , pa se vraćao i sve vreme se derući, puštao jednog po jednog. Moj drugar i kolega inače Prizrenac, nije izdržao: Jebem ti ja mater, što se nisi toliko drao i branio i Arhangele i Bogorodicu 17.marta, sad si nama našao da se kurčiš a pustio si da zapale i rasture onakvu lepotu!
Milutin Milošević Milutin Milošević 19:14 20.03.2010

Re: Milutine,

Konak Svetih Arhangela pre



i posle marta 2004

Milutin Milošević Milutin Milošević 19:16 20.03.2010

Re: Milutine,

nemačkog KFOR-a

Danas čuvaju Manastir (snimio kradom, sa prozora konaka, u cik zore)

Milutin Milošević Milutin Milošević 19:54 20.03.2010

Re: Milutine,

Bogorodica Ljeviška

Evo, prvi put posle pogroma marta 2004. godine:

Prva liturgija u crkvi Bogorodica Ljeviška

tmrnsk tmrnsk 14:12 21.03.2010

Re: Milutine,

Vojislav Stojković

Ono što mene uvek potrese, to je sudbina malih, običnih ljudi. Svi veliki prevrati, revolucije, krize i ratovi se lome preko njihovih leđa. U svetu, državi i u crkvi.

Teško je biti objektivan ili sagledati istinu, ili istoriju, koja se sastoji od mnogo malih, pojedinačnih, grupnih, pa sve do zajedničkih, tj. masovnih (ratovi, revolucije, krize).
Sveti Arhanđeli su obnavljani iz želje da opet postoje kao živi manastir (ovo je uopšteno do nezgrapnosti). A tu se sada granaju paralelne istorije-istine.
1. Obnovu je zamislilo Društvo za obnovu Svetih Arhanđela. Jedan od članova, arhitekta koji je trebalo da to i nacrta, želeo je da se napravi visoka kula (od siporeksa) "da stoji ovako Šiptarima!" (uz odgovarajući erekto-pokret rukama).
2. Sazidan je onakav konak na jednu vodu, na mestu gde su bile radionice i štale. To je učinjeno da bi se izbegla realizacija boljeg projekta na mestu prvobitnog konaka (kolegijalna sujeta). Ona kupola, koja je onako neobično penetritrala kroz krov konaka, posledica je zaboravnosti arhitekte. Naime, kapela nije bila predviđena u projektu konaka, pa je posle izbila kroz krov kao mali osmi putnik..
3. A onda se u obnovu umešao novopostavljeni episkop Artemije, sa zahtevima da njegova firma izvodi deo radova, npr. nabavlja i ugrađuje podno grejanje u konaku i na tremu. Trem je bar zastakljen, jer bi u kanjonu Bistrice verovatno nikle palme...
4. Nekoliko godina je trajala izgradnja, da bi na kraju svi koji su finansirali digli ruke, jer je sve koštalo 2-3 puta više, a pare su bile potrebne i za obnovu drugih bogomolja u Prizrenu i okolini. Ipak su se monasu uselili i "manastir je propevao". Nije obnovljena crkva Sv. Nikole, a mogla je, samo zbog previsokih troškova "ugradnje" eparhijskih posrednika.
5. Posle 17-omartovskog pogroma i paljenja "konaka na jednu vodu", novi konak je morao da bude izgrađen od strane eparhijskog preduzeća Rade Neimar, već tada čuvenog po raznim kuririma (kum od brata sekretara-pobegulje).
6. Artemija smenilo, a lične istorije arhanđelskih monaha podletele pod točkove SPC-ovskih podela. Šta ti momci imaju sa obračunima u crkvi, ili sa potrebom za drugačijim talom, ili-šta-već? Ništa, samo nisu dobro procenili momenat i stranu, kao i uvek kad velika istorija melje malu, ljudsku istoriju...

vludvig vludvig 11:09 20.03.2010

should i stay or should i go

Hvala na lepom tekstu. Umorio sam se od stalnog ratovanja prosvećenih i vernika.
Nekako je svima strast da se stalno vode rasprave.
Ja odlazim u Nikolajevsku crkvu u Zemunu i divno je mesto sa dobrim sveštenicima. Možda bi neko i tamo našao skandale, koliko ja vidim svi deluju kao dobar tim, a to je ono što me i zanima.
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:38 20.03.2010

Re: should i stay or should i go

Pozdrav, komšija. Nikolajevska je sada naša crkva, pa kad imamo nešto moramo tamo. Mada su mi se i roditelji venčali, i ja kršten, ai kćerka mi u Bogorodičnoj.
vludvig vludvig 14:43 20.03.2010

