Uvek sam smatrao da ljudi nikada nisu bili pošteniji i da je nekada čovek čoveku bio vuk. Još preciznije, smatram da su ljudi nesebičniji i pošteniji danas nego što su bili pre jedne ili dve generacije. Polazio sam od toga da je razvoj ljudske civilizacije sličan odrastanju čoveka i da dobre osobine dolaze sve više do izražaja. Smatram da smo mi bolji od naših dedova i da će naši potomci biti bolji, odnosno pošteniji i manje sebični od nas (naravno, ne smatram sebičnost isključivo lošom osobinom, jer da je nije bilo homo sapiens bi još uvek bio u pećinama paleolita).
Na sreću nabasao sam na jedno recentno istraživanje, koje je preneo The Economist (20.3.2010. p: 78-79) - ''The origins of selflessness: Fair play''.
Naime, i za evolucioniste poštenje je zagonetka. Kakve biološke prednosti idu onima koji su pošteni i ponašaju se kooperativno sa onima sa kojima nisu u rodbinskim odnosima.
Po prvoj pretpostavci ljudi su rođeni sa inherentnom socijalnom psihologijom koja je kalibrirana u skladu sa životom u paleolitu. Tada se živelo zajedno sa rođacima sa kojima su deljeni isti genetički interesi i imalo je malo praktične koristi od prevare, odnosno nepoštenja.
Po drugome konceptu poštenje je socijalni konstrukt koji se razvio nedavno u odgovoru na kulturološke promene, kao što je npr. razvoj trgovine.
Treći koncept potencira značaj organizovne religije za smanjivanje sebičnosti.
Istraživanje Josepha Henricha (zajedno sa kolegama) - University of British Columbia - vršeno je u petnaestak malih zajednica koje su bile lovačke, nomadske ili ribolovačke (u Sibiru, Tanzaniji i Kolumbiji). U seriji ''igara'' dobrovoljci iz ovih plemena posredno su pokazivali nivo poštenja (npr. u najednostavnijoj igri prvi igrač dobija novac i samostalno odlučuje koliki će iznos dati drugom igraču).
Potom je računat nivo socijalne integracije svake od posmatranih zajednica i to po količini kalorija koje su domaćinstva kupovala (razmenjivala) sa drugim plemenima. Anketiran je i nivo religioznosti dobrovoljaca u istraživanju.
Ono što se pokazalo je da je poštenje, pre svega, kulturološki fenomen, jer su one zajednice koje su najviše podsećale na paleolitske imale najmanju svest o poštenju. Zajednice koje su bile više integrisane sa drugim plemenima imale su veću svest o poštenosti i znatno češće su kažnjavale nepošteno ponašanje. Pored toga, pokazalo se i da religija igra pozivnu ulogu u nivou svesti o poštenju.