Re: should i stay or should i go

Heh, takođe i ja kršten u Bogorodičinoj, al nekako nam je prirasla srcu Nikolajevska i stvarno lepa atmosfera koja tamo vlada.
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:14 20.03.2010

prizren prošle zime

19. februar, dan posle proslave nezavisnosti

džamija čiji se minaret vidi (iz svakog dela grada) gradjena je od kamenja hrama sv nikole, neki kažu da su srbi to kamenje prodali, neki da nisu (ja ne znam, nisam bila tu)

Milutin Milošević Milutin Milošević 13:41 20.03.2010

Prizren, maja 2005

tmrnsk tmrnsk 07:36 21.03.2010

Re: prizren prošle zime

ana_radmilovic

džamija čiji se minaret vidi (iz svakog dela grada) gradjena je od kamenja hrama sv nikole, neki kažu da su srbi to kamenje prodali, neki da nisu (ja ne znam, nisam bila tu)

Sinan pašina džamija je izgrađena početkom 17. veka od kamenih blokova razidanih sa crkve manastira Sveti Arhanđeli. Osim blokova, uzidani su i kapiteli stubova, kao i venci i drugi kameni ukras... Ni ja nisam bio tu, ali Srbi verovatno nisu bili u prilici da nešto od toga prodaju, paša je verovatno samo uzeo materijal sa srušenog manastira.
ana_radmilovic ana_radmilovic 07:47 21.03.2010

Re: prizren prošle zime

tmrnsk

Sinan pašina džamija je izgrađena početkom 17. veka od kamenih blokova razidanih sa crkve manastira Sveti Arhanđeli. Osim blokova, uzidani su i kapiteli stubova, kao i venci i drugi kameni ukras... Ni ja nisam bio tu, ali Srbi verovatno nisu bili u prilici da nešto od toga prodaju, paša je verovatno samo uzeo materijal sa srušenog manastira.

hvala, tmrnsk, nisam to znala... ono što sam napisala je priča nekih prizrenaca koji, istina, nisu srbi a ja, ne znam zašto, nisam posle proveravala o čemu je reč.
znam da sam se pitala "sa kog hrama sv. nikole" ali (sad mi stvarno neprijatno) nisam proverila kad sam se vratila kući.
tmrnsk tmrnsk 10:01 21.03.2010

Re: prizren prošle zime

ana_radmilovic

ono što sam napisala je priča nekih prizrenaca koji, istina, nisu srbi a ja, ne znam zašto, nisam posle proveravala o čemu je reč.
znam da sam se pitala "sa kog hrama sv. nikole"


Ima u Prizrenu i crkva Sv. Nikole... Kada je, početkom 90-tih neko (nije važno za ovu priču ko) došao na ideju da obnovi Manastir Svetih Arhanđela, imao sam priliku da obiđem Prizren i njegove crkve. Saborna crkva se koristila i to je uglavnom bilo sve. U Bogorodici Ljeviškoj se služilo jedamput godišnje, na njen praznik; u crkvi Sv. Spasa, otvorenih prozora, legli su se golubovi; crkvica Sv. Nikole (Tutićeva) je bila zapuštena, otvorena, na pola kupole (pošto je bila u denivelaciji, tj. zasuta) naslonio se jedan ćepenak (mislim zlatarska radnja od 4 m2); u crkvi Sv. Nedelje (bez svoda, ali sa drvenom krovnom konstrukcijom) je susedno domaćinstvo držalo kace sa kupusom, a komadi fresaka su ležali pored zida, gde su i pali.
Tokom devedestih godina je radom Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Prizrena stanje popravljeno, tj. crkve su popravljene - Sv. Spas je zatvoren, Sv. Nedelja obnovljena, a narečeni Sv. Nikola "oslobodjen" radnje na kupoli.
Tih devedesetih godina su trajali i radovi na obnovi Sv. Arhanđela, ali to već priča sa drugim likovima...
ana_radmilovic ana_radmilovic 10:26 21.03.2010

Re: prizren prošle zime

tmrnsk

a narečeni Sv. Nikola "oslobodjen" radnje na kupoli.
Tih devedesetih godina su trajali i radovi na obnovi Sv. Arhanđela, ali to već priča sa drugim likovima...

strašno

ova crkvica (isto sv nikola) se nalazi u selu mala (ili vučitrnska) banjska i ona je spaljena 2004

kad sam radila reportažu o tom selu, učiteljica (tada su u školi od 1 - 4 razreda bile dve devojčice) mi je ispričala kako je ova crkva preletela za vreme turaka jer "sv nikola nije mogao da trpi prljavu vodu koju su turknje bacale ka njemu kada su prale veš".

nije baš dobra slika ali vidi se nešto

tmrnsk tmrnsk 13:04 21.03.2010

Re: prizren prošle zime

ana_radmilovic
ova crkva preletela za vreme turaka jer "sv nikola nije mogao da trpi prljavu vodu koju su turknje bacale ka njemu kada su prale veš".

Занимљиве су приче везане за цркве, видимо да их има и летећих. Обично то има неку истиниту, замаскирану причу. Можда су се селили, па су озидали своју нову богомољу и дали јој исто име (заштитника села или породице).
Још је занимљивија прича о Призрену и води. Некада је Призрен био премрежен каналима, тако да је скоро свака кућа била уз канал или је он пролазио кроз двориште. Вода се узимала у врху дворишта, а прљава вода испуштала у дну дворишта (низводно). Па затим, у следећем дворишту се опет узима "она чиста" у врху, а испушта прљава у дну. То је би суживот! Говорило се да кад вода пређе преко 9 каменова, она је поново чиста. Наравно, није било детерџената, а владала је толеранција и поштовање међу комшија - узводним и низводним - без обзира које су били националности.
Док није настало националистичко лудило. Сада нема више ни канала, ни добрих комшија...
isabela_andraus isabela_andraus 12:44 20.03.2010

Kakav smo mi to narod??!!

Ne verujem da bilo koji narod se tako lako odricao svog korena,svoje kolevke,svojih grobova,svoje istorije a i svoje buducnosti??!!Vise puta sam cula recenicu "SRBI SU BOZIJI NAROD"ne znam ko je smislio ali znam da nema smisla.Niti smo mi Boziji niti je Bog nas.Ponekad mislim da Bog kojem se molimo,nije nas.Podmetnuli nam kao i sve ostalo.Ali nam crkve i manastire nisu podmetnuli,nasi preci su ih izgradili.Ako smo po necemu poznati onda smo po kratkom pamcenju.Zalosno !!







stefan.hauzer stefan.hauzer 12:52 20.03.2010

Re: Kakav smo mi to narod??!!

Ne verujem da bilo koji narod kroz vekove se tako lako odricao svog korena,svoje kolevke,svojih grobova,svoje istorije a i svoje buducnosti??!!


Ovo za vekove ti uopste ne stoji,jer da smo se odrecali ti sad verovatno ne bi napisala ovaj komentar...jerbo, srpski jezikom ne bi vladala.
Ta tvoja konstatacija moze da stoji od 45',pa na ovamo,sto se zarad bratstvajedinstva radilo na stvaranje imaginarnih istorija!
isabela_andraus isabela_andraus 14:19 20.03.2010

Re: Kakav smo mi to narod??!!

nisam mislila na nas ,moje misljenje Ne verujem da bilo koji narod kroz vekove se tako lako odricao svog korena,svoje kolevke,svojih grobova,svoje istorije a i svoje buducnosti??!! kao sto mi to sada radimo.U svakom slucaju hvala.
Milutin Milošević Milutin Milošević 19:48 20.03.2010

Re: Kakav smo mi to narod??!!

Ima ih koji misle da to nisu Srpske crkve

Ćirilov: Neozbiljna izjava da crkve na Kosovu nisu srpske

tmrnsk tmrnsk 07:54 21.03.2010

Re: Kakav smo mi to narod??!!

stefan.hauzer
Ne verujem da bilo koji narod kroz vekove se tako lako odricao svog korena,svoje kolevke,svojih grobova,svoje istorije a i svoje buducnosti??!!


Ovo za vekove ti uopste ne stoji,jer da smo se odrecali ti sad verovatno ne bi napisala ovaj komentar...jerbo, srpski jezikom ne bi vladala.
Ta tvoja konstatacija moze da stoji od 45',pa na ovamo,sto se zarad bratstvajedinstva radilo na stvaranje imaginarnih istorija!


A da nije malo više dosta sa tom 45-icom?
Spski narod je verovatno i preživeo jer se odricao svega. Pre bih mislio da je ovaj narod netalentovan za učenje jezika, pa samo zato govori srpski... Zar se nije u velikom procentu odrekao vere? Odakle onoliko Muslimana (sada Bošnjaka), jesu li to Turci ili Srbi koji su se odrekli svoje vere?
Šta je nosio narod kao svoju narodnu nošnju? Nosili su šalvare i fesove, oni bogatiji turbane - dok su tu bili Turci. A kad oterasmo Turke, narod je obukao francuske vojničke pantalone i kapu, kao svoju narodnu nošnju. Posle uskočio u farmerke i zapadnjačka odela.
Stvarno je velika sreća što je srpski jezik opstao. Aferim!
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:25 21.03.2010

Re: Kakav smo mi to narod??!!

Spski narod je verovatno i preživeo jer se odricao svega. Pre bih mislio da je ovaj narod netalentovan za učenje jezika, pa samo zato govori srpski... Zar se nije u velikom procentu odrekao vere? Odakle onoliko Muslimana (sada Bošnjaka), jesu li to Turci ili Srbi koji su se odrekli svoje vere?


Ne postoje glupa pitanja,postoje samo glupi odgovori!?
Tako da cu odgovor zadrzati za sebe...

stefan.hauzer stefan.hauzer 12:46 20.03.2010

Tekst...



Gledao sam neke rekonstrukcije,makete...manastira Svetih Arhangela i zaista,cak i smatram,Prizren je trebao da dobije izgled ˝prave evropske prestonice˝,no eto...jbg-a!

Čitajuci neke strane izvore,francuski putopisci su pisali kako Dusanovo carstvo spolja izgleda moćno,a iznutra trulo(nema utvrdjenih gradova...i jos neke gluposti su navodili),mislim da to pristaje apsolutno danasnjoj Srbiji...s' tim sto mi ni spola ne izgledamo dobro.


Milutin Milošević Milutin Milošević 13:48 20.03.2010

Re: Tekst...

Milutin Milošević Milutin Milošević 20:06 20.03.2010

Šta se desilo

Govorili monasi:

Suočeni s čestim nestancima struje i nedostatkom pijaće vode, monasi poslednjih dana žive i u strahu, jer se ne zna ko brine za njihovu bezbednost!
- Živimo u komplikovanom okruženju, izolovani od sveta, a sada čujemo da će biti i smena po manastirima - kažu monasi iz Svetih arhangela, uz komentar da bi tako na prečac donete odluke mogle da uznemire ionako malobrojne Srbe koji žive u okolini. Oni podsećaju da u Prizrenu živi svega desetak Srba i da im se sva komunikacija svodi na razgovor s njima i ono što čuju od njih.

- Ovde je vanredno stanje, jer se stalno čuju glasovi da će po svim manastirima na Kosmetu biti postavljeni novi igumani. Do nas dolaze glasine da nas nazivaju zilotima! Ne znamo šta je istina, niko ne kontaktira s nama, a mi nemamo kome da se obratimo. Ovim smenama u Eparhiji potpuno je narušena cela koncepcija monaškog života na Kosmetu. Bojim se da ćemo, ako se ovako nastavi, uskoro biti prinuđeni da odemo odavde - kažu u Svetim arhangelima.


Odgovorila Crkva:

Игуман и монаси манастира Црне Реке, као и настојатељ и монаси манастира Светих Архангела код Призрена, а уз њих и њихов главни ментор, свргнути и стављени под суд јеромонах/архимандрит Симеон Виловски, не престају са лажима и клеветама, којима прљају лице и скрнаве име великомученичког Косова и Метохије и ове распете Епархије. Због своје нечисте савести говоре о „угрожености целе концепције монашког живота на Косову". Читај: сопствену нечисту савест, због непоштовања канонског поретка Цркве и самим тим гажења својих монашких завета, проглашавају за „угроженост", а уствари управо они (све скупа њих тридесетак, у односу на далеко већи број канонски уредног и монашки послушног мушког и женског монаштва на Косову и Метохији) јесу ти који угрожавају прави монашки позив и живот на Косову и Метохији.

Epilog = Kanonska odluka:

Због непослушности Светом Архијерејском Синоду Српске Православне Цркве (који је својом одлуком од 13. фебруара 2010. привремено сменио епископа Артемија и за администратора Епархије рашко-призренске и косовско-метохијске поставио епископа Атанасија, са свим правима епархијског архијереја), због неприхватања канонски постављеног Епископа и одбијања да се одазову његовом архипастирском усменом и писменом позиву, ево већ пуних четрдесет дана, као и због спречавања верникâ из града Призрена да долазе у своју саборну цркву у Призрену (у којој се помињу Његова Светост Патријарх и Епископ администратор) и ширења смутње, лажи и клевета међу верним народом, и због „завере и групашења", као и уопште због кршења канонског и монашког реда и поретка (канони 4, 8 и 18. Халкидонског сабора; 34. Трулског, 5. Антиохијског, 21. Седмог васељенског сабора; 4. и 13. Прводругог сабора), подвргавају се канонским епитимијама:

1. јеромонах Бенедикт, настојатељ манастира Светих Арханђела код Призрена, забраном свештенодејства и причешћа у току 40 дана (до краја априла 2010, тј. до свршетка пролетњег Архијерејског Сабора);
2. братство истога манастира Светих Арханђела код Призрена, монаси клирици и искушеници: забраном служења у истом манастиру свете Литургије и Причешћа у току 40 дана (до краја априла 2010, тј. до свршетка пролетњег Архијерејског Сабора).

У истом манастиру не дозвољава се служење свете Литургије од стране неког другог свештеног лица у току трајања ове канонске епитимије.

По себи је јасно да, уколико поменути монаси покажу искрено покајање, Епископ, сходно 102. канону Трулског сабора, може смањити или укинути изречене епитимије.

Епископ администратор Епархије рашко-призренске и косовско-метохијске + Епископ Атанасије, с.р.
ana_radmilovic ana_radmilovic 05:52 21.03.2010

Re: Šta se desilo

evo ti, milutine, još jedan prilog priči.
ovaj intervju sam radila sa ocem antonijem iz crne reke (par dana pošto sam napisala tekst o tome kako je strašno pogrešnan način na koji su ponizili artemija ali kako su jednako štetne organizacije koje ga brane, pa sam pomenula i crnorečko monaštvo).
onda sam stisla petlju i otišla da vidim šta oni imaju da kažu i naišla na ovog čoveka, koji je posle nastavio da govori i održao pres konferenciju u media centru - ne znam gde je sada...
i naravno ne znam ko je u pravu.
znam da ne volim što vidim da artemija i njemu naklonjeno monaštvo brane ljudi (pričam o kosovu i političarima odavde) sa kojima ne bih bila "na liniji" i ne znam koliko je to sve korisno a koliko štetno.
za moj ukus previše mržnje i sa jedne i sa druge strane, koliko god se trudila slabo mi polazi za rukom da shvatim čemu to.

[url=http://www.nspm.rs/crkva-i-politika/artemija-napadaju-jer-je-najveci-covek-medju-pravoslanima.html][/url]
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:49 21.03.2010

Re: Šta se desilo

Zamiljiv tekst. Hvala

Moja procena je da su monasi Svetih Arhangela uz Artemija zato što je on započeo obnovu manastira, i što ih je uvek pomagao. Način na koji je izgradjen novi konak je primer izuzetne uspešnosti.

Kao i ti, mislim da je ovo otišlo predaleko. Pišući tekst, upotrebio sam čak i pridev "informbiroovski" metodi, ali sam ga kasnije obrisao.
tmrnsk tmrnsk 23:21 22.03.2010

Re: Šta se desilo

Moja procena je da su monasi Svetih Arhangela uz Artemija zato što je on započeo obnovu manastira, i što ih je uvek pomagao.

Moja procena je drugačja.
Kad vladika monaši iskušenika, ovaj mora da odgovori na pitanje: Hoćeš li slušati svoga vladiku? Hoćeš li slušati svoga vladiku? Hoćeš li slušati svoga vladiku?
Da, tri puta se zaklinje vladici na vernost... konkretnom vladici, ne Bogu ili pravoslavnoj crkvi ili patrijarhu.
I kako sada da se ponašaju "Artemijevi" monasi? Da ga slušaju ili da ga izdaju? To je, brate, psihološki problem, koji imaju samo dobri i odani... Oni drugi, koji mogu kako hoće, ili kako vetar duva, nemaju te probleme.
Ima jedna intersantna priča, vezana za prethodnog vladiku raško-prizrenskog. Kada su ga pitali, zašto ne dozvoli da monasi imaju televizor, odgovorio je: Što su monasi neobrazovaniji, to su jači u veri!
Eto na čemu se zasniva Srpska pravoslavna Crkva... Kako to uporediti sa Katoličkom, koja je 1953. priznala i prihvatila teoriju Big Benga?
benc benc 00:31 21.03.2010

obnova manastira

Bas mi je drago da manastir obnovljen.
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:55 21.03.2010

Re: obnova manastira

Dawngreeter Dawngreeter 13:45 22.03.2010

Collect 'em all

Bas bedak. Totalno sam bio ubedjen da Srbima, kao metafizickom principu, fali samo jos taj jedan manastir da bi bili potpuni. Sad eto, jebiga, nesloga je uskratila savrsenstvo u cijem svetlu bi nesumnjivo svi bili okupani.

Pet raznobojnih mehanickih lavova ne bi moglo bez sloge da formira Voltrona, sto znaci da ne bi mogao ni magicni mac da se prizove i donese pobedu nad robozverima koje, siguran sam, preferiraju minarete. Samo sloga Voltrona formira. Mislim da je to mudrost koju bi uvek trebalo sa sobom da nosimo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana